Anemona prvotno napisa
On nema šanse da će otići bez zadaće u školu, ali ja ne želim (zbog svojeg duševnog mira i odmora koji mi je potreban) da on zadaću rješava negdje na večer u gužvi, umoru s cviljenjem, zapomaganjem i spavanjem nad knjigom.
Ja to ne mogu i ne želim gledati - jer to remeti moj mir i potrebu za snom.
U tom slučaju prvo je zeznuta prva večer dok rješava, pa onda i slijedeći dan, jer je išao prekasno spavati i nikakav je.
To sve se odražava ne mene i meni to nije prihvatljivo.
Ustajem svaki dan u 5:30, štitnjača me "ubija", imam užasno stresan posao - treba mi na večer mira i odmora - odbijam to slušati i sudjelovati u toj paradi.
, samo su mi živci stanjeni zbog okolnosti školovanja velike), ali dolazak doma, a da njihove zadaće, učenje i obaveze nisu napravljene, u meni bi budilo najniže nagone. Toliko bih se uzrujala i izvikala, da bi posljedice odzvanjale do sutra. I baš me briga jesu li radne navike stekli samo zbog mojeg vikanja i visoke letvice ili su u međuvremenu pronašli intrizičnu motivaciju. Nije mi prihvatljivo natjerivanje (onog što mogu same!) kad krepana dođem s posla, čak ni ne toliko zbog njihovih radnih navika, nego zbog MENE SAME.
Odgovori s citatom