Uvijek je tako - nekad dijete ima rupe iz prirode, nekad iz matematike i hrvatskog... nekad iz tjelesne kulture. Dok su u nižim razredima OŠ, krpaš kako znaš (ne zato da ima dobre ocjene u školi, nego zato jer smatraš važnim da dijete zna tablicu množenja i dijeljenja napamet, iako ima 5 iz matematike i bez toga... ili smatraš da je potrebno znati da mrkva raste iz zemlje, a ne iz stirpor kadice u Konzumu...).
Mene i danas iznenadi što sve moja djeca ne znaju, ali sigurno su se tako naši roditelji čudili i nama, a pogotovo bake i djedovi. Primjer - danas rijetki znaju nazive za konjsku opremu (kolan, ular...) a prije je to bilo nezamislivo.
No, da ne širim priču - neke ćeš rupe u znanju primijetiti, neke će dugo ostati skrivene, neke i zauvijek
