TO žele zato da ih ne trebaju financirati. Da bi same stvarale prihod.
Opet se svodi na ono tko ima novaca moci ce u knjižnicu a tko nema ništa
Jako žalosno
 |
|||
|
|
|||
TO žele zato da ih ne trebaju financirati. Da bi same stvarale prihod.
Opet se svodi na ono tko ima novaca moci ce u knjižnicu a tko nema ništa
Jako žalosno
Ove me je godine nekoliko knjiga odvelo na sam sjever Skandinavije - knjiga Karla Ovea, Crna voda, Pop glazna iz Vittule, 2 krimića Ase Larsson koja su se spominjala već na ovoj temi.
A ova knjiga me je odvela na sam sjever Islanda: Snježno sljepilo
To joj je i najbolja sastavnica - mjesto radnje i također to što u njoj ima puno snijega
Ovoj knjizi me je privuklo što je među najtraženijima u našoj knjižnici pa sam htjela vidjeti u čemu je njena privlačnost. Dobar krimić, ništa više.
super ako je dobar krimić
ja nikako naći dobar
Meni su dobri krimići od JK Rowling (RObert Galbraith)
Jedino mi je zadnji malo onako "previše krimić", ali dobar je i on, samo ima dosta krvi
Meni je dobar krimić "sharp objects" od Gyllian Flynn
U UK je izasao i 4. dio, cekam ga nestrpljivo.nevena prvotno napisa
I preporucujem BBC-jevu seriju Strike (HBO).
Pierre Charras: Laku noć, mili prinče
Kratka knjižica, ali nabijena emocijama.
Sve ono što nismo mogli/htjeli/stigli reći onima kojih više nema...
Upravo sam je pročitala i, iako volim ove knjige koje govoreći o budućnosti, govore o nama sada, nikako nisam mogla uživati u načinu na koji je napisana. Cijelo vrijeme sam imala osjećaj da čitam dramu - u svakom prizoru svi stoje i govore, a ono što od napisanog ne izgovaraju izgleda kao didaskalije. I onda svakih nekoliko stranica priklama filozofski esej. Kasnije sam pročitala da roman zaista jest prilagodba njezine drame koju je napisala dvije godine ranije.
(Još manje mogu zamisliti da bih uživala gledajući tu dramu :/)
Ipak ću dati priliku i drugoj njenoj knjizi - Dekompresiji - jer sam je već digla iz knjižnice.
Jonas Hassen Khemiri: Sve čega se ne sjećam
Na temelju teksta na ovitku, knjiga mi je djelovala smušeno i zapravo me uopće nije ni privlačila. Uzela sam je u knjižnici jer nisam htjela ostati na suhom preko vikendai na kraju sam je progutala u tri dana.
Kompozicija joj zapravo i nije toliko originalna, ali ovakav način pripovijedanja uvijek pali. Priča se slaže kao slagalica, isprva iz sitnijih dijelova (ulomaka), a zatim iz duljih monologa pojedinih likova (ostaje ih troje glavnih pripovjedača, a svi se obraćaju samozatajnom piscu koji se ne otkriva, tu je samo kao slušatelj). U stvari, da nije te kompozicije, bila bi to još jedna obična priča o mladim ljudima, ljubavi, prijateljstvu, prekidima i razočaranjima. Uz ovakvo pripovijedanje, knjiga se čita kao napeti krimić (iako nema nikakvog krimi-zapleta). Na samom početku, u početnim izjavama, pisac je dovoljno daleko zabacio udicu da privuče čitatelja da nastavi. Kroz knjigu se cijelo vrijeme diskretno provlači i tema o imigrantima i njihovom mjestu u švedskom društvu, ali autor je bio dovoljno mudar da ne nameće tu temu prenapadno, nego na fin način daje čitatelju materijala za razmišljanje.
Uglavnom - moje preporuke, knjiga me baš ugodno iznenadila.
Daj, knjiga se sasvim lako čita, nije puna didaskalija, eseja, ni dramasta, sasvim je drugi stil od ovoga opisanog. Hvala što si javila dojam, zapravo me ohladilo od te knjige od Zeh.
Na kiosku Interspara za 14 kn kupila Doris Dörrie, Muškarac mojih snova
Nepretenciozna i simpatična kratka priča o traženju srodne duše, nasmijala me baš.
I ja ga cekamU UK je izasao i 4. dio, cekam ga nestrpljivo.
Zadovoljna sam da sam ustrajala s djelima Juli Zeh, iako mi se nije svidio stil Corpus delictija - ova knjiga je puno čitljivija. Bez puno opisa, uspješno dočarava slike i atmosferu, a i pogađa osobnost likova i njihova intimna proživljavanja organski, razumljivo (što ova moja rečenica baš nije).
U knjižnici sam našla Moć tišine, svojevrstan nastavak Tišine, knjige Susan Cain i želim je pročitati iako je namijenjena mladima jer toliko mi se svidjela prva knjiga.
Javi kakva je, i mene zanima!
http://lyratheliar.blogspot.com/2015...knjigopis.html
dugo mi se jedna knjiga nije tako dopala
imam velike probleme s koncentracijom kod čitanja
ali s ovom knjigom nemam
odlična mi je
prošla sam pola i baš uživam u svakoj stranici
Nakon neuspjelog pokusaja citanja austrijskog klasika Bernharda, rezignirano sam posegnula za djelom Slikar i rat belgijskog autora flamanskog izricaja Stefana Hertmansa. I odusevila se!
Inace, Prvim svjetskim ratom fascinirana sam jos otkad sam procitala Hemingwayevu Zbogom oruzje. Igrom slucaja, netom nakon citanja posjetila sam slovensku rijeku Socu i shvatila da je taj izvanserijski krajolik upravo ona fronta o kojoj pise Hemingway, popriste jos surovije smrti, zbog alpske klime i terena, od one u francuskim ravnicarskim rovovima. Muzej u Kobaridu s reliktima i fotografijama tog razdoblja ostavio je na mene jaki utisak.
Nakon toga, svako malo posezala sam za romanima o tom razdoblju. Jedan od najupecatljivijih bio je Vidimo se tamo gore francuskog autora Lemaitrea (po kojem je nedavno snimljen i film) s mozda najrazornijim uvodom koji sam procitala, u kojem glavni junak odmah u prvom poglavlju u borbi ostaje bez pola lica. I prezivljava.
Hertmansov Slikar i rat temelji se na memoarskim zapisima pisceva djeda koji je u 1. svjetskom ratu cak 3 puta ranjavan, a s dubokim oziljcima i psiholoskim traumama pozivio je do duboke starosti. Iz siromastva se izvukao obukom u vojnoj skoli (kako kaze, u takvim okolnostima postajes ili svecenik ili vojnik), ali po ethosu bio je tankocutni umjetnik koji je odrastao uz oca slikara crkvenih freski i koji je na njega ostavio neizbrisivi trag.
U prvom djelu Hertmans opisuje djedovo djetinjstvo u siromastvu prve industrijske revolucije (fascinantni opisi zeljezare ili pak tvornice zelatine), prekrasnu ljubav djedovih roditelja, bogobojazni i cestiti pristup zivotu, nerazumijevanje Flamanca i Valonaca...
U drugom dijelu baca nas u rat. Potpuno suludi rat, dotad nevidjenih razmjera i nacina borbe.
U zadnjem dijelu opisuje djedova slikarska djela, otkriva tajni emocionalni zivot tog ponosnog asketa kojeg je je jednom prigodom duboko iznevjerio.
Velika preporuka!
Susan Cain: Moć tišine
Radi se zaista o knjizi samopomoći za omladinu. Svejedno sam je pročitala i našla sam novih zanimljivih sitnica, ali nije isto što i knjiga Tišina.
Slavenka Drakulić: Mileva Einstein, teorija tuge
Nakon što sam svojevremeno iščitala gotovo sve što je napisala i imala podugačku pauzu od Drakulićke (koju baš volim), pročitala sam ovo...
Ajme...
Nisam ni znala kakav je Albert bio tip.
Džaba mu sve teorije, doktorati i Nobelove nagrade, zapravo je bio običan samoživi gad.
To je, na žalost, česta priča s genijima. I Tolstoj je isto bio užasno težak i naporan tip koji je mučio svoju okolinu, a napisao je vrhunska, neponovljiva djela.Slavenka Drakulić: Mileva Einstein, teorija tuge
Nakon što sam svojevremeno iščitala gotovo sve što je napisala i imala podugačku pauzu od Drakulićke (koju baš volim), pročitala sam ovo...
Ajme...
Nisam ni znala kakav je Albert bio tip.
Džaba mu sve teorije, doktorati i Nobelove nagrade, zapravo je bio običan samoživi gad
Onda, svojedobno sam čitala dijelove iz knjige Jamesa Watsona (koji je zajedno s Crickom otkrio strukturu DNA, također Nobelovac), dakle, kako je on bio samodopadna i umišljena osoba, to nije za vjerovati dok se ne pročita.
Ali istina je i da kod Drakulićke uvijek nalazim nešto... ne znam kako bih to imenovala, ali mi je vrlo često mučno od njezinih knjiga (koliko god bile dobre). Kao da naglašava to neko mučeništvo, bolest, patnju?
Što me podsjetilo da priupitam, je li netko čitao "Nevidljivu ženu", kakva je?
Posljednje uređivanje od tanja_b : 17.10.2018. at 08:38
Nisam još, ali budem, čim stignem...
Je, njene su knjige mahom mučne, ali sjajne...
Možda stoga jer često piše o "ranjenim" ženama, ne znam ni sama koji bih izraz ovdje upotrijebila i je li baš ovaj dobar, ali kao da sama ta činjenica odmah u startu potencira količinu te patnje... ne znam... ali imaš pravo, da...
19.11. stize Genijalna prijateljica na HBO.
Ja citam zbirku eseja Men explain things to me, Rebecce Solnit. Brzo se cita, no malo prepojednostavljeno- kao feminism for dummies.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Hoće li prijevod naslova na hrvatski biti Mudovanje?
Nema šaMse, Mudrovanja pripadaju Pietru Aretinu, a to je renesansni autor i nipošto nije for dummiesHoće li prijevod naslova na hrvatski biti Mudovanje?
Ne znam da li je to ikada prevedeno na hrvatski - to je ova knjiga iz beogradske biblioteke Erotikon: http://www.crnipatuljak.com/hr/knjiz...rovanja-detail
Sorry na offt.
Ont. Ja već predugo nemam ovdje ništa pametno prijaviti, stalno čitam krimiće za mozak na pašu, jer za zahtjevnije knjige nemam vremena ni sape. Ne čitam ništa u rangu knjiga koje se ovdje komentiraju.
Zadnje nabavila Dječak iz sjene (Carl Johann Vallgren) - ovo: https://citajknjigu.com/djecak-iz-sj...ohan-vallgren/
Posljednje uređivanje od Peterlin : 17.10.2018. at 11:08
Nema šaMse, Mudrovanja pripadaju Pietru Aretinu, a to je renesansni autor i nipošto nije for dummies
Ne znam da li je to ikada prevedeno na hrvatski - to je ova knjiga iz beogradske biblioteke Erotikon: http://www.crnipatuljak.com/hr/knjiz...rovanja-detail
Sorry na offt.
Genijalno, hvala, pročitat ću, tema me zanima. Ja sad dok vježbam slušam Ted Talkove i sve s youtubea (Harward address itd.) od nigerijske književnice Chimamande Ngozie Adichie, jako zanimljivo priča na temu femnizima, pričanja priča, povijesti, itd.
Vezano za Slavenku, vjerojatno su doživljaji iz života formativni, kako za sve osobe, tako i za pisce, tako da sigurno se proteže svugdje tema nefunkcionirajućeg tijela. A... ono, razumin je donekle, to je normalno, ne možeš zanemariti svoje konkretne uvjete niti kao književnik, a zašto i bi - to postaje tema.
A propos feminističke literature, ima Chimamanda zbirku pisama / eseja "Dear Ijeawele" - kao pisma njenoj prijateljici o odgoju djevojčica, to mi je na bucket listi, ali vjerojatno na Kindlu, sumnjam da je prevedeno.
Leila Slimani - Uspavanka
Teska tema, vjerujem mnogima i preteska da posegnu za knjigom. Odmah u prvom poglavlju spisateljica udara u glavu-dvoje male djece ubila je dadilja.
Ostatak knjige retrospektivno otkriva svakodnevicu dadilje, djece, obitelji. No, nema konkretnijeg objasnjenja za razlog ubojstva, iako je iz svega ocito da je u pitanju nelijecena dusevna bolest dadilje.
Leila Slimani ne objasnjava nista. Knjiga je jednostavna, neki bi rekli i banalna, ali je vrlo napeta pa roman nisam ispustala iz ruku nadajuci se otkrivenju na kraju. Nisam ga dobila.
Slimani je za roman dobila i Goncourta.
Jos da dodam, prijevod je odlican.
Trenutno čitam Lolitu u Teheranu, kako sam inače u literarnom smislu jako slabo zainteresirana za neke realne geopolitičke teme, najzanimljivije su mi analize književnih dijela.
Knjiga je stvarno ok napisana, ali da je nisam dobila vjerojatno je ne bih uzela u ruke.
Ono što je u meni puno više zaiskrilo je recimo zbirka pjesama The New Testament Jericha Browna koju sam listala u nekoj knjižari vani i sad mi je žao ko psu što je nisam kupila kad sam imala priliku. Zaintrigirala me je pa sam malo čitala pjesme na internetu i sad ću si je vjerojatno naručiti jer sam već zaboravila koliko mogu uživati u poeziji.
Bome je i meni tlak digao. Al ni upola kao Picasso u njenoj knjizi o Dori Maar. Taj mi je tek ostavio dojam totalnl bescutnog gada. Btw. u Splitu je igrala izvrsna predstava Picasso od Playdrame. Ako ikad naletite, pogledajte.Slavenka Drakulić: Mileva Einstein, teorija tuge
Nakon što sam svojevremeno iščitala gotovo sve što je napisala i imala podugačku pauzu od Drakulićke (koju baš volim), pročitala sam ovo...
Ajme...
Nisam ni znala kakav je Albert bio tip.
Džaba mu sve teorije, doktorati i Nobelove nagrade, zapravo je bio običan samoživi gad
Nevidljivu zenu upravo citam. A sto da kazem, i te su price uglavnom tuzne i malo manje mucne, makar bez bescutnih gadovaal dok sam neke njene procitala u jednom dahu, ovu dosta sporo citam.
Posljednje uređivanje od Jadranka : 18.10.2018. at 20:51
ima nas tu koji volimo krimice, i ne zahtjevne i zahtjevne
pa slobodno iskomentiraj sto si procitala, pliz
A, kajjaznam, Harlan Coben - nekoliko knjiga, probat ću se sjetiti naslova: Netragom nestao, Šest godina, Obećaj mi... (uglavnom se radi o zamjeni identiteta). Tko voli takve stvari, još mi jedna knjiga pada na pamet: Joakim Sander - Plivačima nas tu koji volimo krimice, i ne zahtjevne i zahtjevne
pa slobodno iskomentiraj sto si procitala, pliz
Od ostalih Noćna grabežljivica - ovo: https://zena.rtl.hr/clanak/glazba_fi..._bryndza/21692 (morala sam ići provjeriti na internet da se sjetim autora).
Eto, nije nešto za pohvaliti se, ne stižem baš puno.
I ja sam uživala u Alias Grace.
Čak mi se više sviđa od Sluškinjine priče. Priča je divno ispripovijedana, vrlo je životno, slikovito i uvjerljivo, a teme o kojima želi progovoriti su prirodno uklopljene u tekstu, nemam dojam nasilnog poučavanja ili angažiranosti. Čitaš i vidiš.
ima nas tu koji volimo krimice, i ne zahtjevne i zahtjevne
pa slobodno iskomentiraj sto si procitala, pliz
krimići -Michael Connelly
sve knjige do ovih zadnje objavljenih - mrak!
Hieronymnus Bosch je moj omiljeni detektiv
priznajem da mi zadnji romani sa odvjetnikom Mickeyem Hallerom nisu u rangu (ni blizu) starijih uradaka, sa Harryjem u glavnoj ulozi
Benedict Wells: Kraj samoće
Roman počinje obećavajuće, ali negdje na polovici sam stekla dojam da autor (i pripovjedač) tapkaju u mjestu i vrte se ukrug. Šteta, jer je tema obećavajuća, možda čak i previše bolna na početku - pripovjedač kao dijete od 10 godina ostane bez roditelja i prisiljen je djetinjstvo i mladost provesti u internatu. Ovo i ne bih nazvala spoilerom, jer se tjeskobno iščekivanje nečeg strašnog provlači od samog početka romana, a tragičan gubitak nastupa relativno brzo.
Ono što zamjeram autoru je stalna atmosfera iščekivanja nečeg strašnog i dalje u nastavku romana, dok njegov glavni lik ipak ne odaje dojam nekog tko živi u stalnoj tjeskobi. Ili mu je stvaranje tog dojma neuspjelo? Kako god, nisam uspjela razviti empatiju prema glavnom liku - više me se dojmio njegov brat
Ako hoćete da se isplačete :"Ulica krijesnica" Kristin Hannah.Čitala sam i "Slavujeva pjesma" i "Boja istine" ,ali ova je najbolja.
Trenutno čitam:"Belgravia" Julian Fellowes,nikako je završiti.
Fine su knigice Tesse Afshar,"Mjesto tišine" i "Polje milosti" sam čitala.Onako,stil je sličan "Crvenom Šatoru",pa kome se ta knjiga svidjela,i ove će.
Čitala sam puno krimića koji mi nisu ostali u sjećanju.Jedan jest,jer je ubjedljivo najgoria knjiga koju sam čitala u posljednje vrijeme.Toliko je plitak i glup da sam se i smijala.Zaboravila sam ime,ali riječ je o balerini koju progoni ubica,nju sa djetetom pronalaze krvavu,izubijanu,bez sjećanja i eto,odlučuju je primiti u svoju kuću i ne zvati policiju.Ona jadna fina i nježna,doživljava traumu zbog muža policajca,koji nikad ne stiže kući na vrijeme,i eto gubi sjećanje.Uglavnom,sjetiću se ja imena knjige,pa vam javim-nikako je ne podižite,ma koliko vam korice izgledale privlačne
Hala Jaber: Leteći sag za Bagdad
Hala Jaber je Libanonska novinarka. Školovana u V.B. 10ak god. se bori s vlastitom neplodnošću. Kao ratna dopisnica, izvještava iz Iraka 2003. za Sunday Times. Rat ubija i osakaćuje mnoge. Posebno je osjetljiva na djecu i njihove strašne sudbine pa najviše piše o niima dok njen suprug fotografira. Pronalazi Zahru, teško opečenu trogodišnju djevojčicu i njenu tromjesečnu sestricu Halu koje su ostale bez majke i oca, petero braće i sestara. Pokušava učiniti sve za njih... Razmišlja o njihovom posvojenju. Upoznata je sa svijetom zapada, ali i s Arapskim pa pokušava razjasniti oboje. Napisana je s mnogo topline i ljubavi. Koliko god pokušava živjeti na zapadu, domovina ju vječno zove i uvijek joj se vraća pa je u velikoj nedoumici što napraviti s djevojčicama - ostaviti ih u njihovom okruženju ili odvesti na zapad gdje imaju veće mogućnosti, bolje prilike za školovanje, no hoće li time ostati zakinute i osakaćene izgubivši doticaj s kulturom i ostatkom obitelji? Toplo preporučam knjigu.
Posljednje uređivanje od Nera : 25.10.2018. at 10:52
Tisja Kljaković Braić: U malu je uša đava
Predivne, nostalgične crtice iz djetinjstva u Splitu osamdesetih.
S puno detalja i trenutaka koji me podjsjećaju na vlastito djetinjstvo i mladost, s puno sentimenta i osjećaja za mjeru.
Uživala sam i toplo preporučujem svima!
Tanja Mravak, Naša žena.
Izvrsno. Tanja Mravak postaje prava Alice Munro dalmatinske zagore
Tanja Mravak je genijalna, nedavno sam ponovno uzela Našu ženu i iznova se oduševila. Svaka rečenica, svaka riječ, toliko su nabijeni značenjem, upravo uživam čitati tekst koji tako dobro razumije ljudsku komunikaciju (verbalnu i neverbalnu). Jedva čekam da objavi nešto novo!Tanja Mravak, Naša žena.
Izvrsno. Tanja Mravak postaje prava Alice Munro dalmatinske zagore
Je, Tanja Mravak je super:
http://forum.roda.hr/threads/91134-%...=1#post3022705
Eno mi je doma.Je, Tanja Mravak je super
Ne Tanje, već njene knjige
Čeka čitanje...i čeka...
Za razliku od ovdje pretežno preporučivanih romana, evo knjige koja se može otvoriti na bilo kojoj stranici, i nastaviti opet bilo gdje a da se ne mora pamtiti što je bilo prije: Nives Opačić "Osjenčane riječi" - zbirka jezikoslovnih kolumni iz "Vijenca". Autorica se bavi riječima, njihovim korijenima i srodnicima, pri čemu klizi u kulturološke, sociološke i antropološke analize. Iz njenog stručnog i životnog iskustva proizlazi i mikroanaliza naše svakodnevice u kojoj se ogleda bliža ili dalja prošlost. Zanimljivo, duhovito.
Da samoj sebi odgovorim - pri kraju sam "Nevidljive žene" i knjiga mi je odlična.
Za razliku od drugih knjiga Slavenke Drakulić, koje su mi najčešće izazivale samo osjećaj mučnine i težine, ova, koja nije nimalo vedrija, ostavila mi je sasvim drugi dojam. Nekako mi je... iskrena. I djeluje autentično i životno. Možda zato što je - sigurno - unijela i dosta osobnog iskustva. Često se zaustavim na mjestima gdje opisuje neke misli koje mi se i samoj ponekad vrzmaju po glavi. Uglavnom, oduševljena sam i ugodno iznenađena. Sviđa mi se više od ijedne njezine dosad pročitane knjige.
Eno mi je doma.
Ne Tanje, već njene knjige
Čeka čitanje...i čeka...
meni je naša žena isto bila dobra, sviđa mi se njen stil
emily i mama ptičica lajk za krimiće
baš me čeka jedan m. connelly na ormariću
baš pročitala
i onda vidim tu pohvale
uživala sam u svakoj riječi
predobro
meni je i bolja od Alice Munro
književni poznvatelji se, naravno, neće složiti
ali meni je bolja jer mi je bliža
taj mentalitet
točno mogu zamisliti, namirisati neke scene iz priča
predobro
uz to pročitala sam i Tribusonove Bijesne lisice
sasvim solidan krimić
i opet ću reći kao i gore
meni i bolji od razvikanih skandinavskih
radi geografske i povijesne bliskosti
komentari političkih zbivanja
mijenjam 5 Nesboa za 1 Tribusona
Bijesne lisice je prva od sest knjiga o Banicu, preporucam sve!
Sent from my ONEPLUS A5000 using Tapatalk
Sad vidim da ima i sedma knjiga, potrazit cu na interliberu [emoji4]
Sent from my ONEPLUS A5000 using Tapatalk
Sve potpisujem.baš pročitala
i onda vidim tu pohvale
uživala sam u svakoj riječi
predobro
meni je i bolja od Alice Munro
književni poznvatelji se, naravno, neće složiti
ali meni je bolja jer mi je bliža
taj mentalitet
točno mogu zamisliti, namirisati neke scene iz priča
predobro
uz to pročitala sam i Tribusonove Bijesne lisice
sasvim solidan krimić
i opet ću reći kao i gore
meni i bolji od razvikanih skandinavskih
radi geografske i povijesne bliskosti
komentari političkih zbivanja
mijenjam 5 Nesboa za 1 Tribusona
davno sam čitala Tribusonove knjige, al ako se dobro sjećam znala sam se i nasmijati uz te krimiće.
Pravila pisanja postova
