jako mi je žao
Naš pinč Koko je uginuo prije 2 godine. Bio je otrovan i ugibao je pred našim očima.Grozno! Moja Nia je bila strašno vezana za njega i užasno ju je pogodila njegova smrt (još je bilo gore što smo netom prije izgubili toliko željenog bracu u 33.tj trudnoće)
svega mjesec dana prije nego nam se Koko razbolio udomili smo malu mješanku Belu koja je toliko razigran i vesel psić, i koja nam je stvarno pomogla da taj period tugovanja lakše prebrodimo.
Kokića smo pokopali u vrtu bake i dide, i redovno ga obilazimo, po ljeti nosimo cvijeće a po zimi samo palimo svjećicu. Puno smo pričali o tome, kad joj je bilo teško zajedno smo se isplakale. Meni je još uvijek knedla u grlu kad se sjetim tog preslatkog malog psića koji je toliko obogatio naš život da ću mu na tome uvijek biti zahvalna.
Bela, iako je mješanka jako mu je slična što izgledom što karakterom, i danas kad gledam na to kao da nam ju je netko poslao taj dan




 
			
			 
			 
 
				 
					
					
					
						 Odgovori s citatom
  Odgovori s citatom 
			 bzara prvotno napisa
 bzara prvotno napisa
					
