Kako se nositi s disleksijom djeteta?

[Ozujak]

Da, i mene je čudilo da je tek sada dijagnosticirana. Logopedica nam je rekla da njegova disleksija nije teška, već između slabije i srednje. Ima više tu parametara.. jedni su mu loši, drugi dobri. Ona uzima na kraju prosjek svega i to je bio zaključak. Možda zato nismo odmah uočili problem.
Nisam nikad čula neko dijete njegove dobi kako čita pa nisam imala nešto s čime bi mogla usporediti.
Ja sam sumnjala jer je loše čitao. Lošije od brata koji je 1,5 god. mlađi. Ali nije opet bilo toliko dramatično drugačije.
Učiteljica nas nikada nije upozorila da loše čita. Dok je učiteljica mlađeg rekla da mlađi prilično ok čita. Pa sam nekako zaključila da sa starijem trebamo više vježbati, a mlađi je super u čitanju.
Također, mislila sam na kraju da je ok i zato što je učiteljica manjeg forsirala djecu da čitaju po slogovima (pa su vi prilično brzo savladali čitanje), dok učiteljica starijeg disleksičara nije imala tu metodu. Kod nje se slovkalo.
Na kraju je u 5 raz. profesorica Hrv. na prvom satu uočila da nešto ne štima i napisala poruku u e-dnevnik. Nakon toga smo odmah otišli na dijagnostiku logopedu i tamo je potvrđena disleksija.
U razgovoru s ravnateljicom sam saznala da mogu proći i ispod radara učiteljici ako stvore neku svoju metodu, ili nauče napamet ono što su drugi prije čitali.
Inače, u naše doba su postojali testovi brzine i točnosti čitanja kod pedagoga ili logopeda u školi. Toga više nema.
Ispite je loše rješavao jer bi pročitao jedno, a odgovarao drugo. Tu smo ga optuživali (i ja i učiteljica) da je brzoplet.

[sirius]

Jasno je da djeca nauce kompenzirati poteskocu ako imaju normalne kognitivne sposobnosti. Ali to ne znaci da se ne moze puno ranije naslutiti poteskoce sa citanjem.
Velika razlika u pismenim i usmenim odgovaranju je prilicni jasan znak , i moze se uociti vec u 2. razredu osnovne.
Sreca da ste naisli na dobru profesoricu hrvatskog koja je to prepoznala. Sad vam jos preostaje natjerati profesore da provode IP kako treba.

[sirius]

Inace 1 -2 ucenika od 30 ima disleksiju. Jasno da neki imaju vrlo blagu, ali nije to neka egzotika.
Nadam se da ce nakon vaseg iskustva uciteljica dobiti edukaciju o poteskoci za buducnost, a da ce vam strucna skolsja sluzba aktivnije pratiti ucnike.
Inace, Ozujak, nasla sam na neke tvoje stare postove....
Jeste djecu upisali na kraju na ucenje kineskog?

[Ozujak]

Ma ne. Daleko smo od kineskog..
Sada kad se sjetim toga, mislim da sam tada bila u nekom lijepom i ružičastom oblaku. Onda te poklopi realnost.
Što se jezika tiče, idu na engl. u kvartu 1x tjedno i to se pokazalo ok. Pomaže jako u školi, jer im se proširio vokabular. Pisanje je jedna druga priča.

Ont. Da, prof.Hrv je divna (imamo sreću). Ostali su svakakvi. Tek je početak pa mi je teško dati neki sud o ostalima. Za sada mu ide ok.. To je možda i radi toga što jako puno radim s njim doma. Pomažem mu. Pomagala sam mu i od 1 do 4 raz. Sada još više.

[sirius]

Samo da ti kazem da profesorica moje kceri na testovima iz hrvatskog njoj cita test .
Drugi joj ne citaju osim ako ih trazi za pojedina pitanja , ali joj skrate test ili daju da usmeno odgovara ( uz pripremljena pitanja ) ako test prode lose.

[Ozujak]

Inače, učiteljica je 'starog kova'. Mislim da ona ne zna što je zapravo disleksija, ili ju trivijalizira. Kada sam joj rekla za sina, rekla mi je na to da je i njena kćer imala problem s čitanjem pa ju je vodila 1,5mj u Suvag takon čega joj je problem nestao. Čak je i faks završila.
Stavila sam smajlić, iako nije baš primjeren. Više je sarkastičan.
Trebalo bi učitelje educirati. I uvesti ponovo taj test čitanja. Onda bi djeca počela i posjećivati prije logopeda.
Ja nisam ni blizu te struke, a živim u okolini koja na takve situacije odmahne rukom da je t sve normalno i da smo mi svi ispali ok. Pa onda nekako i ja po inerciji odmahnem rukom. A kasnije se lupam glavom o zid kako sam mogla biti tako slijepa.

[Ozujak]

Samo da ti kazem da profesorica moje kceri na testovima iz hrvatskog njoj cita test .
Drugi joj ne citaju osim ako ih trazi za pojedina pitanja , ali joj skrate test ili daju da usmeno odgovara ( uz pripremljena pitanja ) ako test prode lose.

I ova naša profa mome sinu pomogne. Sada mu je dala više vremena i pročitala ili pokazala nešto gdje bi mogao fulati u čitanju. Dobio je prvu peticu iz gramatike ikad! Ta njegova sreća je neopisiva..

[Peterlin]

Da, i mene je čudilo da je tek sada dijagnosticirana. Logopedica nam je rekla da njegova disleksija nije teška, već između slabije i srednje. Ima više tu parametara.. jedni su mu loši, drugi dobri. Ona uzima na kraju prosjek svega i to je bio zaključak. Možda zato nismo odmah uočili problem.
Nisam nikad čula neko dijete njegove dobi kako čita pa nisam imala nešto s čime bi mogla usporediti.
Ja sam sumnjala jer je loše čitao. Lošije od brata koji je 1,5 god. mlađi. Ali nije opet bilo toliko dramatično drugačije.
Učiteljica nas nikada nije upozorila da loše čita. Dok je učiteljica mlađeg rekla da mlađi prilično ok čita. Pa sam nekako zaključila da sa starijem trebamo više vježbati, a mlađi je super u čitanju.
Također, mislila sam na kraju da je ok i zato što je učiteljica manjeg forsirala djecu da čitaju po slogovima (pa su vi prilično brzo savladali čitanje), dok učiteljica starijeg disleksičara nije imala tu metodu. Kod nje se slovkalo.
Na kraju je u 5 raz. profesorica Hrv. na prvom satu uočila da nešto ne štima i napisala poruku u e-dnevnik. Nakon toga smo odmah otišli na dijagnostiku logopedu i tamo je potvrđena disleksija.
U razgovoru s ravnateljicom sam saznala da mogu proći i ispod radara učiteljici ako stvore neku svoju metodu, ili nauče napamet ono što su drugi prije čitali.
Inače, u naše doba su postojali testovi brzine i točnosti čitanja kod pedagoga ili logopeda u školi. Toga više nema.
Ispite je loše rješavao jer bi pročitao jedno, a odgovarao drugo. Tu smo ga optuživali (i ja i učiteljica) da je brzoplet.

Brzopletost je također jedna od teškoća čitanja i treba dosta raditi na rješavanju toga. Nije to prijekor nego dijagnoza. Interval pažnje je kratak, teško se koncentrira dulje vrijeme itd.

Uostalom, evo malo tuđe pameti: http://www.edukacija.hr/tecaj/brzopletost/1315/

Takva djeca sustavno moraju naučiti usporiti - promisliti prije nego progovore, pročitati tekst do kraja (ili ga razlomiti na manje dijelove), udahnuti nekoliko puta prije nego se prime pisanja, očistiti radnu površinu od stvari koje odvlače pažnju itd... Njima je često problem funkcioniranje u razredu koji je pun druge djece, pogotovo ako među njima ima ometača nastave.

[Peterlin]

Da, i mene je čudilo da je tek sada dijagnosticirana. Logopedica nam je rekla da njegova disleksija nije teška, već između slabije i srednje. Ima više tu parametara.. jedni su mu loši, drugi dobri. Ona uzima na kraju prosjek svega i to je bio zaključak. Možda zato nismo odmah uočili problem.
Nisam nikad čula neko dijete njegove dobi kako čita pa nisam imala nešto s čime bi mogla usporediti.
Ja sam sumnjala jer je loše čitao. Lošije od brata koji je 1,5 god. mlađi. Ali nije opet bilo toliko dramatično drugačije.
Učiteljica nas nikada nije upozorila da loše čita. Dok je učiteljica mlađeg rekla da mlađi prilično ok čita. Pa sam nekako zaključila da sa starijem trebamo više vježbati, a mlađi je super u čitanju.
Također, mislila sam na kraju da je ok i zato što je učiteljica manjeg forsirala djecu da čitaju po slogovima (pa su vi prilično brzo savladali čitanje), dok učiteljica starijeg disleksičara nije imala tu metodu. Kod nje se slovkalo.
Na kraju je u 5 raz. profesorica Hrv. na prvom satu uočila da nešto ne štima i napisala poruku u e-dnevnik. Nakon toga smo odmah otišli na dijagnostiku logopedu i tamo je potvrđena disleksija.
U razgovoru s ravnateljicom sam saznala da mogu proći i ispod radara učiteljici ako stvore neku svoju metodu, ili nauče napamet ono što su drugi prije čitali.
Inače, u naše doba su postojali testovi brzine i točnosti čitanja kod pedagoga ili logopeda u školi. Toga više nema.
Ispite je loše rješavao jer bi pročitao jedno, a odgovarao drugo. Tu smo ga optuživali (i ja i učiteljica) da je brzoplet.

Još samo malo o dijagnostici: problemi se često uoče ranije, ali konkretnu dijagnozu disleksije uglavnom ne dobiješ do devete ili desete godine, jer ima dosta djece kojima jednostavno dulje treba da savladaju vještine čitanja. Brojni učenici s teškoćama čitanja jako su bistri, pa je točno da u nižim razredima OŠ učitelj ne uoči probleme ili ih ne smatra značajnim.

Osim toga, prosječni učitelji često nisu dovoljno educirani da bi prepoznali takve probleme. Zato treba ići logopedu. Neke škole imaju logopeda i psihologa u stručnoj službi, ali moju djecu je logoped u školi vidio tri puta (prvi, zadnji i nikad više), jer oni su bili u Suvagu tj. dobivali pomoć izvan škole, a u školi se logoped bavio djecom koji nisu imali takvu vrstu potpore.

Problemi eskaliraju kasnije, u višim razredima, kad se poveća opseg gradiva. Kod djece s teškoćama velik problem je i umor, jer za čitanje trebaju ulagati daleko više energije i napora nego djeca bez teškoća.

Tu dobro dođe individualizacija. Moji sinovi su sa rješenjem za IP uredno prošli veći dio školovanja, stariji je sad na fakultetu i također ima odobreno produljeno vrijeme za rješavanje pismenih provjera.
Ali da ne bacam kamen predaleko - ne treba bježati od individualiziranog pristupa, to je djeci često velika pomoć, pogotovo ako logoped napiše UPUTE I PREPORUKE za to što baš tom konkretnom djetetu treba.

[čokolada]

Super, Peterlin, da si potvrdila da ti sin i na faksu dobije dodatno vrijeme za rješavanje ispita jer ta činjenica nastavnicima bude glavni argument PROTIV individualizacije (kao da im se od usta otkida) -
"Tetošimo ih produljenim vremenom/manjim brojem zadataka za test, produlje im i vrijeme pisanja na maturi, a kad dođu na faks, shvate da toga više nema i propadnu!"

[Peterlin]

Super, Peterlin, da si potvrdila da ti sin i na faksu dobije dodatno vrijeme za rješavanje ispita jer ta činjenica nastavnicima bude glavni argument PROTIV individualizacije (kao da im se od usta otkida) -
"Tetošimo ih produljenim vremenom/manjim brojem zadataka za test, produlje im i vrijeme pisanja na maturi, a kad dođu na faks, shvate da toga više nema i propadnu!"

Da, moj sin je jednostavno zatražio produljenje IP iz srednje škole, te dostavio rješenje o prilagodbi ispitnih metoda za državnu maturu. Obavio je sistematski pregled i dostavio postojeću dokumentaciju. Bilo je gotovo u jednom danu i odobrili su mu isto produljenje vremena kakvo je imao i na državnoj maturi.

Evo, ako nekome treba - ovdje se treba javiti: http://www.unizg.hr/studiji-i-studir...blici-potpore/

Detalje ne znam, moj sin je to sve sam rješavao. Znam samo da je upit najprije poslao koordinatoru za studente s teškoćama na svom fakultetu, a dalje je sve išlo glatko.

[Peterlin]

Samo da napomenem - moj stariji je brucoš na FER-u, ne znam za druge fakultete, ali vjerujem da to imaju svi. Ured za potporu pripada Sveučilištu u Zagrebu. Eh, sad, kako je za studije koji nisu članovi Sveučilišta, ali u svakom slučaju treba pitati. Tko kuca - otvorit će mu se.

Osim toga, nužno je bolje informirati stručne službe u srednjim školama. Moji sinovi su upisali škole u kojima su imali dobru podršku stručnih službi i koordinatora za DM, ali možda nije tako u svim školama.

[Ozujak]

Peterlin.. FER! Uau! Daješ mi vjetar u leđa.
Mislila sam da djeca s IP ne mogu upisati bilo koju srednju školu. Tvoj je došao do FERa.. bravo!

Na temu brzopletosti: nije on uopće brzoplet, on je jednostavno čitao krivo. A učiteljica i ja smo mislile da je brzoplet jer je odgovarao krivo na pitanja. Zna gradivo, ali riješi ispit krivo. Na kraju kad smo saznali za disleksiju, sve se to posložilo.. zašto i kako.

[čokolada]

Djeca s IP-om na predupisima mogu upisati samo onu školu za koju dobiju preporuku na profesionalnoj orijentaciji te pod uvjetom da ih sukandidati IP-ovci ne preteknu brojem bodova. Naravno da i roditelji moraju realno procijeniti djetetove sposobnosti i mogućnosti pa predložiti odgovarajuće škole.

[Mima]

Mogu upisati bilo koju školu za koju imaju ocjene. Znači, uopće se ne moraju upisivati uz IP rješenje. Ako se upisuju uz rješenje onda je kako je rekla čokolada.

[sirius]

Pa naravno da djeca koja imaju disleksiju mogu na fakultet. Najvazniji je koliko su motivirani za nesto i kakve su im ostale sposobnosti koje skola trazi.

[sirius]

Mogu upisati bilo koju školu za koju imaju ocjene. Znači, uopće se ne moraju upisivati uz IP rješenje. Ako se upisuju uz rješenje onda je kako je rekla čokolada.

Tocno.
Samo treba paziti da dijete upisuje skolu u skladu sa mogucnostima pracenja programa u toj skoli.

[Mima]

To svatko treba paziti

[Ozujak]

Da, jasno. Nisam mislila na MIOC i slične.. nikako im ne želim tešku srednju školu. Upisati će školu koju će moći i po afinitetima. Daleko je to još..
Pitala sam za upis u srednju jer sam negdje načula da se mogu upisati samo gdje ih usmjere na profesionalnoj orijentaciji. Npr. ako je to srednja za automehaničara, onda tamo. Iako ima ocjene recimo za ekonomsku. I to mi je zvučalo nelogično i grozno. Zato priupitah obzirom da ste to prošle, pače Peterlinin sin je na FERu., koji je težak faks.
Jučer sam bila down.. Baš ste me digle.

[sirius]

Pa pitaju te sto dijete zeli upisati i testiraju ga na vise razina.
Moje dijete je dobilo preporuke za sve smjerove koje je htio plus ekonomska. Koju nije htio.
Za smjerove koje je htio nije upao jer nije imao bodova, ekonomsku nismo niti navodili.
Upisao je nesto trece na redovitim upisima .
Jedino ogranicenje na redovitim upisima su bodovi.
Nakon upisa ogranicenje moze biti program.

[Peterlin]

iMoj mlađi (s disleksijom i brzopletošću) je maturant u tehničkoj školi. Sprema se na vojno inženjerstvo i rekao je da na tom studiju vjerojatno nema mogućnosti za IP,ali da mu to nije bitno. Alternativa je FER i TVZ. Prijavit će još neke fakultete, pa kako bude... Ne znam redoslijed, ali bilo je riječi o geodeziji i prometu.
Oni odavno nemaju osjećaj da ih njihove smetnje ograničavaju. Stariji je upao na prvi izbor. Za mlađeg ne znam hoće li uspjeti, a više me brine njegova astma nego smetnje čitanja.

[sirius]

Peterlin, tvoje dijete ima vrlo blage smetnje citanja.
Rekla bih da mogucnosti ovise i o tezini poteskoce.
I jos zdravstvenim poteskocama ako ih dijete ima.
Jer disleksija moze izazvati smetnje i na drugim podrucjima u ucenju. Ne samo u citanju.

[Peterlin]

U pravu si, istina je da puno toga ovisi o težini smetnji. Ja sam mlađeg sina upozorila da mu to može biti prepreka pri odabiru baš ovog studija, ali nek proba. Dok je bio mali, bilo je to puno gore. Ja i danas ne mogu dokučiti kako moja djeca čitaju, ali snašli su se. Ovaj je mogao čitati iz kojekakvih čudnih smjerova lakše nego iz ravno postavljene bilježnice. Mislila sam da me zafrkava, jer jednostavne stvari su mu bile teške, a komplicirane su često išle glatko. Ali rukopis ne znaju ili ne mogu čitati ni jedan ni drugi.

Da nisu savladali čitanje do kraja osnovne škole, odabir srednje išao bi drugačije.

[paklenica]

Pratim

[Peterlin]

Evo malo tuđe pameti: http://www.edukacija.hr/tecaj/dislek...sgrafija/1317/

[Adventure1]

Pozdrav svima! Dugo nitko nije objavio post na ovoj temi, ali se svejedno nadam da ce netko odgovoriti.
Imam sina predskolca, u 9. mjesecu ce napuniti 7 godina. Urednog je razvoja, iako je uvijek nekako sve hvatao u zadnji tren-propuzao s 10 mjeseci, prohodao s 15, nije zvakao krutu hranu do 2,5 godine (jedan dan je samo od sebe krenulo i najvise je volio zvakati meso), prva rijec netom prije 2. rodjendana... Logopedi su nas odbijali sve do 5. rodjendana i odonda je redovito isao jednom tjedno. On sad dobro govori, jos jedino R nekad ne izgovori dovoljno vibrantno, ali kad ga upozorimo onda dobro ponovi. Prije godinu dana fonoloski sluh je bio katastrofalan, a onda je krenuo raditi s logopedicom i savladao prvo i zadnje slovo i ima analizu i sintezu otprilike do 4 slova. Dalje ne ide. Radili smo testiranje kod psihologa, nalaz je uredan, ali su rekli da su vizualna percepcija i kratkorocno pamcenje slabije razvijeni. Ne voli puzzle niti legice, teskom mukom ga se natjera na takvu igru. Slabije i crta, ljevak je i to cistokrvni. Uzasno je drustven, najvaznije mu je biti u dvoristu s ekipom. I jako je omiljen u drustvu. Ali je i jaaako osjetljiv. Sramezljiv pred odraslima. Emotivno nezreo.
Uglavnom, logopedica je zbog svega vidjenog, a ponajvise zato jer vjezbom nije uspio savladati analizu i sintezu (samo do 4 slova), najavila veliku mogucnost disleksije... Mislili smo se hocemo li mu odgoditi 1. razred, ali smo nakon puno savjetovanja odustali. I sad znamo da nas ceka borba... Odustali smo od produzenog boravka, uzet cemo doma neku uciteljicu da svaki dan s njim radi. On inace zna sva velika slova, ne brka ih, zna i brojeve, razumije kolicinu, ali meni se cini da su sva djeca, cak i godinu dana mladja vec savladala analizu i sintezu i bolje zbrajaju do 10 (on zna napamet 1+1, 2+2, 3+3, 4+4 i 5+5, ali kad ga pitas 3+2 mora na prste). Grafomotorika ajmo reci oko nizeg prosjeka, jos je i ljevak pa to dodatno otezava...
Uglavnom, htjedoh pitati ima li tko od vas iskusnih mama kakav savjet, kako da svom djetetu olaksam i izbjegnem frustraciju skolom?

[Peterlin]

Pozdrav svima! Dugo nitko nije objavio post na ovoj temi, ali se svejedno nadam da ce netko odgovoriti.
Imam sina predskolca, u 9. mjesecu ce napuniti 7 godina. Urednog je razvoja, iako je uvijek nekako sve hvatao u zadnji tren-propuzao s 10 mjeseci, prohodao s 15, nije zvakao krutu hranu do 2,5 godine (jedan dan je samo od sebe krenulo i najvise je volio zvakati meso), prva rijec netom prije 2. rodjendana... Logopedi su nas odbijali sve do 5. rodjendana i odonda je redovito isao jednom tjedno. On sad dobro govori, jos jedino R nekad ne izgovori dovoljno vibrantno, ali kad ga upozorimo onda dobro ponovi. Prije godinu dana fonoloski sluh je bio katastrofalan, a onda je krenuo raditi s logopedicom i savladao prvo i zadnje slovo i ima analizu i sintezu otprilike do 4 slova. Dalje ne ide. Radili smo testiranje kod psihologa, nalaz je uredan, ali su rekli da su vizualna percepcija i kratkorocno pamcenje slabije razvijeni. Ne voli puzzle niti legice, teskom mukom ga se natjera na takvu igru. Slabije i crta, ljevak je i to cistokrvni. Uzasno je drustven, najvaznije mu je biti u dvoristu s ekipom. I jako je omiljen u drustvu. Ali je i jaaako osjetljiv. Sramezljiv pred odraslima. Emotivno nezreo.
Uglavnom, logopedica je zbog svega vidjenog, a ponajvise zato jer vjezbom nije uspio savladati analizu i sintezu (samo do 4 slova), najavila veliku mogucnost disleksije... Mislili smo se hocemo li mu odgoditi 1. razred, ali smo nakon puno savjetovanja odustali. I sad znamo da nas ceka borba... Odustali smo od produzenog boravka, uzet cemo doma neku uciteljicu da svaki dan s njim radi. On inace zna sva velika slova, ne brka ih, zna i brojeve, razumije kolicinu, ali meni se cini da su sva djeca, cak i godinu dana mladja vec savladala analizu i sintezu i bolje zbrajaju do 10 (on zna napamet 1+1, 2+2, 3+3, 4+4 i 5+5, ali kad ga pitas 3+2 mora na prste). Grafomotorika ajmo reci oko nizeg prosjeka, jos je i ljevak pa to dodatno otezava...
Uglavnom, htjedoh pitati ima li tko od vas iskusnih mama kakav savjet, kako da svom djetetu olaksam i izbjegnem frustraciju skolom?

Hello, dobrodošla!

Evo, ja sam mama sad već punoljetnog studenta koji je imao vrlo slične probleme, a na sreću - završili su dobro.

Disleksija se ne liječi, to je specifičan način na koji funkcionira mozak, ali ljudi nauče nositi se s tim i često razviju odlične kompenzacijske metode, sami ili uz podršku.

Moj E. je ljevak, prijevremeno rođen, sa problemima disanja od prvog dana (kasnije astma i cijeli sklop alergija). U ranoj dobi bio je bistar, jako brbljav i bez govornih teškoća, što smo lako ustanovili uz godinu dana starijeg brata, koji je imao usporen govorni razvoj zbog drugih razloga.

Bitno: To što je ljevak ne otežava situaciju, to je UZROK većine problema. Kod ljevaka su ovi problemi jako česti zbog poteškoća u lateralizaciji (konfiguriranju mozga u skladu s dominantnom moždanom polovicom, a u ovoj dobi taj proces još nije završen). Ljevaci imaju dominantnu desnu polovicu mozga, a čitav svijet oko nas prilagođen je dešnjacima, koji imaju dominantnu lijevu polovicu mozga. Moje dijete je u petoj godini pisalo zrcalno, kao Leonardo da Vinci. Da je mogao tako sve savladavati, ne bi imao nikakvih problema, ali kad smo ga pred školu pokušali poučiti da piše na standardan način s lijeve na desnu stranu, došlo je do zastoja i sve njegove predčitalačke vještine na brzinu su se urušile. On je u prvom razredu uredno savladao pisanje, ali čitanje je bilo (i ostalo) problem. Titlove filmova ne čita ni danas, da ne idem sad u detalje...

Što učiniti da se djetetu olakša u školi? Budući da imate papire od logopeda, a možda i neke druge - u dogovoru s učiteljem razredne nastave i stručnom službom u školi dogovorite da prate dijete, kako bi se što prije ustanovilo može li adekvatno pratiti nastavu ili je potreban individualizirani pristup. Ako sve bude kako treba - nema problema. Ako se pokaže da bi bilo bolje da dijete ima primjereni oblik školovanja - prihvatite to odmah, jer to je velika pomoć i djetetu i učitelju, a posredno i roditeljima. Moram napomenuti da nisu svi učitelji jednako educirani i spremni za rad s takvim djetetom za koje se još ne zna hoće li trebati individualizaciju ili ne, ali svakako učitelj i stručna služba trebaju biti upoznati sa svim podacima koje roditelj može dati. Treba razgovarati i pažljivo pratiti dijete - učitelj u školi, roditelji doma. Ima taj proces u školi i poseban naziv (opservacija? - ne sjećam se više, ali u školi ćeš dobiti adekvatne informacije o tome). Kad biraš osobu za rad kod kuće, razmisli je li studentica ERF-a bolja opcija. Učitelji često nemaju specifičnih znanja koja trebaju za edukaciju djece s ovim tipom smetnji. Ja sam se morala sama educirati, ali oba moja sina su bili na kompletnoj obradi i terapiji u Suvag-u, pa sam imala koga pitati i pribaviti učiteljima odgovarajuće upute za rad s njima.

[Peterlin]

Dalje - kako pripremiti dijete kod kuće?
Napisala si da mu ne ide matematika, ali to je možda stvar vizualne percepcije i orijentacije. Kako pomoći djetetu da to savlada? Nemoj odmah navaliti na matematiku. Dijete mora najprije savladati prostorne odnose: veće-manje, gore-dolje, unutra-vani, ispred-iza, naprijed-nazad.... Dijete se ne priprema za školu u vrtiću ili predškoli, nego ljudi koji su uz njega DOSLOVCE STALNO trebaju imati na umu da on u svakodnevnom životu trajno uči, a da to ne osjeti kao pritisak. Kad se samo sjetim što sam radila sa svojim klipanima u okviru priprema za školu (obojica sa IP):
- hodali smo po parkiralištu i gledali automobile, pa smo uz to učili boje, modele (obratiti pažnju na detalje, jer Mazda ima poseban znak, a Mercedes ili Opel drugačiji...), pa smo prešli na registarske pločice i tu učili razlikovati slova i brojeve...
- skakali smo na jednoj nozi (hajde sad pet skokova na lijevoj i tri na desnoj) da nauče brojiti i razlikovati lijevo-desno
- igrali smo se skrivača
- tražili smo skriveno blago (da nauče čitati i tumačiti upute, ne nužno pisane nego slikovne - karta gdje je blago)
- igrali smo "što ne pripada" na različite načine - govorom, da se razvije slušna percepcija (ja nabrojim pet stvari, a oni moraju reći što ne pripada: jabuka, kruška, mrkva, šljiva, breskva (treba prepoznati da je mrkva povrće, a ostalo nije), crtanjem - da se razvije vizualna percepcija i motorika (ja nacrtam nekakvih pet stvari i oni moraju eliminirati što ne pripada, a drugi zadatak je da oni MENI trebaju nacrtati pet stvari, da ja otkrijem što ne pripada)
- pjevanje i recitiranje (dječje pjesmice i brojalice su zakon za poboljšavanje kratkotrajne memorije)
- analiza i sinteza - kojim glasom počinje riječ PAS? Kojim glasom završava?

Fina motorika
Nemoj započeti s olovkom, započni s priborom za jelo. Veliki gušt je napraviti voćnu salatu. Daj djetetu nož (ne najoštriji, ali niti jako tup) i nek reže banane, breskve, marelice i jabuke za voćnu salatu. Odlična zabava, a sa dobrom svrhom - poboljšanje fine motorike. Nama je to uvijek bilo bolje nego igračke. Mlađi sin je volio pecati - gdje ćeš bolje vježbe za finu motoriku nego naučiti vezati flaks na udicu... Čovječe, samo treba imati mašte. Ono što dijete voli iskoristiš na kreativan način. Moj stariji je u predškolskoj dobi dobio bakin stari video koji je rastavio na dijelove. Kad mu je tata rekao da sastavi natrag, bome je uspio većinu elemenata prišarafiti odakle ih je uzeo. Nije bio u stanju raditi analizu i sintezu riječi, ali je jako dobro zapamtio kojim redom je rastavio video. Odlična vježba za kratkotrajno (i ne samo kratkotrajno) pamćenje. Moram reći da to nije bio prvi put da on nešto rastavlja - rastavili su stari sat budilicu, a o igračkama da i ne govorimo. No, u našoj kući to je normalno - mm i ja smo oboje tehničke struke, pa nam to nije strano. Dakle, destrukcija (rastavljanje) je zakon! Ne treba odmah tražiti da dijete i sastavi to što je rastavilo, ali traži da tata ili mama budu s njim, rastave s njim, sastave s njim, tako da idući put može sam.

Ako su legice prenapredne, uzmi lego duplo, pa tek nakon toga obične.
U obzir dolaze i drugačiju vrstu igračaka za početak - slagalice drvene: https://www.njuskalo.hr/image-w920x6...-138654070.jpg
Razmisli što tvoje dijete voli, što ga zanima i za početak odaberi nešto iz tog područja. Moji su obožavali modele željeznica i to je bio beskrajan izvor zabave, a mm je isto volio to s njima raditi.

Moj stariji je bio obožavatelj računala (i danas je, eno ga na drugoj godini FER-a), a morao je raditi i vježbe fokusiranja zbog slabovidnog oka, pa je u predškolskoj dobi sjedio za računalom cca pola sata dnevno i tukao jednostavne igrice + edukativne softvere. Imao je svoje logopedske vježbe u power pointu, imao je jednostavne igrice, a u okviru priprema za školu koristili smo Sunčicu među slovima, Sunčicu među brojevima i sve ostale... Mlađi sin je više volio kreativne stvari (npr. logističke igre) za koje moraš čitati ili slušati upute na engleskom. Probao je i s vremenom uspio (ali on je učio engleski od treće godine u vrtiću, nije mu bio problem). Eto, moja djeca su se zapravo opismenila uz računalo.

[Peterlin]

Pribor za pisanje

Za ljevake postoji poseban pribor za pisanje, koji je trokutastog presjeka. Ako dijete ima veće teškoće, treba početi s olovkama šireg presjeka, pa tek nakon toga sa priborom standardnog presjeka.
Nama se najbolje pokazalo ovo: Faber Castell Grip 2001 https://www.makromikrogrupa.hr/olovk...2001-117000-hb
Bojice postoje od istog proizvođača: https://www.mall.hr/bojice/faber-cas...talna-ambalaza
Ima toga i od drugih proizvođača: Giotto Pyramid, Maped https://www.jeftinije.hr/Proizvod/88...p183224-24-kom... Nekad sam to morala posebno naručivati, a sad je dostupno u svim većim knjižarama.

Postoje i školske škare za ljevake. Takvih imam u kući i danas, jer moj mlađi sin ne priznaje škare za dešnjake

Za pomoć pri čitanju kod djece s disleksijom i teškoćama lateralizacije u pernici uvijek treba imati kratko ravnalo koje je prozirno, ali obojeno. To služi da se položi na tekst, kako oko ne bi bježalo između redaka.

Ostalo - gumice, pernice, razno - neka dijete samo odabere.

[Peterlin]

Literatura koja može pomoći:

365 dana bez televizije - https://mvinfo.hr/knjiga/6064/365-da...i-dan-u-godini
Jednorozi su stvarni - odlična knjiga za roditelje djece s dominantnom desnom polovinom mozga https://www.knjizara-dominovic.hr/je...roizvod-23503/
Mira Čudina Obradović - više knjiga:
Igrom do čitanja - https://knjiga.hr/igrom-do-citanja-m...a-obradovic-1/
Čitanje prije škole - https://shop.skolskaknjiga.hr/citanj...gojitelje.html
Kad kraljevna piše kraljeviću - to je baš za roditelje, nije uputa nego pomaže razumijevanju procesa učenja čitanja https://www.foma.hr/proizvod/kad-kra...se-kraljevicu/

Ostalo:
Stanley Greenspan - Vještine igrališta https://www.hocuknjigu.hr/proizvodi/...tine-igralista i druga knjiga, Sjajni klinci
Ako dijete i dalje bude imalo poteškoća s koncentracijom, ne bi škodilo pogledati druge knjige istog autora, jer on ima dosta literature i o poticanju govorno-jezičnog razvoja

Napomena: Ne treba odmah navaliti na kupovinu literature, jer sve navedene knjige dostupne su u Knjižnicama grada Zagreba: https://katalog.kgz.hr/pagesMisc/Katalog.aspx

[Peterlin]

Još samo ovo - dijagnoza disleksije ne postavlja se dok se ne pokažu stvarne teškoće, a to je obično kraj drugog razreda osnovne škole, ponekad i kasnije. Moj E. je dobio IP u trećem razredu, iako smo mi znali za njegove poteškoće još od predškolske dobi.

Više informacija ima na stranicama Hrvatske udruge za disleksiju, ovdje: http://hud.hr/
Oni imaju i odličan priručnik: http://hud.hr/izdanja-hud-a/prirucnik/

Samo da završim - moj sin (koji nije naučio pošteno čitati do desete godine) razvio si je odlične kompenzacijske metode i načine čitanja koji nisu isti kao što ja čitam. Teško mi je uopće to opisati, kad ne znam kakvo je njegovo iskustvo, ali nakon što je savladao slova, samostalno je naučio ćirilicu i glagoljicu, jer ga je zanimalo. Kad je savladao jedno pismo, nije mu bio problem naučiti i druge kodove. Kako - nemam pojma. To je individualno. Svatko od nas ima svoje metode učenja.

S druge strane, on i danas ima određene teškoće - visok udio grešaka kod matematičkih zadataka, iako mu odlično ide matematike, jer zamijeni plus i minus ili brojnik i nazivnik (završio je prvu godinu Tehničkog veleučilišta), orijentacija u prostoru mu nije idealna, ali je svejedno položio vozački ispit i godinu dana uredno vozi. Tako je to - svatko od nas može nabrojiti neke stvari koje nam baš i ne idu, kao i stvari koje nam idu odlično. Osobe s disleksijom nisu nikakva iznimka.

[tangerina]

Postoji aplikacija za tablet koja služi za olakšavanje čitanja za osobe s disleksijom, zove se Omoguru.
Može se instalirat aplikaciju na tablet ili dodat kao plug in na računalu. Iza nje stoje naši logopedi i programeri. Imaš mogućnosti prilagoditi veličinu slova, boju pozadine, rastavljanje na slogove itd, tako da osoba može sebi prilagodit što joj više odgovara.
Na besplatnoj verziji može se čitat literatura koja je već online, a sve obavezne školske lektire mislim da su dostupne na webu, a postoji i opcija koja se plaća s kojom možeš fotografirati npr tekst u udžbeniku i onda ga prilagođavati.

[Peterlin]

Postoji aplikacija za tablet koja služi za olakšavanje čitanja za osobe s disleksijom, zove se Omoguru.
Može se instalirat aplikaciju na tablet ili dodat kao plug in na računalu. Iza nje stoje naši logopedi i programeri. Imaš mogućnosti prilagoditi veličinu slova, boju pozadine, rastavljanje na slogove itd, tako da osoba može sebi prilagodit što joj više odgovara.
Na besplatnoj verziji može se čitat literatura koja je već online, a sve obavezne školske lektire mislim da su dostupne na webu, a postoji i opcija koja se plaća s kojom možeš fotografirati npr tekst u udžbeniku i onda ga prilagođavati.

Ne bih preporučila odmah započeti s tim. Slažem se i znam za to, ali djetetu s teškoćama lateralizacije treba omogućiti da prvo pokuša razviti sve svoje mogućnosti. Ima vremena za Omoguru ako ne bude uspio savladati čitanje na klasičan način. To je odlično za stariju djecu (čitanje lektire i slično) kad se radi o većoj količini teksta, ali za početno čitanje to je upitno...

[Adventure1]

Hvala na dobrodošlici i hvala puno puno na opširnom odgovoru!!
Inače, imamo mi sve vrste igračaka, lego duplo, drvene kocke, kocke-grad... Ali njega to uopće ne zanima, samo izlazak u dvorište i - najnovije - istraživanje buba. Hvata ih sve rukama, ništa se ne boji, grozota.
Kupili smo i škare za ljevake, ali nisu baš nešto, bolje mu ide rezanje s običnima.
Krenemo s legićima (natjeramo ga), on nema problema s pronalaženjem dijelova po uputama i okej ih sklapa, ali puše, kuka, jednostavno mu se to ne da.
Prije godinu dana je mogao ponoviti 3 broja u nizu, sad može 5. Naučio je moj broj mobitela napamet. Zna sve riječi rastaviti na slogove, ali dok čita po slogovima, čini mi se da zaboravi prvi slog dok pročita drugi. Ili npr. kad mu ja slovkam puno lakše poveže riječ nego dok sam slovka čitajući.
Mi nismo u Zagrebu pa nisam sigurna koliko će biti moguće pronaći studenta ERF-a... Svakako nastavljamo s logopedom, koliko god bude trebalo. Tražila sam da mu dodijele učiteljicu koja ima razumijevanja, a ne neku strogu koja ne razumije te poteškoće koja bi ga ubila u pojam, jer ionako je niskog samopouzdanja i vrlo plah (iako s godinama ide malo na bolje).
Uglavnom, prostudirat cu sve sto si mi poslala... Utješno je čuti da takva djeca ipak završe fakultete, uz sve svoje muke... Meni je najveći cilj da bude sretan, što god radio u životu. I moram napraviti sve da mu pokušam olakšati.

[sirius]

Djeca sa disleksijom zavrse fakultete ako su visoko motivirana i nemaju pridruzenih teskoca.
Imate jos puno vremena do fakulteta, prvo treba 12 godina skolovanja prezivjeti , i vidjeti kako poteskoca utjece na dijete.
Ima zanimanja i bez fakulteta.

[Peterlin]

Hvala na dobrodošlici i hvala puno puno na opširnom odgovoru!!
Inače, imamo mi sve vrste igračaka, lego duplo, drvene kocke, kocke-grad... Ali njega to uopće ne zanima, samo izlazak u dvorište i - najnovije - istraživanje buba. Hvata ih sve rukama, ništa se ne boji, grozota.
Kupili smo i škare za ljevake, ali nisu baš nešto, bolje mu ide rezanje s običnima.
Krenemo s legićima (natjeramo ga), on nema problema s pronalaženjem dijelova po uputama i okej ih sklapa, ali puše, kuka, jednostavno mu se to ne da.
Prije godinu dana je mogao ponoviti 3 broja u nizu, sad može 5. Naučio je moj broj mobitela napamet. Zna sve riječi rastaviti na slogove, ali dok čita po slogovima, čini mi se da zaboravi prvi slog dok pročita drugi. Ili npr. kad mu ja slovkam puno lakše poveže riječ nego dok sam slovka čitajući.
Mi nismo u Zagrebu pa nisam sigurna koliko će biti moguće pronaći studenta ERF-a... Svakako nastavljamo s logopedom, koliko god bude trebalo. Tražila sam da mu dodijele učiteljicu koja ima razumijevanja, a ne neku strogu koja ne razumije te poteškoće koja bi ga ubila u pojam, jer ionako je niskog samopouzdanja i vrlo plah (iako s godinama ide malo na bolje).
Uglavnom, prostudirat cu sve sto si mi poslala... Utješno je čuti da takva djeca ipak završe fakultete, uz sve svoje muke... Meni je najveći cilj da bude sretan, što god radio u životu. I moram napraviti sve da mu pokušam olakšati.

Nema na čemu. Čekaju vas brojni izazovi, ali tako je većini roditelja čija djeca kreću u osnovnu školu. Škare, pisaći pribor, vezanje cipela - to je trajni proces istraživanja što tvom djetetu najbolje odgovara i najlakše ide. On treba sam savladati tu metodu traženja najboljeg načina. Ja se ponekad iznenadim kako je moj mlađi vješt u tome - naučio je unaprijed razmišljati i planirati kako doskočiti zadatku i što mu sve za to treba. Doći ćete do toga s vremenom, ovisno o afinitetima djeteta.

Predčitalačke vještine i početno čitanje
Ako dijete zanimaju kukci - za zadržavanje pažnje idealan bi bio kućni mravinjak. Moj mlađi sin je to imao u vrtićkoj grupi, baš u predškolskoj godini. Evo uputa kako možete doma sami napraviti farmu mrava: https://www.abeka.com/blog/mason-jar-ant-farm/
Našla sam nešto i na hrvatskom: https://vrtic-sunce.zagreb.hr/UserDocsImages/mrav.pdf

Osim toga, nabavi djetetu neku knjigu o kukcima. Neće u startu moći samostalno čitati, ali će listati i gledati slike i crteže, tražit će da mu čitaš i slušati, a sve su to stvari koje produljuju interval pažnje i poboljšavaju memoriju. Nabavi neku dječju knjigu o kukcima - ne baš za sasvim malu djecu, a ni previše stručnu, ovisno što možeš naći. Ovu sam doslovce prvu našla: https://shop.skolskaknjiga.hr/velika-knjiga-kukaca.html

Ako ima još kakva tema (osim kukaca) koja je djetetu zanimljiva - nabavi literaturu i o tome.

Moj mlađi sin na takav način čitao je knjige o svemiru i opismenio se uz to. Stariji je čitao knjige o sastavljanju računala - ovo: https://antikvarijat-bono.com/katego...-za-neznalice/
Nakon toga je tražio da mu kupimo ovo: https://www.knjizara-dominovic.hr/sa...roizvod-11416/
Još imam doma knjige koje je čitao mlađi sin (te nemaju puno teksta): PowerPoint ukratko, MS Word ukratko, Excell ukratko (sve iz 2007)... cijelu seriju ovakvih: https://libri.hr/upload_data/site_ph...et-ukratko.jpg. Nemam pojma što bih s tim, jer su zastarjele, ali mojoj djeci to je spasilo glavu. Nisu htjeli čitati čitanku, aliiii literatura o računalima uvijek je dobro prolazila. Ne kažem da trebaš to nabaviti svom djetetu - moraš razmisliti što bi njega zanimalo i što bi s voljom čitao. Zato sam predložila knjigu o kukcima, jer si napisala da ga to trenutno zanima. Osim toga, ako slučajno nađeš - postoji tematski Lego set, s kukcima. Moji su imali lego set otrovnih životinja, od kojih se moglo sastaviti pauka i škorpiona - ovako nešto: https://www.youtube.com/watch?v=LrCZz215c6M Uz to su naučili čitati nacrte i upute, ali u početku su trebali našu pomoć i pokazivanje. Mom mužu su to bili sati neprekidne zabave, a i ja sam sudjelovala.

Bitno:
Vaše dijete je obično dijete, kao i sva druga djeca. Ne treba od toga raditi drame, niti se opterećivati strahom. Rješavat ćete probleme kako budu nailazili. U međuvremenu nađite radost i užitak u onome što morate odraditi. Kad se samo sjetim muža, koliko je on puta sastavio željeznicu, Elektropionir, lego sustave, puzzle i igrao se s dečkima prije nego su se oni sami počeli baviti time... Ponekad kaže da mu je žao što su tak brzo narasli. Ja samo to mogu potpisati.

[duma]

Podižem...
Zanima me iskustva roditelja koja su vodila djecu u VŽ, u Valmod i prošli s njima program ČiPi. Ima li rezultata i pomaka nakon određenog vremena i rada sa djecom? Moj sin je sada 13godišnjak (7.razred). Intezivno razmišljamo o tome. Ali me strah da nije prekasno. Nisam ranije saznala za to. Imamo dijagnozu disleksije, disgrafije, ali i poteškoće u verbalnom izražavanju. Školuje se prema IP i za sada smo zadovoljni. Radimo i učimo s njim.

[Peterlin]

Ako je to Darko Novosel i njegova kćer, na odličnom ste mjestu. Oni su bili specijalizirani za mucanje, ali su proširili djelatnost. Dugo ne pratim i nemam vlastita iskustva s Varaždinom, jer moj mlađi je to odradio u Suvagu u Zagrebu. Valmod je imao licencu za Brain Gym ako se dobro sjećam, ali to može pomoći mnogim ljudima s disleksijom i drugim smetnjama čitanja i izražavanja.

Moj mlađi se dobro snašao. Pomagali smo mu do prvog razreda srednje škole, a tada je rekao da mu više nije nužno. Tako je i bilo. Izuzetno dobar u matematici i fizici, ali loš u povijesti i sličnim predmetima, vješt s rukama, odabrao je tehničku školu radije nego gimnaziju.

Čita ok. Ne samo to, sam samcat naučio je i ćirilicu negdje u srednjoj školi jer ga je zanimalo. Za dijete s teškoćama to je uspjeh. Našao je način. Ne može baš glatko čitati tuđi rukopis, ali u današnje vrijeme to nije neki manjak. U srednjoj si je znao napraviti audio snimke kao pomoć u učenju. Djeca su snalazljiva, razviju kompenzacijske metode. Uostalom, različiti ljudi imaju različite načine učenja, pa i čitanja. Ne treba biti opterećen načinima koje serviraju u školi, jer to ne odgovara svakoj osobi. Osim toga, elektronički mediji su velika pomoć. Moji su se sinovi obojica opismenili uz računalo. Danas su odrasli i neopterećeni svojim školskim teškoćama. Prestala sam misliti o tome nakon mature.

Sretno u Valmodu i nadam se da će sve biti u redu.

[Peterlin]

https://www.valmod.com/detaljnije-o-...nja-detaljnije

[Jelena]

Iz kruga izvrsnih logopeda nisam nikad čula dobru riječ o dr. Novoselu, već samo da se radi o biznismenu, čije promašaje onda oni dobivaju na terapiju da poprave što se popraviti može, ako nije već kasno. Objašnjena mi je njegova metodika i koliko je to u suprotnosti sa znanstvenim pristupom. Ja ne bih tamo vodila svoje dijete nakon što sam pročitala o metodama i provjerila u znanstveno utemeljenoj literaturi. Doduše, mi nismo imali isti problem, ali moj dojam je da se radi o pop šarlatanstvu.

[Jelena]

Btw. dr. Novosel je lani umro.

[sirius]

Podižem...
Zanima me iskustva roditelja koja su vodila djecu u VŽ, u Valmod i prošli s njima program ČiPi. Ima li rezultata i pomaka nakon određenog vremena i rada sa djecom? Moj sin je sada 13godišnjak (7.razred). Intezivno razmišljamo o tome. Ali me strah da nije prekasno. Nisam ranije saznala za to. Imamo dijagnozu disleksije, disgrafije, ali i poteškoće u verbalnom izražavanju. Školuje se prema IP i za sada smo zadovoljni. Radimo i učimo s njim.

Nemam iskustva s programom , ali pokusaj "popravka" vec formiranog djeteta koje ima svoje mehanizme kompenzacije i nacine nosenja s poteskocom vrlo je klizak teren . Pitanje kako sve to moze utjecati na njegovo samopouzdanje

[Peterlin]

Nemam iskustva s programom , ali pokusaj "popravka" vec formiranog djeteta koje ima svoje mehanizme kompenzacije i nacine nosenja s poteskocom vrlo je klizak teren . Pitanje kako sve to moze utjecati na njegovo samopouzdanje

Ne radi se o "popravku" nego o pomoći pri nalaženju najboljih metoda učenja i čitanja. Ja ne vidim razlog zašto ne bi probali. Dijete s 13 godina je u fazi kad opseg gradiva u školi značajno raste, pa je pomoć dobro došla. Mom sinu je upravo terapija u Suvagu (logoped + psiholog) pomogla da prevlada svoje teškoće i stekne samopouzdanje.

[Peterlin]

Iz kruga izvrsnih logopeda nisam nikad čula dobru riječ o dr. Novoselu, već samo da se radi o biznismenu, čije promašaje onda oni dobivaju na terapiju da poprave što se popraviti može, ako nije već kasno. Objašnjena mi je njegova metodika i koliko je to u suprotnosti sa znanstvenim pristupom. Ja ne bih tamo vodila svoje dijete nakon što sam pročitala o metodama i provjerila u znanstveno utemeljenoj literaturi. Doduše, mi nismo imali isti problem, ali moj dojam je da se radi o pop šarlatanstvu.

Slično se se pisalo i za Brain Gym program, ali moje je iskustvo da sve te metode nekom pomognu, nekom ne. Ne škodi pokušati.... Ako se pokaže loše, uvijek stignu odustati, ali ne stignu nadoknaditi propušteno.

[Peterlin]

Htjela sam samo navesti literaturu koja je nama također pomagala. U vrijeme kad nam je trebalo, nije bilo Brain Gym terapeuta u Zagrebu. Kasnije, kad su mi već djeca bila u srednjoj školi, upoznala sam osobu koja ima licencu za to i radi u jednoj od zagrebačkih osnovnih škola.

Daklem, literatura koju smo mi koristili doma (djeca su mi bila zamorci, svašta smo isprobavali).
Pišem prema dobi, progresivno:

- Barbara Meister Vitale - Jednorozi su stvarni https://www.hocuknjigu.hr/proizvodi/...ozi-su-stvarni
- Ragnhild A. Oussoren - Ples pisanja https://katalog.kgz.hr/pagesresults/...&vzid0=0&xm0=1
- Paul Dennison - Brain Gym, priručnik za obitelj i edukatore https://www.alfa.hr/artikl/info/5208...762e420d000149
- Paul Dennison - Brain Gym i ja https://www.hocuknjigu.hr/proizvodi/...brain-gym-i-ja

Imala sam većinu te literature kod kuće, ali sve sam ove knjige ostavila odgajateljima i učiteljima. Na sreću, većina je dostupna u knjižnicama. Svakako ima i novije literature, ali više ne pratim.

Sjećam se da je postojao i onaj Omoguru softverski paket, ali nismo isprobali, pa ne znam. Mislim da je dostupno i kao aplikacija za mobitel.

Zaboravih spomenuti umne mape kao pomoć u učenju (isto - nekome odgovara, nekome ne paše).

Sretno svima koji su se susreli s ovim problemom koji je češći nego bi čovjek očekivao.

I na kraju - Hrvatska udruga za disleksiju ima odličan materijal ovdje: http://hud.hr/ (uključujući i priručnik koji je pisala majka djeteta s teškoćama)

[sirius]

Ne radi se o "popravku" nego o pomoći pri nalaženju najboljih metoda učenja i čitanja. Ja ne vidim razlog zašto ne bi probali. Dijete s 13 godina je u fazi kad opseg gradiva u školi značajno raste, pa je pomoć dobro došla. Mom sinu je upravo terapija u Suvagu (logoped + psiholog) pomogla da prevlada svoje teškoće i stekne samopouzdanje.

Moju kcer je intenzivna terapija kod logopeda u prva dva razreda dovela kod psihologa koji joj je popravljajo frustraciju.
Disleksija je i dalje ostala, jer citanje s razumjevanjem nije nesto sto se moze izvjezbati konstantnim citanjem na glas. Ono sto jest spasilo zivotno jesu metode njezinih defektologica koje su joj dopustile da koristi svoje metode kompenzacije i naucile ju jos neke druge.

[Jelena]

Potpis na Sirius.
Kriva terapija može itekako napraviti štetu, pogotovo kod djece koja imaju više problema, gdje se krivim pristupom rješavanju jednog može značajno pogoršati drugi. Ja sam se bila prvo obratila jednoj odličnoj logopedici, za koju smo jako dobro znali kako radi, jer je radila s mojom mamom, a i pomogla je mom rođaku. Ona nas je uputila kod naše, jer je rekla da je ona baš za takve probleme vrhunska stručnjakinja i da bi "logoped opće prakse" napravio više štete nego koristi.

Tako da krivim odabirom ne gubis samo vrijeme i novac, vec mozes napraviti korak unatrag. Metode koje su u VŽ primjenjivali za naš problem su bile van svake pameti, a puni su ih mediji bili u to vrijeme. Mi smo uspjeli riješiti 2,5 problema od 3. Pola jednog nam je ostao, ali nije dramatično. Znamo da neće nikad proći. Slično nam je i u SUVAGU stručnjakinja za baš taj problem rekla kad smo se isli informirati. A eto i Vž znaju tajnu koju nitko na svijetu ne zna. Neki se problemi sami od sebe riješe, išao, ne išao, kod takvih je VŽ sigurno učinkovit, ako ne zezne nesto drugo.

Mislim, ja ne pratim više scenu, možda su se vratili na znanstveno utemeljene metode, ipak su sad drugi ljudi tamo.