Što čitate 3.

[Forka]

Ja kad se dohvatim nečega što mi se, kao, svidi, ne puštam...

Ivica Ivanišević & Marina Vujčić: Otpusno pismo

"Sad sam se usred pisma sjetila kako smo ostatku razreda tajili da čitamo i knjige koje nisu na popisu lektire. I da ti nikad nisam vratila Borgesove Maštarije. Nećeš vjerovati, još uvijek ih imam."

Na ovome mjestu, deseta stranica, su me kupili.
Zato što još uvijek, u toj istoj Borgesovoj knjizi, mojoj, čuvam svoju poruku "Vrati mi moje Maštarije".
S njegovim odgovorom ispod.
Vratio mi je knjigu poslije puno vremena...

Dakle, knjiga opet zgodno smišljena, dopisivanje mailovima, okej, okupljanje za veliku godišnjicu mature već je malo prožvakana tema, no to je nekako uvijek zgodno i nostalgično. Međutim, kako sam odmicala u čitanju, a odmicala sam brzo, sve mi je više išla na živce i ta prepiska i razvoj događaja i malo pretenciozni stil pisanja, a kraj me totalno razočarao.

Tako da, u globalu, očekujući šarmantno štivo, što je donekle i bilo, doživjeh u konačnici blagi bljak-efekt.
No, ne odustajem, čeka me još Primavera.

[tanja_b]

"Međutim, kako sam odmicala u čitanju, a odmicala sam brzo, sve mi je više išla na živce i ta prepiska i razvoj događaja i malo pretenciozni stil pisanja, a kraj me totalno razočarao.

Tako da, u globalu, očekujući šarmantno štivo, što je donekle i bilo, doživjeh u konačnici blagi bljak-efekt.
No, ne odustajem, čeka me još Primavera.

Opet ću vodu na svoj mlin: bljak-efekt nije zbog Ivaniševićevog dijela prepiske

Ja pak čitam nešto potpuno različito od svega što sam dosad čitala. Roman Marka Gregura "Kak je zgorel presvetli Trombetassicz".
Isprva me malo odbijalo to što je roman pisan kompletno na kajkavskom dijalektu, međutim, zaključila sam da mi to ne smije biti izgovor i da dijalektalnu književnost treba poticati, a ne izbjegavati Pa sam uzela knjigu u ruke i ugodno sam iznenađena. Prvo, zato jer nisam imala nikakvih očekivanja, drugo, zato što je knjiga zaista dobra. Sa svakim poglavljem mi je sve zanimljivija. Kajkavski dijalekt uopće nije otegotna okolonost (bar nama iz SZ Hrvatske ne bi trebao biti ), na kraju knjige ima i rječnik, ali zapravo rijetko okrećem stranicu na njega, roman se normalno može čitati i bez pomoći rječnika.
Radnja je smještena u Koprivnicu u 17. stoljeću, spominju se banovi Zrinski i još neke povijesne aluzije, ali radnja se vrti oko lokalnih izbora, pridobivanja pojedinih građana za ovu ili onu stranu i međusobnih podvaljivanja. Zvuči isuviše aktualno da bi se moglo propustiti.

[aleksandra70vanja]

Opet ću vodu na svoj mlin: bljak-efekt nije zbog Ivaniševićevog dijela prepiske

.

ja ponavljam dojam, sličan Forkinom, neću baš reći bljak, ali kraj mi je razočaravajući
i tužan užasno

ali, i kao Forku, i mene čeka Primavera
veselim se

[Forka]

rekla sam

blagi bljak-efekt

... nije baš tako strašno


tanja_b, neka dijalektalne književnosti!
U tom smislu, preferiram dalmatinske varijante , međutim, poslije pročitane ČMZ shvatila sam da nisam loša ni u razumijevanju meni inače teško razumljivog međimurskog pisma...

[bucka]

pročitala Pokopanu prošlost

http://volimknjige1.blogspot.hr/2016...-proslost.html

zanimljiva i vrlo čitka knjiga

[ina33]

ja ponavljam dojam, sličan Forkinom, neću baš reći bljak, ali kraj mi je razočaravajućii tužan užasnoali, i kao Forku, i mene čeka Primavera veselim se

Bljak efekt . Nisam to tako doživjela... ali ja sam realist/pesimist. Dajte Vujčićki šansu... meni je Susjed bila odlična (isto ne pršti pozitivom). A gora u smislu depre "Mogla sam to biti ja". Ivaniševićeva Primavera je za mene malo previše "perolaka" da bi mi bila baš super-super, bolja mi je bila (iako je bila pozitiva, ali neka ona luda) ona o onim piscima u Češkoj ili tako negdje, ta mi je bila top, jako me nasmijala.Gledala sam Vujčićku na Pričiginu... meni se čini kao introvertan tip koje bolje funkcionira u pismu.... otpusnom ili kojem god .

[emily]

i ja jucer posudila Primaveru
bez nekog plana, bila je na polici kraj pulta kad sam dosla vratiti knjige

citam Moju kisnu djevojcicu, ono kad u tramvaju s knjigom u krilu krisom brises suze da ljudi ne misle da s tobom nije nesto u redu
procitala sam Davininu pricu tu na forumu, prije par godina, ali kao da i nisam. sve emocije ponovo na okupu

[tanja_b]

Bljak efekt . Nisam to tako doživjela... ali ja sam realist/pesimist. Dajte Vujčićki šansu... meni je Susjed bila odlična (isto ne pršti pozitivom). A gora u smislu depre "Mogla sam to biti ja". Ivaniševićeva Primavera je za mene malo previše "perolaka" da bi mi bila baš super-super, bolja mi je bila (iako je bila pozitiva, ali neka ona luda) ona o onim piscima u Češkoj ili tako negdje, ta mi je bila top, jako me nasmijala.Gledala sam Vujčićku na Pričiginu... meni se čini kao introvertan tip koje bolje funkcionira u pismu.... otpusnom ili kojem god .

"Mogla sam to biti ja" je izvrsna knjiga, možda najbolja njezina, ali meni ju je bilo neugodno čitati, imala sam osjećaj da čitajući je previše ulazim u tuđu intimu. Ali i sama autorica je kasnije negdje rekla da joj je pisanje te knjige bila neka vrsta terapije.
I "Susjed" mi je bio odličan, a "Božo" mi je odlična kao ideja, samo mi je glavni lik neopisivo išao na živce (što vjerojatno samo znači da je knjiga uspjela, jer takvi likovi i jesu u principu iritantni).
Od Ivaniševićevih knjiga, meni je apsolutno najbolja "Ulaz za djecu i vojnike", a slijedi "U sedlu je tijesno za dvoje". Ovu zadnju, "Knjigu žalbe", još nisam uspjela upecati u knjižnici.
Neovisno o dvojcu Ivanišević-Vujčić, primjećujem u zadnjih par godina vrlo dobru kvalitetu domaćih autora, i jako mi je drago zbog toga.

[ina33]

"primjećujem u zadnjih par godina vrlo dobru kvalitetu domaćih autora, i jako mi je drago zbog toga.

Da )).

[chesil]

pozdrav svima, nadam se da me primate u svoje društvo

naletila sam na ovu temu (iako forum škicam dugo, uopće nisam otvarala baš ovaj topic) guglajući "san jednog kelta" marija vargasa llose, i bila potpuno zatečena činjenicom da spominjete veliku većinu mojih omiljenih pisaca i djela o kojima zapravo dosad nisam imala s kim raspravljati
imala sam veliku pauzu u čitanju nakon rođenja djece, pa kad sam lani pročitala više od 10 naslova, skužila sam da se dogodio moj veliki comeback knjigama
već sam si zapisala puno vaših prijedloga, probat ću i ja doprinijeti svojim impresijama pa evo osvrta na predzadnju pročitanu knjigu.
le maitre: vidimo se tamo gore
Roman o ratnom profiterstvu nakon 1. svjetskog rata, iskorištavanju domoljublja za vlastiti probitak s jedne strane, a s druge strane o okretanju glave od dečkiju koji su ne svojom voljom nekoliko godina proveli u rovovima, jer previše podsjećaju na oskudicu i taj prokleti rat. Kad skužiš da je autor proveo mjesece proučavajući arhive iz tog doba, i da je fikcija samo bolje ispričana stvarnost, pitaš se hoće li ljudi ikad početi učiti iz svojih grešaka. Voljela bih ovo vidjeti na filmu, ali teško, jer jedan od dva glavna lika doslovno nema lice. Raznijela granata, naime. I to već u prvom poglavlju, jednom od najupečatljivijih koje sam pročitala dosad.

[flopica]

Ulicka:Iskreno vaš, Šurik
zanimljivo, toplo, prožeto humorom ali istovremeno nekako bolno
odličan prikaz djeteta koje je puno obećavalo ali je na kraju od silnog udovoljavanja svijetu oko sebe izgubilo sebe
preporučujem

chesil

nastavljam Braćom Karamazovima
nešto sam se odlučila vratiti Rusima ovo proljeće

[flopica]

vidim ponovljeno "sebe" u gornjem postu
istekao edit

[Angie75]

Ulicka:Iskreno vaš, Šurik
zanimljivo, toplo, prožeto humorom ali istovremeno nekako bolno
odličan prikaz djeteta koje je puno obećavalo ali je na kraju od silnog udovoljavanja svijetu oko sebe izgubilo sebe
preporučujem

hm
ovo baš interesantno zvuči, stavljam na listu. Inače Ulicka mi je divna!

chesil dobro nam došla

u dosadi krenula s nekakvom hit literaturom, Posljednji harem. Priča je zapravo predvidljiva i očekivana, ali ima nekih povijesnih detalja koji su mi zanimljivi jer stvarno ne znam puno o raspadu Osmanskog carstva i ulozi Turske u 1. svjetskom ratu.

[tanja_b]

le maitre: vidimo se tamo gore
Roman o ratnom profiterstvu nakon 1. svjetskog rata, iskorištavanju domoljublja za vlastiti probitak s jedne strane, a s druge strane o okretanju glave od dečkiju koji su ne svojom voljom nekoliko godina proveli u rovovima, jer previše podsjećaju na oskudicu i taj prokleti rat. Kad skužiš da je autor proveo mjesece proučavajući arhive iz tog doba, i da je fikcija samo bolje ispričana stvarnost, pitaš se hoće li ljudi ikad početi učiti iz svojih grešaka. Voljela bih ovo vidjeti na filmu, ali teško, jer jedan od dva glavna lika doslovno nema lice. Raznijela granata, naime. I to već u prvom poglavlju, jednom od najupečatljivijih koje sam pročitala dosad.

Vidimo se tamo gore je izvrstan roman!
Preporučujem, na sličnu temu, kraći roman Jeana Echenoza "14", također jako dobra knjiga.

Što se tiče Ulicke, ona mi je pravo otkriće zadnjih godina, i baš uživam u njezinom stilu. Šurik je izvrstan, mogla bih ga ponovo pročitati.
Inače, meni najdojmljiviji njezin roman je "Kazus Kukockoga", pisala sam o njemu već, ali mi je u čitanju jako smetao loš i nelektoriran prijevod.

[anchi pp]

Dobro došla chesil

Ovo je topic koji je i mene nagnao da se puno više posvetim čitanju i zahvalna sam na tome svim damama koje su tome doprinjele

Ta knjiga koju navodiš je meni top 10 prošle godine, a vrlo visoko na listi najboljih koje sam čitala.

U tom stilu je i još jedna koja me se jako dojmila - Sebastien Japrisot: Zaruke su dugo trajale

[Nera]

Chesil, dobrodošla!Evo zadnjih par:Amanda Copland: U voćnjaku - divno mi je bilo čitati o ljubavi prema voćnjaku, brizi o svakoj voćki, pedantnom orezivanju... Knjiga mi je nedorečena. Stalno sam nešto očekivala. Na kraju ostala razočarana.Otpusno pismo - izgledao mi ko čisti ljubić do preokreta. Meni je sjajan kraj. Kepler: Paganinijev ugovor - oduševio me švedski krimić pa nastavljam sa Svjedokom vatre. Ostaju mi Hipnotizer, Uhoda, Noćna mora.Alessandro Baricco - Triput u zoru. Tri kratke pričice. Privukle su me da potražim njegove romane. VBZ je izdao Mr Gwyna kao jednu od knjiga Europom u 30 knjiga. Potražit ću ga.

[Nera]

Ups! Koji kupus od poruke! Zašto mi ne prihvaća novi red???

[ina33]

Chesil (from the Chesil Beach?), dobrodošla !Ovo je veselo društvance, spominju se svakakve knjige, od trilera preko SF-a preko nekih klasika, ne mora to bit super haj literatura, svatko ima neku svoju nišu i ljude koje prati jer im se sviđaju slične stvari.Bilježim tu knjigu koju si spomenula, pogotovo što ima i stamp of approval "odabrala tanja_b", jedino kad krenu neke s puno glazbenih referenci iz izbora tanje_b, te mičem s popisa, jer sam tu tutlek .Trenutno čitam "Nerazdvojne", nastavak na "Progon" Alessandra Piperna, sviđa mi se, zasad mi se pak "Progon" čini jača od te dvije.Veseli me što me Šurik čeka na polici.

[chesil]

hvala na dobrodošlici
ina, pogodila si zašto chesil

koje su to knjige s glazbenim referencama? glazba je moja druga ljubav

keljim odmah tu drugu "recenziju" zadnjeg pročitanog romana (da, pogodile ste, registrirala sam se samo da bi netko tko kuži mogao actually pročitati moje črčkarije o knjigama )

Mario Vargas Llosa. "San jednog Kelta"
"Nekim ludim slučajem (iako svi znamo da ništa nije slučajno, eh) nakon pročitanog Lemaitrea i njegove sage o iskapanjima nakon 1. svjetskog rata, posao me odveo na stratište na kojem su iskapane pa opet zakapane (?!) žrtve 2. svjetskog rata. Sve apsurde povijesti mogla sam omirisati i tad, sredinom jednog ožujka u 21. stoljeću.
Slučaj se dogodio opet. Jučer sam baš dovršila jedan roman, i posao me odveo u priču iz koje sam netom izronila. Otvaranje arhiva na koje je država stavila šapu i ne pušta da provirimo. Beskonačni argumenti za otvaranje, beskonačni argumenti protiv bezuvjetnog otvaranja. Jedan od potonjih je - što ako tražeći zlodjela tajne službe naletimo na podatak da je netko homoseksualne orijentacije? Je li to informacija od javnog interesa? Kako u spisu samo taj podatak zaštititi? Nemoguća misija. Zna to i Mario Vargas Llosa koji je ispričao priču o heroju humanizma, aktivistu za prava domorodaca koji je prokazao bjelačku nadmenost i kršćansko licemjerje u susretu s plemenima Afrike i Južne Amerike, i borcu za neovisnost Irske. Roger Casement stvarni je lik čiju su homoseksualnost iskoristile britanske tajne službe kako bi (vrlo uspješno) bacile ljagu na njegovo ime i onemogućile ikakvo priznanje, jer, hej, gej iz not okej. Casementova obitelj do tajnih spisa, pa i njegovih posmrtnih ostataka nije mogla doći desecima godina. Prilično sam sigurna da bi se Hrvatska, da kojim ludim slučajem (eh) uistinu dođe do lustracije, mogla suočiti s brojnim Casementima, odnosno preobrazbama junaka u individue koji zaslužuju samo prijezir. Razočarani bi mogli biti upravo oni koji najviše inzistiraju."

[Elly]

Bridget Jones's Baby: The Diaries - hmm, osrednje. Jel' film bolji?

[spajalica]

Jedina svijetla tocka filma je drustvo s kojim sam isla. Film spada u kategoriju bolesna sam pa nesto bez brige i pameti. Ili film za peglanje kosulja di ipak treba gledati i u kosulju pa mozes preskociti dio.
Knjigu nisam citala.

[anamar]

Meni se film svidio. Zbilja je za gledanje 'bez brige i pameti', ali od filmova o Bridget više ni ne očekujem.
* * *

Pročitala sam tri krimića u nizu,
Fakiri, A. Varennea,
Povijesti slučajeva, K. Atkinson
i Grobna tišina, A. Indriđasona.

Ovaj zadnji mi je bio i najbolji, al ocjena je jako subjektivna jer sam slaba na Island. Sve tri knjige pune su zanimljivih, pomalo čudnih likova uz nezaobilaznog problemima bremenitog istražitelja.

Od mene preporuka za Vegetarijanku, južnokorejske autorice Han Kang. Bavi se granicom koja dijeli opceprihvaćena ponašanja i ona svrstana u sferu poremećaja, te našim odnosom prema tom pitanju. Na mene je ostavila snažan dojam.

[tangerina]

hej, cure
ja ne znam kad sam zadnji put tu pisala, ni šta sam prijavila
ali zadnje dvije koje sam pročitala su Erlend Loe: Doppler i Chimamanda Ngozie Adichie: Americannah

Super su mi obje bile, Doppler me baš oduševio jer nisam ništa znala o tome što me čeka, a sa puno toga sam se mogla itekako poistovjetit. Muža sam prepoznala u još više toga, pa sam ga odmah obradila da je mora i on pročitat.
Americannah mi je jako dobra, iako malo manje dobra od Purple Hibiscus. U svakom slučaju, na kosu crnkinja više ne gledam istim očima.

Onda sam pokušala sa Češljugarom, ali baš nisam bila raspoložena, možda i zato što sam pročitala dosta različitih kritika, ali nekako, nakon prvih 50 stranica jasno mi je bilo da mi se ne da još osamsto isto tako. Pa sam se jutros prebacila na suštu suprotnost, a to je Elena Ferrante: Those who leave and those who stay behind, to je treći nastavak nakon Genijalne prijateljice.

[chesil]

upravo dođoh pitati jeste već pisale o ferrante i napuljskoj tetralogiji
ja sam je slistila zimus u 3 tjedna , nisam tako binge readala od enid blython i "5 prijatelja"
inače ne čitam na engleskom jer baš volim i cijenim dobar hrvatski prijevod, ali ovo nisam mogla čekati. morala sam odmah i sad saznati što se dalje događa.

zadnjih 100 stranica me nekako razočaralo (ne i sam kraj), ali opet sam si rekla - što je 100 stranica naspram više od 1500 ukupno. ludo je što se ni u jednom jedinom trenutku nisam poistovjetila s likovima, niti sam poželjela biti kao oni, dapače, toliko sam ih puta prezirala i pitala se koliko nisko mogu ići. ali, dobila sam uvid u svijet koji nisam poznavala - rađanje feminizma, spolno uvjetovan pristup obrazovanju 50.-ih i 60.-ih, tinejdžerske brakove i majčinstvo, svijet akademika, susjedstvo koje zatire čak i veze s nuklearnom obitelji, italiju i njene komuniste, teroriste i kršćanske demokrate, početak računalne ere, verbalno i fizičko nasilje na svim razinama. a sve to samo kao kulisa za priču o prijateljstvu, ljubavi i izdaji.
najdraži dio knjige mi je adolescentsko ljetovanje na otoku ischia iako sam kasnije guglajući skužila da je otok vulkanski sa sivkastim plažama, u mojoj glavi poprimio je obrise visa, tj. plaže kamenica u komiži i stopio se s nekoliko mojih najdražih ljeta

[Forka]

Ja dočitala Ivaniševića: Primavera.
Odličan, meni najbolji dosad.
Ideja opet sjajna!
Premda mi se na mahove činilo da je likove namjerno iskarikirao do krajnjih granica, na kraju, kad sve sažmem, čisto solidno, simpatično, šarmantno, humoristično, životno, zaokruženo djelce, idealno za ekranizaciju.
Baš sam ono, čitajući, sve savršeno vizualizirala, kao da gledam film .

[Forka]

chesil, pozdrav i dobrodošla nam!

[tanja_b]

hvala na dobrodošlici
ina, pogodila si zašto chesil

koje su to knjige s glazbenim referencama? glazba je moja druga ljubav

Ne znam na koju je to knjigu konkretno ina mislila , ali jedna od mojih nedavno pročitanih knjiga s izrazito jakom glazbenom referencom je "Ispovijedam" Jaumea Cabrea. Pisala sam o njoj jesenas, mislim u studenom. Izvrsna, fantastična knjiga, jedna od najboljih (ako ne i najbolja) pročitanih u prošloj godini. Svakako preporučujem!

[Angie75]

najdraži dio knjige mi je adolescentsko ljetovanje na otoku ischia iako sam kasnije guglajući skužila da je otok vulkanski sa sivkastim plažama, u mojoj glavi poprimio je obrise visa, tj. plaže kamenica u komiži i stopio se s nekoliko mojih najdražih ljeta

ischia
to ti je otok na kojem je sniman "Talentirani Mr. Ripley", samo su mu tamo dali drugo ime. Ali baš se u filmu lijepo vide i grad i plaža, ja sam se zaljubila u to mjesto, zato sam i tražila gdje se zbilja nalazi i kako se zove.

[tangerina]

ludo je što se ni u jednom jedinom trenutku nisam poistovjetila s likovima

ja sam se dosta poistovjetila sa adolescenticom Elenom, baš mi je dobro prikazala taj pubertetski način razmišljanja, i super mi je bio jedan tren kad kaže nešto u stilu "sad mi to zvuči jako glupo, ali tako sam tada razmišljala i osjećala". Tako da mi je i to ljetovanje bilo malo mučno, jer je njoj bilo.. a svakako
ali da, inače su likovi ono... nekad ti ih je milo jer je svima teško, ali užasni su uglavnom
a opet genijalno užasni
recimo, trenutno me oduševljava Elenina mama

[jennifer_gentle]

ja tražim e ferrante u knjižnici već stoljećima, ali je nikad nema. ne sjetim se rezervirati.

trenutno čitam kasnu obitelj koju je puno vas preporučilo, tek sam poslije vidjela da je to kao posljednji dio trilogije...a ništa, budem obrnutim redom...

u početku me je malo živcirao način pisanja, te saramagovske rečenice bez kraja i beskrajne usporedbe, no sad sam prevalila polovicu knjige, i il sam se ja navikla, il se knjiga zahuktala, uglavnom sviđa mi se, malo je mjestimice mučna, udara u pleksus

[ina33]

Jennifer, slican je moj dojam sa zeruyom opcenito... u pocetku me zivcira sva ta osjetljivost i drama, onda me udari pa me usisa.

[lunja]

Odusevio me Namesake Jhumpe Lahiri, prica o indijskoj obitelji u Americi.
Nacin pricanja me podsjetio na Zeruyu, i onda shvatim da je stvar u prezentu, obje pisu skoro iskljucivo u prezentu.
Samo Lahiri nema Zeruyinog ocajavanja i drame, naprotiv jedna vrlo optimisticna i lagahna, a mudra knjizica.
Ima i film, al to cu tek pogledati.

[jennifer_gentle]

dovršila kasnu obitelj. u suzama dosta dojmljiva knjiga.
pitam se da li da čitam prijašnje dijelove trilogije, kakvi su jesu povezani?
Tkđ, vidim da je u originalu naslov knjige Thera... Zašto naši nisu tako ostavili naslov u prijevodu??

[Angie75]

Nisu povezani dijelovi, meni je najdraža Kasna obitelj, ali daj šansu i drugima. Muž i žena, i tu ima bome dosta prostora za identifikaciju. A onda i u Ljubavnom životu

[jennifer_gentle]

Napokon sam se dočepala elene ferrante u knjižnici. "dani zaborava". slistila sam je od popodneva. odlično! duhovita je, životna, iskrena, nepretenciozna. frcaju iskre na stranicama. jedva čekam novi ulov!

[bucka]

pročitala sam Ona prije mene
jako zanimljiva knjiga, ali kraj me malo razočarao
http://znanje.hr/proizvod/ona-prije-mene/

[aleksandra70vanja]

pročitala sam Ona prije mene
jako zanimljiva knjiga, ali kraj me malo razočarao
http://znanje.hr/proizvod/ona-prije-mene/

kako uspiješ uhvatiti sve te najnovije trilere?
uh
sad me prošla volja za čitati je
mada mene manje više, kod svih krimića, trilera (i drugih žanrova, ali ne tako gotovo redovito)
kraj razočara

[Nera]

Čitam JOSE SARMAGO: SVJETLARNIK. Sviđa mi se. Nekoliko pripovijetki teče paralelno, sve stanari jedne veće kuće s nekoliko stanova. Poticaj u radnji donosi dolazak mladog podstanara Abela s kojim postolar Silvester vodi interesantne razgovore i razmišljanja o životu.Sarmago, portugalski nobelovac vrlo vješto portretira živote stanovnika. Zanimljivo je da je to njegovo 2. djelo, no nije objavljeno jer mu nakladnik nikad nije odgovorio. U međuvremenu je zagubljeno pa objavljeno 60 godina nakon što je napisano, po njegovoj želji, nakon smrti.

[bucka]

kako uspiješ uhvatiti sve te najnovije trilere?
uh
sad me prošla volja za čitati je
mada mene manje više, kod svih krimića, trilera (i drugih žanrova, ali ne tako gotovo redovito)
kraj razočara

udružila sam se sa prijateljicom, pa ona rezervira u svojoj, a ja u svojoj knjižnici
ili kupim u pol cijene kad netko pročita pa krene prodavati
imam već sad doma i Linda, ona koju su ubili, Laž...

[jennifer_gentle]

U srednjoj skoli sam obozavala saramaga, bila sam procitala sve sto je bilo prevedeno kod nas (bar mislim). Prije par godina sam dobila na poklon kolebanje smrti ili tako nesto pa sam prekinula na pola, skuzila sam da mi je dosadno. Svjetlarnik nisam citala, posudit cu ga.

[Jurana]

I ja sam isto neko vrijeme mlatila po Saramagu, a onda sam se zasitila. Taj stil traži da se čovjek i odmori od njega

[tanja_b]

Nije čitanje, ali je vezano uz knjigu - jučer sam pogledala predstavu Črna mati zemla - izvrsna je, svakako preporučujem onima koji su pročitali knjigu.
(ali nisam sigurna koliko je predstava razumljiva onima koji knjigu još nisu pročitali - mislim da ne bi mogli do kraja uživati u svakom aspektu predstave, tako da je moja preporuka ipak prvo knjiga, onda predstava)

[Beti3]

upravo dođoh pitati jeste već pisale o ferrante i napuljskoj tetralogiji
ja sam je slistila zimus u 3 tjedna , nisam tako binge readala od enid blython i "5 prijatelja"
inače ne čitam na engleskom jer baš volim i cijenim dobar hrvatski prijevod, ali ovo nisam mogla čekati. morala sam odmah i sad saznati što se dalje događa.

zadnjih 100 stranica me nekako razočaralo (ne i sam kraj), ali opet sam si rekla - što je 100 stranica naspram više od 1500 ukupno. ludo je što se ni u jednom jedinom trenutku nisam poistovjetila s likovima, niti sam poželjela biti kao oni, dapače, toliko sam ih puta prezirala i pitala se koliko nisko mogu ići. ali, dobila sam uvid u svijet koji nisam poznavala - rađanje feminizma, spolno uvjetovan pristup obrazovanju 50.-ih i 60.-ih, tinejdžerske brakove i majčinstvo, svijet akademika, susjedstvo koje zatire čak i veze s nuklearnom obitelji, italiju i njene komuniste, teroriste i kršćanske demokrate, početak računalne ere, verbalno i fizičko nasilje na svim razinama. a sve to samo kao kulisa za priču o prijateljstvu, ljubavi i izdaji.
najdraži dio knjige mi je adolescentsko ljetovanje na otoku ischia iako sam kasnije guglajući skužila da je otok vulkanski sa sivkastim plažama, u mojoj glavi poprimio je obrise visa, tj. plaže kamenica u komiži i stopio se s nekoliko mojih najdražih ljeta

Zbog ovog osvrta cu procitati do kraja, potrudit cu se da prevladam ljutnju na junakinju. Nikako, ali nikako mi ne pase njen stav prema zivotu.
A Italiju volim. Jako.
Nisam bas sigurna sto moje nezadovoljstvo postupanjem knjizevnih likova, ma sto nezadovoljstvo, cista ljutnja na njihove odluke i ponasanje, govori o meni, ali znam da to ne smijem reci ni jednom psihologu.

[chesil]

baš mi je drago, Beti
mene je i unatoč toj ljutnji i nerazumijevanju baš vuklo do kraja.

črnu mati zemlu još nisam pročitala. unatoč odličnim kritikama i intrigantnoj radnji, nisam se usudila posuditi je zbog dijalekta. nekako sam bila uvjerena da ga neću razumjeti, iako sad vidim da je to bio samo neki bezvezni izgovor
prvom prilikom je uzimam.
a kako je nisam čitala, recite mi jesam li u pravu kad me ova dolje kritika baš podsjeća na novaka:
https://www.tportal.hr/kultura/clana...istof-20170427

ja sam u zadnje vrijeme zapela s murakamijem i 1Q84. tek sam na pola 1. knjige, ne ide mi nekako. malo sam i razočarana jer me murakami dosad kupovao odmah u startu. iako brzo i lako zaboravljam, i likove, i odnose pa čak i radnje (ne samo kod murakamija, kod knjiga općenito), mnoge slike i scene iz njegovih knjiga su mi čvrsto urezane u sjećanje. npr. stan, prolaz između kuća, bunar u dvorištu napuštene kuće. gotovo da ni ne znam koje je to djelo, ali kao da sam tamo prolazila jučer.

i sad molim pomoć. tražim naslov jedne knjige, a jedino sjećanje koje imam je da je jedan od likova čuvar u zoološkom iz kojeg životinje pobjegnu zbog rata. čini mi se da je radnja smještena u aziji, da je priča ispričana kroz vizuru čuvareva djeteta, i da taj dio zapravo uopće nije glavna radnja u knjizi, samo detalj. jel' itko zna o čemu pričam?

[ina33]

i sad molim pomoć. tražim naslov jedne knjige, a jedino sjećanje koje imam je da je jedan od likova čuvar u zoološkom iz kojeg životinje pobjegnu zbog rata. čini mi se da je radnja smještena u aziji, da je priča ispričana kroz vizuru čuvareva djeteta, i da taj dio zapravo uopće nije glavna radnja u knjizi, samo detalj. jel' itko zna o čemu pričam?

"Pijev život" / "The Life of Pi" je knjiga, autora lako proguglaš jer je ekranizirana. Meni se jako svidjela.Ovo što pričaš o radnjama je upravo i moj "problem". Pola toga se ne sjetim, izuzetno teško mi je pamtiti stvari opće kulture tipa koji je to pravac tj. "izam" bio, a studirala književnost. Tad sam, za potrebe ispita, to naštrebetala i zaboravila uglavnom. Isto tako pamtim isječke - npr. od Aldousa Huxleyja mislim "Kontrapunkt", ubi me nemam pojma o čemu se o toj knjizi radilo, ali sjećam se da mi je jedna od omiljenijih zato jer sam uživala u njenim slikama, npr. jedna slika kad lik ulazi na neku zabavu i opis toga kako čuje te glasove i zvukove, kao džunglu, pa glas neke kreštave žene kao majmuna koji ide niz lijanu itd. - to neću nikad zaboravit.A ko da je važno da pamtiš radnju, da pamtiš slike itd. mislim se ja. Bitan je čitalački gušt. Mislim, ako me knjiga navuče, naučit ću i one Llosine likove s 2 prezimena ("Jarčevo slavlje"), ako nije... neću se patit.

[tanja_b]

Počela čitati "Omaru" Ive Ušćumlić. Njezin roman "Duhovi" svojedobno mi je bio odličan.
U prvih 10-ak stranica pronašla sam dvije faktografske greške:
-Ulica Hrvatske bratske zajednice ne prolazi Novim Zagrebom, pa tako ni pokraj MSU (taj dio zove se Većeslava Holjevca)
-ne postoji tramvajska stanica koja bi se zvala "Horvaćanska"
Kad to izuzmemo, sviđa mi se način pisanja, za početak, vidjet ćemo kako će dalje ići...

[chesil]

ina, nije life of pi. nisam je nikad čitala, niti pogledala film. sad malo čitam na wikipediji, životinje su u life of pi doživjele brodolom.
a u romanu koji sam ja čitala, mislim da je bio rat u pitanju, mandžurija ili tako nešto. ma joj, baš nikako da se sjetim o čemu se radi.

[Angie75]

Ivica Ivanišević & Marina Vujčić: Otpusno pismo

Dakle, knjiga opet zgodno smišljena, dopisivanje mailovima, okej, okupljanje za veliku godišnjicu mature već je malo prožvakana tema, no to je nekako uvijek zgodno i nostalgično. Međutim, kako sam odmicala u čitanju, a odmicala sam brzo, sve mi je više išla na živce i ta prepiska i razvoj događaja i malo pretenciozni stil pisanja, a kraj me totalno razočarao.

Tako da, u globalu, očekujući šarmantno štivo, što je donekle i bilo, doživjeh u konačnici blagi bljak-efekt.

potpisujem Forku, isti dojam imam o knjizi. baš me razočarao kraj.

Sad čitam Delphine de Vigan, Ništa se ne opire noći. Potresno i prekrasno.

[bucka]

čitam Potpuno smo izvan sebe i mučim se malo sa čitanjem
http://citajknjigu.com/potpuno-smo-i...en-joy-fowler/

[Svimbalo]

ina, nije life of pi. nisam je nikad čitala, niti pogledala film. sad malo čitam na wikipediji, životinje su u life of pi doživjele brodolom.
a u romanu koji sam ja čitala, mislim da je bio rat u pitanju, mandžurija ili tako nešto. ma joj, baš nikako da se sjetim o čemu se radi.

To ti je Ljetopis ptice navijalice, Murakami.
Daj šansu 1Q84, meni je bila izvrsna.