Može se napravit nama od graha zmiksa se doda malo češnjaka i bučnog ulja vrijedno u mastima i proteinima, uz dodatak kruha i u ugljikohidratima
 |
|||
|
|
|||
Može se napravit nama od graha zmiksa se doda malo češnjaka i bučnog ulja vrijedno u mastima i proteinima, uz dodatak kruha i u ugljikohidratima
Posljednje uređivanje od jelena.O : 26.12.2016. at 12:19
Bas je seni to dobro srocila.
Ja bih htjela napisati da mi se cini da tu postoji neki dublji problem od veganstva. Mi nismo vegani ali dio moje djece je do negdje druge trece godine bio na veganskoj prehrani. Ne zato sto smo mi to tako prakticirali, nego je tako ispalo. Jednostavno su zivjeli od mog mlijeka, povrca, voca, zitarica... Ali su jeli. Normalno su jeli.
Meni se cini da se ovdje na topicu uhvatilo veganstva kao problema jer je velikoj vecini nepoznanica. Vjerojatno je i doktorima nepoznanica i oni ce se uhvatit toga, ali ja bih rekla da je ovo situacija za lijecnika. A mama mora svoj zivot, tj. nacin zivota i funkcioniranja generalno presloziti i preurediti.
To je nekaj slično humusa, može se dodati i mljevene sjemenke koje su ranije preprzene
Ja iz iskustva smatram da nije problem u djetetovoj izbirljivosti, ni u veganstvu, ni u alergiji ni u dojenju. I ne mislim da ni na jednoj ot tih razina možeš dugoročno riješiti problem. Stav roditelja se prelijeva na dijete. Moj jesin danas zdrav i velik petnaestogodisnjak. Samo do toga sam ja morala puno toga sa sobom riješiti. I ne, nisam postala najmudrija i radosnija majka ali sam sigurno puno poslozenija u glavi.
casa,casa prvotno napisa
pls pojasni malo više, baš me zanima do kojeg si konkretno zaključka došla. što si promijenila? ako može na nekom primjeru.
Zanima me jer u široj obitelji imam jedan sličan slučaj, nezadovoljni su, sve je vrti oko jela, ne rješavaju ništa, vrte se u krug, pomoć ne traže, a problem se produbljuje.
Jelena, koliko su tvoji bili teski? I kako ste to riješili?
Stariji je bio 8300,mladi 8100.
Moram vidjeti koliko dugo smo to rjesavali
Veći je od rođenja bio graciozan sad ima 15.5 visine 175,kila 61,jos uvijek izgleda mršavo, njega nisi mogao nahraniti ak nisi imao puno sljedova, uvijek je morala biti banana tu negdje, on je jeo bananu s graškom.
Manji je alergičan za njega je bila važna redukcija namirnica, pogledam pa javim koliko nam je trebali da to sredim sad je 116 i malo preko 20kila 6.5godina.kod njega je palilo razne varijacije s uljima. Za utjehu nikad nije pojeo ni koricu kupovnoj kruha a ni čokoladu.
Nisam sd spretno izrazila...Htjedoh reći da me baš bilo briga jedu li meso ili ne, jer su dobivali dovoljno bjelančevina kroz sir, jaja i ribu.
Mlađi sin je imao nisko željezo (ranije rođen, kasnije počeo s dohrenom) ali s polaskom u jaslice brzo je popravio prehrambene navike i to je došlo na normalu.
Pa eto ja sam pomoć tražila. Dakle, prvo ono što ti doktor kaže otvoreno
ponuditi normalan obrok bez kerefeka, dvopeka u obliku srca i graška smajlica, i ako dijete odbije skloniti bez ljutnje, ucjene, mita i drame
jesti s djetetom ne razgovarajuci o gladnima u africi
zajedno s djetetom nabavljati i pripremati hranu
nemati hijerarhiju hrane, tipa ono klasicno pojedi dvije žlice kelja ili neces dobit desert
izbacit sokice
A sve ti ovo ako si uporan, a dijete je suradljivo može kratkoročno olakšati.
Ono što je stvarno pomoglo je kad sam shvatila da mom djetetu atmosfera ubija volju za životom iliti hranom. Nakon razrješenja odnosa među roditelja dijete je projelo. Bez ikakvih ovih gornjih smjernica i naputaka... Nije postao debeo da se razumijemo ali skroz normalan.. I ne samo po težini nego i za stolom. Eto, sad možete reći da je to u dobi djeteta, u krajnjem ishodu napora onih smjernica, u horoskopu... I da, zbog razvoda je bio kod psihologa, što sigurno nije odmoglo ali promjena je postala vidljiva nakon dva tjedna od objave odluke.
Lili, nadam se da je kod ovih tvojih nešto benignije... Tipa nju su kao malu tjerali da pojede do kraja pa sad ona to očekuje od djeteta...
hvala casa.
ma ne znam što bih ti rekla, nije baš benigno. Ona (mama kao dijete) dugo nije htjela žvakat i strahovito je izbirljiva, jede samo neku vrstu hrane, pripremljenu na određeni način, voće ne jede nijedno i tak. Ono najizbirljivija odrasla osoba koju poznajem uživo. I sama sam izbirljiva po pitanju nekih namirnica al ovo nije uobičajena izbriljivost, posebno ne za odraslu osobu.
Eh sad kad takva osoba dobije dijete valjda pretpostavlja da će takvo bit i dijete, a možda tu ima i neke geneteske predispozicije.
Uglavnom dijete napunilo 3,4 god još ne žvače hranu, nikad nije pojelo krišku kruha ili bananu jer ne zna žvakat. Cijeli cirkus se rdai i stalno ga se nutka okolo po stanu, podu s hranom (miksanom kao za 8mj bebu).
Ja sam svojedobno sugerirala da potraže pomoć, nešto su jdnom probali, to nije bilo nešto i ostalo je na tome.
Što se tiče atmosfere, mama i tata su u ok odnosima jedino se nisu nekako smašli u roditeljstvu (posebno tata ), ja kad čujem o kakvim oni stavrima proomišljaju i organizaciji a imaju jedno dijete ko da se radi o 8-članoj obitelji u najmanju ruku.Sve im je komplicirano, teško, zahtjevno pa čak i obični izlazak iz stana zahtijeva posebne pripreme.
Eh da tata je jako živčan i napet, dobrim dijelom zbog roditeljstva. Htio bi dijete držati pod staklenim zvonom i poštedit ga ijedne suze i naznake stresa, a to naravno nije moguće i tu nastaju problemi a mama je plaha pa se ne zna suprotstavit.
sorry ako je OT, al taman su se dolučili da dijete krene u vrtić (koji mali zapravo voli) no i ta je praska napuštena jer eto curi mu nos pa bolje da je doma. Žao ni je djeteta jer ako ovako nastave završit će s hospitalizacijom. Valjda će se pokrenut rješavat mu problem žvakanja prije predškolske dobi jer dijete ni u vrtiću ne može ništa pojesti. Čak ni tih par sati od 9-12h što je išao.
A ne dao Bog da mu treba logoped ( a trebat će mu već dobrano kasni u govoru) to će njima bit već žestoka komplikacija i trauma da kako će mali sjedit i surađivat, to je stresno bla bla.. majke mi nekad se pitam s kojeg planeta su oni i kud se baš oboje takvih potrefiše ko par.
a ništa možda se neko čudo dogodi...
Posljednje uređivanje od Lili75 : 26.12.2016. at 22:49
Nece nitko dijete hospitalizirati jer ne zvace, ako dobija na tezini.
Nece niti zbog toga sto ne govori ( a zvakanje , govor i razvoj mozga su povezani).
Dijete vrlo ocito ima ozbiljnih problema sa senzorikom, kako im je prvo i jedino dijete nemaju ga sa kim uspiredivati, a njihovo " titranje " oko njega mu vise odmaze nego pomaze.
ali to vec znas, napisala sam ti to na nekim drugim temama.
kako nije tvoje dijete ne mozes napraviti nista, ako roditelji ne zele pomoc.
Posljednje uređivanje od sirius : 27.12.2016. at 07:17
sirius nažalost i težina je problematična, pa tim više mu daju pa kako god i što god da pojede miksano, u hodu, na podu,...
svjesna sam da ne mogu ništa napravit, ja više ništa ni ne spominjem al kako smo bili zajedno za blagdane kad vidim koliko je njima sve to jedan veliki problem i stalno ga nutkaju nečime, on konstantno odbija...onako bilo mi baš otužno.
Dijana, probala sam ja njima reći nekoliko putam (zbog svoje savjesti) pa su nešto bili i poduzeli prema mojoj sugestiji, al taj pokušaj nije urodio plodom, još gore rekli su im u Klaićevoj da oni ne mogu pomoći njihovom djetetu a nisu ih uputili dalje. i tako oni stoje u mjestu i čekaju da se čudo dogodi.
A ja se mislim ako me jednog dana mama od malenoga priupita: Čuj moramo nešto poduzet, ovo postaje ozbiljan problem, jel ti znaš kome se obratiti? da bar imam neki spreman odgovor.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 27.12.2016. at 10:03
Moja je cura danas lipo doruckovala, malo mandarina za uzinu pojela i super rucala.
Onda nije spavala pa je slabo vecerala i nije imala jos jednu uzinu, al sve u svemu nije lose.
Mozes se ljutiti, ignorirati, ali opet cu napisati.
NE radi se o tome da si ti zadovoljna, trebaju biti zadovoljene potrebe tvoga djeteta.
Ona mora brzo i dovoljno dobiti na tezini. Postoje pripravci visoko kaloricne hrane za djecu. Preporuci ih lijecnik, a kupe se u ljekarni.
Mozda bi to bila dobra "vatrogasna" mjera za brzi dobitak tezine tvoje kceri.
ako nisi znala ti pripravci su na bazi kravljeg mlijeka, bolje je s ugljikohidratima i kvalitetnijim uljima i proteiininma početi
Ajd napiši što je to lipo papala.
Je, sigurno hoce nakon sto nabrijana ekipa skace.
x
Oprosti sirius,al žena je tražila savjet,ne vidim kako su forumašice nabrijane ak kažu što misle?! Ili treba reći da je sve ok?
Shambala uporno dugo nije htjela reči čime hrani kćer a došla je po savjet,kad ga je dobila onda se uvrijedila.
Pa ja je ljepo pitam šta je dijete jelo osim te mandarine koju je spomenula,a sama je zadovoljna time što je i koliko dijete pojelo.pa što onda nebi napisala ak je zadovoljna!?
Posljednje uređivanje od miffy34 : 27.12.2016. at 17:38
Žena je pitala. Čula je misljenja i na kraju ce postupiti onako kako misli da je ispravno.
Mozda to i nije pravi put, niti njezin put, ali dijete je njezino.
Pa ako njezin jelovnik i nacin hranjenja ne donese rezultate, valjda ce potraziti pomoc na pravom mjestu.
Posljednje uređivanje od sirius : 27.12.2016. at 18:24
Lili, meni se ipak čini da je to ozbiljan medicinski problem, a sad, pitanje je koliko ti možeš utjecati na roditelje..znam za jedan slučaj, doduše iz druge ruke, gdje mali nije htio/mogao
žvakati, ovi su se bome naobilazili doktora ne bi li riješili problem. Ne znam ni jesu li ga riješili, ali su ga ozbiljno shvatili, a očito i doktori.
Lili, mozda da se obrate na Goljak. Tamo imaju psihologa, defektologa/logopeda, senzornu integraciju i radne terapeute. To bi mozda bio najkompletniji pristup. I neka se naruce psihologu prvo, pa ce on uputiti dalje.
Lili, a da prije svih specijalista probate sa necim jednostavnim? Vidim da se druzite, da probas svojoj djeci dati da mu ponude smoki, kinderpinqui ili nesto takvo, vrlo mekano, topivo, a zanimljivo. Neka stave na pod dok se igraju, uzmu oni, mozda uzme i to dijete.
Naravno, ako mislis da postoji mogucnost gusenja, tada zanemari ovu ideju.
Hvala ti
Beti hvala i tebi. Reći ću kćerki da proba, al on ne želi zapravo hranu ni uzet u ruke, ko da je otrov, ni znatiželja ga ne tjera čisto da uzme u ruku da proba opipat oblik, teksturu,..a kao što je sirius primjetila nemaju ga s kim uspoređivat, prvo dijete, ne druže se uopće s ljudima koji imaju djecu te dobi (a i inače imaju jedne prijatelje i to je to).
Bar sad znam za Goljak, pa ako me budu pitali da im znam nešto reći.
Ako dijete ima 4 g onda je taj period znatiželje odavno prošao. Mislim, kruška ti je zanimljiva prvih par puta kad je vidiš, ne i tri godine poslije. Tako i s ostalim.Beti hvala i tebi. Reći ću kćerki da proba, al on ne želi zapravo hranu ni uzet u ruke, ko da je otrov
Dijete ima 3 god i 4 mj a pričala sam o razdoblju znatiželje otprije, a i danas je isto tako (za nešto što vidi 1.put).
ali i za Goljak se čeka, tak da treba ćim prije početi s ćime se planira
Kod Lilinih prijatelja vidim prvi problem,a to je konstantno nutkanje hranom. Pa ima doručak,ručak ,večera,između su užine.
Ma svakak trebaju pomoć,problem se samo produbljuje.
Meni se čini da su tu roditelji prenijeli svoj taj neki patološki odnos prema hrani na dijete. Kada bi oni normalno jeli, onda bi i dijete. A možda je i predugo miksanje kašica odradilo svoje. To je hrpa mišića i ako ih se ne vježba onda je djetetu fizički napor žvakati hranu. Znam da je mene kao klinku znalo doslovce boljeti ako bih morala žvakati komad mesa koji se ne da sažvakati (jer je star, ili nešto). A kako tek dijete koje gotovo nikad ne žvače.
Mislim ko i zuta, kako vrijeme ide, misici koji se ne koriste, atrofiraju. Pa kako ti ljudu ne vide da imaju problem, koji vrlo vjj zahtijeva i psihologa?
Ne pitaj.ni samoj mi nije jasno. :/
Boje se da.ce mu bit trauma hodat po dr.nisu mu nikad isisali nos onim nastavkom na usisavac da ga ne stresiraju jel trebam ista vise reci? Njima prvo treba psiholog.
No da ne skrecemo s teme od Shamballe, necu vise.
i ja kao odrasla bih bila u stresu da mi netko pokusava usisavacem vaditi smrklje iz nosa
pa nije to bas zivotno spasavajuca intervencija, da bi se roditelje osudjivalo jer ju ne zele provoditi
ne kuzim usporedbu :/
Posljednje uređivanje od emily : 27.12.2016. at 15:40
Ni jednom djetetu nisam nikad čistila nos time, niti ne bih, užasavam se usisača u vezi s nosomNekoliko puta sam to i ovdje pisala. Vjerojatno i ja trebam psihologa
Pa ja bih rekla da svima čija djeca odbijaju hranu treba psiholog... Ili da im pomogne otkrit uzrok ili bar kao pomoć pri nosenju s tim problemom.
ma baš svima, i kaj bi on reko??
Sad sam se sjetila da je J. iako je inače odlično jela imala razdoblja kad sam se pitala na čemu preživi. I dan danas ima takva razdoblja. Jede puno ali onda ima razdoblja od 3-4 dana kad preživi na jednom jogurtu dnevno.
Sad se više ne živciram oko toga kad je normalne kilaže, ali kad je imala 13-14 mj i 8kg a ne bi mi jela po 3-4 dana bome sam znala ispaliti na živce.
Pa eto ne znam. A ono... Meni je bilo teško ici navečer u krevet i znat da je u cijelom danu pojeo pola jogurta... I da me slicno čeka i sutra i da ne uspijevam riješiti problem. Ono to me duboko tistilo
.. Eto, možda ne svima.. Ako ima onih koji se s tim vedro i hrabro nose.
Ma ne nose se hrabro i veselo, daleko od toga, nego mislim koje rješenje može dat psiholog?
Psiholog je osoba koja će roditeljima reći da su vrlo vjerojatno ONI uzrok problema. Naravno, ovo je pretjerano pojednostavljeno, ali na kraju se svede na to.
Ili nece, nego ce ih uputiti dalje, ili savjetovati . Ovisno o situaciji.
naravno da će to reć , ali bi trebali dati i rješenje
kad je meni psiholog reko da dete s dermatitisom mora sam spavati,što je tad bilo stvarno neizvedivo, jer bi ujutro bilo samo za hospitalizaciju jer bi bilo izgrebeno do krvi po cijelom tijelu, tek nakon kaj smo sanirali dermatitis, skoro 2 godine kasnije mogla sam staviti dte da samo spava.
Mi smo imali dijete koje je godinu i pol dana živjelo na rižinom mlijeku, kruhu i suhim grožđicama...
Težina mu je bila u granicama normale, krvna slika savršena.. Dijete ima autizam, pa su problemi s hranom s te strane....
Znam kolko je frustrirajuće za roditelje kad dijete niš ne jede....
Problem smo riješili kad smo mu počeli dnevno nuditi hranu za koju je pokazao interes....
Pa je onda godinu dana jeo svaki dan tjesteninu sa šalšom.. Nakon togga je uveo pomes... Pa nakon toga variva narančaste boje.. (sve je to trajalo skoro pa dvije godine)
Jednostavno sam se morala pomiristi s time da mu prehrana nije savršeno zdrava ali je počeo jesti...
Krvna slika mu je indentična kao i kod druge dvoje djece koja se kud i kamo zdravije i raznovrsnije hrane od njega.....
Posljednje uređivanje od Cheerilee : 27.12.2016. at 17:20
a nije da su uvijek roditelji krivi
Naravno da nisu.
postoje i takvi koji prepoznaju pravi problem, a ne svaljuju sve roditelju na leđa.
Nije roditelj uvijek kriv, ali je uvijek odgovoran. Ako pokuša sve što misli, pa ne postigne rezultat, tada treba potražiti pomoć. Često je to dugačak put. A ako odustane, e, onda je ipak kriv. Jer dvogodišnje dijete definitivno ne može biti krivac.
I roditelji su uvijek odgovorni za to kako hendlaju problem. Meni se čini da tu psiholog može puno pomoći, naravno ako roditelji ne dolaze sa stavom reći će nam da smo mi krivi...
I na kraju krajeva, psiholog bi morao moći uputiti roditelje i u slučaju kao charlee... autizma ili nečeg sličnog.
I zapravo ne znam kako to da nitko se dosad nije javio i rekao... Moje je dijete imalo ili ima problem koji sam ja stvorio. Zar sam ja jedina? A valjda...
Pa ja sam to napisala, možda ne baš ovako jasno, ali tako je bilo. Meni je sinulo da nešto krivo radim kad je moje mlađe dijete popravilo pehrambene navike odlaskom u jaslice. Daklem, ja sam doma ipak nešto krivo posložila. Nije bilo tak drastično, ali moglo je biti da nisam silom prilika dobila i prihvatila uvid i s druge strane. Drugi par cipela je bio to što sqm počela raditi, daleko od doma, pa je mm češće bio s djecom i nije radio "velku mešu" od obroka. Jelo se kako se stiglo i kaj je bilo, bez drame. Da nije bilo tako, potražili bi pomoć kod pedijatra, psihologa, nutricionista itd sve dok se ne bi riješilo ili bar približilo podnošljivom. Uostalom, ionako smo to imali, ne s hranom ali s drugim stvarima. Pa smo rješavali. Nešto smo riješili, a nešto još uvijek rješavamo.
Moje starije dete je imalo naviku da bar jedan obrok dnevno jede pred ekranom negde od svog 18 meseca pa manje -više sve do trećeg rođendana.
Naravno da sam ja kriva za taj problem.
U tom periodu sam prvo bila trudna sa mlađim detetom, prvo 4 meseca mučnina i mirovanja, pa kasnije sa stomakom do zuba, pa posle porođaja sa novorođenčetom, bez neke posebne pomoći drugih osim MM-a -bilo je to najlakše rešenje da porodica funkcioniše, dete pojede bar jedan obrok a ja postignem sve što se moralo uraditi u toku dana.
Ali nije baš da mi je trebao psiholog da bih bila svesna da to nije sjajno rešenje.
I problem se počeo rešavati čim su oba deteta počela da jedu čvrstu hranu, postepeno sam izbacila ekrane u vreme obroka i odavno sam već i zaboravila da je taj period postojao.
Realno, da mi je psiholog u doba mojih trudničkih mučnina rekao da je jako loše za dvogodišnjakinju da 20 min. jede uz ekran, mislim da se ne bi dobro proveo. Iako bi naravno bio u pravu.
Imam utisak da psiholozi prečesto teže idealnom (da ne kažem - nerealnom), i ne uzimaju dovoljno u obzir objektivne uzroke nevezane za roditelje- iako bi u idealnom slučaju trebali. Ali ni sami psiholozi nisu idealna bića
Ma ja ne kužim da se odrastao čovjek ne može nosit s mišljenjem psihologa. Pa ako ti kaze da si ti kriv za nejelo, a ti znaš da nisi, promijenis psihologa.
Ja bih bila sretna da moja djeca imaju problem koji sam ja stvorila.
To bi se onda sredilo dok kazes -keks.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom