Sa mojom stručnom spremom se može raditi i u prosveti.
MM radi u prosveti već 15 godina.
Starije dete ide u OŠ.
Mlađe dete kongenitalno ima samo jedan bubreg, i zbog toga, slično kao kod BB, preporuka je da se pojačano pazi na ozbiljne povrede, padove sa visine i slično. Jedva čekam komentare kad njega budem upisivala.
Ja imam niz alergija već godinama, između ostalog i na lešnik.
Još nisam došla do epipena ali ne znači da neću.
Znam najosnovniju prvu pomoć, od zaustavljanja težih krvarenja do Heimlich-ovog zahvata kod gušenja, veštačko disanje i ručnu masažu srca, i još možda ponešto - sve samo teoretski, srećom.
Zašto znam sve to?
Ne zato što sam medicinske struke, jer nisam, niti zato što smo kao prosvetari bili obavezni da imamo takav kurs - jer nismo, nego zato što mislim da je vrlo korisno da kao odrasla osoba i roditelj steknem to znanje.
Dakle, daću sebi pravo da komentarišem situaciju kao dovoljno prosvećena i educirana.
A jednako mogu da stavim taj smajli kao i ti:na sve koji vole da prime prosvetnu platu, ali ne vole odgovornost koju rad sa određenom decom nosi.
Meni je jako žao ako se moj komentar tumači kao napad na prosvetni sistem Hrvatske.
Ali to je zaista u glavi onoga ko čita, ne u mojoj.
Mitovski, ja bih ti savetovala da dalja komunikacija sa školom bude dokumentovana potpuno napismeno: poslati mejlove i sačuvati ih, zahtevati od škole pismeno obrazloženje, podneti možda još jednom detetove nalaze i tražiti nekakvu potvrdu da su ih primili. Ja ne znam kakvi su propisi kod vas, ali obično se roditelji ozbiljnije shvate tak kada komunikacija dobije pismenu formu, u suprotnom sve ostaje na rekla-kazala.