Citiraj casa prvotno napisa Vidi poruku
I roditelji su uvijek odgovorni za to kako hendlaju problem. Meni se čini da tu psiholog može puno pomoći, naravno ako roditelji ne dolaze sa stavom reći će nam da smo mi krivi...
I na kraju krajeva, psiholog bi morao moći uputiti roditelje i u slučaju kao charlee... autizma ili nečeg sličnog.
I zapravo ne znam kako to da nitko se dosad nije javio i rekao... Moje je dijete imalo ili ima problem koji sam ja stvorio. Zar sam ja jedina? A valjda...
Pa ja sam to napisala, možda ne baš ovako jasno, ali tako je bilo. Meni je sinulo da nešto krivo radim kad je moje mlađe dijete popravilo pehrambene navike odlaskom u jaslice. Daklem, ja sam doma ipak nešto krivo posložila. Nije bilo tak drastično, ali moglo je biti da nisam silom prilika dobila i prihvatila uvid i s druge strane. Drugi par cipela je bio to što sqm počela raditi, daleko od doma, pa je mm češće bio s djecom i nije radio "velku mešu" od obroka. Jelo se kako se stiglo i kaj je bilo, bez drame. Da nije bilo tako, potražili bi pomoć kod pedijatra, psihologa, nutricionista itd sve dok se ne bi riješilo ili bar približilo podnošljivom. Uostalom, ionako smo to imali, ne s hranom ali s drugim stvarima. Pa smo rješavali. Nešto smo riješili, a nešto još uvijek rješavamo.