Cure moje drage hvala vam na razumjevanju... jucer je bio poseban dan tuge, imala sam osjecaj to podijeliti s vama..
Prije jednostavno nisam imala snage pisati o tome..jos uvijek je sve frisko...srce jos uvijek bolno krvari...
Imam zelju pokusati sto prije ponovno, a znam da je jos prerano...a i veliki strah je prisutan, ne zelim da se opet ponovi isti scenarij, ne znam kako cu to sve jednog dana prezivjeti...samo molim Boga da nam nase anđelice posalju novu dugicu kada za to bude vrijeme i da nas cuvaju od prvog dana...

Hvala vam na razumijevanju.
Znam da nisam pogrijesila jer sam vam otvorila dusu...mislim da mi je jos samo ta stepenica falila da mogu odzalovati u miru...

Zao mi je cure zbog vasih gubitaka...
U bolnici nakon gubitka jedno vrijeme nisam mogla ni progovoriti od soka.. samo su suze tekle...prve rijeci su mi bile.. ne zelim to nikada nikome u zivotu, nebi to nikada pozeljela ni najgorem neprijatelju....

Saljem zagrljaj...