Ja sam se mogla potpuno uživjeti u njezino mahnitanje, samo kad sam se zamislila u toj situaciji
 |
|||
|
|
|||
Ja sam se mogla potpuno uživjeti u njezino mahnitanje, samo kad sam se zamislila u toj situaciji
Po Danima zaborava snimljen je istoimeni film https://www.imdb.com/title/tt0474694/?ref_=nv_sr_1
Meni je isto na dijelove Olga bila neshvatljiva, a na trenutke sam ju kužila. Mene u fazi PMS-a ponekad ulovili ludilo slično njenom mada se za sada uspijevam kontrolirati.
U svakom slučaju knjiga mi je bolja od filma, ali može ga se pogledati ako ništa onda zbog činjenice da jednu od uloga ima i Goran Bregović
Vi kužite da ona nije stvarna osoba?
http://forum.roda.hr/threads/91134-%...=1#post3065491Jurana prvotno napisa
Vi kužite da ona nije stvarna osoba?
Vi kužite da ja knjigu vraćam u knjižnicu?
AlexVi kužite da ja knjigu vraćam u knjižnicu?
Btw, nećeš puno propustiti
Nir Baram: Dobri ljudi
Ne znam zapravo što misliti o ovoj knjizi. Sažetak s ovitka me privukao, inače volim takve teme. Ali tijekom čitanja imala sam dojam da mi knjiga i svi likovi nekako izmiču. Dva naoko potpuno nepovezana glavna lika iz dviju naoko različitih sredina i država (iako je očito autorova namjera bila prikazati ljude u dvije vrste totalitarnih režima u usponu). Dio o Saši mi je bio relativno lako čitljiv, jer sam se već načitala sličnih knjiga, ali Thomasa nikako nisam mogla uhvatiti ni za glavu ni za rep, sve do pred kraj (vjerojatno ni samom liku nije baš bilo jasno što mu se dešava, ali onda bi to značilo da je prilično glup, a po svemu vidimo da nije glup - tako da mi je sve skupa bilo zbunjujuće).
Uglavnom, nisam htjela odustati na polovici, pa sam dogurala do kraja, ali ne znam jesam li više ja čitala knjigu, ili knjiga mene
Danijel Dragojević: Kasno ljeto
Nova zbirka pjesama moga omiljenog pjesnika.
Divno.
Snovito.
Ljekovito.
Uživala sam.
http://www.tim-press.hr/hr/knjige/vi...ige/via-appia/
Via Appia - Jacques Maury de Saint Victor
putovanje najstarijom talijanskom cestom, krasan putopis koji spaja antičko vrijeme sa danasnjim Mezzogiornom,
čitam
https://www.mvinfo.hr/knjiga/12148/moja-druga-polovica
intrigantna tema
ali meni nije dobro napisana
nekako mi je sve skupa nedorečeno
http://www.h-alter.org/vijesti/udar-...na-javno-dobro
Jeste li vidjeli?
Sent from my iPhone using Tapatalk
Jesam, na žalost.
Škole, muzeji, knjižnice, to su sve po meni non-profit organizacije i strašan je ovaj trend u kojemu se od apsolutno svakog segmenta u društvu očekuje određena dobit.
Ne znam što reći...
Da
Škole, muzeji, knjižnice, to su sve po meni non-profit organizacije i strašan je ovaj trend u kojemu se od apsolutno svakog segmenta u društvu očekuje određena dobit.ali ni taj trend nije od jučer.
Znam. Tim gore.Da
Koma. Mogu mislit da će prevladat bezvrijedne knjige i da će se profit-oritented knjižnice punit naslovima Ane Bučević, Nensi ex žene Nogometaša, ispovijedima javnih ličnosti koje su majstori vještina i mogu utjecati na theta valove sugovornika... još jedna poluga za srozavanje znanja, a možda bude i monografija "ručnog rada" kanadskog umjetnika iz showa, to bi sigurno imalo prođu. Od knjižnica će napraviti novinske portale na taj način.
Posljednje uređivanje od ina33 : 03.10.2018. at 20:11
Bekim Serjanovic - Dnevnik jednog nomada
Nije mi ovo djelo nista posebno. Zbrckano je, pocinje kao dnevnik s dogadjajima iz zivota, da bi odjednom postao doslovno lektira. Bolje bi mi funkcioniralo kao eseji o Serjanovicu znacajnim piscima ili djelima.
Guzel Jahina - Zulejha otvara oci
Ni ovo mi se nije svidjelo. Recenice su prekratke, opisa je previse. Ama bas nista spisateljica nije prepustila citateljevoj masti. Znamo u svakom trenutku zasto junaci rade to sto rade, kako to rade, koliko to rade, sto misle dok to rade, sto govore dok to rade. A steta. Jer osnovna prica je intrigantna - progon tatarskih kulaka (veleposjednika) 30.-ih godina proslog stoljeca u Rusiji i nacin zivota u kolhozu u sibirskoj tajgi.
Uf, koji opis, ina. Katastrofican, ali nazalost istinit.
Posljednje uređivanje od chesil : 03.10.2018. at 20:24
Mislim zapravo da bi knjižnice trebale moći djelovati edukativno svojom ponudom, a ne ostavit samo na tržištu da oblikuje ponudu... kako to napravit, ne znam.
Rosa Montero: Lijep i mračan
Totalno genijalno ovogodišnje otkriće!
Priču pripovijeda djevojčica, a knjiga je istovremeno i lijepa i mračna s elementima bajkovitog ozračja utopljenog u surovoj realnosti.
Jedva čekam pročitati još neke njene knige!
Dva su problema vezana uz prijedlog novog zakona o knjižicama:
1. dosad su fakulteti i škole imali obavezu osnivanja knjižnica. Fakultetske knjižnice su, osim za nabavljanje literature, služile i kao mjesto za učenje jer nemaju svi studenti dobre uvjete za to kući/u sobi. Školske knjižnice su trebale omogućiti jednake uvjete za sve učenike jer nemaju sva mjesta narodne knjižnice. Iz perspektive Zagreba gdje svaki kvart ima svoj ogranak knjižnice, to se možda ne čini tako bitno, ali Šibenik npr. ima samo jednu narodnu knjižnicu u centru grada i djeca iz rubnih kvartova često koriste školske.
Osim toga, školskim knjižnicama je iznajmljivanje knjiga tek četvrtina djelatnosti, u njima se održava nastava, kulturnoumjetnička djelatnost, mjesto je u kojem učenici putnici borave dok čekaju prijevoz i dr.
Ideja da se knjižnične usluge autsorsaju je teško nepoznavanje stvarnih aktivnosti školskih knjižnica.
2. ne inzistira se na knjižničarskom obrazovanju za djelatnike knjižnica jer su oni, valjda, samo oni koji slažu knjige na policama i dodaju ih korisnicima, a knjige se same inventariziraju, katalogiziraju, klasificiraju. Ne vidim svrhe ove promjene, osim da postane lakše zapošljavanje nestručnih.
Svugdje u svijetu se ide za tim da knjižnice postanu što više javno dobro - da se nijedna usluga ne naplaćuje i da budu otvorene za sve skupine društva - da se u njima uči jezik, da pomognu u zapošljavanju, da informacijski opismenjuju korisnike, jedino u nas žele da knjižnice postanu privatne i natječu se na tržištu.
TO žele zato da ih ne trebaju financirati. Da bi same stvarale prihod.
Opet se svodi na ono tko ima novaca moci ce u knjižnicu a tko nema ništa
Jako žalosno
Ove me je godine nekoliko knjiga odvelo na sam sjever Skandinavije - knjiga Karla Ovea, Crna voda, Pop glazna iz Vittule, 2 krimića Ase Larsson koja su se spominjala već na ovoj temi.
A ova knjiga me je odvela na sam sjever Islanda: Snježno sljepilo
To joj je i najbolja sastavnica - mjesto radnje i također to što u njoj ima puno snijega
Ovoj knjizi me je privuklo što je među najtraženijima u našoj knjižnici pa sam htjela vidjeti u čemu je njena privlačnost. Dobar krimić, ništa više.
super ako je dobar krimić
ja nikako naći dobar
Meni su dobri krimići od JK Rowling (RObert Galbraith)
Jedino mi je zadnji malo onako "previše krimić", ali dobar je i on, samo ima dosta krvi
U UK je izasao i 4. dio, cekam ga nestrpljivo.
I preporucujem BBC-jevu seriju Strike (HBO).
Meni je dobar krimić "sharp objects" od Gyllian Flynn
Pierre Charras: Laku noć, mili prinče
Kratka knjižica, ali nabijena emocijama.
Sve ono što nismo mogli/htjeli/stigli reći onima kojih više nema...
Jonas Hassen Khemiri: Sve čega se ne sjećam
Na temelju teksta na ovitku, knjiga mi je djelovala smušeno i zapravo me uopće nije ni privlačila. Uzela sam je u knjižnici jer nisam htjela ostati na suhom preko vikenda
Kompozicija joj zapravo i nije toliko originalna, ali ovakav način pripovijedanja uvijek pali. Priča se slaže kao slagalica, isprva iz sitnijih dijelova (ulomaka), a zatim iz duljih monologa pojedinih likova (ostaje ih troje glavnih pripovjedača, a svi se obraćaju samozatajnom piscu koji se ne otkriva, tu je samo kao slušatelj). U stvari, da nije te kompozicije, bila bi to još jedna obična priča o mladim ljudima, ljubavi, prijateljstvu, prekidima i razočaranjima. Uz ovakvo pripovijedanje, knjiga se čita kao napeti krimić (iako nema nikakvog krimi-zapleta). Na samom početku, u početnim izjavama, pisac je dovoljno daleko zabacio udicu da privuče čitatelja da nastavi. Kroz knjigu se cijelo vrijeme diskretno provlači i tema o imigrantima i njihovom mjestu u švedskom društvu, ali autor je bio dovoljno mudar da ne nameće tu temu prenapadno, nego na fin način daje čitatelju materijala za razmišljanje.
Uglavnom - moje preporuke, knjiga me baš ugodno iznenadila.
Na kiosku Interspara za 14 kn kupila Doris Dörrie, Muškarac mojih snova
Nepretenciozna i simpatična kratka priča o traženju srodne duše, nasmijala me baš.
I ja ga cekamU UK je izasao i 4. dio, cekam ga nestrpljivo.
http://lyratheliar.blogspot.com/2015...knjigopis.html
dugo mi se jedna knjiga nije tako dopala
imam velike probleme s koncentracijom kod čitanja
ali s ovom knjigom nemam
odlična mi je
prošla sam pola i baš uživam u svakoj stranici
I ja sam uživala u Alias Grace.
Čak mi se više sviđa od Sluškinjine priče. Priča je divno ispripovijedana, vrlo je životno, slikovito i uvjerljivo, a teme o kojima želi progovoriti su prirodno uklopljene u tekstu, nemam dojam nasilnog poučavanja ili angažiranosti. Čitaš i vidiš.
Prijavljujem da sam i ja pročitala Alias Grace.
Izvrsna knjiga, stvarno plijeni pažnju, a istovremeno je svaki detalj promišljen i razrađen, često sam se vraćala na ranija poglavlja da budem sigurna da sam sve točno zapamtila. Uživancija.
Zapravo ne znam kako mi je Margaret Atwood dosad promaknula, vrlo malo njezinih stvari sam čitala (osim ovog romana, pamtim još samo "Penelopeju" prije nekoliko godina, a "Sluškinjina priča" je stalno vani pa je ne mogu dočekati u knjižnici).
Nakon neuspjelog pokusaja citanja austrijskog klasika Bernharda, rezignirano sam posegnula za djelom Slikar i rat belgijskog autora flamanskog izricaja Stefana Hertmansa. I odusevila se!
Inace, Prvim svjetskim ratom fascinirana sam jos otkad sam procitala Hemingwayevu Zbogom oruzje. Igrom slucaja, netom nakon citanja posjetila sam slovensku rijeku Socu i shvatila da je taj izvanserijski krajolik upravo ona fronta o kojoj pise Hemingway, popriste jos surovije smrti, zbog alpske klime i terena, od one u francuskim ravnicarskim rovovima. Muzej u Kobaridu s reliktima i fotografijama tog razdoblja ostavio je na mene jaki utisak.
Nakon toga, svako malo posezala sam za romanima o tom razdoblju. Jedan od najupecatljivijih bio je Vidimo se tamo gore francuskog autora Lemaitrea (po kojem je nedavno snimljen i film) s mozda najrazornijim uvodom koji sam procitala, u kojem glavni junak odmah u prvom poglavlju u borbi ostaje bez pola lica. I prezivljava.
Hertmansov Slikar i rat temelji se na memoarskim zapisima pisceva djeda koji je u 1. svjetskom ratu cak 3 puta ranjavan, a s dubokim oziljcima i psiholoskim traumama pozivio je do duboke starosti. Iz siromastva se izvukao obukom u vojnoj skoli (kako kaze, u takvim okolnostima postajes ili svecenik ili vojnik), ali po ethosu bio je tankocutni umjetnik koji je odrastao uz oca slikara crkvenih freski i koji je na njega ostavio neizbrisivi trag.
U prvom djelu Hertmans opisuje djedovo djetinjstvo u siromastvu prve industrijske revolucije (fascinantni opisi zeljezare ili pak tvornice zelatine), prekrasnu ljubav djedovih roditelja, bogobojazni i cestiti pristup zivotu, nerazumijevanje Flamanca i Valonaca...
U drugom dijelu baca nas u rat. Potpuno suludi rat, dotad nevidjenih razmjera i nacina borbe.
U zadnjem dijelu opisuje djedova slikarska djela, otkriva tajni emocionalni zivot tog ponosnog asketa kojeg je je jednom prigodom duboko iznevjerio.
Velika preporuka!
Slavenka Drakulić: Mileva Einstein, teorija tuge
Nakon što sam svojevremeno iščitala gotovo sve što je napisala i imala podugačku pauzu od Drakulićke (koju baš volim), pročitala sam ovo...
Ajme...
Nisam ni znala kakav je Albert bio tip.
Džaba mu sve teorije, doktorati i Nobelove nagrade, zapravo je bio običan samoživi gad.
To je, na žalost, česta priča s genijima. I Tolstoj je isto bio užasno težak i naporan tip koji je mučio svoju okolinu, a napisao je vrhunska, neponovljiva djela.Slavenka Drakulić: Mileva Einstein, teorija tuge
Nakon što sam svojevremeno iščitala gotovo sve što je napisala i imala podugačku pauzu od Drakulićke (koju baš volim), pročitala sam ovo...
Ajme...
Nisam ni znala kakav je Albert bio tip.
Džaba mu sve teorije, doktorati i Nobelove nagrade, zapravo je bio običan samoživi gad
Onda, svojedobno sam čitala dijelove iz knjige Jamesa Watsona (koji je zajedno s Crickom otkrio strukturu DNA, također Nobelovac), dakle, kako je on bio samodopadna i umišljena osoba, to nije za vjerovati dok se ne pročita.
Ali istina je i da kod Drakulićke uvijek nalazim nešto... ne znam kako bih to imenovala, ali mi je vrlo često mučno od njezinih knjiga (koliko god bile dobre). Kao da naglašava to neko mučeništvo, bolest, patnju?
Što me podsjetilo da priupitam, je li netko čitao "Nevidljivu ženu", kakva je?
Posljednje uređivanje od tanja_b : 17.10.2018. at 08:38
Da samoj sebi odgovorim - pri kraju sam "Nevidljive žene" i knjiga mi je odlična.
Za razliku od drugih knjiga Slavenke Drakulić, koje su mi najčešće izazivale samo osjećaj mučnine i težine, ova, koja nije nimalo vedrija, ostavila mi je sasvim drugi dojam. Nekako mi je... iskrena. I djeluje autentično i životno. Možda zato što je - sigurno - unijela i dosta osobnog iskustva. Često se zaustavim na mjestima gdje opisuje neke misli koje mi se i samoj ponekad vrzmaju po glavi. Uglavnom, oduševljena sam i ugodno iznenađena. Sviđa mi se više od ijedne njezine dosad pročitane knjige.
Nisam još, ali budem, čim stignem...
Je, njene su knjige mahom mučne, ali sjajne...
Možda stoga jer često piše o "ranjenim" ženama, ne znam ni sama koji bih izraz ovdje upotrijebila i je li baš ovaj dobar, ali kao da sama ta činjenica odmah u startu potencira količinu te patnje... ne znam... ali imaš pravo, da...
19.11. stize Genijalna prijateljica na HBO.
Ja citam zbirku eseja Men explain things to me, Rebecce Solnit. Brzo se cita, no malo prepojednostavljeno- kao feminism for dummies.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Hoće li prijevod naslova na hrvatski biti Mudovanje?
Nema šaMse, Mudrovanja pripadaju Pietru Aretinu, a to je renesansni autor i nipošto nije for dummiesHoće li prijevod naslova na hrvatski biti Mudovanje?
Ne znam da li je to ikada prevedeno na hrvatski - to je ova knjiga iz beogradske biblioteke Erotikon: http://www.crnipatuljak.com/hr/knjiz...rovanja-detail
Sorry na offt.
Nema šaMse, Mudrovanja pripadaju Pietru Aretinu, a to je renesansni autor i nipošto nije for dummies
Ne znam da li je to ikada prevedeno na hrvatski - to je ova knjiga iz beogradske biblioteke Erotikon: http://www.crnipatuljak.com/hr/knjiz...rovanja-detail
Sorry na offt.
Genijalno, hvala, pročitat ću, tema me zanima. Ja sad dok vježbam slušam Ted Talkove i sve s youtubea (Harward address itd.) od nigerijske književnice Chimamande Ngozie Adichie, jako zanimljivo priča na temu femnizima, pričanja priča, povijesti, itd.
Vezano za Slavenku, vjerojatno su doživljaji iz života formativni, kako za sve osobe, tako i za pisce, tako da sigurno se proteže svugdje tema nefunkcionirajućeg tijela. A... ono, razumin je donekle, to je normalno, ne možeš zanemariti svoje konkretne uvjete niti kao književnik, a zašto i bi - to postaje tema.
Ont. Ja već predugo nemam ovdje ništa pametno prijaviti, stalno čitam krimiće za mozak na pašu, jer za zahtjevnije knjige nemam vremena ni sape. Ne čitam ništa u rangu knjiga koje se ovdje komentiraju.
Zadnje nabavila Dječak iz sjene (Carl Johann Vallgren) - ovo: https://citajknjigu.com/djecak-iz-sj...ohan-vallgren/
Posljednje uređivanje od Peterlin : 17.10.2018. at 11:08
ima nas tu koji volimo krimice, i ne zahtjevne i zahtjevne
pa slobodno iskomentiraj sto si procitala, pliz
A, kajjaznam, Harlan Coben - nekoliko knjiga, probat ću se sjetiti naslova: Netragom nestao, Šest godina, Obećaj mi... (uglavnom se radi o zamjeni identiteta). Tko voli takve stvari, još mi jedna knjiga pada na pamet: Joakim Sander - Plivačima nas tu koji volimo krimice, i ne zahtjevne i zahtjevne
pa slobodno iskomentiraj sto si procitala, pliz
Od ostalih Noćna grabežljivica - ovo: https://zena.rtl.hr/clanak/glazba_fi..._bryndza/21692 (morala sam ići provjeriti na internet da se sjetim autora).
Eto, nije nešto za pohvaliti se, ne stižem baš puno.
ima nas tu koji volimo krimice, i ne zahtjevne i zahtjevne
pa slobodno iskomentiraj sto si procitala, pliz
krimići -Michael Connelly
sve knjige do ovih zadnje objavljenih - mrak!
A propos feminističke literature, ima Chimamanda zbirku pisama / eseja "Dear Ijeawele" - kao pisma njenoj prijateljici o odgoju djevojčica, to mi je na bucket listi, ali vjerojatno na Kindlu, sumnjam da je prevedeno.
Leila Slimani - Uspavanka
Teska tema, vjerujem mnogima i preteska da posegnu za knjigom. Odmah u prvom poglavlju spisateljica udara u glavu-dvoje male djece ubila je dadilja.
Ostatak knjige retrospektivno otkriva svakodnevicu dadilje, djece, obitelji. No, nema konkretnijeg objasnjenja za razlog ubojstva, iako je iz svega ocito da je u pitanju nelijecena dusevna bolest dadilje.
Leila Slimani ne objasnjava nista. Knjiga je jednostavna, neki bi rekli i banalna, ali je vrlo napeta pa roman nisam ispustala iz ruku nadajuci se otkrivenju na kraju. Nisam ga dobila.
Slimani je za roman dobila i Goncourta.
Jos da dodam, prijevod je odlican.
Trenutno čitam Lolitu u Teheranu, kako sam inače u literarnom smislu jako slabo zainteresirana za neke realne geopolitičke teme, najzanimljivije su mi analize književnih dijela.
Knjiga je stvarno ok napisana, ali da je nisam dobila vjerojatno je ne bih uzela u ruke.
Ono što je u meni puno više zaiskrilo je recimo zbirka pjesama The New Testament Jericha Browna koju sam listala u nekoj knjižari vani i sad mi je žao ko psu što je nisam kupila kad sam imala priliku. Zaintrigirala me je pa sam malo čitala pjesme na internetu i sad ću si je vjerojatno naručiti jer sam već zaboravila koliko mogu uživati u poeziji
Pravila pisanja postova
