u razredu moje male su izgledom - nemam pojma kako udaraju - su cure puno ali baš puno i više i krupnije od dečki. I tako je do 1. razreda pa sve do sada. Stalno čekamo da barem jedan dečko naraste
 |
|||
|
|
|||
u razredu moje male su izgledom - nemam pojma kako udaraju - su cure puno ali baš puno i više i krupnije od dečki. I tako je do 1. razreda pa sve do sada. Stalno čekamo da barem jedan dečko naraste
Prosječni muškarac je jači od prosječne žene, ali mislim da za djecu to baš i ne vrijedi.
(Mišljenje o situaciji dijelim s mnogima koji su već pisali, pa da ne ponavljam.)
U razredu moje male ima jedan decko od preko 70kila. Moja cura ima 34...Razlika su mjesec dana.
A kod moje kceri su se jedan dan gadjali gumicama... pa je cura decku gumicom razbila glavu.
Ona malo veća, on sitnicki, a gumica neka tvrdja... pa si ti misli.
I nitko nije kriv, igrali su se... pa su ga počesljali da se ne vidi pred uciteljicom
Pa mislim da je prosječni dečko od recimo 10 godina i teži i viši i jači od prosječne djevojčice od deset godina.
tak sam i ja mislila - dok nisam vidjela razred moje maleMima prvotno napisa
Što ne znači da ta prosječna djevojčica nije talentiranija za zveknuti od tog prosječnog dječaka
Bome ni kod mojih nije snaga značajno na muškoj strani. Desetogodisnjaci...
Onda nisu prosječni
I da kad sam ja išla u osnovnu svi dečki u razredu su bili nerazvijeniji i sitniji...a tamo negdje u 2. srednje su se naglo razvili i prešišali nas.
moji su u klubu od Cubane. Kod BCa koji sad ima 11 su imali jednog decka koji je visinom bio kao i cure al ih je i taj napustio
kod moje u razredu jučer navodno bila hitna (moja nije niš vidjela, samo čula priču, bilo za vrijeme odmora)
jedan sitniji dječak možda cca 45-50 kg, provocirao jednog krupnog koji ima možda i 80 kg
taj sitni dobar talent za provociranje, ovaj krupni kratki fitilj
To su nase selske puce [emoji23] [emoji23]
e da jos i dodam:
u mom dijelu kuce AC je ko BC (on stariji dvije godine)
kod Nere Grofica je veca od Princa (on stariji dvije godine), stim da grofica je veca od svih i to ne cent dva, vec fakat jako je visa. stim da ni princ ni BC nisu nesto jaci od nje.
Pišem samo po osjećaju, sigurno bi se dalo iskopati podatke, ali tako negdje od 4. razreda pa nadalje curice su obično više i veće od muških, a i ranije uđu u pubertet.
kod malog u razredu (10) cure definitivno prednjače.
Ja svejedno mislim da su dječaci fizički jači, kao što su muškarci fizički jači od žena. Recimo, imaju i drugačije (teže) norme na tjelesnom, u sportovima ih razdvajaju itd.
No, naravno da ne mogu to tvrditi, jedino da se organiziraju kakve borbe između dječaka i djevojčica, onda bismo mogli sigurno znati.
Definitivno su cvrsci, imaju vise misicne mase. Koliko truda treba curama da uspiju napravit pravilan sklek, a koliko deckima, pa puno manje.
I kod mojeg u razredu (6. razred) je ovako, on je niži i lakši od većine curica.
Što doduše ne znači da u razredu nemaju i muških mrga od 70 kg i s cipelom preko 40
OK,
a da malo popričamo o "afektu".
Što to uopće znači ?
Toliko me je iživcirao da sam "morao" napraviti to (udariti ga, izvrijeđati ...) Dopuni niz.
Jesmo ljudi ili životinje ? Ili je to samo bijedna isprika lošeg izbora.
Koliko puta nas naživciraju djeca, da li ih udarimo u afektu?
Koliko puta nam muž digne tlak, da li se nastavimo šamarati?
Ili još bolji primjer, da li budete u "afektu" od šefice ili djeca od učiteljice ? Da onda i njima dijelite pravdu šakama?
Tako da to u afektu je samo prazna fraza, isprika.
Vrijedi za debele i mršave, mlade i stare.
Posljednje uređivanje od Ana i mamino zlato : 02.12.2016. at 13:18
Tako je, zato i velim da se treba micati od kratkig fitilja. Meni mos rec sta hoces, samo me ne diraj.
Ok nek je tako. Ajmo reći jači dječak ošamari slabiju curicu i to je katastrofa. Slabija curica ošamari jačeg dječaka i to nije u redu ali s obzirom da je ona slabija nije baš katastrofa.
Definitivno nije isto kad odrastao čovjek u ajmo reći 'afektu' fizički nasrne ili kad se dijeca od 5-6 godina u afektu počupaju ili djeca od 10-12 ili 15-16.
Kao što nije isto kad je J. s 3g imala tantrume i bacala mi se po podu trgovine, sada s a6,5g zna kontrolirati i razumijeti svoje emocije da se ne baca po podu.
Kažem, ja sam s 11 godina ošamarila djevojčicu jer je cijeli razred uvjeravala da sam ja nešto ukrala, gledala sam svoju ruku u letu, kao u filmovima i nisam ju uspjela zaustaviti. Nisam noćima mogla spavati, djevojčici sam se ispričala tisuću puta, bila sam razočarana samom sobom, jednostavno u tom trenutku to nisam bila ja.
Pa nije katastrofa ni jedno ni drugo, a ruzno je i jedno i drugo. Ali kod nekog drugog udarca moze biti bitno tko je jaci i koliko je svjestan svoje snage, a to je gotivo u pravilu muski rod.
mitovski ne znam misliš li ti da sam ja tako zaključila, jer nisam. Govorim o obrani, vraćanju, o tome da ako petogodišnji brat udari svog desetogodišnjeg brata, a ovaj mu vrati svom snagom, onda je to prekoračenje nužne obrane
Meni ovo nije u redu.
Znaci ima pravo tuci jacega, samo na temelju toga jer je slabiji?! A ako jaci vrati slabijem, onda je to katastrofa?!
Grozno...
I nikako se ne moze usporedivati "afekt" pubertetlije i odraslog, RAZBORITOG, covijeka.
Pa kolike studije su dosle do zakljucka da pubertetlije nisu ni blizu razboritosti. Bilo curice, bilo decki.
Znači da ovaj tvoj dečko 02 udari dečka 97, a 97 mu svom snagom vrati, ti bi smatrala da je 97 ispravno postupio?
(i još da je to bilo prije pet godina
Ja bih smatrala da niti jedan nije ispravno postupio. Ne bih smatrala da je jedan manje a drugi više neispravno postupio.
Rečenica: 'Ne smiješ udarati djevojčice jer si jači od njih.' meni para uši...ne smiješ udariti i točka nema dalje.
Posljednje uređivanje od mitovski : 02.12.2016. at 13:53
Normalno da ne! Nema udaranja i bok!
Tu sam se gore osvrnula na slabijeg i njegovu slobodu da udari, jer je eto slabiji. To ne stoji.
Ne znam, možda i para, no obzirom na nasilje koje vlada oko nas mislim da uopće nije loše osviješćivati da se ne smije tući slabije od sebe, ili da obrana ne opravdava nasilje.
Naravno da u primjeru gore niti jedan nije ispravno postupio, samo posljedice jednog od tih neispravnih postupaka mogu biti puno ozbiljnije, u tome je stvar.
Grofica je veća od Princa za čak 6 cm. Najviša je u razredu od 1. pa sve do sad u 4. O br. noge da ne pričam. 41 s 10 god. Ima na kog. MM ima 49, sveki 42.
Generalno gledano vidim da su dečki sitniji, cure više. Dečki krenu u srednjoj naglo.
Posljednje uređivanje od Nera : 02.12.2016. at 15:25
Cure moje, puno vam hvala na tolikim odgovorima. Stvarno mi je trebalo misljenje sastrane koje je totalno objektivno.
Inace, dijete odgajam u duhu bez nasilja, ikakvog nasilja. Jaaako puno pricamo, objasnjavam ako treba milion puta iste stvari, ima lijepe primjere oko sebe kako to sve treba izgledati (skladan brak, cvrsto prijateljstvo, obiteljski odnosi, ljubav, povjerenje, pravo glasa, pravo na svoje misljenje, pravo izbora).
Isto tako zna da nije u redu zezati ili zapocinjati ikakvu svađu. Također i da se treba i mora obraniti/maknuti ako ju netko maltretira.
Iz svih tih razloga su njih dvoje najbolji frendovi, jer je njoj draze s njim voziti bajk, verati se po drvecu, raspravljati o tekmi i slusati rock, a ne tracati s babama, lakirati nokte i raditi frizure.
Otvoreno razgovaraju o promjenama koje su im se pocele događati u predpubertetu, onak, ko dva frajera stara frenda, vole se neizmjerno.
Zato me to toliko sokiralo i uznemirilo...
Jucer je dosla iz skole neizmjerno tuzna, jer nisu zajedno pojeli gablec, jer nisu skupa dosli iz skole...i tu sam se slomila i nazvala frendovu mamu.
Koji je to zagrljaj bio isuse, sad mi se place kad se sjetim...
Svi smo se ispricali jedni drugima, obecali da se vise nikad nece ponoviti, prelijepo se druzili, isplakali se skupa, a poslije i nasmijali cijeloj situaciji.
Bas lijepo...
A mislim da su svi nesto naucili iz ove situacije, najvise njih dvoje.
Nadam se da ce potrajati.
Divno!
Baš to. ❤️
Sent from my iPhone using Tapatalk
Molim te nemoj se uvrijediti ili naljutiti, ali meni je ovo, recimo, pretjerano. Nekako mi cijela ova rasprava ide u smjeru one ideje kojom se u Americi želi djeci zabraniti igra lovice jer je, eto, opasna, djeca će pasti i ozlijediti se. Barem onako kako ja vidim ovu situaciju, jer mi smo se kao klinci u osnovnoj školi stalno tukli. Nije to bila tuča u smislu bullynga (da smo imali nekoga na koga smo se mi jači namjerili pa ga redovito zlostavljali), nego smo stalno imali te dječje prepirke, glupave igrice, naguravanja, jurenja, pa i tuče, ali zaista bezazlene, dječje. Onako kao to Mark Twain opisuje u svojim knjigama, ako razumijete što želim reći.
Ja ne vidim nista bezazleno u djecjoj tuci. Buduci da sam popila batina u osnovnoj skoli od strane decka paaaa kroz citavu osnovnu. Sve do 8.razreda dok nije dobio nogom u glavu. Nakon godine dana treniranja borilacke vjestine.Nitko nije mogao nista. Uzeo me na pik 2 dan prvog razreda jer sam se drznula reci da sjedi na mom mjestu. Svakako su to zvali, djecjim poslima, zaljubljenoscu itd...meni nije bas bilo zabavno. Da je to bezazleno moze reci samo onaj tko je bio na jacoj strani.
U ovoj situaciji krivi su oboje. Ja ne bih vodila bitke djeteta sa 11 god ali bih ga usmjerila na pravi put. Snosili bi oboje posljedice jer nulta tolerancija na nasilje je NULTA bez obzira na spol.
Poslano sa mog LG-D855 koristeći Tapatalk
Međutim, nije svaka tuča zlostavljanje, niti u svakoj tući postoji nejednak odnos snaga. Jednostavno, nije svaka situacija ista.
Sorry, nisam ovo ranije vidjela...
Ja imam traume iz svoje osnovne škole slično kao KrisZg, pa možda imam iskrivljenu percepciju. Dobila sam batina na putu od škole do doma previše puta, a nije bilo nikoga od odraslih da me zaštiti... Dok se samo sjetim, šopanje snijegom, bacanje torbe na zemlju... ufff... A doma sam još dobila od mame zato što sam došla razbijenih koljena i podrapanih čarapa. NIJE smiješno ni zabavno niti su to dječji posli.
Slazem se s Peterlin, isto sam proživljavala. (Dok jednog dana nisam svog nasilnika nokautirala i ostao je lezat na podu krvavog nosa, nije me više taknuo.)
Ja ko Peterlin, Kris i Apsu, sam prozivjela slicno. I nekako mi se cini da oni koji su bili jaci cesto tuce pamte ko bezazlene, dok oni koji su bilo slabiji, to sasvim drugacije pamte.
Jednako tako roditelji jače djece obično smatraju da su u pitanju 'dječja posla', a roditelji slabije djece takve sukobe doživljavaju kao zlostavljanje.
E točno to!
Hrpu puta sam bila u takvoj situaciji.
Ne doživljavam baš kao zlostavljanje, ali maltetiranje da.
Kad roditelj opomene svoje dijete i ispriča se mome, meni bude nekako lakše (znam da nisam ja tu bitna), ali i sinu bude lakše, točno to primjetim.
Joj jedva čekam dan kad će se sam obraniti..valjda ce taj dan doći
Imam situaciju da je školska kolegica udarila šakom u usta mog sina ( 4.razr.) , raskrvarila mu usnicu, kaže sin da je rekla da ju smeta kako se oni igraju pod odmorom a on i frend nisu htjeli prestati, jer navodno ta igra nije imala nikakve veze s njom...Planiram sutra otići do škole, nisam pametna što reći, što tražiti. Curica inače često dolazi u konflikte s drugom djecom, tužaka učiteljici za najmanje sitnice...Sin kaže da joj je učiteljica odredila kaznu da mora valjda pod odmorom sjediti na mjestu do kraja tjedna...
Suosjećam...
Idi u školu i vidi što će ti reći... Prije toga doooobro propitaj doma svog sina i reci da ti iskreno kaže SVE, ali baš sve što se događalo (možda i neke ranije događaje). Ja sam se par puta nasadila kad sam tako išla tražiti pravdu, a doznala da moje dijete nije baš tako nedužno kako se meni činilo. Ne kažem da je kod tebe tako (vjerojatno nije) ali to je moje iskustvo. Gledala sam samo svoje dijete, a ne i širu sliku. S druge strane - iz šire perspektive, za mog sina je bila korisna spoznaja da njegove riječi imaju posljedice, često neugodne, pa da na to treba računati. Životna lekcija mu je bila ok, ali bome, svakako sam se osjećala...
No, natrag na temu - čak i da su dečki nešto i krivi, nema baš nikakvog opravdanja za udarce i fizičko nasilje. Podsjeti ih (iako škola to zna, a i učiteljica je odredila kaznu) na nultu toleranciju nasilja. Možeš se povezati i s roditeljima drugog dječaka i čuti njegovu stranu priče.
Možeš tražiti da se održe radionice za djecu (ako imate stručnu službu, to je njihov posao - učiteljica zna koje su mogućnosti škole) a svakako možeš tražiti i tematski roditeljski sastanak, ako ga učiteljica samoinicijativno ne predloži. Možda će ti ponuditi i manji sastanak (samo djeca koja su uključena + njihovi roditelji). Sve smo mi to prošli i iskreno - ODAHNULA sam kad smo se riješili osnovne škole.
Dosta sam ga ispitivala, ali još ću svakako. Jasno mi je da nije sve crno bijelo...Njih je 13 u razredu a stalno nešto... Po onome što čujem, u većini slučajeva upravo ta curica, ili je nešto skrivila ili se na nešto žali, a onda roditelji odmah dotrče i traže za nju pravdu, ne dao Bog da ju netko krivo pogleda...
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom