Citiraj tanja_b prvotno napisa Vidi poruku
Ufff, meni ocjene nikako nisu dovoljne. I nisu mi dobro mjerilo.
U školi mog sina kriteriji su ionako vrlo niski, on bez pola mozga može imati sve 5 (osim ev. iz likovnog iz kojeg se svojski mora potruditi za peticu - što je rezultiralo time da je ove godine zavolio likovni ). Dakle, meni nije dovoljno da ima petice, nego mi je stalo da iza toga stoji neko znanje, a ne sretan splet okolnosti na kontrolnom ili zato što je simpatičan nastavnicima.
Zadaće mu ni ja ne provjeravam, ali tu i tamo porazgovaramo o gradivu, sam želi da ga ponekad ispitam (najčešće vikendom), i tom prilikom znam naići na svašta - od savršenog znanja, do otkrića da se nije potrudio ni pročitati lekciju (jer tvrdi da on sve to zna, kako da ne ). Ove godine je ipak malo ozbiljnije shvatio neke predmete, pa sad i samoinicijativno uči.
Imam tu sreću da je jako ambiciozan, pa se u skladu s time i potrudi oko školskih obaveza iako mu se zapravo ne da. Kako sam napisala ranije, elektronika je ipak preveliki mamac, tako da pribjegavam jačoj kontroli, i primijetila sam da nam je svima tako bolje. Igrice nisu samo žderač vremena, nego i razbijaju koncentraciju, tako da je najsigurnije ostaviti ih za kraj dana.

Pa ne znam, ako nisi zadovoljna kriterijima u skoli mozda bi trebala razmislizi da promijenis skolu...Osobno se ja ne osjecam kompetentnija od profesora iz pojedinih predmeta da procijenjujem i propitivam njihove kriterije a niti zelim raditi njihov posao. Zelim provoditi vrijeme sa svojim djetetom koje se ne odnosi na skolsko gradivo.