Odlazak psa

[Mojca]

Mojca ..jako mi je žao..
Vec par dana škicam temu sa suzama..teško mi je bilo išta napisat. Moja prva i jedina je otišla prije vise od 3 god i jos uvijek nemam snage za novog psa.. dugo me držalo to da želim samo nju, a ne nekog drugog psa.
Moja malena je imala tad 2g i 8 mj i isto je cool odreagirala tako da godine imaju jako važnu ulogu.
Kako je otišla u 'bolnicu' jer je bila bolesna, a onda na nebo..dugo nas je jos godinama uvjervala i pitala kad će T ozdravit pa da se vrati s neba.. jer i ona sama je bila bolesna, bila u bolnici više puta pa se vratila doma. Sad sa 6.g razumije i objašnjava mlađem bratu da se T nemoze vratiti..
Kod moje je isto bio rak slezene, jetre.. nitko nije skužio prije iako smo je u dva navrata vodili vetu i onda spakirani za put..ujutro trebamo stavit kofere u auto..a ona tužno leži..čudna mi skroz..nagovorim muza da je opet odvede vetu..morao ju je ostavit na infuziji koliko je bila loše..popodne ju je pokupio, ali ona vise nije mogla stajat na nogama..pit..jedva je disala,ja sam bila u šoku.. dogovorili su operaciju za sutra..ali u noći je vec počela povraćat krv.. muž me je tada napao da ne budemo sebični..da vidim kako se muči i da je uspavamo..i dok su stigli vetu..gotovo..otišla je prije inekcije. To je bilo tako brzo..dugo sam se grizla kako nisam prije povezala..shvatila..
Ne znam šta bi vam rekla osim držite se !
Napravila si sve ispravno..

joj, mojca
grozna mi je ova tema, ne mogu ni zamisliti da nema naše abi
kad je j imao 2,5 godine, mm je uspavao svog njemačkog ovčara. imao je, ne sjećam se točno, 14-15 godina, ali nikakve fizičke znakove starenja nije imao. samo mu se 6 mjeseci unazad nešto poremetilo i postao je - agresivan. od psa predivnog karaktera, počeo je režati na svih, pa je ugrizao najprije mene, a onda mm-a. bio je duplo veći od j, ogroman, dugodlaki njemački ovčar. nije više bilo za riskirati. tih 6 mjeseci, nevjerojatno, skroz mu se pogled promijenio, mene bilo strah doći doma.
uglavnom, htjedoh reći da je jedino mm to teško podnio, j uopće iako je od rođenja bio s njim, a ja sam živjela s njim neke 4 godine, bilo mi je žao, ali, nemam pojma, nisam imala tu povezanost s njim kao s abi. mm je danima plakao i imao grižnju savjest.

Objasnili su mi da psi ne pokazuju znakove bolesti dok zbilja ne postane teško... jer imaju ugrađen obrazac ponašanja iz čopora, a tamo pravilo glasi da za stare i nemoćne nema hrane. Nikad ne pokazuju da ih nešto boli... zato se većinom sve bolesti kasno otkriju. Bar je kod nas tako bilo oba puta.

I mene pere krivnja kako nisam prije skužila... ali ni u ludilu mi osteosarkom nije pao na pamet... ona je bila stara, normalno je da stare pse bole noge i da sporo hodaju... Pa me pere krivnja što nije imala cijeli život kao na početku, kad smo intenzivno bili u brdima, svaki dan na nasipu ili u Maximiru... Kad je Smejhuljica došla psi su nažalost postali skroz zapostavljeni... md je počeo raditi ko lud, ja sam bila okrenuta djetetu, psi su dobili puno manje nego prije...
I sad me već pere paranoja za malog psa... azilanta koji ima oko deset godina. On je svašta prošao, u petak idemo veteriranru, čisto nek ga pregleda, da savjete kako da smršavi (udebljao se jer je krao hranu pesici). Iako slutim da je sve ok, umirem od straha.
Dodatni užas mi je to da se moramo vratiti na mjesto gdje smo se oprostili od pesice.