Moji su 19 mjeseci razlike.
Stariji je također kompliciran za spavanje od rođenja.

Za utjehu, oboje su počeli češće (ili bar uz minimalno komplicirano buđenje) spavati cijelu noć oko 20 mjeseci.
Odnosno, oko 19. mjeseca se dogodila prva prospavana noć, nakon koje sam sa prvim, koji tada više nije dojio, počela noćnu mantru "ššš, noć je, spavaj, mama spava, tata spava, psić, baka, dida...." i primili bi se za ruke, a sa mlađim, još uvijek dojećim, "cica spava, noć je, mama spava, braco spava, tata spava...." i držanje za ruke. Nakon tjedan -dva-tri noći su postale mirnije i duže .

Što se tiče tvoga pitanja kako ga naučiti da legne i zaspi sam, ja odgovor ne znam jer sam vjerovanja da, osim u iznimnim slučajevima kada je dijete baš takvo, ne želi i treba dodir nego samoću, tako mala djeca to niti ne trebaju znati. Po mom iskustvu, trebaju dodir, toplinu maminog ili tatinog tijela, laganu, kratku priču i da se roditelj pravi mrtav dok ne zaspu .

Zapravo, meni se u tvojem postu ističu 2 dnevna spavanja. Moji su oboje prešli na 1 spavanje sa oko godinu dana.
Jesi li pokušala pomaknuti mu jutarnje spavanje za sat dva (izlaskom vani, u mali parkić ili neku drugu zabavnu a ne prestimulirajuću aktivnost) pa da nakon par dana usvoji jedno dnevno spavanje od 2-3 sata? Možda mu jednostavno ne odgovara ritam i navečer ili nije umoran ili je premoren?