Prvašići 2017/18

[tanja_b]

Nego, dosla sam na ovu temu, prijaviti i mog malca... Nisam pisala prije, a imam sto pitanja u glavi koja me muce... Nikako da nesto odlucim(o), pa ajde da pisem...

U neposrednoj blizini stana nemamo niti jednu skolu. Imamo sljedece 2 opcije:

1. Skola u kvartu u kojem je vrtic, 5 min od vrtica u koji ide i on i mladje dijete, 5 min od bake i dede, 5 min od svekrve u ciju kucu mooooozda jednom uselimo, 20 min od naseg stana, jedno veliko raskrce i par manjih cesta za proci. Skola u koju ce ici 90% djece iz njegove vrticke grupe, plus djeca iz kvarta koju zna iz parkova jer slobodno vrijeme provodimo u tom kvartu.
Ali...
- isao bi u boravak, a skola uvjetuje da djeca u boravku uce njemacki kao prvi jezik (u 4. biraju engl. ili franc.). Mnogi su nezadovoljni samom cinjenicom, a od roditelja starije djece smo culi da su nezadovoljni i nastavnicima, i opcenito da je cesto nesto problematicno u vezi njemackog. MM i ja smo ga ucili cijelo skolovanje, i uopce ga ne znamo. Engleski smo poceli uciti u odrasloj dobi i danas smo frustrirani jer ga ne znamo koliko nam treba svaki dan na poslu. Ja mislim da malac stigne usput nauciti i engleski, al mm je prilicno konsterniran tim uvjetovanjem njemackim
- frendica koja radi u jednoj od razvikanijih (da ne kazem boljih ) zg gimnazija mi kaze da joj iz te skole dolaze ucenici s losim predznanjem, tipa dodju s 5.0, a imaju znanje za 3, i u prvom polugodistu dobivaju losije ocjene
- ne mogu vjerovati da ja tolerantna ljevicarka pisem ovo (pa cu svaliti krivnju na mm-a), u skoli ima dosta djece iz marginaliziranih socijalnih / etnickih skupina. Nema osobe koja me nije pitala "Kaj ce ici u tu skolu? Znas koliko "njih" ide u tu skolu?" Ja se trudim odbaciti gluposti, al neki crv u glavi se pita ima li to ikakve veze s icim u zivotu...
- iako nam je blize, uopce zapravo ne pripadamo u tu skolu, moramo pisati zamolbu za nju

2. Skola nam je na 25 min pjeske, preko raznih ulica bez nogostupa, dio preko groblja, pa velika prometnica... Kvart u kojem ne boravimo nikad, poznajemo jednu obitelj i jedno dijete. Al gledali smo nekretnine oko skole, nije skroz nemoguce da tamo preselimo. Uci se engleski (tj. prema anketi), ima boravak do 3. razreda, neke frendice iz prosvjete mi govore da je jedna od najboljih skola u kvartu (po rezultatima, natjecanjima...). Nema "njih".

Ja bi skolu 1 jer su mi blize starci i vrtic u kojem ce biti mlada djeca. I zbog druge djece iz kvarta i vrtica.
Kod skole 2 cemo defitivno imati vise organizacije oko kupljenja djece iz vrtica i skole, voznje i sl.

MM bi skolu 2 zbog svega ostalog.

Mali bi skolu 1 jer svi njegovi prijatelji idu u tu skolu, a u skoli 2 "nece nikog poznavati".

Lastane, sto je bitno u zivotu?

Mislim, nakon svega sto sam ikad procitala ili cula o obrazovnom sustavu, mislim da nista nema veze s vezom, i da si olaksam zivot i upisem ga u skolu 1 u kvartu kojem tendiramo, bit ce vec kako bude... Al MM je neumoran sa svojim argumentima... I ne znam vise nista...

Neću ti dati preporuku koju školu odabrati, ali bih komentirala ove vaše dvojbe:
- poznavanje ekipe iz vrtića - nebitno. To se djeci u trenutku upisa u školu čini jako važnim, ali, vjeruj mi, potpuno je nevažno. Dapače, čini mi se da to dugoročno može biti i loše za atmosferu u razredu (ali to je samo moje osobno viđenje na temelju iskustva vlastitog djeteta).
- njemački kao 1. jezik - mislim da to uopće nije loše, engleski će naučiti tako i tako, nema šanse da ga ne nauči.
- udaljenost od škole - potencijalno bitna stavka, ali koliko vidim, ionako bi ga morali voziti prvih godinu-dvije, u obje škole
- je li neka od tih škola jednosmjenska, ili obje rade u smjenama? Kakva je mogućnost prehrane u školi nakon boravka?
- potencijalni sastav razreda može biti jako bitna stavka, u nižim razredima možda još ne, ali u višima sigurno. Tu ne mislim samo na jednu stranu (marginalizirane skupine), nego i na drugu (ne bih rado ni da mi dijete ide u tzv. "elitnu" školu, iako mi nije potpuno jasno što to obuhvaća - ali sigurna sam da naša škola nije elitna pa me to ne brine)
- dobri rezultati neke škole sigurno nešto govore i o atmosferi u toj školi i pristupu, iako rezultati s natjecanja ne mogu biti jedini kriterij. Ali ovu informaciju o uspjehu učenika kasnije u srednjoj školi bih ozbiljno shvatila.

[Peterlin]

Neću ti dati preporuku koju školu odabrati, ali bih komentirala ove vaše dvojbe:
- poznavanje ekipe iz vrtića - nebitno. To se djeci u trenutku upisa u školu čini jako važnim, ali, vjeruj mi, potpuno je nevažno. Dapače, čini mi se da to dugoročno može biti i loše za atmosferu u razredu (ali to je samo moje osobno viđenje na temelju iskustva vlastitog djeteta).
- njemački kao 1. jezik - mislim da to uopće nije loše, engleski će naučiti tako i tako, nema šanse da ga ne nauči.
- udaljenost od škole - potencijalno bitna stavka, ali koliko vidim, ionako bi ga morali voziti prvih godinu-dvije, u obje škole
- je li neka od tih škola jednosmjenska, ili obje rade u smjenama? Kakva je mogućnost prehrane u školi nakon boravka?
- potencijalni sastav razreda može biti jako bitna stavka, u nižim razredima možda još ne, ali u višima sigurno. Tu ne mislim samo na jednu stranu (marginalizirane skupine), nego i na drugu (ne bih rado ni da mi dijete ide u tzv. "elitnu" školu, iako mi nije potpuno jasno što to obuhvaća - ali sigurna sam da naša škola nije elitna pa me to ne brine)
- dobri rezultati neke škole sigurno nešto govore i o atmosferi u toj školi i pristupu, iako rezultati s natjecanja ne mogu biti jedini kriterij. Ali ovu informaciju o uspjehu učenika kasnije u srednjoj školi bih ozbiljno shvatila.

X

Moji sinovi su učili njemački kao prvi jezik i engleski od četvrtog razreda kao drugi. Upisali su se u srednje škole po želji, obojica sada imaju engleski kao prvi jezik. Nikakav problem...

Odabir osnovne škole napravili smo po dva kriterija: najbliža + jednosmjenska
Treba voditi računa i o tome da nema previše manevarskog prostora. Ima škola kojoj dijete pripada po mjestu stanovanja, a za sve druge kombinacije treba TRAŽITI MOGUĆNOST UPISA i druge škole nisu obvezne primiti djecu iz drugih kvartova. Obično primaju ako su im braća i sestre već upisani, tj. djecu iz iste obitelji ili ako je kriterij jedna smjena + roditeljsko radno vrijeme. Tako je bilo kod nas.

Na sastav razreda nitko ne može utjecati, ovisi kakva je generacija. Tu je uključen element "kako ti padne grah". Moji sinovi su išli u istu školu - jedan je imao odličnu učiteljicu i pristojnu generaciju, a drugi katastrofalnu generaciju i ne previše zainteresiranu učiteljicu (koja bi možda u drugim okolnostima bila sasvim dobra - ne znam, u ovim okolnostima s velikim brojem djece sa socijalnim teškoćama to je išlo teško....)

U boravak su išla obojica - jednom je bilo odlično, drugom užasno. Kako god - da me netko pitao kako sam zadovoljna školom - ne bih mogla jednoznačno odgovoriti jer je to izgledalo kao da naša dva sina idu u dvije svjetlosnim godinama udaljene škole, a bila je ista osnovna škola i razlika od samo jedne školske godine. Paralelni razred nije bio ništa bolji, pa prema tome - tako nam je pao grah.

Susjeda je svog sina u nekom trenutku preselila u drugu kvartovsku školu i gle čuda - ništa bitno se nije promijenilo. Nije to bilo puno bolje ni gore. Oni su to mogli izvesti jer rade u smjenama (što je i bio razlog promjene, jer naša škola je bila jednosmjenska) ali nama je bolje odgovarala jednosmjenska. Dugo sam se dvoumila da li preseliti dijete, čak se i dan danas pitam jesam li pogriješila što sam to propustila učiniti ALIIII moje mlađe dijete se dobro snalazilo. Osoba koja nije bila zadovoljna školom nije bilo dijete nego ja. I dan danas krpamo rupe u znanju, na težak način. A dok je išao u OŠ nedostatak podrške stručne službe bio je očit. Nisu ljudi toliko krivi, ali činjenica je da NEMAJU psihologa, NEMAJU logopeda na puno radno vrijeme (a moj sin koji ima smetnje čitanja vidio je logopeda tri puta - prvi, zadnji i nikad više). Logoped u školi nije bio dostupan ovakvoj djeci koju su roditelji šlepali u Suvag, nego onima čiji roditelji nisu znali ili nisu marili za teškoće koje su klinci imali.

Sve skupa - škola je kao bosanski lonac - unutra ima svega. Treba paziti da dijete stječe znanja kako treba. Čak nije toliko bitno kakve su ocjene (iako treba i o tome voditi računa zbog upisa) nego baš koliko znaju. A moj mlađi je nedavno izjavio da ne zna što je beletristika (to je bilo pitanje na testu ih hj u srednjoj strukovnoj školi). Aaaaaa - pa to je gradivo osnovne škole!!! Ufff... Jesam možda i ja to propustila, ali krpala sam koliko se dalo fiziku, matematiku, kemiju i slično. Ovo mi nije palo na pamet. Eh....

Bubilo - kako god odlučila, neke probleme ćeš upoznati izbliza, za neke nećeš nikad ni doznati. Nema idealne škole. Sretno!