Citiraj sillyme prvotno napisa Vidi poruku
Meni je presmijesna korelacija zensko dijete - neinteres za tehnologiju. Ja sam svoj prvi komp s igricama dobila s 9 godina, bila puno ovisna u nekim fazama zivota sto o citanju knjiga sto o igricama, proslo me negdje tamo oko 30-e. Glavna posljedica tog mog interesa je da sad radim u prilicno dobro placenoj bransi za hrvatske prilike

Radne navike kao pojam su po meni totalno precijenjene. Zelja da se s minimumom truda odradi trazeni posao je znak inteligencije, ali razumijem tanju_b sto je brine da kao posljedicu slabog ucenja ima i slabo znanje, makar uz petice, jer u nekim kljucnim stvarima dugorocno moze stvoriti probleme. Osobno sam cijelu os i ss provela pred telkom, knjigom i sl prije/nakon skole, ucila minimalno, masovno prepisivala zadace, nisam imala nikakvih rezima treninga, glazbenih i sl pa sam bez problema sve razrede prosla s pet. Ono sto sam razvila i imam je odgovornost prema poslu, ali posao nije uciti nego znati, posao nije pisati zadacu nego imati zadacu kad uciteljica pita i to sto vecini jedno ne ide bez drugog ne znaci da je svima tako.
S ovim se slažem 1000%.
I ustvari maximalno podržavam takvo razmišljanje. Moje dijete je majstor takvih stvari.
To smo i dobili uvijek kao odgovor i logopedice i psihologice,... svih stručnih osoba koje su došle s njim u doticaj.

Dakle podržavam, pod jednim jedinom uvjetom - da ne utječe na mene osobno.

Da ja ne moram kao posljedicu slušati njegovo prigovaranje plačljivim tonom i zapomaganje koliko je umoran i nesretan,... (a nema šanse da otiđe bez zadaće), da ne moram trpjeti njegovu zlovolju drugi dan, jer nije naspavan,... meni svejedno.
Dok utječe na mene, smatram to "svojom odgovornošću" da napravim da ne utječe na mene.