Citiraj Audrey prvotno napisa Vidi poruku
Ne da mi više editirati, a htjela sam dodati kako dijete svakako treba pripremiti na to da psa uskoro više neće biti, ja također ne bih spominjala ako ćete ju dati uspavati da je njezin odlazak bio vaša odluka (još je možda premala za shvatiti taj čin milosrđa), nego bih pustila da misli da se pasica samo nije probudila iz sna.
I naglašavala bih kako ste sretni što ste je imali, kako je imala lijep i ispunjen život i otišla sretna jer je imala vas koji ste je puno voljeli.


To radimo.
Ali ona kao da ne želi pričati o tome.
Brzo prebaci temu na nešto drugo, pa ne znam da li ju izbjegava ili jednostavno ne želi pričati o tome.
Sudjeluje u svemu, daje joj lijekove, meni pomaže kad joj previjam ranu (koja nema veze s tumorom), mazi ju dok ja previjam... Kod veterinara gleda sve s puno zanimanja...
Plišani pas s kojim spava, nosi pasicino ime...
Baš se bojim kako će podnijeti rastanak.