Kako se nositi s disleksijom djeteta?

[Peterlin]

QB, svako ti slovo potpisujem osim "nisu oni krivi".

Da, nisam kriva što me pred 15 godina nitko nije na faksu uputio na uopće postojanje učenika s teškoćama (nisu me doduše ni u štošta drugo uputili) ali tko je kriv ako ja danas odbijam educirati se o tome a treba mi da bi učinkovito radila?

Ma ja sam kriva, ili moja inertnost ili moj ego, ali nitko drugi do mene.

Zato bih jednom od gornjih postova u kojem govoriš o promjeni u sferi visokog školstva pridodala nulti uvjet:
prijemni ispit s detaljnom psihološkom obradom. Može čovjek biti najdivniji na svijetu, ali ako nije za u razred stvar ne šljaka.

Slažem se u potpunosti.

Jer kako objasniti ovu situaciju: moj stariji ima IP (nije disleksija u pitanju nego usporeni razvoj neurološkog sustava, posljedično smetnje motorike, teškoće razumijevanja, kratki interval pažnje + nagluhost koja je riješena + strabizam) imao je GENIJALNU učiteljicu koja je bez papira radila sve što je djetetu trebalo. Dobio je on IP zato jer je bio u sustavu (Suvag - logoped, neurolog, psiholog, fizijatar) davno prije polaska u školu, pa su samo prepisali njihove papire. Njegova učiteljica je radila sve što treba sa svakim učenikom u razredu, imao on papire ili ne. Ona je učitelj mentor i trajno se educirala, a čini to i danas (moja je generacija, 30+ godina staža, troje djece - mogla je komotno reći "ne da mi se" ali nikada to nije učinila...)

Moj mlađi sin je u istoj školi krenuo u prvi razred samo godinu dana kasnije. Ljevak je, motorički odličan, potpuna lateralizacija (taj u životu nije primio žlicu desnom rukom), predčitalačke vještine na uho odlične, govorni razvoj daleko bolji i brži nego kod brata, aliii pisao je zrcalno. Kod njega sam napravila kardinalnu grešku, pokušavajući prepustiti sustavu da brine o njegovim potrebama. SHIT! Učiteljica nezainteresirana, o kompetencijama ne mogu jer kad ne postoji interes, teško je vidjeti da li netko nešto zna, ako mu se ne da... Istina je da nije imala baš puno podrške od iste takve stručne službe, ali bratemili, razlika između nje i učiteljice starijeg sina je NEBO I ZEMLJA... Ovo dijete (i cijela njegova generacija običnih derana i onih koji su imali razne vrste potreba) grdno je nastradalo od sustava. Nisu htjeli pokrenuti opservaciju, nego sam ja sama odjurila u Suvag i kumila logopedicu starijeg sina da mi pomogne oko mlađeg... Da je po sustavu - moje dijete bi bilo okarakterizirano lijenim i glupim. Čak i kad je dobio papire, ništa se u radu u školi nije promijenilo do petog razreda, kad je srećom došao u ruke odličnim mladim profesoricama hj i mat, koje su imale u prvom redu volje, a zatim i znanja što učiniti. I koje su na predmetnim informacijama poslušale iskustvo roditelja.

Daklem, pitam ja sve vas koji mislite da nisu učitelji krivi, KOLIKO JE DJECE SUSTAV SAMLJEO? KOLIKO RODITELJA JE POVJEROVALO NEKOMPETENTNIM I INTERTNIM UČITELJIMA da su njihova djeca lijena, glupa i nesposobna? KOLIKO ŠTETE JE NEPOPRAVLJIVO UČINJENO? KOLIKO JE LJUDI MOGLO BITI OSPOSOBLJENO DA BUDU RADNO SPOSOBNI, A NIJE?

S druge strane - zašto se ne zapošljava više logopeda? Naša škola ima logopeda, a ta osoba je mog mlađeg sina vidjela tri puta - prvi, zadnji i nikad više. Jer dijete je u Suvagu, a školski logoped se bavi socijalom... SRAMOTA!

I da - QueenBee je u pravu kad kaže da djeci ne bismo trebali otimati vrijeme za igru, ali kad se sjetim svojih muka (a djeca su bila u cjelodnevnom boravku) pa kad vidim što piše npr. InLOve - pa to je strašno... Naša djeca moraju nakon škole još par sati odraditi da nadoknade ono što je u školi trebalo biti pokriveno, ali nisu jer ne mogu prepisivati s ploče.

Kako to da je učiteljica mog starijeg sina za njega mogla unaprijed pripremiti listić s gradivom ako ne stigne sve zapisati, a to je dobio na kraju sata da ga potakne pisati što više može? Kako ta jednostavna rješenja nije mogla primijeniti i druga učiteljica? Zašto je jedna učiteljica u boravku htjela djetetu prepisati 2-3 rečenice s ploče svojom rukom, a druga nije? A svi imaju istu plaću, uffff...

Učiteljica mog starijeg je ključna karika u tome što je dijete danas uspješan učenik matematičke gimnazije. Učiteljicu mog mlađeg sina morali smo doma zamijeniti, pa smo tako "ukrali" sinu vrijeme igre i odmora. Nažalost, nismo imali izbora.