Ma ne zabrijem ja da on mora jesti (rekla bih da ga možda čak i prerijetko nudim - stvarno ne guram cicu pod nos za svaki kme, ponekad probam sto raznih stvari dok ne skužim da bi mi dijete možda i jelo ), nego on baš traži, razveseli joj se, počne cicati i onda - micanje s cice i plač. Općenito čudno ciki - čak i kad ne plače (npr. po noći) se milijun puta otštekava i zaštekava na cicu.

zrinka, noć je uvijek super, koma je iza 17 h, a ponekad i po danu, nema pravila. Prije sam mislila da je od umora, nije, definitivno, jer sad stvarno puno spava po danu. Inače takvo stanje s većim ili manjim oscilacijama traje sigurno mjesec dana, ali je zadnja 2 dana vrhunac.

lucky day , uopće ne zvuči glupo i tako nekako i ja instinktivno reagiram prvi, drugi, treći...sedmi put, ali uvijek dođemo do neke točke (bar sad zadnjih dana, s tim da je jučer bilo najgore) kad više nemam snage (a ni volje, nisam zen mudrac) kulirati se. Pa se naljutim na njega, predam ga MD-u, pa se kasnije grizem jer sam smeće od majke...I tako to.

Šljokica, nadam se da je i kod nas riječ o fazi (ma, sigurna sam da je) i da se nazire svjetlo na kraju tunela.