Ma ja sam tu knjigu i čitala samo zbog naslova, tj. zbog ptičurine. Sigurno ne bih posegnula za tom knjigom da joj naslov glasi "Maloljetni kradljivac slike iz galerije nakon terorističkog napada"
Inače, dopala mi je pod ruku ovih dana i najnovija knjiga Damira Karakaša "Sjećanja šume".
Nisam od njega dosad ništa čitala, ne poznajem njegov opus, ali ova knjiga mi se jako sviđa. Crtice iz djetinjstva, lirske, prožete seosko-šumskom, pomalo sumornom atmosferom ličke zabiti, ali s nijansama duhovitosti, onako diskretno, s mjerom. Baš mi je užitak čitati.
Usput sam pročitala i "Smokvu" Gorana Vojnovića. Nakon "Čefuri, raus" i "Jugoslavija, moja domovina" ovo mu je treći roman, a tematika je pomalo slična. Roman je dobar, iako mjestimice prerazvučen, i ne mogu se oteti dojmu da ne bi bilo loše da Vojnović promijeni temu u sljedećem romanu - kao da je o bosanskim Slovencima (ili slovenskim Bosancima) već sve rekao.
Tena Štivičić, Tri zime.
Gledala sam i predstavu lani, al mi je i drama sad doslovno upala u ruke pa sam je ponovno pročitala. Meni je izvrsna.
Kad smo kod toga, u Gradskoj knjižnici Ri nema Črne mati zemle niti Ciganina već mjesecima, a ne možeš ni rezervirati niti računati da ćeš naletjeti jer stalno JE rezervirana unaprijed...I isto imam poveći popis ali se prilagođavam. Jučer sam posudila Sve što ostaje samo ljubav je od Ivane Plechinger (nekad samu sebe iznenadim odabirom - naletila sam na knjigu dok sam tražila Novaka na hr književnosti), i kao, ajde, uzet ću. Ona je pretvorila par svojih osobnih epizoda u knjigu, i lijepo iz svoje perspektive objašnjava kako i zašto ipak biti pozitivan. Lako štivo, simpatičan poddsjetnik da nije sve tako crno, nije za cinike![]()
pročitala sve baš sve
lako čitljivo, ali ništa posebno
https://citajknjigu.com/sve-bas-sve-nicola-yoon/
Napokon pročitala "Svijet je mali", Davida Lodgea
Obožavam njegov britki humor, no u početku mi je bilo teško zapamtiti sve likove, stvarno ih je u ovom romanu brdo. Taman kad sam se prestala truditi, nekako su mi sjeli.
Roman je baš Lodgeovski, dakle meni sjajan![]()
Umberto Ecco "Nulti broj". Mučim se, preintelektualna knjiga s previše povijesnih detalja za mene.
Jón Kalman Stefánsson - Tuga anđela.
Drugi je to dio trilogije 'o dječaku' i knjiga koju sam dugo čekala da bude objavljena. Već sam ovdje pisala o prvom dijelu Nebo i pakao, koja me je oduševila. I nastavak, iako nevelik obimom, dirnuo me na mnoge načine. Riječ je o vrlo poetičnom, lijepom tekstu o osebujnim likovima i njihovom putovanju tijela i duha teško prohodnim zabitima Islanda.
Inače sam jako zaostala za zacrtanim ciljem broja naslova za ovu godinu, jer naprosto ne stižem i to me rastužuje :/
Ali raduje me Loe koji mi je slijedeći na redu u ispunjenju zadanoga cilja.
Doppler mi je puno bolji od Volvo kamiona. Sam glavni lik mi je drugaciji, ponesto mi je previse isforsirano, izgubio se smisao prvog dijela.
Ipak mi je bilo zanimljivo citati.
Sad citam Purpurni hibiskus.
I tu knjigu sam vec imala u rukama, ali je nisam stigla procitati.
Posljednje uređivanje od Optimist : 10.06.2017. at 22:17
Optimist, jesi citala Polovica zutog sunca (od autorice Purpurnog hibiskusa)? Meni je ta njena super. Doduse, sve mi se njeno svidja.
Poslano sa mog GT-I9060I koristeći Tapatalk
Ključ Tatiane Salem Levy - prati sudbinu tri generacije jedne obitelji koja je svoju sreću tražila na tri kontinenta, u Turskoj, Portugalu i Brazilu.
Glavni mi je dojam površnost, mnoge su teme i problemi samo dotaknuti. Čak bi rekla i za likove da su samo skicirani, da nisu u potpunosti zaživjeli.
Unatoč tome, nisam je puštala iz ruku, kratka fragmentizirana poglavlja doprinjela su napetosti priče ….
Michal Viewegh - Anđeli naši svagdašnji
zgodna knjižica, topla, pitka i duhovita, preporučam
Genijalna prijateljica - vrlo zabavna i neočekivana
meni je osvijestila razne stvari iz mojeg odrastanja i odnosa s prijateljicama, vriejdi pročitati
Država Božja 2053- na prvih sto strana sam tek, s jedne strane me privlači a s druge mi izaziva mučan osjećaj
jako je realistična, mogu zamisliti sve - kao da se dešava sad i ovdje, pred mojim očima
I Profil ima akciju
Aktualno u Zg: http://www.mvinfo.hr/clanak/sajam-kn...e-u-srcu-grada
napokon pročitala 1Q84
na polovici druge sam već vidjela da se ovaj put murakami i ja ne kužimo, ali morala sam ići do kraja. osjećaj se nije promijenio.
prerazvučeno, na trenutke predosadno. to dosad s murakamijem zbilja nisam doživjela
sad me čeka noćni vlak za lisabon pascala merciera. čitao tko?
Posljednje uređivanje od chesil : 13.06.2017. at 12:20
dobila sam na posudbu Male laži, Liane Moriarty
pocela sam danas u tramvaju
nemam neki dojam za sada
frendica mi ju je jako preporucila kao zabavnu i duhovitu, pa su mi ocekivanja visoka
serija je navodno bila uzasno gledana i popularna
konacno sam procitala Vrata, Magde Szabo
sjajno!
Poslala sam muza u knjiznicu kako bi izabrao nekaj za mene i sad citam: Slucaj doktora Karpete. Jaroslav Boček
I bas mi se svidja.
Nakon mene, Događaj sa psom u noći pročitao je moj sin, ali na hrvatskom iako sam mu ja tvrdila da je na engleskoj jezik vrlo jednostavan.
Na kraju mi se ipak činila kao knjiga za mlade - odnosi među roditeljima i roditelja prema pripovjedaču su ostali nedorečeni, što s jedne strane ima smisla jer pripovjedač te odnose i osjećaje ne razumije, ali ipak...
Nakon toga, pročitala sam Mačji stol po martinoj preporuci. Nisam čitala njegovog Engleskog pacijenta, ali sam se sjetila da sam čitala Obiteljsko naslijeđe, o šašavoj obitelji i odrastanju na Šri Lanki i ta mi se knjiga svidjela. I u Mačjem stolu su mi najbolji dijelovi u kojima se prisjeća ranijeg djetinjstva.
Inače, knjiga za koju se čini da će biti hrpica dojmova i sjećanja na kraju postaje pravi roman i jasno je da nije autobiografija.
Meni je neuvjerljiva osnovna postavka knjige po kojoj jedno trotjedno putovanje donosi dječakov prijelaz iz djetinjstva u odraslu dob, odnosno odrastanje, i da su ta 3 tjedna presudna za nastavak života pa sam onda ostala rezervirana i u cjelokupnom odjmu.
Posljednje uređivanje od Jurana : 13.06.2017. at 14:20
Aha. Citala sam dosta iz te biblioteke. No ovo nisam.
Dobro pamtiš.
I jos sam nesto skuzila, kako mi ne pasu americki filmovi tako mi ne pasu ni americki pisci
Ne znam jel više za ovu temu ili neku drugu, ali evo mene baš oduševio ovaj projekt: https://www.irh.hr/izdvojeno/inicija...jiznici-dugave
Ja čekam godišnji i ne čitam ništa, jer ne stižem (od posla i obiteljskih obveza)...
Dobila iz knjižnice poruku da trebam vratiti knjige (to mi se duuugo nije dogodilo) pa sam usput posudila Americanu, ovo: http://www.mvinfo.hr/knjiga/10920/amerikana
Ja je upravo čitam, Peterlin. I super mi je <3
Jaume Cabre: Ispovijedam - na skali od 1 do 5 dajem ocjenu 6.
Dugo mi je trebalo da pročitam knjigu, ali naravno ne zato što nije dobra, već zato što je predobra i uspjela sam polako uživati u njoj
Sad sam uzela Glasove Pamana, očekujem isti doživljaj![]()
Meni je isto izvrsna bila Amerikana, a Purpurni hibiskus od iste autorice mi je bio još bolji
Umrla sam od smijeha na priče o problemima crnkinja s kosom i uplitanjem kose, i onda našla ovu njenu slikuhttp://nawmagazine.com/chimamanda-ng...n-power-issue/
preslatko!
ne znam, meni su sve tri njene knjige dobre, ali mi je daleko najpotresnija bila Polovica žutog sunca. Tamo sam dušu isplakala na one opise gladi i beznađa....
Posljednje uređivanje od Angie75 : 14.06.2017. at 14:53
Tu se baš i ne vidi, ali pazi ovdje kako je kosa upletena: http://static.pulse.ng/img/incoming/...372.jpg?w=1400
X. Volim Chimamandu, meni je najbolja Polovica žutog sunca, pa Americana, pa Purpurni hibiskus... ali vrlo je lako moguće da je to zbog reda kojim sam ih čitala - prva je bila Polovica, pa me baš udarila ta, u Americani mi je novost bila taj pogled na rasizam u Americi i osvješćivanje rase, a Purpurni hibiskus je nekako (meni) ponavljao teme Polovice žutog sunca - iako mi se čini da joj je to prva knjiga pa vjerojatno Polovica ponavlja teme Purpurnoga.
je meni je isto super dojmljiv bio taj opis sa kosom, a i Zadie Smith u White teeth priča o toj temi, i kako su frizeri skužili da im glavno tržište nisu bogate bjelkinje, nego siromašne crnkinje jer je nevjerojatno koliko para su one spremne potrošit na to ravnanje kose (ili perike, umetke)
kasnije sam vidila intervju sa Chimamandom di je ona govorila da Obama vjerojatno ne bi bio izabran za predsjednika da je Michele nosila prirodnu kosu. Pa kad je par tjedana nakon izbora cijeli svijet komentirao fotografiju Michele kako se "opustila" tj ima prirodnu kosu, bila sam ponosna na sebe što sam skužila o čemu uopće pričaju (još lani bih se čudila i mislila kako su glupi mediji)
uglavnom, nikad nećete vidit Chimamandu ispeglane kose sa bjelačkim uvojcima, to je njoj politička stvar
ona mi je baš simpa figura, nedavno sam slučajno saznala da ima "duet" sa Beyonce, prvo sam se šokirala, ali ovaj članak vratio je red u moj svemir http://www.volkskrant.nl/boeken/ngoz...nism~a4390684/
Posudila sam skrivenu manu (inherent vice) od pynchona... jel citao netko?
Netko mi je rekao (ne mogu se sjetiti je li ovdje ili u rl) da je prijevod jako los, gotovo necitljiv...ili sam to sanjala
Ja sam još prije tjedan uspjela uloviti Mitchella, Koštane satove i Tisuću jeseni....
Kako je sasvim izvjesno da neću stići pročitati obje, dapače, još nisam uhvatila niti jednu, molim preporuku koju da uzmem, a koju ostavim za druga vremena.
Stižem samo Camillerija i slično što mogu čitati u kadi ili poluspavajući, a za Mitchella znam da zahtijeva više pažnje.
Chigozie Obioma: Ribari
Preporuka. Vrlo dirljiva, potresna knjiga, nakon koje još dugo razmišljaš i postavljaš si pitanja - o bratskoj ljubavi i rivalitetu, proročanstvima i praznovjerju, obiteljskim odnosima i vjeri... U zadnje vrijeme stalno nekako nabasavam na nigerijsku književnost i nimalo ne žalim.