trampolina-za malo toga nas fax pripremi, slazem se. Npr.ja volim raditi na selu po podrucnim skolama (meni to ima posebnu čar), ali to podrazumijeva rad u kombinacijama. Covjece, za to te pak nitko ne pripremi! Za ne povjerovat da se o kombiniranim razredima niti jedna rijec ne kaze na faxu, a toliko je podrucnih skola s takvim odjeljenjima.

Kad sam drzala predavanje u pozegi, ucitelji i nastavnici su bili divni, zainteresirani, s hrpom pitanja-voljni i zeljni znanja kako poucavati dislekticare. U Osijeku npr.je bila troma atmosfera potpuno. Iz Os pamtim vrlo nadobudnog mladog ucitelja engl.koji je sjedio u 1.klupi i jasno i glasno negirao potrebu individualnog pristupa ucenicima s disleksijom. Sjecam se kako sam zabezeknuto blenula u njega i mislila se zasto si ti odabrao poziv ucitelja sunce ti poljubim! Isto tako sam nedavno imala susret s privatnom logopedicom iz Broda na jednoj kulturnoj manifestaciji-imala je djecji kutic za kreativni rad-i tako je hladna bila u pristupu djeci, rezervirana i na kraju pita moju tad 2.5godisnju kcer da se sama potpise na rad..hmm-toliko od strucnosti. Ponudila sam joj zajednicku suradnju na odrzavanju predavanja po skolama-na sto mi je odvratila da ona ne suradjuje s 'obicnom uciteljicom'.
Neki ljudi tako fulaju profesiju!

Najvaznija karika u obrazovnom sustavu su ucitelji razredne nastave-po mom misljenju. Oni uce djecu osnovnim vjestinama potrebnim za daljnje skolovanje i oblikuju djetetov stav prema skoli opcenito. Ako je ucitelj nezainteresiran za prilagodbu poucavanja potrebama djeteta-nesto cemu svjedocim svaki dan na poslu-onda ode sve u tri lepe...zato bih ja ciljala prvo na reformu na uciteljskim fakultetima.