Mozak zna da treba, a tijelo mu ne dozvoli,... :)

[n.grace]

to je stvar navike. više nego higijene ja mislim. ja doma ne mogu biti sekundu jednu u robi izvana, skidam se već na ulaznim vratima evo, danas sam došla s posla u 4 i 15, presvukla se, ručala, pa se opet obukla i išla u grad lol. dheca kako-tako, nisam im baš skroz uspjela prenijeti tu naviku. al me isto nervira ako su doma npr u trapericama. ne znam točno zašto :D al me nervira. pa ih uglavnom i skinu.
krevete ne radimo.

ovako identično kod nas, baš sve što si napisala
ne mogu podnijeti da sam doma u robi u kojoj sam bila na poslu

[tangerina]

ja mrzim i prezirem "kućnu robu" i oblačim je samo kad sam bolesna
jedino sam na vrlo opasan način naučila da nije pametno kuhati s maramom oko vrata

ali sina tjeram da se presvlači, jer njegova životna faza još uključuje puno padanja, proklizavanja i sličnih aktivnosti, pa preferiram da to bar doma radi u već pokrpanim i razvučenim hlačama, toliko čitavih hlača ne može ni kraljevska obitelj napripraviti

[cvijeta73]

tang, zašto mrziš kućnu robu? kako je došlo do toga? :D
nemoj reć da ni grudnjak ne skineš kad dođeš doma?

[Mima]

Meni je ova priča s kućnom robom kao kad je mojoj mami hladno pa tjera sve oko sebe da se oblače.

[Deaedi]

Pa to sa presvlačenjem mi nije baš jasno, meni je pak normalno da se u krevet ide samo u pidjami. No, u sobi imaju stolice, fotelju, tepih pa onda ako se ne presvuku niti ne sjede u krevetu preko dana. Osobno, ja se presvlačim kad dođem s posla, jer mi je glupo biti doma u odijelu/suknji/formalnoj odjeći. No, preko vikenda, kada sam u trapericama/trenirci/tajicama ne presvlačim se stalno kad idem negdje i dolazim doma.

Za školsku/vrtićku odjeću ne nose neke posebne stvari, dapače to su po meni udobnije stvari za koje i računam da su namijenjene uništavanju. U školi sjede na podu, kližu po pločicama, sjednu vani na travu, bace hoodicu ili vestu na beton, svašta...

Njene obveze su da napiše zadaću, ako je sama doma da tanjure i pribor za jelo od ručka i doručka stavi u sudoper, i da posloži veš iz sušilice, ako ga ima.

Šta se tiće pisanja zadaće, u kako Peterlin kaže, prvom raspoloživom trenutku, kod nas to nije tako. Ostavljam njoj da si sama stvori svoj sustav koji joj odgovara. Iz mojih školskih dana se sjećam da mi to nije odgovralao, jer npr. ako imam jedan predmet npr. u četvrtak, dođem doma, napišem zadaću, a slijedeći put ga imam idući utorak, znalo mi se desiti da bi uopće zaboravila šta sam pisala i kako sam rješavala neki zadatak. Bolje mi je funkcioniralo da napišem i naučim sve neposredno prije.

Mislim da smo svi različiti i da svatko mora vidjeti kakav mu tempo odgovara. I to može naučiti samo na vlastitim pogreškama. Neće znati da li je jutranji ili večernji tip dok nekoliko puta ne proba učiti u neko vrijeme ili ne dobije lošiju ocjenu jer je eto učio navečer 2h, a idući put dobije odličan, a učio je 1h ujutro. Naravno da se mora naći neki kompromis u odnosu na druge obveze i obiteljsku dinamiku, ali sad inzistirati da se dijete presvuče iz školske odjeće jer ja mislim da je to bolje ili da ući prvi slobodni trenutak mi je stvarno besmisleno. I mislim da umjesto da time djeca postanu samostalnija i svjesna svojih obveza, ona postaju ovisna o nekom nametnutom rasporedu umjesto da sama steknu radne navike prema svom bioritmu i karakteru.

[Lili75]

A kao što vidiš, ne valja biti ni predobar u raspolaganju vremena, jer te drugi ljudi često upregnu i iskoriste.

Meni je drugo ime organizacija :skromna:, al brate što jest, jest zato me neki upregnu ko mazgu jer ja sve odmah i brzo rješim. :/

No svejedno naučit djecu strukturi, pokazat im kako se organizirat je odlična stvar, ma samo trebaju zamislit ako se odmah toga rješim, poslije sam slobodan
Anemona mislim da si na dobrom putu, čak i mi "organizirani" smo imali faze, ja se sjećam u pubertetu ono baš mi tijelo nije dalo da se dignem s kauča..mislim je to je neka lijenost al ono ko da me neka sila držala na kauču (to kad je trebalo oprat suđe i sl. ne za zadaće)..dobro je što je kratko trajalo jer je i meni samoj tako bilo teško.

[Bubica]

haha
mi imamo psa pa sve priče o kućnoj robi i higijeni padaju u vodu...
mi se u pravilu svi presvlačimo ali ne zbog higijene nego zbog komocije...klinci su sami nadošli na to. Kada dodjemo kod moje mame osvijestim koliko je bez veze da se s odjećom u kojoj su bili vani valjaju po njezinom krevetu (jer je tamo još jedan tv, jel), ali doma ne vodim puno računa o tome...
ja ne volim riječ - lijenost - mislim da priča nije tako jednostavna a lako puno toga podvedemo pod nju

[čokolada]

Peterlin, taj komod razrednih kolega stvarno je nevjerojatan! Moja se isto bori s tim, a stalno im daju neke grupne zadatke za koje se ili ne mogu dogovoriti kada i gdje ili, kad obicno u zadnji cas zavrse kod nas doma, njih troje se rastežu dnevnim boravkom, a moja s eventualno jos jednom napravi cijeli posao.

[čokolada]

....

[*mamica*]

Meni se na ovaj stav "pusti ga neka ne uči i piše, pa kada počne dobivati loše ocjene, sam će se pokrenuti" uvijek nameće pitanje - a što ako njega baš briga za dobre ocjene? Ako mu uopće nije stalo do dobrih ocjena i znanja i ako je sasvim zadovoljan dvojkama i trojkama?

Imaju li oni u tim godinama uopće razinu svijesti na kojoj shvaćaju koliko je važno za budućnost dobro učiti i dobivati dobre ocjene i hoće li im, kada krenu u samostalan život, biti žao što nisu na vrijeme skupljali potrebna znanja i diplome?

Je li to odgovornost roditelja ili djece, treba li roditelj na vrijeme spriječiti takvu životnu pogrešku svojom intervencijom ili baš sve treba prepustiti djetetovoj odgovornosti?

[tangerina]

tang, zašto mrziš kućnu robu? kako je došlo do toga? :D
nemoj reć da ni grudnjak ne skineš kad dođeš doma?

ne znam, nismo još došli do toga na psihoterapiji

ne skidam grudnjak, božesačuvaj, to mi je 3/4 volumena grudi!

uglavnom, ni meni ne bi bilo normalno zavlačit se u krevet u robi, ali ne zavlačim se u krevet preko dana, niti dijete sjedi na krevetu, ima u sobi klupu, drugi krevet koji se ne koristi još, i pored toga sjedi uglavnom na podu

[čokolada]

He, he, ja sam zakljucila da je Juul imao na umu neko prosjecno dijete koje moze i treba postati kompetentno. Imajuci djecu s pocetka i kraja krivulje treba modificirati i sebe i dijete.

[tangerina]

Imaju li oni u tim godinama uopće razinu svijesti na kojoj shvaćaju koliko je važno za budućnost dobro učiti i dobivati dobre ocjene i hoće li im, kada krenu u samostalan život, biti žao što nisu na vrijeme skupljali potrebna znanja i diplome?

ooo sasvim sigurno će reći "danas nisam uspješan jer me mama nije tjerala dovoljno kad sam bio dijete"
čak i ako svoju nepoduzetnost i ljenost razduže do pedesetih, i tad će mama biti kriva

[Lili75]

Pa to sa presvlačenjem mi nije baš jasno, meni je pak normalno da se u krevet ide samo u pidjami. No, u sobi imaju stolice, fotelju, tepih pa onda ako se ne presvuku niti ne sjede u krevetu preko dana. Osobno, ja se presvlačim kad dođem s posla, jer mi je glupo biti doma u odijelu/suknji/formalnoj odjeći. No, preko vikenda, kada sam u trapericama/trenirci/tajicama ne presvlačim se stalno kad idem negdje i dolazim doma.

....... I mislim da umjesto da time djeca postanu samostalnija i svjesna svojih obveza, ona postaju ovisna o nekom nametnutom rasporedu umjesto da sama steknu radne navike prema svom bioritmu i karakteru.

i ja ovako kao ti ti prvi odlomak

A bome ima nešto i u ovome što kažeš u svom drugom odlomku. Roditelj bi trebao znati procijeniti t umagičnu granicu kad treba prepustiti djetetu da samo počne s organizacijom svog vremena na način koji njemu odgovara, a opet nekome to bude ranije, nekome kasnije...

[Dijana]

Meni nema do komotne trenirke; nezamislivo mi je ostat u robi od posla:D.

Je li to odgovornost roditelja ili djece, treba li roditelj na vrijeme spriječiti takvu životnu pogrešku svojom intervencijom ili baš sve treba prepustiti djetetovoj odgovornosti?

Pa, ako roditelj ne uskoči i ne intervenira, a dijete nije dovoljno "kompetentno" da se samo trgne, može se to roditelju samom obiti o glavu...dužim boravkom djeteta na roditeljevoj grbači.
Tako da uskakanjem radimo i sebi uslugu.:D

[Peterlin]

Peterlin, taj komod razrednih kolega stvarno je nevjerojatan! Moja se isto bori s tim, a stalno im daju neke grupne zadatke za koje se ili ne mogu dogovoriti kada i gdje ili, kad obicno u zadnji cas zavrse kod nas doma, njih troje se rastežu dnevnim boravkom, a moja s eventualno jos jednom napravi cijeli posao.

Oooo,daaaa... poznato mi je to. Nadala sam se da će s godinama biti bolje. Baš ti grupni zadaci su cirkus. Ekipa ne pokazuje baš ni mrvicu razumijevanja za tuđe slobodno vrijeme.

I onda su znali reći mojim dečkima "daj ti napravi kad znaš tak dobro koristiti i excel i word" i eto ti... (Btw. to nisu naučili na nastavi informatike u školi, tam se uči phyton i raptor, a zanemarivalo se office... Da nije bilo mame gnjavatorice koja je za vrijeme praznika tjerala da se pišu sastavci na računalu ako ga se već koristi i za igre, bome bi se sad češali... A u osnovnoj školi su redovito podmetali leđa za izradu prezentacija (jer smo ih doma to naučili) da mi je koji put bilo fuuuuuj - moj sin za vrijeme nastave radi prezentaciju za spomendan Vukovara umjesto da sjedi na satu matematike. Ufff...

I kako da onda djeca imaju dobre radne navike ako se u školi isto uvijek sve radi zadnji čas i navrat nanos???

[Mima]

Imaju li oni u tim godinama uopće razinu svijesti na kojoj shvaćaju koliko je važno za budućnost dobro učiti i dobivati dobre ocjene i hoće li im, kada krenu u samostalan život, biti žao što nisu na vrijeme skupljali potrebna znanja i diplome?

Ja bih rekla da nemaju, pa zato podržavam kontroliranje dječjeg školovanja. Već je bilo rasprava na ovu temu oho-ho, pa ponavljam što sam i prije napisala: škola je jako važna, a događa se u vrijeme kad se baš i ne može očekivati od djeteta da shvati koliko je to važno. Nisu važne samo ocjene, nego i samo znanje, jer je znanje iz nekih predmeta teško nadoknaditi, i onda je malo važno kakvu si ocjenu imao iz tog predmeta.

Znači - na ono što je napisala sillyme, posao jest znati a ne učiti, no pitanje je što znači znati. Definitivno ne imati pet u školi, kaj ne.

[Peterlin]

Ja bih rekla da nemaju, pa zato podržavam kontroliranje dječjeg školovanja. Već je bilo rasprava na ovu temu oho-ho, pa ponavljam što sam i prije napisala: škola je jako važna, a događa se u vrijeme kad se baš i ne može očekivati od djeteta da shvati koliko je to važno. Nisu važne samo ocjene, nego i samo znanje, jer je znanje iz nekih predmeta teško nadoknaditi, i onda je malo važno kakvu si ocjenu imao iz tog predmeta.

Znači - na ono što je napisala sillyme, posao jest znati a ne učiti, no pitanje je što znači znati. Definitivno ne imati pet u školi, kaj ne.

Debeli potpis. To sam i ja radila (a ponekad i sad radim) - provjeravala razinu znanja.

Nasadio mi se stariji s njemačkim - imao je peticu cijelu osnovnu školu, a u srednjoj je jeeeedva izvukao četvorku uz jako puno rada, jer teško je nadoknaditi propuste lošeg ili deficitarnog nastavnika, koji se akumuliraju kroz više godina.

Eh, sad - pitam se što s klincima čiji roditelji to ne mogu i ne znaju i ne stignu kontrolirati? To ne bi trebao biti roditeljski posao, a mi ipak krpamo rupe u sustavu jer mislimo da je to dobro za našu djecu.

[magriz]

ja sam valjda najradikalnija jer sam kroz tjedan zabranila minecraftove tablete i laptop. malo pogleda crtice ujutro dok jede pahuljice uz mlađu sestru, tako da tu bude princeze Sofije i tomu slično i navečer kad su sve obaveze gotove do pola sata Cartoon Networka. naime skužila sam da njemu te eigrice predstavljaju takvu ovisnost da on ako zna da ga to čeka ILi ne piše zadaću do navečer kad se iznenada sjeti 7 zadaća koje moraju biti gotove ILI zadaću piše lijevom nogom da bi što prije završio. ako mu dodju prijatelji ili on ide kod njih nisam tako striktna, ali uz glazbenu i jezike nema puno vremena. meni je stvarno važno da razvije radne navike. i točno vidim koliko je on zadovoljniji otkad se čvrsto držimo prioriteta da se prvo piše zadaća, a onda 20 min do pola sata vježba klavir. dobiva same pohvale i uživa u njima. a konflikte smo smanjili na minimum tako. prije smo se konstantno natezali- jel može još samo 20 min majnkrafta pa onda, jel može još samo ovaj you tube pogledat, jel može... užas. to je baš ovisnost.

nisi. i kod nas je zabrana na snazi za sve igrice na mobitelu/tabletu/laptopu radnim danima. smije samo vikendom (i praznikom). ako ima slobodnog vremena (a i toga je sve manje), može ići van ili čitati ili pogledati tv

[AdioMare]

kod mene je pravilo da je bolja roba za van, a iznošenija za doma. presvlačenjem se roba, po mom mišljenju, ipak više čuva. nisam puno vrijedna, ali sve svoje stvari trudim se čuvati maksimalno.
inače, odgojila me mama kojoj je to bila zadnja rupa na svirali. i isto smo se razvlačili do besvijesti što mi je stvarno grozno kad se toga sjetim, uopće nisam zahvalna mami što joj ni to nije smetalo.
kod mene je od 1. razreda o.š. pravilo da se nedjeljom zadaće ne pišu, nedjelja je dan za odmor. tko baš želi, slobodno, ali ja neću da ga vidim s knjigama u boravku niti s obavezama nepročitane lektire. užas.
ok, mogu trenirati strogoću jer mi je doma cura za poželjeti. odlična i savjesna, a sav trud je njen.
ne kažem, nije ona zbog mog odgoja takva, ali vjerujem da se u to ime vrlo brzo zbrojila, vidjela kako i s čime raspolaže, osamostalila se poprilično i što mi je najvažnije, vis a vis tih rupa u znanju, sama traži pomoć kad joj treba.

[Deaedi]

Meni se na ovaj stav "pusti ga neka ne uči i piše, pa kada počne dobivati loše ocjene, sam će se pokrenuti" uvijek nameće pitanje - a što ako njega baš briga za dobre ocjene? Ako mu uopće nije stalo do dobrih ocjena i znanja i ako je sasvim zadovoljan dvojkama i trojkama?

Imaju li oni u tim godinama uopće razinu svijesti na kojoj shvaćaju koliko je važno za budućnost dobro učiti i dobivati dobre ocjene i hoće li im, kada krenu u samostalan život, biti žao što nisu na vrijeme skupljali potrebna znanja i diplome?

Je li to odgovornost roditelja ili djece, treba li roditelj na vrijeme spriječiti takvu životnu pogrešku svojom intervencijom ili baš sve treba prepustiti djetetovoj odgovornosti?

Ne znam tko je to rekao, možda sam propustila neki post.

Mislim da se pisalo da djetetu treba dozvoliti da samo organizira svoje vrijeme dok su ocjene pristojne. Naravno da nečeš pustiti da dobije 10 jedinica, ali mislim da ako dobije dvije dvojke zaredom jer se loše organiziralo, onda imaš veći argument za pomoći mu dogovoriti druačiji raspored obveza. Nego reći: nema veze šta imaš sve petice, svejedno moraš učiti kada i kako ti ja kažem.

Razina svijesti i odgovornosti i veze ocjena-budućnost, nažalost mislim da im je apstraktno i ne shvaćaju. Treba to banalizirati: kod mene je ovako 1-3 ocjene su loše, 4-5 su dobre. Ako dobiješ 1-3 idemo vidjeti zašto i šta se dogodilo. Onda ću te pitati kako si se organizirala, koliko si učila, šta nisi znala...Ako dobiješ 4-5 dobiješ pusu i bravo.
I ovo o presvlačenju - iskreno, mislim da roditelji oko toga jednostavno trebaju sjašiti s djeteta, ako moja cura od 12g je OK u trapericama cijeli dan, pa zašto bi ja pobogu jahala po tome da mora obući trenirku?

[Deaedi]

I ovo o presvlačenju - iskreno, mislim da roditelji oko toga jednostavno trebaju sjašiti s djeteta, ako moja cura od 12g je OK u trapericama cijeli dan, pa zašto bi ja pobogu jahala po tome da mora obući trenirku?

Da se malo pojasnim - mislim da treba "birati bitke". Ako ću prigovarati oko presvlačenja u trenirku i oko dvojke iz matematike, umanjiti ću si autoritet. Biti ću ona koja prigovara oko svake sitnice, pa ću time i banalizirati prigovaranje oko važnijih stvari. Ako se djetetu oko svega prigovara i nameću i takve odluke, nije onda u stanju razaznati šta je u stvari stvarno bitno. A meni nikako nije ista razina važnosti uspjeh u školi i roba za po kući.

[Mima]

Slažem se i neobično mi je prepuštati djetetu potpunu odgovornost i samostalnost oko stvari koja je važna kao škola, a s druge strane nametati svoja pravila oko nebitne stvari kakva je kućna roba.

[Anemona]

Meni je ova priča s kućnom robom kao kad je mojoj mami hladno pa tjera sve oko sebe da se oblače.

Mima, što ne valja?
Stvarno ne kužim. Pa nije obukao pidžamu ili šlafrug, nego odjeću predodređenu da ju smije zamazati, poderati, uništiti,...
Pa oni se igraju borbe, rata, bacaju se po travi, blatu, penju po drveću, idu na potok,... Ta odjeća za po doma nakon normalnog dana (ako je išao normalno van na igru, a nije ležao pred tv), ide ravno na pranje. Nema šanse da je upotrebljiva 2 dana za redom. Zna i 2, 3 puta dnevno mijenjati robu za doma, ako su npr. bili na potoku. Padne u vodu, padne u blato,...

[AdioMare]

Mislim da se pisalo da djetetu treba dozvoliti da samo organizira svoje vrijeme dok su ocjene pristojne. Naravno da nečeš pustiti da dobije 10 jedinica, ali mislim da ako dobije dvije dvojke zaredom jer se loše organiziralo, onda imaš veći argument za pomoći mu dogovoriti druačiji raspored obveza. Nego reći: nema veze šta imaš sve petice, svejedno moraš učiti kada i kako ti ja kažem.

slažem se.
inače, meni uopće nije strašno da odličan učenik dobije i koju lošu ocjenu ako će se nakon toga poraditi na uzorku i onome što je dovelo do loše ocjene. da li loša organizacija, kampanjstvo, nerad, odgađanje obaveza do krajnjih granica... sve su to dobre lekcije. jednako dobre kao i 5.0, po meni.

[Mima]

To onda nije kućna roba nego sasvim druga priča. Ja sam komentirala ono što su casa, a i još neke sudionice na temi, ne sjećam se koje, napisale da ih nervira kad se vrate s posla a djeca ih dočekaju u vanjskoj robi na kauču. Dakle, pričali smo o nepresvlačenju po kući, a ne za kupanje u potoku.

[Anemona]

kod mene je pravilo da je bolja roba za van, a iznošenija za doma. presvlačenjem se roba, po mom mišljenju, ipak više čuva. nisam puno vrijedna, ali sve svoje stvari trudim se čuvati maksimalno.
inače, odgojila me mama kojoj je to bila zadnja rupa na svirali. i isto smo se razvlačili do besvijesti što mi je stvarno grozno kad se toga sjetim, uopće nisam zahvalna mami što joj ni to nije smetalo.
kod mene je od 1. razreda o.š. pravilo da se nedjeljom zadaće ne pišu, nedjelja je dan za odmor. tko baš želi, slobodno, ali ja neću da ga vidim s knjigama u boravku niti s obavezama nepročitane lektire. užas.
ok, mogu trenirati strogoću jer mi je doma cura za poželjeti. odlična i savjesna, a sav trud je njen.
ne kažem, nije ona zbog mog odgoja takva, ali vjerujem da se u to ime vrlo brzo zbrojila, vidjela kako i s čime raspolaže, osamostalila se poprilično i što mi je najvažnije, vis a vis tih rupa u znanju, sama traži pomoć kad joj treba.

Eto, baš o ovom govorim.
Jedino ako djeca ne idu van na igru.
Djetetu kupujem brdo rabljene robe koju nosi za doma i nove stvari za školu.

[Anemona]

To onda nije kućna roba nego sasvim druga priča. Ja sam komentirala ono što su casa, a i još neke sudionice na temi, ne sjećam se koje, napisale da ih nervira kad se vrate s posla a djeca ih dočekaju u vanjskoj robi na kauču. Dakle, pričali smo o nepresvlačenju po kući, a ne za kupanje u potoku.

Onda ok. Jer moje obavezno mijenjanje odjeće navedeno u uvodnom postu nije bilo u kućnu odjeću, nego u odjeću za doma.

[Deaedi]

Mima, što ne valja?
Stvarno ne kužim. Pa nije obukao pidžamu ili šlafrug, nego odjeću predodređenu da ju smije zamazati, poderati, uništiti,...
Pa oni se igraju borbe, rata, bacaju se po travi, blatu, penju po drveću, idu na potok,... Ta odjeća za po doma nakon normalnog dana (ako je išao normalno van na igru, a nije ležao pred tv), ide ravno na pranje. Nema šanse da je upotrebljiva 2 dana za redom. Zna i 2, 3 puta dnevno mijenjati robu za doma, ako su npr. bili na potoku. Padne u vodu, padne u blato,...

Pa gle, ipak bi rekla da su manjini djeca koja u Zagrebu padnu u potok. Naravno da ako se djeca igraju u potoku, da se ne igraju u odjeći za školu. Ali ovdje ne razgovaramo o djeci koja u školskoj odjeći padaju i potok i penju se na drvo, nego o djeci koja kada dođu iz škole ostaju doma i npr. pišu zadaću. Tako da mislim stvarno nema smisla ovakva rasprava jer ne mislimo svi na iste situacije.

[AdioMare]

Eto, baš o ovom govorim.
Jedino ako djeca ne idu van na igru.
Djetetu kupujem brdo rabljene robe koju nosi za doma i nove stvari za školu.

kod mene se presvlače i ako ne idu van u igru. ništa mi to ne mijenja na stvari, moja je mala pokidala hlača na koljenu koliko hoćeš, a iz kuće se nije makla. poflekala majica brdo jedno. dok rade nešto po kući isto se flekaju, tako da se presvlače iz te vanjske robe svakako. nikad nisam borbu vodila oko toga pa je utoliko lakše. valjda i njima odgovara tako.

[Deaedi]

slažem se.
inače, meni uopće nije strašno da odličan učenik dobije i koju lošu ocjenu ako će se nakon toga poraditi na uzorku i onome što je dovelo do loše ocjene. da li loša organizacija, kampanjstvo, nerad, odgađanje obaveza do krajnjih granica... sve su to dobre lekcije. jednako dobre kao i 5.0, po meni.

Upravo tako. To je onda dobar argument za promjenu nečega što ne štima.

[Deaedi]

kod mene se presvlače i ako ne idu van u igru. ništa mi to ne mijenja na stvari, moja je mala pokidala hlača na koljenu koliko hoćeš, a iz kuće se nije makla. poflekala majica brdo jedno. dok rade nešto po kući isto se flekaju, tako da se presvlače iz te vanjske robe svakako. nikad nisam borbu vodila oko toga pa je utoliko lakše. valjda i njima odgovara tako.

Odjeća za vrtić od maloga i koju nosi po kući je ista "kategorija". Osim ako npr. doma ide s dedom farbati ogradu ili gacati po potoku, ali to je 2x godišnje. Više se uprlja u vrtiću nego doma.
Cura ima školsku odjeću, odjeću kad je doma (onda je to u 90% slučajeva piđama) i odjeću za van (dakle neka fina haljina za svadbe, krstitke, koji svečaniji rođendan, kazalište...). Kad dođe iz škole, a onda ima još popodne trening i/ili engleski, neće se presvlačiti.

Kad ima školu popodne i ne ide nikud ujutro, ostati će u piđami dok se ne obuče u školsku odjeću.

[Anemona]

Pa gle, ipak bi rekla da su manjini djeca koja u Zagrebu padnu u potok. Naravno da ako se djeca igraju u potoku, da se ne igraju u odjeći za školu. Ali ovdje ne razgovaramo o djeci koja u školskoj odjeći padaju i potok i penju se na drvo, nego o djeci koja kada dođu iz škole ostaju doma i npr. pišu zadaću. Tako da mislim stvarno nema smisla ovakva rasprava jer ne mislimo svi na iste situacije.

Sve ok Deaedi, ja se referiram na čuđenje zašto se moje dijete mora obavezno presvući kad dođe doma.

[Deaedi]

Sve ok Deaedi, ja se referiram na čuđenje zašto se moje dijete mora obavezno presvući kad dođe doma.

Čudili smo se jer naša djeca nemaju običaj padati u potok, pa nam ta situacija nije pala na pamet. Mislim da većina ZG djece iz škole ide doma, uz možda koje sjedenje na klupi ili toboganima.

[cvijeta73]

Slažem se i neobično mi je prepuštati djetetu potpunu odgovornost i samostalnost oko stvari koja je važna kao škola, a s druge strane nametati svoja pravila oko nebitne stvari kakva je kućna roba.

hbg, to ti je kod mene više manje isto ova kategorija da se ne lažemo :D
nerviraju me traperice za po doma i moš mi sto tisuća ispravnih argumenata dati, mene i dalje nervira.

nema ni potoka, nije ni radi higijene, nije ni radi čuvanja robe. ne znam.

[Mima]

Pa razumijem ja da te nerviraju, nerviraju i mene. Ali to je valjda poanta tog uvažavanja djeteta, tretiranja djeteta kao ravnopravne osobe, ili odrasle osobe, da mu ne namećemo besmislena pravila zato što nas nerviraju neke stvari. Ja osobno sam odrasla okružena gomilom nesuvislih pravila, i to me oduvijek smetalo, zato se i pokušavam maksimalno kontrolirati oko nametanja svog viđenja kako bi stvari trebale funkcionirati djetetu.
Ja doduše imam i dijete koje oduvijek propituje moja pravila i jednostavno me pita : ZAŠTO - a zašto bih ja to morala napraviti? Zašto moram nositi šlape? Zašto se ujutro moram počešljati? Što jest, jest, nekad imam odgovor, a često bome i nemam.

[Dijana]

Mima ima point, fakat je tako; to najbolje vidim kod starije generacije gdje se nešto MORA raditi isključivo na njihov način...

[cvijeta73]

je, sve stoji. ja ne zahtjevam presvlačenje kao nekakvu obavezu nego se trudim da im uđe u naviku :D s polovičnim uspjehom.
mislim, nije mi to neki prioritet u životu, al eto kad smo se uvatili presvlačenja.

[Peterlin]

Pa razumijem ja da te nerviraju, nerviraju i mene. Ali to je valjda poanta tog uvažavanja djeteta, tretiranja djeteta kao ravnopravne osobe, ili odrasle osobe, da mu ne namećemo besmislena pravila zato što nas nerviraju neke stvari. Ja osobno sam odrasla okružena gomilom nesuvislih pravila, i to me oduvijek smetalo, zato se i pokušavam maksimalno kontrolirati oko nametanja svog viđenja kako bi stvari trebale funkcionirati djetetu.
Ja doduše imam i dijete koje oduvijek propituje moja pravila i jednostavno me pita : ZAŠTO - a zašto bih ja to morala napraviti? Zašto moram nositi šlape? Zašto se ujutro moram počešljati? Što jest, jest, nekad imam odgovor, a često bome i nemam.

Da, to smo prošli i još prolazimo...

Istina je da dijete treba tretirati kao ravnopravnu osobu. Mi ih tako i tretiramo. Ako su ravnopravni u pravima, bit će i u obvezama.

Besmislena pravila otkrili su usput, sami. Evo primjera:

Moj mlađi: "ZAŠTO bih ja morao spremati svoje stvari???
Ja: Pa dobro, ne moraš...

Drugo jutro moj mlađi: Mama, gdje mi je oprema za tjelesni?
Ja: Nemam pojma, ne moraš spremati svoje stvari

Rezultat: nakon par puta što je došao na nastavu bez opreme za tjelesni, dobio je minuse i gore od toga, pa se resetirao. Istina je da ima djece (i ljudi) kojima to ne znači puno, ali kod ovog mog je s vremenom upalilo. Ali je dobio zaključenu četvorku iz tog predmeta u nekom (šestom ili sedmom) razredu. To je bila cijena.

On ne voli papuče i ja sam od toga odustala. Ali isto tako ne razbijam glavu ako kiše. Stariji nosi papuče ne zato jer ga tjeram, nego zato jer mu je tako ugodnije (imaju anatomsku tabanicu, a on spuštena stopala). Čovjek mora osjetiti zašto nešto treba učiniti.

* * *
Kroz godine smo jašili po onom što smo mi smatrali bitnim (očito se na ovom topicu vidi da nam svima ovdje nisu iste stvari jednako bitne - ali ako npr. casa kaže sinu da se izvoli presvući radi bebe u kući, to mi je razumljivo) Za stvari za koje nemamo logično i argumentirano obrazloženje stvarno se vrijedi zapitati da li je samo istjerivanje svoje volje ili stvarna potreba.

[emily]

meni je uvijek fascinantno u americkim filmovima i serijama, ono dodju doma s posla recimo i pravac u spavacu sobu, bace se na krevet obuceni i u cipelama/cizmama
ili sjede u dnevnoj sobi pred tv.om, a noge u cipelama stave na kauc ili na stolic ispred sebe

kaj to stvarno tako?

[Peterlin]

meni je uvijek fascinantno u americkim filmovima i serijama, ono dodju doma s posla recimo i pravac u spavacu sobu, bace se na krevet obuceni i u cipelama/cizmama
ili sjede u dnevnoj sobi pred tv.om, a noge u cipelama stave na kauc ili na stolic ispred sebe

kaj to stvarno tako?

Ovisi kamo zalutaš, ali prečesto - je...

[casa]

A ne mima moja. To s robom ti je juulivski rečeno moja osobna granica i jedino govoreći ne djetetu dijete može upoznati roditelja.

[casa]

Al eto bar papuče nitko ne mora nosit.... Ni čarape...

[casa]

I tek tamo gdje nema zašto počinje prava osobnost. Tako mi rekla teta psiholog...

[tangerina]

lol je li ti i rekla šta to znači?

[AdioMare]

kod mene isto ima stvari koje su takve jer ja tako kažem i od djece tražim da ih poštuju, to više kako su stariji. i stvarno mi nije namjera ikoga za*ebavati svojim pravilima nego mislim da u stvarima u kojima se razilazimo, a živimo u zajedničkom kućanstvu, imam pravo tražiti od njih ono što dajem od sebe. a tražim stvarno minimum - da sklanjaju iza sebe i ne uništavaju zajedničku imovinu.

[casa]

Pa nisam radi kućne robe išla njoj. Al ako hoćeš evo mog skromnog pokušaja... Zapravo želim ocuvati svoje unutarnje ja, kucu, od tuđeg utjecaja, vanjske robe. A papuče predstavljaju valjda manjak potrebe za toplinom, ilitiga ne volim se baš.

[casa]

I ono ne mora pisati zadaće, pazit preko ceste, nosit papuče ni potkosulje, ići na glazbene ili jezike, pojest sve s tanjura.... Daj se onda presvuci ako mi je važno i ostalih 5 ljudi s kojima živiš to radi. I stavi robu sušiti...

[tangerina]

ma nisam mislila casa na analizu tebe, nego čisto šta znači izraz "gdje nema zašto počinje osobnost"
ako nema neki logičan razlog onda je to dio tebe, tako nešto? eto toga sam se domislila nakon 5 minuta razmišljanja, nikad od mene psihologica

uglavnom, ja isto mislim da je sasvim ok i da roditelj izluđuje djecu nekim svojim fiks idejama na kojima inzistira iako nisu u potpunosti znanstveno utemeljene, bilo to presvlačenje ili izuvanje ili papuče i potkošulje ili što god ti je srcu drago
ako ih ničim ne izluđujemo, zbog čega će se danas-sutra odseliti?

[casa]

Pa točno to što si napisala. Ono dok racionaliziramo i argumentiramo to nismo mi u srži.