Meni je "Ovuda smo nekad hodali" još i bolja![]()
Nakon "Rabljenog doba" pročitala sam još jednu noviju "perjanicu" istočnoeuropske književnosti - "Pogranični teritorij", Tonu Onnepalu. Vrlo poetičnog jezika, fenomenalnih misli, cijelo vrijeme u nekom prostoru između stvarnosti i privida, svidjela mi se, iako je zapravo depresivna kao i Rabljeno doba, tako da mi sad stvarno treba godišnji i nešto lako, pitko i veselo![]()
Zaboravila sam prijaviti da sam pročitala Adichienu Amerikanu.
Nisam znala da postoji snažan osjećaj različitosti između Afroamerikanaca i, da ih tako nazovem, Ameroafrikanaca, odnosno Afrikanaca koji su rođeni u Africi, a dosele su u SAD. Zanimljivo mi je da različito percipiraju svoje crnaštvo i da su Afrikanci na neki način egzotični Afroamerikancima.
Nisam znala ni koliko kompleksan odnos crnkinje imaju prema svojoj neukrotivoj kosi, da im ta kosa i ono što rade od nje služi kao poruka, bilo politička, bilo feministička.
Nisam znala ni koliko je nigerijsko kršćanstvo živopisno, prava kombinacija praznovjerja i karizmatskog pastorstva.
Amerikana je zapravo ljubavna priča o paru koji se zaljubi u rodnoj Nigeriji, a onda jedan od njih ode u Ameriku, a drugi ostane. Odgovor na pitanje tko se više promijenio nije jednostavan jer ostati u Nigeriji i biti uspješan znači pristati na korupciju i odanost "chiefovima" koji su prava vlast. A otići u Ameriku znači, neočekivano, otkriti pitanje rase i rasnog identiteta, koje eto, u Nigeriji ne postoji.
Posljednje uređivanje od chesil : 10.08.2017. at 21:04
Damir Karakaš: Kino Lika
Iz nekog meni nepoznatog razloga nisam ovu knjižicu pročitala onda kad je izašla...
Nedavno mi se našla pod rukom u knjižnici, uzela, pročitala, i samo ću je jednom riječju opisati:
brutalna.
Mob.me zeza, ode post...
Dakle, dovrsavam Sluškinjinu priču
Potresno štivo
Dalo mi za misliti
Preporuka svima koji nisu čitali...
Ja sam procitala Americanu. Isto sam ju prije svega nasla edukativnom. I onda sam u dva, tri dana progutala Pricu o novom prezimenu. I onda nikako nisam mogla krenuti na Stonera sto sam planirala nego sam na kindlu kupila 3.nastavak i sad bingam Napulj i dalje... engleski je fin i pitak za sve koje dvoje.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Ja sam nakon Priče o novom prezimenu mislila čekati hrvatske prijevode, ali kad sam pročitala da su najavljeni za ožujak i studeni 2018... sad čitam na engleskom.
Zarazno.
Priču o novom prezimenu čitam na engl u pdf-u sve dok me glava ne počne boliti... onda pauziram pet minuta pa dalje![]()
Joj, ja ni "Genijalnu" nisam još ni počela čitati, premda me čeka na kantunalu, kupila sam ju odavno...:prokletstvoposuđenihknjiga:
Procitala sam Minijaturisticu. Nije mi se svidjela. Prva polovica mi je bila dosadna, druga obecavala, ali nije zadovoljila.
Sad se bacam na Ciganina. On ne moze biti los.
Procitala Kostane satove od Davida Mitchella, malo me umeo onaj dio s kompletnom fantastikom jer nisam ljubitelj misticnih bitaka, al ostalo mi je skroz dobro pasalo.
Andy Jelčić: Godina seobe srca http://www.mvinfo.hr/knjiga/11760/godina-seobe-srca
To je knjiga baš za moju generaciju(50+) koja se još dobro sjeća tih vremena. Ugodno me iznenadilo.
Ciganin, ali najljepsi:
svaka cast Kristijanu Novaku, opet me je odusevio!
Čitam Češljugara, ali ne ide mi, došla sam do cca 100te stranice od 600njak, puževim korakom. Uglavnom, možda sam imala prevelika očekivanja, em Pulitzer, em preporuke od prijateljica, em tu s foruma. Nije mi problem u izrazu, već u temi, pomalo mi je neuvjerljivo sve skupa - za sada.
Naravno, ne odustajem još, vikend slijedi!
p.s.jedva čekam dočepati se Novaka![]()
meni je užasno žao kaj sam se natjerala pročitati Češljugara - nije to knjiga za mene.
Hm, skočit ću ja do knjižnice po još štiva, nekako me kriza hvata kad sam na samo jednoj knjizi, a kamoli kad mi ne ide baš....
Ma svii imamo razlicite ukuse. Meni je tam na kraju bilo previse svega. Ne znam kak bih to opisala
Srebrna, Marina Roki
Realistična, jednostavno pisana, to daje tempo radnji... Autorica opisuje svoju svakodnevnicu, lako se poistovjetiti s njom, blizu 50-tih našla je sreću, život joj je uredan, jednostavan, sretna rutina... Naravno, ima jedan veliki Ali... Drugi dio knjige opisuje svoje osjećaje, kroz što je prolazila nakon tog Ali, psihoanaliza... Tu sam se malo gubila, na momente mi se činilo da pretjeruje, razvodnjuje, usporava... Možda je samo meni lakše prihvatiti bajkovite sretne trenutke, a bježim od dijelova gdje nastaju problemi?
pročitala brzinski Otpusno pismo,https://www.goodreads.com/book/show/...-otpusno-pismo, baš mi je ok
Olive Kitteridge od Elizabeth Strout, dobro, 'munroasto'.
Da prijavim na brzinu: Cudno je u mojoj glavi - Orhan Pamuk. Reci cu samo - dosadjivala sam se prvih stotinjak stranica, i tek sam poslije shvatila da me radnja zainteresirala tek kad su se u njoj pojavili zenski likovi. Btw, bilo mi je zanimljivo otkrice da skoro svi stariji u mojoj familiji znaju sto je boza.
Zatim Dani zaborava - Elena Ferrante i Mileva Einstein, teorija tuge - Slavenka Drakulic. Sasvim slucajno, dva djela o ostavljenim zenama, bas me smlavila tematika. No, Ferrante i dalje odlicna, a na Einsteina vise ne gledam istim ocima.
Sad se pokusavam opustiti uz Sto godina samoce. Priznajem, Marqueza nisam dosad citala, ne znam sto ocekivati od ovih milijun likova i njihovih seksualnih odnosa LOL
Vjerojatno ste svi vec pročitali, a ja sad čitam Črna mati zemla. Prije nje pročitala Ja sam Malala.
Počela sam : Ovuda smo nekada hodali.
Pročitala Smokvu - nije moj tip knjige iako mi ima dobtih dijelova
Maria Fasce: Žena iz Isle Negre - roman u kojem je jedan od glavnih likova Pablo Neruda, a pripovjedačica je djevojčica, Elisa, čija majka je radila kao kućna pomoćnica u domu slavnog pjesnika. Dobro ispričana priča, koja nosi svoju unutarnju napetost, likovi su portretirani minimalistički, više kroz dijaloge i detalje nego kroz opise, sve u svemu - užitak za čitanje, preporučujem!
Lydie Salvayre Obican zivot o dolasku nerafinirane kolegice i ured i zivot jedne tankocutne udovice i medjusobnom ratu, kako to udovica percipira. Dobro, 'nothombasto'.
Margaret Atwood: Sluškinjina priča - odlična! mračna, realistična, zastrašujuće moguća
Iva Ušćumlić Gretić: Duhovi
u početku mi je bila depresivna, čak malo dosadnjikava, ali kad se uhvati ritam - za čas sam ju pročitala.
Odmah nastavila sa istom autoricom - Omara. Sviđa mi se (pročitala sam cca polovicu knjige)
Goran Tribuson: Propali kongres
Lagano, ljetno, nepretenciozno...
Zgodno za pročitati, al' opet, ništa posebno...
Što'no bi rekla ina33, tipično 'tribusonasto'![]()
![]()
weeeee! nakon skoro pola godine dokopala sam se knjige, sasvim slucajno, i ne mogu je ispustiti
dosli na more, ugledala je na polici, bebu prikopcala na cicu, tri vece skakucu oko mene, mm kuha rucak, a ja odlutala
procitala vise od pola u jedom danu
meni jos jednom oooooodlican Feric - Djeca Patrasa
Za sada stavila Češljugara sa strane i pročitala opet, po tko-zna-koji-put Male žene (vjerojatno peti). To je knjiga kojoj se volim vraćati u različitim životnim situacijama, nekako mi je jako utješna (a to mi nekako sad baš dobro dođe)![]()
Upravo sam procitala Minijaturisticu. Divna knjiga. Prica koja obuzima. Jos uvijek sam na zaledjenom kanalu u Amsterdamu 1687...
I ove godine: Festival svjetske književnosti u Zagrebu i Splitu, 3.-9.9.
Program je bogat i raznovrstan, ja svakako planiram otići prvi dan na Kehlmanna, a onda, kako uspijem stići. Vidim da je objavljen i novi Kehlmannov roman, pa, možda ga budu prodavali i s kakvim popustom![]()
Jose Eduardo Agualusa, Opća teorija zaborava
slojevit i fragmentaran roman o kolonijalnoj i postkolonijalnoj Africi (Angola nakon portugalske kolonizacije), o strahu i ksenofobiji i besmislu ratovanja, preporučujem.
Također velika preporuka za Ines Pedrosa, Bespomoćnost. Opet portugalski utjecaj, život u portugalskoj provinciji vs. u portugalskoj (nazovi) koloniji (Brazil), dotiče se svega - ljubavi u svim oblicima (bratskoj, obiteljskoj, ljubavničkoj), demokracije kako je shvaćaju tamošnji provincijski političari, izdaje i obiteljskih odnosa... Izvrsna knjiga!
Kate Atkinson, Život za životom - što bi bilo kad bismo imali priliku za prilikom da promijenimo svoj život, bi li nam život bio bolji ili gori ili samo drukčiji... Također interesantna knjiga, ponajviše zbog nekih povijesnih zanimljivosti.
Napokon sam se dokopala Otmjenosti ježa i slistila je u 2 dana.
http://www.mvinfo.hr/knjiga/5433/otmjenost-jeza
prije par dana nera me upozorila na ovu temu i spomenula mi "atlas oblaka" koji sam jutros donjela iz knjiznice.
volim čitati i planiram prepisati vase favorite - postati ću plagijatorice čitačica
Emma Tennant 'Elinor i Marianne', nastavak 'Razuma i osjecaja' Jane Austin. Ne kuzim ja to bas previse (vjerojatno nisam ni Jane Austin, ne sjecam se).
Mate Matišić, Ljudi od voska - pročitala cijelu dramu u nešto više od jedan sat. Nisam još imala prilike vidjeti predstavu, ali tekst je zapravo zanimljiv sam po sebi. Imam dojam da je cijela trilogija (povezana samo glavnim likom) napravljena s ciljem da šokira, odnosno, postavlja se pitanje granice lika i stvarne osobe, zamišljenog "scenarija" i stvarnih događanja. Ima tu i namjernog provociranja koje ide u karikaturalne krajnosti, ili mi je bar prvi dojam takav. U svakom slučaju, zanimljivo, ne mogu reći da mi je i u jednom trenutku bilo dosadno.
Evo i moj skromnidoprinos topiku, ako vec nije bilo...Bekim Sejramovic, Dnevnik jednog nomada. Autora znam iz davnih, palahovskih dana :D ali nevezano, mebi se svidjelo. Sad idem i ostale procitati, malo rijecka sjecanja, malo stil pisanja kao da cavrljamo s pivom u skali, znati ce rijecani moje generacije :D uglavnom...meni je dobro legao.
Jonathan Coe: "The Closed Circle" - nastavak od "The Rotters' Club" - tople, tople preporuke. Jako mi se svidja kako pise i stavljam si na listu zelja i ostale njegove knjige.
Arash Hejazi: "The Gaze of the Gazelle" - istinita biografija i prikaz Irana kroz duzi niz godina. Jako zanimljivo, preporuke.
Philippa Gregory: "Virgin Earth" (nastavak od "Earthly Joys") - ove dvije mi spadaju u njene dvije najlosije knjige.
Laurie Viera Rigler: "Rude awakenings of a Jane Austen Addict" - vratila neprocitanu nakon prvih 50-ak stranica, strasno glupo stivo. :/
Trenutno citam Johna Irvinga, "Until I Find You". Irving mi je jedan od drazih pisaca otkad sam procitala njegovu "A Widow for One Year". Ta knjiga mi je bila toliko dobra da se dugi niz godina nisam odlucivala na to da procitam nesto drugo njegovo, radije bih se vracala njoj i ponovo i ponovo ju citala. Ovog ljeta sam odlucila da sam spremna za nesto drugo njegovo, i prva na red mi je dosla ova, "Until I Find You". Dosla sam do neke 200. stranice i osjecam se kao da citam McEwana, onaj uznemirujuci osjecaj u zelucu, a ne mozes ju pustiti i bolesno ju citas dalje...
Vec znam da mi je ni blizu "A Widow for One Year", no citam ju dalje. I nemojte se zavarati sladunjavim naslovom, nije ni ljubic ni beletristika... nista priblizno tome.
Mogla bi se dopasti ljubiteljima Iana McEwana, a za one koji ne poznaju Irvinga, on je autor (izmedju ostalog) "The World According to Garp " i "The Cider House Rules".
Da i ja dam svoj doprinos temi. Inače većinom štivo biram po vašim preporukama.
Ovdje se slabo spominje Sarah Waters, oduševila me, sva tri romana su mi odlična, ali Noćna Straža mrvu bolja od Varalica i Malog stranca.