Mami2. Niti ja nisam bas optimisticna ali ne smijem si dozvoliti da mi to preokupira svakodnevnicu jer imam svoja dva zlata ( M i moju curicu ) koji su zasluzili nasmijesenu i sretnu mamu an ne kakvu depresivnu. Ne znam sta da mislim ali mi je puno lakse nego curama koje nemaju djece jer mi smo blagoslovljeni sa jednim djetetom.
Rekla sam da cu probati, jedam, rekla sam da cu otici na preliminarne pretrage ali za kakve posege i nemam niti snage niti volje niti vremena.

Nisam niti ja bas prevesela, nekakvo zatisje na poslu pa ima previse vremena za razmisljanje. Nisam depresivna ali sam umorna, preopterecena nekim stvarima i polako dolazim sebi nakon posjete tate. Mislim presretna sam sto je bio ali naporno je uz puno radno vrijeme, dijete, M se brinuto jos dodatno o jednoj osobi koja nije bas najboljega zdravlja.

A znate cemu se veselim? Da cu nakon mjesec dana u subotu otvoriti kakvo vince, sjesti na kauc po mogucnosti gola I uzivati sa muzem. Samo opusteno.