Danas sam opet ,po drugi put ostavila Lauru svekrvi na cuvanje dok sam ja bila na gimnastici nakon poroda.
Sveukupno me nije bilo doma 2 sata.
I skuzila sam da sam totalno nekoncentrirana i stalno mislim sta radi i kako je....
Znam da je u 99 posto slucajeva moze smiriti samo cika i da ne vrijedi nista ono izdojeno mlijeko,jer ona zapravo najcesce nije gladna,nego trazi utjehu,smirenje na cici.
I kad sam se vratila L je vec bila dosta gladna i rekoh sveki da ipak proba dati to izdojeno mlijeko da vidim kako ce funkcionirat za ubuduce,ako cu bas morati negdje. Izvijala se,plakala,zagrcavala,nagutala se zraka...i u skoro 15 minuta takvog mucenja popila je tek 30ml. Onda to vise nisam mogla gledat i slusat,pa sam joj dala ciku i tako je siroce vukla,konacno se docepala svoje cike.

I sad se ja pitam-jesam li ja zapravo preljubomorna bilokome(osim MM-u) ostavit L? Jedva sam docekala da sveki ode i da sam opet sama s njom. Bojim se da to nije dobro i da je L potrebno da se nauci i na baku i na druge ljude,ali...vec sad imam skroz glupi osjecaj kad samo pomislim da cu je opet za 2 tjedna dati njoj na cuvanje.