Mozak zna da treba, a tijelo mu ne dozvoli,... :)

[Peterlin]

Bravo tangerina - treba stvari nazvati pravim imenom. Kod mene doma takav stav se zove obična lijenost, hehehe....

Ali sastavni dio odrastanja je i iskusiti tako nešto. Baš gledam - moj mlađi sin je u školi administrator za jedan predmet. To znači da treba prikupljati domaće zadaće od razrednih kolega u e-formatu, pakirati ih u jednu poruku i slati profesoru.

Daklem, uvijek čeka do zadnjeg časa, uzrujava se radi drugih koji to ne šalju na vrijeme itd. sve dok mu prošli tjedan nije puknuo film i poslao je profesoru samo zadaće koje su pristigle do dogovorenog vremena. Rezultat - njih nekoliko iz razreda je dobilo jedinice, a on je ispao kriv. Sad ga žele "smijeniti"... Kažem ja njemu - samo nek uzmu taj tvoj usr*** posao, jer lakše je napisati jednu zadaću nego se natezati s gotovo tridesetak majstora prokrastinacije, ufff...

Ne znam kako će to završiti. Ali običaj im je (ne znam da li je to problem sredine ili generacije) da sve ostavljaju do zadnjeg časa. Kod mene doma to NE PROLAZI, zadaće se pišu u prvom raspoloživom trenutku. Ne mora to biti isti dan, ali često jest. Rješava se sve kako dolazi. I što - moje manje savjesno dijete ispalo je najsavjesnije u svojoj sadašnjoj sredini. I što mu je to donijelo - samo probleme... Nema veze. Ja sam se već spremala ići na predmetne informacije reći profesoru da nije u redu da jedan učenik cijelu škg radi tajnički posao za njega, ali eto - izgleda da će se i to riješiti samo od sebe. Ali taj cirkus dao mi je uvid kakve su radne navike generacije - nula bodova. Kod mog starijeg isto ima toga, ali u puuuno manjoj mjeri. Često se ne mogu dogovoriti oko termina za izradu zajedničkih referata pa moj stariji šizi jer to obično stave u nedjelju popodne, a on je navikao u subotu počistiti sve i u nedjelju dignuti sve četiri u zrak... Tja, kad bolje razmislim i pogledam oko sebe, ima toga i kod mene na poslu...Nije problem ako tvoj posao ne ovisi o nekom drugom, pa moraš čekati da te se gospoda udostoje, ufff... Ide mi to na živce.

Anemona, nemaš razloga za brigu. Tvoje dijete će se brzo snaći. Nema ti druge nego se što više udaljiti od njegovih "problema" koji to ne bi bili da ih se krenulo rješavati na vrijeme. A kao što vidiš, ne valja biti ni predobar u raspolaganju vremena, jer te drugi ljudi često upregnu i iskoriste.