Kako se nositi s disleksijom djeteta?

[Peterlin]

QueenBee, dosta toga što si napisqla je ok i predstavljalo bi napredak u odnosu na postojeće stanje, ali s jednom tvojom izjavom se nikako ne mogu složiti, ne samo kao majka djece koja su imala i još imaju neke teškoće, nego kao roditelj u školskom sustavu općenito.

Ne znam odakle početi... Nakon prioično dobrog iskustva s vrtićem, gdje je uvijek bilobsuradnje i poštivanja mišljenja roditelja, našla sam se u školi gdje bi njhovo osoblje najradije da ja svoju djecu ostavim tamo, ostanem pred vratima i ne petljam se uopće u njihov posao, tj. ne ukazujem se osim ako me ne pozovu i 1x mjesečno na informacije. To ne tišti samo roditelje djece s teškoćama i pp nego sve roditelje kojima je stalo. Ti si napisala da bi se sustav trebao baviti takvom djecom. Kako ? U kibucima? U radnim logorima? Pa roditelj je prvi učitelj svoje djece, bila ona s pp ili bez pp....Ovaj sustav kakav je sad upravo tu ima ne manu nego nerješivu sistemsku grešku. Roditelje treba slušati jer se od njih često može dobiti korisne podatke. Bez roditelja školski sustav ne može, a nas se kontinuirano gura van jer kao nemamo pojma kako školski sustav funkcionira.

Sorry ako sam bila offt, ali meni se osobno teže bilo nositi sa školskim sustavom koji je u puno segmenata ignorirao potrebe moje djece nego s njihovim smetnjama.

[QueenBee]

Pa trebala bih ubrzo sklopit ugovor s jednim izdavacem koji bi radio neato po tom pitanju. Ali ne bi bile obavezne radionice nazalost

[Peterlin]

Pa trebala bih ubrzo sklopit ugovor s jednim izdavacem koji bi radio neato po tom pitanju. Ali ne bi bile obavezne radionice nazalost

Uključi u to i suradnju s roditeljima, inače je beskorisno.

[QueenBee]

Peterlin-nismo se dobro razumjele. Ja amatram da treba poceti od obveznog educiranja ucitelha za poucavanje ucenika s teskocama. Smatram da roditelje treba obrazivati da prepoznaju i prihvate da im dijete uci na drugaciji nacin. Ono sto ja zelim naglasiti jest da ucitelji peru ruke od djece s teskocama i roditelj cesto samostalno obrazuje dijete mukotrpnim radom kod kuce sto djetetu oduzima vrijeme za igru i opustanje. Dobijemo ogorcene i izmucene roditelje i djecu, mrzovoljne ucitelje koji cekaju mirovinu i sustav koji nije ucinkovit. Disleksija sama po sebi nije uopce nepremostiva prepreka i takva djeca su necesto talentirana u mnogim drugim podrucjima-umjetnost, sport i sl.
Ja sam misljenja kao i vi-sustav ne sljaka. Ali mislim da promjena treba doci od glave-prvo preurediti studijske programe, uvesti prakticni rad s ucenicima s teskocama, edukacija roditelja, suradnja ucitelja i roditelja i u konacnici sretno dijete. Ja sam na vasoj strani, peterlin
Ne pricam o 'dealing with dyslexics' kao o zasebnoj drustvenoj skupini. Metode poucavanja koje pigoduju dislekticarima gode svim ucenicima opcenito! Tko ne bi volio imati sat engleskog gdje ces modelirati rijeci, crtati slova u pijesku, glumiti u igrokazima, odgovarati u ppt prezentacijama...ionako nas nova reforma gura u tom pravcu

[QueenBee]

Necesto=nerijetko

Dojim i pokusavam tipkat po masnom mobitelu

Nedavno je bio proveden projekt 'igrom do govora' s nizom predavanja na temu add, adhd, mucanja itd.i bio je velik odaziv roditelja.

Treba uvesti i obrazovanje odgojitelja na istu temu jer se teskoce mogu prepoznati i u vrtickoj dobi.

[QueenBee]

Ovo bi po meni bio idealan sustav:
-obogatiti postojece kolegije na fakultetima ili uvesti nove (i zaposlit mene ihihihi)
-u vrticima i skolama zaposliti ljude koji znaju prepoznati teskocu i nacin odgoja/poucavanja djece s teskocama
-odgojitelji i ucitelji obrazuju roditelje na roditeljskim/individualnim sastancima
-roditelji i ucitelji zajednicki pomazu djeci svladati program

[čokolada]

Mogu potpisati sve što navodiš. Osobito ovo da bi sustav koji pogoduje djeci s teškoćama bio olakšanje i "običnoj" djeci. I da se ne bi netko zakačio, kako to često bude u raznim nastavničkim grupama - "ah, evo ih opet, olakšajmo još malo gradivo, ukinimo zadaće, napravimo još veće debile od djece" - uopće se ne radi o tome, samo to nekim nastavnicima nije nikako jasno.

[QueenBee]

E bas to-smanjenje obujma gradiva, vise vremena za test i sl.su opce prilagodbe, a ne prilagodbe u poucavanju. Konkretno dislekticare treba posebnim metodama poucavati vjestinama citanja i pisanja. Veci font slova, veci prored izmedju redova, izbjegavanje crvenog fonta slova..to dakako treba primjenjivati, ali to im ne pomaze savladati citanje. To je podrucje kojim se ja bavim. Etiologiju ostavljam logopedima i ne metiljam im se u posao.
Ali shvacam peterlin i zasto je ljuta-kad se vec roditelj potrudi i postane samouki semi strucnjak, onda ga jedna uciteljica ne ferma ni 5%. Ali moramo shvatiti da ucitelji imaju pisla sa svakakvim nadobudnim roditeljima i mozda i roditelje djece s teskocama automatski svrstavaju u isti kos 'smarača koji im se petljaju u posao'. Isto tako-priznati da roditelj ima vise znanja od njega/nje koji se za to skolivao bi bilo degradirajuce za njih. Ipak, sustav ih nije obrazovao dovoljno i nisu oni krivi. Zapetljana je to prica. Zato mislim da treba krenuti od samog studija pa bi se kockice pocele slagati na mjesto.
Ali ima i ucitelja koji su divni i kojima nije tesko sjesti i googlati o teskocama kako bi pomogli djetetu. Takvi vole djecu i vole svoj posao

[trampolina]

QB, svako ti slovo potpisujem osim "nisu oni krivi".

Da, nisam kriva što me pred 15 godina nitko nije na faksu uputio na uopće postojanje učenika s teškoćama (nisu me doduše ni u štošta drugo uputili) ali tko je kriv ako ja danas odbijam educirati se o tome a treba mi da bi učinkovito radila?

Ma ja sam kriva, ili moja inertnost ili moj ego, ali nitko drugi do mene.

Zato bih jednom od gornjih postova u kojem govoriš o promjeni u sferi visokog školstva pridodala nulti uvjet:
prijemni ispit s detaljnom psihološkom obradom. Može čovjek biti najdivniji na svijetu, ali ako nije za u razred stvar ne šljaka.

[QueenBee]

trampolina-za malo toga nas fax pripremi, slazem se. Npr.ja volim raditi na selu po podrucnim skolama (meni to ima posebnu čar), ali to podrazumijeva rad u kombinacijama. Covjece, za to te pak nitko ne pripremi! Za ne povjerovat da se o kombiniranim razredima niti jedna rijec ne kaze na faxu, a toliko je podrucnih skola s takvim odjeljenjima.

Kad sam drzala predavanje u pozegi, ucitelji i nastavnici su bili divni, zainteresirani, s hrpom pitanja-voljni i zeljni znanja kako poucavati dislekticare. U Osijeku npr.je bila troma atmosfera potpuno. Iz Os pamtim vrlo nadobudnog mladog ucitelja engl.koji je sjedio u 1.klupi i jasno i glasno negirao potrebu individualnog pristupa ucenicima s disleksijom. Sjecam se kako sam zabezeknuto blenula u njega i mislila se zasto si ti odabrao poziv ucitelja sunce ti poljubim! Isto tako sam nedavno imala susret s privatnom logopedicom iz Broda na jednoj kulturnoj manifestaciji-imala je djecji kutic za kreativni rad-i tako je hladna bila u pristupu djeci, rezervirana i na kraju pita moju tad 2.5godisnju kcer da se sama potpise na rad..hmm-toliko od strucnosti. Ponudila sam joj zajednicku suradnju na odrzavanju predavanja po skolama-na sto mi je odvratila da ona ne suradjuje s 'obicnom uciteljicom'.
Neki ljudi tako fulaju profesiju!

Najvaznija karika u obrazovnom sustavu su ucitelji razredne nastave-po mom misljenju. Oni uce djecu osnovnim vjestinama potrebnim za daljnje skolovanje i oblikuju djetetov stav prema skoli opcenito. Ako je ucitelj nezainteresiran za prilagodbu poucavanja potrebama djeteta-nesto cemu svjedocim svaki dan na poslu-onda ode sve u tri lepe...zato bih ja ciljala prvo na reformu na uciteljskim fakultetima.

[Peterlin]

QB, svako ti slovo potpisujem osim "nisu oni krivi".

Da, nisam kriva što me pred 15 godina nitko nije na faksu uputio na uopće postojanje učenika s teškoćama (nisu me doduše ni u štošta drugo uputili) ali tko je kriv ako ja danas odbijam educirati se o tome a treba mi da bi učinkovito radila?

Ma ja sam kriva, ili moja inertnost ili moj ego, ali nitko drugi do mene.

Zato bih jednom od gornjih postova u kojem govoriš o promjeni u sferi visokog školstva pridodala nulti uvjet:
prijemni ispit s detaljnom psihološkom obradom. Može čovjek biti najdivniji na svijetu, ali ako nije za u razred stvar ne šljaka.

Slažem se u potpunosti.

Jer kako objasniti ovu situaciju: moj stariji ima IP (nije disleksija u pitanju nego usporeni razvoj neurološkog sustava, posljedično smetnje motorike, teškoće razumijevanja, kratki interval pažnje + nagluhost koja je riješena + strabizam) imao je GENIJALNU učiteljicu koja je bez papira radila sve što je djetetu trebalo. Dobio je on IP zato jer je bio u sustavu (Suvag - logoped, neurolog, psiholog, fizijatar) davno prije polaska u školu, pa su samo prepisali njihove papire. Njegova učiteljica je radila sve što treba sa svakim učenikom u razredu, imao on papire ili ne. Ona je učitelj mentor i trajno se educirala, a čini to i danas (moja je generacija, 30+ godina staža, troje djece - mogla je komotno reći "ne da mi se" ali nikada to nije učinila...)

Moj mlađi sin je u istoj školi krenuo u prvi razred samo godinu dana kasnije. Ljevak je, motorički odličan, potpuna lateralizacija (taj u životu nije primio žlicu desnom rukom), predčitalačke vještine na uho odlične, govorni razvoj daleko bolji i brži nego kod brata, aliii pisao je zrcalno. Kod njega sam napravila kardinalnu grešku, pokušavajući prepustiti sustavu da brine o njegovim potrebama. SHIT! Učiteljica nezainteresirana, o kompetencijama ne mogu jer kad ne postoji interes, teško je vidjeti da li netko nešto zna, ako mu se ne da... Istina je da nije imala baš puno podrške od iste takve stručne službe, ali bratemili, razlika između nje i učiteljice starijeg sina je NEBO I ZEMLJA... Ovo dijete (i cijela njegova generacija običnih derana i onih koji su imali razne vrste potreba) grdno je nastradalo od sustava. Nisu htjeli pokrenuti opservaciju, nego sam ja sama odjurila u Suvag i kumila logopedicu starijeg sina da mi pomogne oko mlađeg... Da je po sustavu - moje dijete bi bilo okarakterizirano lijenim i glupim. Čak i kad je dobio papire, ništa se u radu u školi nije promijenilo do petog razreda, kad je srećom došao u ruke odličnim mladim profesoricama hj i mat, koje su imale u prvom redu volje, a zatim i znanja što učiniti. I koje su na predmetnim informacijama poslušale iskustvo roditelja.

Daklem, pitam ja sve vas koji mislite da nisu učitelji krivi, KOLIKO JE DJECE SUSTAV SAMLJEO? KOLIKO RODITELJA JE POVJEROVALO NEKOMPETENTNIM I INTERTNIM UČITELJIMA da su njihova djeca lijena, glupa i nesposobna? KOLIKO ŠTETE JE NEPOPRAVLJIVO UČINJENO? KOLIKO JE LJUDI MOGLO BITI OSPOSOBLJENO DA BUDU RADNO SPOSOBNI, A NIJE?

S druge strane - zašto se ne zapošljava više logopeda? Naša škola ima logopeda, a ta osoba je mog mlađeg sina vidjela tri puta - prvi, zadnji i nikad više. Jer dijete je u Suvagu, a školski logoped se bavi socijalom... SRAMOTA!

I da - QueenBee je u pravu kad kaže da djeci ne bismo trebali otimati vrijeme za igru, ali kad se sjetim svojih muka (a djeca su bila u cjelodnevnom boravku) pa kad vidim što piše npr. InLOve - pa to je strašno... Naša djeca moraju nakon škole još par sati odraditi da nadoknade ono što je u školi trebalo biti pokriveno, ali nisu jer ne mogu prepisivati s ploče.

Kako to da je učiteljica mog starijeg sina za njega mogla unaprijed pripremiti listić s gradivom ako ne stigne sve zapisati, a to je dobio na kraju sata da ga potakne pisati što više može? Kako ta jednostavna rješenja nije mogla primijeniti i druga učiteljica? Zašto je jedna učiteljica u boravku htjela djetetu prepisati 2-3 rečenice s ploče svojom rukom, a druga nije? A svi imaju istu plaću, uffff...

Učiteljica mog starijeg je ključna karika u tome što je dijete danas uspješan učenik matematičke gimnazije. Učiteljicu mog mlađeg sina morali smo doma zamijeniti, pa smo tako "ukrali" sinu vrijeme igre i odmora. Nažalost, nismo imali izbora.

[QueenBee]

Peterlin-sudeci po rezultatima mog posljednjeg istrazivanja-cca 50%. To je odgovor na tvoje posljednje pitanje. Sramotni i porazavajuci rezultati.

[QueenBee]

Apropo mentorstva-nisu mentori nuzno znalci i sposobni za sve sto treba uceniku. Ima divnih odgojiteljica i uciteljica koje rade mnogo toga dobrog, a nisu ni pomislile na mentorstvo. A ima i onih koje se dice (da ne kazem ku***) magisterijem i mentorstvom pa 2 godine okrecu glavu od djeteta s ocitim ADDom npr. Ima i onih koji ganjaju status mentora radi vece place, a djeci pustaju +12 filmove umjesto obrade nove lekcije. Ima ravnatelja koji frcu nosom da sto ce mi doktorat na ovu temu jer je dovoljno samo dati 2 takvim ucenicima. Ima skolskih logopeda koji me uce da je dovoljno samo voljeti djecu s teskocama i nista posebno ih dirati na satu. Ima roditelja koji mi trpaju svoju djecu u auto da ih vozim kojem god 'dotoru' hocu samo da se ona ne mora s njima baviti.
Ima svega...ponukana ovakvim svakodnevnim situacijama u kojima se nalazim, odlucila sam da necu upirati prstom iskljucivo na ovog ili onog jer su svi 'krivi' podjednako. Ali razumijem i dijelim ogorcenost na neadekvatan sustav skolstva.
Zao mi je sto je tako i sto roditelji imaju ovakva negativna iskustva kao peterlin. I ja sam 'za barikade'.

[Peterlin]

Peterlin-sudeci po rezultatima mog posljednjeg istrazivanja-cca 50%. To je odgovor na tvoje posljednje pitanje. Sramotni i porazavajuci rezultati.

Slučajno sam naišla na ove podatke kako disleksija utječe na uklapanje u društvo i posljedično poremećaje u ponašanju (cijela prezentacija je šira priča i nalazi se ovdje, ne znam tko ju je radio: https://www.google.hr/url?sa=t&rct=j...8169073,d.bGg:

Istraživanja u svijetu ( SAD, VB itd.)

35-57% osoba u kaznenim i odgojnim ustanovama ima disleksiju

KOD NAS istraživanje - Hrvatska udruga za disleksiju, Hrv.knjižničarsko društvo, Ured vlade RH

REZULTATI:
22% osuđenika u zatvoru u Splitu i Zagrebu-Remetinec ima disleksiju
69% u odgojnim domovima i u PSP u OŠ
(Split, Ivanec, Turopolje, Bedekovčina)

Pa si vi sad mislite...

Nažalost - točno je upravo ono što čokolada stalno napominje: društvo bi trebalo i moglo puno više brinuti o svojim osjetljivijim članovima (djeca, ljudi s pp, starije osobe) ali to ne čini.

Klasičan primjer toga, baš kad su u pitanju djece, je knjiga Penelope Leach: Children First ili u hrvatskom prijevodu Prvo djeca. To je knjiga o tome što bi uz minimalna ulaganja društvo trebalo i moglo činiti za djecu, ali to se ne radi.

Sorry na offt.

Kad je disleksija u pitanju, kao i druge smetnje čitanja i učenja, za sada nam još ne preostaje drugo nego snalaziti se kako god znamo i umijemo. Napredak ipak postoji - mm-ovom djedu, koji je bio ljevak kao i moj sin, vezivali su lijevu ruku na leđa da bi ga naučili pisati desnom. Tako da - ide se naprijed, ali malim i neujednačenim koracima. A koliko se stvara nove vrijednosti u našem društvu i koliko se izdvaja za školstvo, zdravstvo i slične djelatnosti, teško da se možemo nadati bržem napretku.

[QueenBee]

Za sve koji se žele pripremiti za izazove inkluzivnog školovanja citiram sažetak članka od Bouillet, D. (2011). Kompetencije odgojitelja djece rane i predškolske dobi za inkluzivnu praksu. Pedagogijska istraživanja, 8(2), 323–340., http://hrcak.srce.hr/116665

"Smisao ovoga rada je analiza manifestiranja profesionalnih kompetencija odgajatelja djece rane i predškolske dobi za kvalitetnu inkluzivnu praksu u hrvatskim predškolskim ustanovama. Osnova rada je hipoteza da se uz višu razinu manifestiranja profesionalnih kompetencija odgajatelja značajnih za inkluzivnu praksu ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja veže uspješnije socijalno funkcioniranje djece s posebnim potrebama. Hipoteza je provjerena manjim istraživanjem provedenom putem procjena 93 odgajatelja i djece s posebnim potrebama u hrvatskim vrtićima. Faktorskim analizama je utvrđeno da su među kompetencijama odgajatelja osobito važne suradnja s obiteljima i stručnjacima, usklađivanje kurikuluma s individualnim potrebama djece, promicanje inkluzivne kulture u vrtiću i aktivno sudjelovanje odgajatelja u procjenama posebnih potreba djece. U pogledu socijalnog funkcioniranja djece pokazalo se da su njihova osnovna obilježja neprilagođeno/integrirano ponašanje te razina primjerenosti psihosocijalnog razvoja djeteta. Dobiveni rezultati potvrdili su postavljenu hipotezu. Utvrđeno je, nadalje, da se odgajatelji međusobno znatno razlikuju u stupnju manifestiranja profesionalnih kompetencija za inkluzivnu praksu te da djeca s posebnim potrebama mogu, ali ne moraju imati socijalizacijske teškoće. S time u vezi autorica nudi smjernice za unaprjeđivanje inkluzivne prakse u hrvatskim predškolskim ustanovama"

[QueenBee]

Prijedlozi za odgojne i obrazovne standarde-ukoliko se želite opskrbiti citatima i referencama prilikom razgovora s učiteljima vaše djece s teškoćama u učenju i razvoju, možete se-osim Pravilnika i HNOS-a-pozvati i na ovo:

http://hkoprojektufri.uniri.hr/files...kacija_HRV.pdf

[Peterlin]

Apropo mentorstva-nisu mentori nuzno znalci i sposobni za sve sto treba uceniku. Ima divnih odgojiteljica i uciteljica koje rade mnogo toga dobrog, a nisu ni pomislile na mentorstvo. A ima i onih koje se dice (da ne kazem ku***) magisterijem i mentorstvom pa 2 godine okrecu glavu od djeteta s ocitim ADDom npr. Ima i onih koji ganjaju status mentora radi vece place, a djeci pustaju +12 filmove umjesto obrade nove lekcije. Ima ravnatelja koji frcu nosom da sto ce mi doktorat na ovu temu jer je dovoljno samo dati 2 takvim ucenicima. Ima skolskih logopeda koji me uce da je dovoljno samo voljeti djecu s teskocama i nista posebno ih dirati na satu. Ima roditelja koji mi trpaju svoju djecu u auto da ih vozim kojem god 'dotoru' hocu samo da se ona ne mora s njima baviti.
Ima svega...ponukana ovakvim svakodnevnim situacijama u kojima se nalazim, odlucila sam da necu upirati prstom iskljucivo na ovog ili onog jer su svi 'krivi' podjednako. Ali razumijem i dijelim ogorcenost na neadekvatan sustav skolstva.
Zao mi je sto je tako i sto roditelji imaju ovakva negativna iskustva kao peterlin. I ja sam 'za barikade'.

Ma nije naše iskustvo po ničemu posebno. Čak bih se usudila reći da je tipično. Ima tu svega - dobrih stvari i loših stvari, kao i uvijek.... I to nije tako samo za roditelje djece sa smetnjama nego za sve.

[In love]

Ja sam bila danas kod pedagogice i kazem ja njoj da smo matematiku ucili 4 dana po 3 sata da bi dobila 3 ( neka je 3, mi smo zadovoljni). I ona me gleda i kaze - nije moguce jer L intelektualno ne zaostaje i sve kuzi.Da, ali ne pase joj nacin na koji se ispituje, pisu kontrolni. Ona sve kuzi ali na neki svoj nacin. Recimo tablicu mnozenja je zapamtila melodicno - pjeva si je...i tako puno toga radi na neki svoj nacin.
Danas je dobila geo 2, nakon puno rada - nacin ispitivanja: njih 5 u prvi red i znas, neznas, idemo dalje. Nikakva podpitanja, nista. A znam da zna za vise a ne na takav nacin. Pa nije ona robot!

[Peterlin]

Ja sam bila danas kod pedagogice i kazem ja njoj da smo matematiku ucili 4 dana po 3 sata da bi dobila 3 ( neka je 3, mi smo zadovoljni). I ona me gleda i kaze - nije moguce jer L intelektualno ne zaostaje i sve kuzi.Da, ali ne pase joj nacin na koji se ispituje, pisu kontrolni. Ona sve kuzi ali na neki svoj nacin. Recimo tablicu mnozenja je zapamtila melodicno - pjeva si je...i tako puno toga radi na neki svoj nacin.
Danas je dobila geo 2, nakon puno rada - nacin ispitivanja: njih 5 u prvi red i znas, neznas, idemo dalje. Nikakva podpitanja, nista. A znam da zna za vise a ne na takav nacin. Pa nije ona robot!

Suosjećam...

Možda da pokušaš na individualnim informacijama iz svakog predmeta - objasniš ljudima u čemu je problem...

Vjerojatno si ovo već napravila, ali ako nisi - vidi da li bi pomoglo: učiteljica razredne nastave je u istoj školi, pa probaj s njom vidjeti da porazgovara s kolegama ili čak organizira sastanak sa stručnom službom, pa da im ONA kaže kakav pristup je najbolji. Možda da to čak i napiše... pa da imaš papir kojim možeš po potrebi mahati i boriti se za djetetova prava.

[Peterlin]

Samo komentar - ovaj topic na kraju ima dva smjera: jedan je tips & tricks za dječja prava, a drugi je tips & tricks za načine poučavanja...

In Love - ova tvoja priča sa pjevanjem tablice množenja je slična kakvu smo mi imali (moj sin nije pjevao nego recitirao jer mu to ide super, a uz to je bila nacrtana tablica na A3 formatu, svaki red u kontrastnoj boji).

A za slova - globalno čitanje - ovo: http://igramseiucim.com/index.php/globalno-citanje i slogovi, ovo: http://igramseiucim.com/index.php/ra...itanje-slogova, samo ja sam sama radila materijal doma jer mi je to zatrebalo i prije nego je sastavljena ova web stranica.

Stvarno ne znam odakle sam pokupila ideju za tu slogovnicu, ali postojala je neka tiskana slogovnica i kod nas, slično kao slovarica ali sa slogovima. Ne mogu se sjetiti autora i izdavača.

[In love]

Peterlin, uciteljica je razgovarala ali to je uslo i izaslo. Sada je pedagogica rekla da ce sazvati razredno vijece ucitelja i probat objasnit na lijepi nacin, uz stare nalaze sto i kako. Pa ce me zvat da vidi sto su rekli pojedini profesori. Ja sam bila u skoli, ona je dobra, fina, kradna... Jer ne smeta . I to je to. Da pravim probleme gdje jih nema. Jedino nas pedagogica razumije i podrzava, ajd, barem to.

[cvijeta73]

Samo neka mi netko kaze uz sve to da je lijena, pa mislim da bi ga objesila. Dijete koje je uz svakodnevne treninge od par sati ( dnevno oduzimaju najmanje 3 sata), uz sve poteskoce, zavrsilo i 3g klavira, ide i na zbor, uz to svaki dan uci barem 2 sata ili vise ( da ima iz glavnih predmeta 3!!) nemoze biti lijeno!

a možda joj je to previše, ne znam, možda je - umorna? i onda nema koncentraciju na satu. a možda doma s njom radite na krivi način. evo, kažeš da radite cijelo popodne i dobije 3. u principu, za takvu djecu koja na satu nisu koncentrirana i ne prate i nemaju pojma što je uopće bilo na satu, a lako odlutaju, nije ti dovoljno jedno popodne za veću ocjenu.
a nakon škole i treninga, mislim da je badava pilite 2 sata s učenjem, ne zna više ni kako se zove :D

to ovako nabadam, možda sam i skoz fulala, ali nema druge nego, što kaže peterlin, sve probati.

ako je kao moja, onda ne dolazi u obzir prekidanje treniranja (a i zašto bi ako to voli), ali možda probati svaki dan ponoviti što su radili u školi. pa tamo gdje učitelji zaštekaju, kao ova fotosinteza (koliko fotosinteza sam kroz školovanje prošla do sad ), hebaj ga, ti crtaš i objašnjavaš.

u svakom slučaju, mislim da je u osnovnoj školi svaki dan učenje od 2 sata previše, možda kraće, ali svaki dan ponoviti što su radili i objasniti što ne razumije. ja bih tako

[sirius]

Ne ide ti to tako sa disleksijom.
To su posebni izazovi.
Moj nemotivirani daroviti ADHD-ic bez disleksije nikada nije dobio manju ocjenu od 3 do 6 razreda. Ok , osim iz zalaganja , ali to se ne broji. Jedva da je uspio napusati zadacu prve 4 godine na dnevnoj bazi.
Mala je 2x tjedno kod logopeda, pred test ponovimo gradivo. Usmeno zna. Pismeno bez iznimke dobije 1 ili 2.

[In love]

a možda joj je to previše, ne znam, možda je - umorna? i onda nema koncentraciju na satu. a možda doma s njom radite na krivi način. evo, kažeš da radite cijelo popodne i dobije 3. u principu, za takvu djecu koja na satu nisu koncentrirana i ne prate i nemaju pojma što je uopće bilo na satu, a lako odlutaju, nije ti dovoljno jedno popodne za veću ocjenu.
a nakon škole i treninga, mislim da je badava pilite 2 sata s učenjem, ne zna više ni kako se zove :D

to ovako nabadam, možda sam i skoz fulala, ali nema druge nego, što kaže peterlin, sve probati.

ako je kao moja, onda ne dolazi u obzir prekidanje treniranja (a i zašto bi ako to voli), ali možda probati svaki dan ponoviti što su radili u školi. pa tamo gdje učitelji zaštekaju, kao ova fotosinteza (koliko fotosinteza sam kroz školovanje prošla do sad ), hebaj ga, ti crtaš i objašnjavaš.

u svakom slučaju, mislim da je u osnovnoj školi svaki dan učenje od 2 sata previše, možda kraće, ali svaki dan ponoviti što su radili i objasniti što ne razumije. ja bih tako

Plivanje nece ostaviti, nema sanse. I ne zelimo to, to je nesto sto voli i u cemu je ok. Probali smo, nije dobro prihvatila.

Kod nje je problem karakter plus jezicne poteskoce i eto idealne kombinacije. Imamo mi curu ( studentica) koja radi s njom svaki dan i ona kaze da joj treba sve objasnjavati slikovno i polako. I onda skuzi. Radila je i pedagogica s njom i isto tako - jednostavno je drugacija i nase skolstvo joj ne odgovara niti malo ( znam sto pricam, imam jih jos dvoje koji sa sustavom nikakvog problema nemaju). Pedagogica, psihologica i logopedica se slazu, trebalo bi joj individualizirati ali kako smo imali super uciteljicu do 4r potrebe bilo nije, a sada jesmo gdje jesmo... netko tko nema takvo dijete ne moze to razumijet, kazu meni - morate vise radit s njom! Pa koliko vise? Cijelo pop, nakon 7 sati u skoli? Sorry, meni to nije normalno, to mi je signal da negdje nesto steka. Nije problem da one ne nauci, nego je problem u nacinu ispitivanja. Kad jo je ispitivala pedagogica je znala, ali je trazila znanje, podpitanja, malo slikovno objasnila... i onda je to ok. A onako suhoparno ona jednostavno ne moze. I svatko ko je malo radio s njom je to skuzio. Kaze meni pedagogica, da je ona jednostavno dijete koje zahtijeva svakodnevno aktivno sjedenje uz sebe, da nesto nauci. To znaci - sjedni i uci s njom! Mozda ce kasnije biti lakse, razviti ce svoje mehanizme ali do sada jos nije( jako voli raditi mentalne mape na kompjuteru i to je pomak od nule. ). Nema ambicija, nije nametljiva, nema samoiniciative... i eto problema.

Psihologica je meni objasnila na jednostavan nacin - kad djeca usvajajo nove rijeci, pojmove jih spremaju u predalice kao u ormaru. I onda kad jim ta rijec, pojam zatreba ga izvuku. Ona taj pojam ne spremi, u stvari spremi ga ali nakon milijontog ponavljanja. I tu je problem jer u 5r je obseg gradiva ogroman, da ne govorim o 7! Ona moze idealno naucit ako bi ucila po epohama - povijest mjesec dana, pa geografiju i tako svaki predmet. A ovako ima zbrku u glavi i ja znam da joj je tezko. I uz redoviti rad, a ako slucajno zaspemo na tjedan, dva smo na nuli. Sve id pocetka.

[sirius]

Ucenje u epohama bi bio spas mnogoj djece. Ovo skakanje sa predmeta na predmet i ubitacno.

[cvijeta73]

Ne ide ti to tako sa disleksijom.
.

pa napsiala je da nema disleksiju, pa razmišljam kako pomoći.

i nase skolstvo joj ne odgovara niti malo

a vjerujem, ali dok dočekaš da se promijeni školstvo prošo voz.

pričam zato jer moja m isto reagira različito na različit način podučavanja i vođenja razreda. kod jedne - sve super. kod druge - isto imam osjećaj da sam homeskuling mama :D

[Peterlin]

Eh, cvijeto... za neke stvari si u pravu (treba dooobro paziti da se djecu ne preoptereti) ali s drugima je drugačije i puuuno zahtjevnije kad tražiš metode i načine na koje dijete sa smetnjama čitanja (i/ili pažnje) može prihvatiti gradivo.

Ja sam naučila pipati i tražiti i puno puta promašiti prije nego čovjek slučajno natrapa na nešto što njihov mozak uspije obraditi. Neke stvari s kojima očekuješ problem prođu bez problema, a neke naizgled sasvim jednostavne mogu zapinjati. Nema tu pravila...

Moj sin je pisao sva slova u dobi od nekih 4.5 godina, ali zrcalno i da je moglo tako ostati, sve bi bilo u redu. Imam negdje spremljen kompletan notni zapis njegove vlastite skladbe, napisano zrcalno, kao da je Leonardo da Vinci pisao. Mislim da on tako nekako i vidi, a to mu pogađa i snalaženje u prostoru. Digitalni sat dugo mu nije bio od koristi. Analogni mu je bio bolji. Učila sam ga na koliko je sati režući pizzu na četvrtine. Više se ni ne sjećam što smo sve izvodili. Nije ni bitno jer to što pali za njega ne mora biti učinkovito i za druge.

Dok smo ga uspjeli "prevježbati" na standardni način pisanja, tko zna koliko se njegove kreativnosti izgubilo. Takva djeca troše višestruku količinu energije za ispodprosječne rezultate.

Ja znam napamet titlove cijele StarWars sage, koliko puta sam ih čitala. Moj sin je vikao "ne trebaš mi čitati, ja razumijem što govore" (i stvarno kuži, engleske i njemačke filmove gleda "na uho" i ne čita titlove) ali ja sam vikala "samo 15 minuta" i ustrajno čitala, da bi mu stvorila u glavi vezu između slike riječi i izgovorenih riječi.

Na kraju, kad dijete konačno izgradi sustav u glavi, ne znaš što je upalilo, a to više nije ni važno. Sve pomalo. To je proces. Slova od tijesta, slova od papira, slogovi i riječi od papira, zbrajanje u vertikali, povezivanje značenja riječi i simbola (razlikovati napisani plus i minus je bilo teško) ... koještarije. Sad je on na konju. Dobio je 4 iz testa iz fizike i 4 iz informatičkih tehnologija. Iz pismene provjere, što je super. Za usmene provjere uopće ne brinem. Sad je već toliko napredovao da bih potpuno prestala brinuti kad ne bi bilo grešaka brojnik/nazivnik ili krivi predznak... Njega pak najviše smeta kad mu treba pet pokušaja da unese točan kod s bona za mobitel, hehehe...ali pokriva prstom znamenke koje je upisao, pa se ipak snalazi. A sad pitajte mene kako ja to radim - na isti način. Imam vizitku u futroli mobitela koja služi samo tome!

[Peterlin]

Ucenje u epohama bi bio spas mnogoj djece. Ovo skakanje sa predmeta na predmet i ubitacno.

Mislim da privatna gimnazija Marul radi upravo tako. Provjerit ću kad uhvatim vremena. Ali u osnovnoj školi - ne znam da li se to negdje nudi.

[In love]

Peterlin, sada si ne sjetila - poznavanje na sat joj je uzasno. Tek ove godine ga je nekako skuzila. A ucila je na sat uz srednjeg brata, pa uz mladjeg... i nista, tek ove godine je nesto kliknulo.
A geometrija - sve rijesi dobro ali zrcalno. Slova nije nikada zrcalila, ali geometriju da ( bas su krenuli sa geometrijom, neznam jos kako ce biti ove godine, hoce li opet zrcalit).
I da, puno vise truda za neke ispodprosjecne rezultate.
Mi smo i odustali od klavira jer ne bi stizala. A ne moze odustati od svega, mora imati i neki zivot uz skolu.

[čokolada]

Moja je visoko istrenirano dijete od samog početka.
Od 5.r.piše zadaće i uči svaki dan cca 4 sata, ne smije si dozvoliti niti dan zaostatka, sve od prethodnog dana mora riješiti odmah. Vikendima propitujem geo, pov i ponekad prirodu te gledam ako gdje šteka u matem. ili gramatikama (svaki dan joj prekontroliram matem.DZ jer zamijeni znamenke, plus i minus i sl.). Ako je vikendom ne ispitam, nagomilano znanje ostaje amorfna masa koja se prelijeva po režnjevima mozga. Ovako joj se posloži u ladice i zabetonira.
Samo zabadava mi je cilj da s razumijevanjem nauči i povezuje u priču, kad naleti na prof.koji je prorešeta gole fakte skačući cik-cak kroz 8 stoljeća gradiva (pa ako ne znaš to, da vidimo znaš li ovo...). Tko još ima vremena slušati priču, jel'da ?
Zanimljivo da drugi nastavnik razumije problem i ispitivanje počinje lakšim pitanjima i onda postepeno povezujući ide na teža, cijelo vrijeme ohrabrujući je, a dijete se OPUŠTA i odgovara pričajući ko navijena. Jer sve zna.
I sad, u čemu je razlika, je li to strašan trud, malo smješka i ohrabrenja, postepenost, neko podpitanje....treba li stvarno veća plaća za taj dodatni angažman? Pa to treba svakom djetetu!

[In love]

Mi smo prosle godine iz povijesti imali zamjenu ( mladja prifesorica) i imala je 4. Kod starog profesora ( koji se vratio ove godine) je dobila 2. I sada ce je pitati jos jednom da ispravi. A taj isti dan ju je ispitivala pedagogica, tu istu lekciju ( ja sam bila prisutna) i dijete je znalo. Mozda ne za 5 ali za 4 da. Rijeci pedagogice!

Cvijeta, znam da ne mogu cekati da se skolstvo promjeni, zato i pomazemi i trcimo oko pedagogice, psihologice... jer vidim da vise ne mozemo sami, trebala bi podrska sustava kojeg naravno nema!

[cvijeta73]

Mi smo prosle godine iz povijesti imali zamjenu ( mladja prifesorica) i imala je 4. Kod starog profesora ( koji se vratio ove godine) je dobila 2. I sada ce je pitati jos jednom da ispravi. A taj isti dan ju je ispitivala pedagogica, tu istu lekciju ( ja sam bila prisutna) i dijete je znalo. Mozda ne za 5 ali za 4 da. Rijeci pedagogice!

Cvijeta, znam da ne mogu cekati da se skolstvo promjeni, zato i pomazemi i trcimo oko pedagogice, psihologice... jer vidim da vise ne mozemo sami, trebala bi podrska sustava kojeg naravno nema!

a jasno mi je.
ne znam. sve ovisi o entuzijazmu i volji pojedinaca.

već sam pisala, ja kao da imam blizanke, jedna kod jedne učiteljice (iz prirode, hrvatskog i glazbenog), a druga kod druge (matematika, tjelesni i likovni).
prva zainteresirana, pazi, pomaže...a druga hebate mr hyde, ne zna što će s njom, ne pazi na satu, bleji kroz prozor, priča, ne sluša upute. :D

[Peterlin]

Peterlin, sada si ne sjetila - poznavanje na sat joj je uzasno. Tek ove godine ga je nekako skuzila. A ucila je na sat uz srednjeg brata, pa uz mladjeg... i nista, tek ove godine je nesto kliknulo.
A geometrija - sve rijesi dobro ali zrcalno. Slova nije nikada zrcalila, ali geometriju da ( bas su krenuli sa geometrijom, neznam jos kako ce biti ove godine, hoce li opet zrcalit).
I da, puno vise truda za neke ispodprosjecne rezultate.
Mi smo i odustali od klavira jer ne bi stizala. A ne moze odustati od svega, mora imati i neki zivot uz skolu.

Naravno da ne može od svega odustati. Ni ne treba. Ovakvoj djeci slobodne aktivnosti koje vole i u kojima su uspješni vrijede više od psihoterapije. A nikad ne znaš, možda joj sport jednom bude zanimanje i karijera. Zašto ne? Treba to njegovati.

[In love]

Da bude jasnije, moje dijete ima ovu diagnozu http://www.logokor.hr/posebne-jezicne-teskoce.html. I sve sto pise tu stoji, da je barem diskeksija pa imas nesto opipljivo,vidljivo, ovako nista! Nije joj nista, treba malo vise radit s njom!

[In love]

Naravno da ne može od svega odustati. Ni ne treba. Ovakvoj djeci slobodne aktivnosti koje vole i u kojima su uspješni vrijede više od psihoterapije. A nikad ne znaš, možda joj sport jednom bude zanimanje i karijera. Zašto ne? Treba to njegovati.

Govori da bi bila profesorica tjelesnog jer jedino sto u skoli voli je tjelesni. Moze proc i likovni i glasbeni. I to je to.

[sirius]

Da bude jasnije, moje dijete ima ovu diagnozu http://www.logokor.hr/posebne-jezicne-teskoce.html. I sve sto pise tu stoji, da je barem diskeksija pa imas nesto opipljivo,vidljivo, ovako nista! Nije joj nista, treba malo vise radit s njom!

Da, disleksija je opipljiva. I disgrafija.
Sve ostalo je egzotika.( ADHD je neogdgoj i on moze kad hoce . )

[Ivanna]

Da, disleksija je opipljiva. I disgrafija.
Sve ostalo je egzotika.(ADHD je neogdgoj i on moze kad hoce. )

Ovo je tako točno.
Mi se zasad još nismo nešto puno "borili sa sustavom" jer imamo učiteljicu koja uglavnom uvažava mišljenja logopeda i psihologa, međutim dogodine kreće u 5.razred i znam da će se dosta toga promijeniti zato i želim pokrenuti priču sa IP.
M. je stvarno pametno dijete, stvarno bez problema savladava gradivo, odlikaš je i čini mi se da je upravo zato i teško razumljivo da pametno dijete treba neke prilagodbe. Zbog poremećaja pažnje i koncentracije, ne može baš biti fokusiran 45 min (što učiteljica razumije a i ne očekuje to ni od druge djece, ali u višim razredima je ipak priča drugačija), mada su se stvari malo popravile od 1.razreda. Vrlo često ga pusti da test piše duže od drugih jer jednostavno ne stigne, trebaju mu pauze tijekom pisanja. Muca pa ima faze kad vrlo malo muca i faze kad mu je malo teže; pogotovo je problem izgovor riječi na slovo p, k, g i onda i kad zna odgovor na postavljeno pitanje šuti jer ga je strah dal će moć izgovorit bez zamuckivanja (pa sad nek učiteljica pogađa jel ne zna ili zna, a neće/ne može reći). Često se znalo desiti da ne digne ruku da postavi pitanje ili da odgovor nego samo bubne naglas (pa ispadne nepristojan), strpljivost nula, totalno je neorganiziran pa kad recimo sjedi sam, izvadi valjda sve knjige i stvari koje ima u torbi i razbaca po klupi (tako i zadaću piše doma), izrazito emocionalno osjetljiv (česte burne reakcije, bilo dobre bilo loše, čime često "iznenadi" prijatelje).
Često ne shvati upute isprve, npr.kad su 1.put pisali test slušanja iz engleskog dobio je 3 jer je tek na kraju test skužio što uopće treba raditi (što se onda često tumači da ne sluša dok prof.objašnjava, a zapravo se radi o otežanom slušnom radnom pamćenju, smanjenoj perceptivno motoričkoj brzini...-totalna egzotika); nakon toga je svaki test bio petica. Nikad ne rješava test po redu pa se zna desit i da zaboravi riješiti neko pitanje.
Ako mu dam upute da napravi 3 stvari, nema šanse, totalno će sve spetljat ili nakon što obavi prvu neće imat pojma što sam rekla još.....i tako, to su samo neki primjeri.
Meni se iskreno čini da me ponekad gledaju ko da su to samo izgovori za razmaženo i neposlušno dijete i stvarno ne bih htjela da ga tako obilježe i u skladu s tim ocjenjuju pa onda dodatno demotiviraju i na koncu sruše ionako krhko samopouzdanje.

[Peterlin]

Da bude jasnije, moje dijete ima ovu diagnozu http://www.logokor.hr/posebne-jezicne-teskoce.html. I sve sto pise tu stoji, da je barem diskeksija pa imas nesto opipljivo,vidljivo, ovako nista! Nije joj nista, treba malo vise radit s njom!

Ako zrcali geometriju, to su ipak elementi disleksije.

Ali potpuno je nebitno kako se zove problem. Puno je važnije pomoći djetetu da dođe do rješenja, nekog prihvatljivog načina na koji može do kraja odguliti osnovnu školu bez prevelikih trauma. Za ovo dijete bila je šteta ispis iz glazbene škole ako joj je to išlo, ali potpuno mi je jasno zašto je to moralo biti napravljeno. Moj E. iz istog razloga nije nastavio dalje, ali je bar došao do kraja osnovne glazbene. Nekad su rezanja nužna, jer sustav je prezahtjevan, a mi nemamo vremena čekati da se dogodi čudo o kojem piše QueenBee. Možda će mlađe generacije imati više sreće ako zaživi nešto od njenih prijedloga.

[In love]

Peterlin, i nama je jako zao zbog glasbene ali imamo srecu jer nam je susheda zavrsila glasbenu gimnaziju smjer klavir pa zna L otic kod nje i sviraju zajedno. A i L cesto sama sjedne za klavir i svira, kad se u skoli malo poslozi cemo je sigurno staviti na koji privatni sat klavira. A jako voli i pjevanje, u tome je isto jako dobra.

[In love]

Peterlin, neznam, ali na svim testiranjima nije pokazivala znakove disleksije. A znam da to zrcaljenje nije normalno .

[čokolada]

Negdje sam vec lijepila nazive dokumenata koje svaki roditelj učenika s rješenjem (IP, PP) mora proučiti:

- Pravilnik o osnovnoškolskom i srednjoškolskom odgoju i obrazovanju učenika s teškoćama u razvoju (2015.)

- Pravilnik o načinima, postupcima i elementima vrednovanja učenika u osnovnoj i srednjoj školi
(čl.5 Vrednovanje učenika s teškoćama u kojem crno na bijelo piše da se npr.učeniku s poteškoćama u pisanoj komunikaciji trebaju omogućiti usmene provjere znanja i obratno, kao i da se pogreške uzrokovane poteškoćom moraju ispraviti, ali ne smiju utjecati na ocjenu).

- NOK - nacionalni okvirni kurikulum

- Državni pedagoški standard

[Peterlin]

Evo još jednog linka - možda nekome dobro dođe, iako je sve to višemanje isto: http://web.zpr.fer.hr/ergonomija/2004/krivacic/

[Peterlin]

Mislim da privatna gimnazija Marul radi upravo tako. Provjerit ću kad uhvatim vremena. Ali u osnovnoj školi - ne znam da li se to negdje nudi.

Evo, ako kome bude trebalo - kako se izvodi nastava u ovoj školi:http://www.gimnazijamarul.hr/kategorije/o-skoli-1

Kako bismo smanjili veliku opterećenost učenika, nastavu izvodimo u blokovima, što znači da u određenim razdobljima učenici imaju smanjen broj nastavnih predmeta, ali povećan broj nastavnih sati za one predmete koji se u danom bloku u određenom razdoblju izvode.

[čokolada]

Evo još jednog linka - možda nekome dobro dođe, iako je sve to višemanje isto: http://web.zpr.fer.hr/ergonomija/2004/krivacic/

Peterlin, ovo je najbolji tekst kojeg sam ikad čitala, idealno sažet s puno konkretnih primjera i podtipova poremecaja. Po prvi put sam doslovno pronasla dijete u podtipu disleksije i disgrafije (d. s nedovoljno formiranom vizualno-prostornom percepcijom i orijentacijom) i diskalkuliji (specif.teškoće u logici, planiranju i provjeri zadatka).
Tekst bi upravo u ovakvom jednostavnom obliku trebao biti u svakoj zbornici i nastavnickom prirucniku

[Peterlin]

Peterlin, ovo je najbolji tekst kojeg sam ikad čitala, idealno sažet s puno konkretnih primjera i podtipova poremecaja. Po prvi put sam doslovno pronasla dijete u podtipu disleksije i disgrafije (d. s nedovoljno formiranom vizualno-prostornom percepcijom i orijentacijom) i diskalkuliji (specif.teškoće u logici, planiranju i provjeri zadatka).
Tekst bi upravo u ovakvom jednostavnom obliku trebao biti u svakoj zbornici i nastavnickom prirucniku

Ovo su inženjeri pisali. Tekst je sa FER_a (ergonomija, za koju se misli da se odnosi samo na visinu namještaja i udaljenost monitora, ali pojam je mnogo širi).

[čokolada]

Da, shvatila sam da je upravo zbog toga tako jasno i pregledno, idem ih odmah pohvaliti frendu koji je na tamošnjem ZPM .

[pulinka]

Pratim temu od početka, za sada više samo iz profesionalne radoznalosti, a moguće je da će mi trebati i kao roditelju.
Ako nije preveliko skretanje sa teme, da li postoji negde na netu detaljnije objašnjenje kako blok nastava sa Peterlininog linka izgleda u praksi?
Lutam po njihovom sajtu ali nisam našla baš potpun odgovor.
Meni se, onako, na prvi pogled, čini da blok nastava ima i skrivene nedostatke koji nisu baš beznačajni.
Prvo, opasnost da se učenici zasite istog predmeta kroz više časova dnevno i nedeljno, i da im takva nastava bude prosto-dosadna.
Drugo, opasnost od zaboravljanja-jer se gradivo blok nastave verovatno usvaja puno brže i lakše nego kad nije u bloku - ali se verovatno podjednako brzo i zaboravi, ako do idućeg bloka istog predmeta prođe pola godine/godinu dana.
E sad, pretpostavljam da postoji neki sistem kojim se rešavaju ta dva problema, ali ne nalazim ga na sajtu, pa, ponavljam, ako nije preveliko skretanje sa teme, mene bi baš zanimalo kako to izgleda u praksi?

[sirius]

Zasto bi se blok nastava zaboravila ako prode duze vrijeme?
Ono sto se zaista razumije i spremi u dugorocno pamcenje ne zaboravlja se brzo ili nikad.

[pulinka]

Zasto bi se blok nastava zaboravila ako prode duze vrijeme?
Ono sto se zaista razumije i spremi u dugorocno pamcenje ne zaboravlja se brzo ili nikad.

Čak i ako govorimo o npr. učenju jezika, svog ili stranog, ili o matematici, ili o likovnom, fizičkom itd., gde nije dovoljno razumevanje samo po sebi, nego je značajan deo procesa učenja i samo vežbanje? Meni se baš ovi predmeti čine relativno neprikladni za blok nastavu iz tog razloga.
I opet, kako je blok nastava sama po sebi garant za istinsko razumevanje gradiva?
Nastava od više sati nečeg istog brže zasićuje mozak nego relativno menjanje sadržaja u toku dana. Osim toga, ako taj predmet učeniku nimalo "ne leži", ili mu profesor "ne leži", efekat verovatno može biti poražavajući po motivaciju. A niko ne garantuje da je učenik gradivo uošte razumeo, tj. sve se opet svodi na kvalitetnog i motivisanog nastavnika i učenika, a ne na blok nastavu samu po sebi.
Takođe mi se čini -ali je moguće da grešim- da postoji određena značajna razlika između "razumeti" i "spremiti u dugoročno pamćenje". Tj. čini mi se da se možda blok nastavom lakše i bolje neke stvari mogu razumeti, ali nije uvek sigurno da će se tom metodom nastave stečeno znanje zaista "spremiti u dugoročno pamćenje".
Tj. meni se taj metod čini savršen za izbegavanje "pohranjivanja u dugoročno pamćenje", baš zato što blok nastava traje relativno kratko, pretpostavljam oko mesec dana po predmetu, i nema vraćanja na isti predmet, niti potrebe da se naučeno gradivo ikad ponovo dozove u sećanje - do iduće godine. Samim tim, nema ni puno prilike da se možda u nekom trenutku nadoknadi propušteno- nešto što je u blok nastavi možda ostalo nejasno ili pogrešno zapamćeno.
Nism protiv blok nastave, vidim jasno šta bi joj mogle biti prednosti, ali nisam sigurna kako se prevazilaze mane. Zato sam pitala za detalje.

[sirius]

Pa blok nastava u idealnom slucaju ukljucuje vise predmeta. Ne pili se danima iskljucivo po geometriji ili engleskim glagolskim vremenima.
iskreno, nema sanse da u Hrvatsku uvedu blok nastavu u slijedeca dva , tri desetljeca . Meni je potpuno nezamislivo da bi sustav mogao napraviti takav zaokret.