Meni je to suprug objasnio da je djetetu cica sve najljepše, čista ljubav i toplina, i sigurnost, i kad je odbijem od cice da to moram s osjećajem prema njoj.kudri prvotno napisa
Kako god, zadnji dani dojenja su me nervirali ovako kako opisuješ. Nisam mogla sjesti na miru. To bi joj bio alarm da je vrijeme za dojenje. Na kraju sam se pokušavala držati par uputa koje sam našla na internetu. Da odvajanje od dojenja ne bude naglo (tako se mlijeko postepeno smanjuje, što mi nije bilo puno bitno jer je tu drugo cicalo), da izbjegavam uobičajenu rutinu ako bi to prethodilo dojenju. Npr. ako doji ujutro u krevetu, onda se probuditi prije nje i napraviti doručak, ili ako doji poslije doručka kad sjednem na tabure onda pod milim bogom nikako sjest na tabure (u mom slučaju bolje nigdje ne sjest). Prije spavanja ponuditi puno vode. Na kraju sam uvela cijeđenje naranče. Ritual gdje kad se ona podsjeti cice i pipka ju i govori cica, cica, a ja je pitam je li žedna (jer je posve pomiješala da cica nije za žeđ, što je moja krivnja), i onda raspolovim naranču, dam njoj da pokuša cijediti sok, pa onda ja istisnem ostalo i dam joj da pije. Hvala bogu nakon dva tri tjedna je nekako uspjelo. Sad me ponekad hvata za cicu. Oblijeva me znoj kad slučajno vidi bradavicu i brata kako cica. Ali samo pokaže prstom i kaže "papa". Prije svega toga sam odradila usmeni dio, rekla sam joj kad smo prekidale noćno cicanje "nema više cice po noći", a onda kad sam odlučila da je gotovo i sa dnevnim, rekla sam joj opet "nema više cice". Naravno, nakon tog par puta kad me uhvatila nespremnu (čitaj: sjela sam) dala sam da cica na par minuta, uz napomenu njoj da kratko bude, i još uz predzadnju prehladu kad joj je bilo baš loše.
Znam da je brutalno reći djetetu da nema više cice, ali mislim da treba biti direktan. Nadam se da neće imati traume. Bila je veliki cicoljub, i ostala do zadnjeg dana. Nedostajat će mi to, ali nastojim ne razmišljati o tome. Uh, kako vrijeme brzo leti.
 |
|||
Odgovori s citatom