Nama je prije nekih 7 godina stradao naš tronogi mačak, Munjeviti Jurić. I sad ga se često prisjetimo. Kći je vidjela kad ga je dohvatio susjedov pas, i jako ju je to potreslo. Našli smo njegovo tijelo, stavili ga u kutiju i pokrili, stavili smo u kutiju i cvijeća i mačje hrane, i dvije kune za Harona. Pokopali smo ga u našem dvorištu. Kćeri smo gubitak pokušali ublažiti pričom kako Jurić možda nije bio s nama dugo, ali nam je kroz to vrijeme učinio život veselijim, a i on je iako kratko zahvaljujući nama lijepo živio i bio voljen.
Problem nam je bio i kako joj objasniti kako je u pasjoj prirodi loviti mačke, i kako pas nije kriv. Iako, u slučaju ovog konkretnog psa dalo bi se diskutirati o njegovom odgoju i nije baš da nije bilo tu krivice, ali nismo htjeli da radi toga zamrzi pse.

Poslije toga su nam uginule još dvije mace, i njih smo pokopali u dvorištu.