Joël Dicker: Istina o Slučaju Harry Quebert
napet krimić, ali jednostavno previše svega - previše prevrata, previše stranica, neuvjerljivi likovi, neki potpuno iskarikirani... stvarno ne razumijem u čemu leži ogroman uspjeh ovog romana.
 |
|||
|
|
|||
Joël Dicker: Istina o Slučaju Harry Quebert
napet krimić, ali jednostavno previše svega - previše prevrata, previše stranica, neuvjerljivi likovi, neki potpuno iskarikirani... stvarno ne razumijem u čemu leži ogroman uspjeh ovog romana.
Posljednje uređivanje od Angie75 : 05.01.2018. at 09:10
Hvala!
Moj rukopis nikad nije bio nesto, a sad je koma i ono..taj brod ne da je otplovio nego jedva da je ikad porinut bio, pa cu lakse u komp ili taj app zapisat makar sto sam procitala i jel mi se nacelno svidjelo il ne da znam opet posegnut za autorom il ga zaobic.
S Drecavcem cu napravit po preporuci Tang...grozim se same pomisli na serijale sada (ne volim ni serije gledat). Jedino ce mi onda stvarno trebat biljeske tko je tko ako ima dosta likova.
Posljednje uređivanje od ina33 : 05.01.2018. at 18:56
Ja pročitala u 2 dana od Ruth Ware U mračnoj, mračnoj šumi. Volim trilere bez puno okolišanja, opisivanja nebitnog i sl. Pa eto, preporuka
ja bilježim u notesić koji je prigodan, od šk, sve neke lijepe izreke u njemu o čitanju
bilježim mjesec i godinu
završila sam priču o novom prezimenu, prekrasna knjiga!
sad krećem u potragu za trećim dijelom...
Svaka čast na urednom bilježenju.... Ja se od srednje škole pokušavam natjerati (tad sam to uredno radila, hrpe ispisanih bilježnica...) a nakon toga - nula bodova. Svako toliko započnem i zaboravim na to nakon 2-3 knjige, jednostavno nemam naviku. A možda je i bolje tako - bolje čitati nego to zapisivati, bolje vježbati nego to evidentirati... Ili je to samo opravdanje za lijenčine?flopica prvotno napisa
ja bilježim u notesić koji je prigodan, od šk, sve neke lijepe izreke u njemu o čitanju
bilježim mjesec i godinu
završila sam priču o novom prezimenu, prekrasna knjiga!
sad krećem u potragu za trećim dijelom...
Ne bih rekla da tu postoji "bolje" ili "gore", svatko radi kako mu odgovara.A možda je i bolje tako - bolje čitati nego to zapisivati, bolje vježbati nego to evidentirati... Ili je to samo opravdanje za lijenčine?
Ja sam počela zapisivati pročitano prije 11 godina, kad mi je palo na pamet "stalno se žalim da nemam vremena za čitanje, hajde da vidim koliko stvarno pročitam u jednoj godini". Isprva sam pisala samo kratke bilješke, kasnije je to preraslo u pisanje kraćih osvrta, ponekad, kad me uhvati inspiracija, napišem pravu kritiku (samo što na žalost nemam više to gdje objavljivati, pa mi je motivacija splasnula). Sad bi mi bilo žao prestati sa zapisivanjem.
Inače, ta evidencija mi uzima zanemarivo malo vremena, a kasnije mi bude drago vratiti se vlastitim bilješkama.
Jedino što mi se ipak nikako ne da je pisati bilješke o ponovo pročitanim knjigama.
Pa... objavljuj tu (to bi bila moja zamolbakad me uhvati inspiracija, napišem pravu kritiku (samo što na žalost nemam više to gdje objavljivati, pa mi je motivacija splasnula
Posljednje uređivanje od ina33 : 09.01.2018. at 09:55
Pa... objavljuj tu (to bi bila moja zamolba
kaže meni anamar što mi se dopalo u knjizi "Život za životom"
a ja se preznojim kao kad bi u srednjoj morala pisati zadaćnicu
sve drugo iz hj bih naučila
nisam jezičar, ali sve se da naučiti, i mada mi je "uvo gluvo" naučila bih i one dugouzlazne, dugosilazne
pa i mrsko ije/je koje fakat često ne čujem
ali brate zadaćnice
i aj ti sad reci što je pisac htio reći
i namuči se ja k"o tantal, izvuče iz pete neke misli, osjećaje (onda nije bilo interneta i takve mogućnosti pomoći)
i sva sretna što sam dobro napisala
i donosi profesorica ispravljene zadaćnice
"stilski lijepo, gramatički ispravno, izvrsno pogođena bit.."
3
tako i sad kad moram napisati koju riječ o onom što sam pročitala
sry anamar
bilo mi lijepo napisano
zanimljivo čitati kako jedan događaj totalno mijenja budućnost brojnih aktera
kako život može krenuti raznim smjerovima
zanimljiva mi je povijesna pozadina
ali ništa bolje od toga ne znam napisati
inače imam frenda koji jako voli čitati
"lijepu književnost"
i povijesne, putopise
i onda ja njemu čitam tanjine preporuke odavde
i uvijek se oduševi
tako da tanjino pisanje dobrano prelazi granice ovog foruma
Ja sam potaknuta ovom temom počela bilježiti. Ništa posebno, autor, naslov s jedne strane notesića, s druge strane mi je lista za čitanje.
Do sad sam tu samo skupljala preporuke pa da i ja dam jednu:
"Napokon rođen"
https://citajknjigu.com/napokon-rode...et-mazzantini/
Knjiga me stvarno ostavila bez daha, danima mi se jos motala po glavi
Zainteresirala si me pa sam uzela 2 njene knjige: Ne miči se i sad čitam Napokon rođen.
Nakon što sam pročitala prvu, odgledala sam i film sa sjajnom Penelopom Cruz i spisateljičinim suprugom Sergiom Castellittom u glavnim ulogama (ujedno je i redatelj i scenarist). Preporuka i za knjigu i za film!
Moram priznati da me Napokon rođen još više oduševljava iako sam tek na četvrtini knjige.
Ivica Ivanišević: Klanjam se
A ono, il' sam malo pretjerala s Ivaniševićem, il' je ovo lošija knjiga od prethodnih.
Mislim, moguće da sam se presaturirala, ali za ovu knjigu ne mogu reći više nego da mi je simpatična
.
Ili je on pretjerao s književnom produkcijom u kratkom vremenuIvica Ivanišević: Klanjam se
A ono, il' sam malo pretjerala s Ivaniševićem, il' je ovo lošija knjiga od prethodnih.
Ovaj roman nisam još čitala, ali planiram...
Pročitala danas. Pa, čak ne mogu reći ni da mi je knjiga naročito simpatična. Prije bih rekla, dosadna - jedva sam čekala da dođem do kraja. Radnja je neodređena, rasplet neuvjerljiv, likovi nedovoljno definirani, ukratko - loš posao.Ivica Ivanišević: Klanjam se
A ono, il' sam malo pretjerala s Ivaniševićem, il' je ovo lošija knjiga od prethodnih.
Mislim, moguće da sam se presaturirala
Malo sam razmišljala o tim Ivaniševićevim romanima - "U sedlu je tijesno za dvoje" mi je bio odličan, malo remek-djelo. "Primavera" je zgodna, duhovita, iako ne tako dobra. "Knjiga žalbe" je, ajmo reći, ok, ali ništa više od toga. "Klanjam se" mi je bio dosadan. Dakle, klizi prema dolje.
Zaključila sam da je glavna autorova greška bila izmještanje mjesta radnje iz dalmatinske sredine u miteleuropsku (to se dalo naslutiti već u "Knjizi žalbe", ali nisam toga tad bila svjesna). Izgubio je onaj mediteranski duh koji je davao knjigama toliko živosti, a nadodane dosjetke u ovom romanu naprosto nisu bile dovoljne da same izvuku kvalitetu. Povrh toga, neodređeno mjesto radnje (tu su aluzije na Češku, ali samo aluzije - u vidu imena glavnih likova i piva koje piju) doprinijelo je samo tome da cijeli roman djeluje nekako sterilno.
Uglavnom - razočaranje.
Taman sam ju pročitala.
Sad čitam Mladen Kopjar: Veliki bijeli. To je zbirka kratkih pripovijetki. Uvrnute su, na granici sam odustajanja.
Hvala ti a70v!
I pridružujem se pozivu tebi tanja da pišeš osvrte ovdje. Jer često nakon tvog posta ja uzmem tu knjigu u ruke i gotovo nikad nisam požalila.
I inače volim čitati prikaze, kritike i osvrte.
Ali volim pročitati i 'obično' misljenje o knjizi. Poput ovoga što je aleks napisala. Zašto se nekome neko štivo svidjelo, ili nije. Ponekad me to ponuka da knjigu pročitam ili se potvrdi moje mišljenje.
inače sam mišung stare škole i insta generacije.
npr. dijelove knjige koji mi se svide ja fino fotografiram mobitelom, a poslije prepišem u bilježnicu citata
koristim goodreads za evidenciju i ondje redovito upišem bar jednu dvije rečenice o tome zašto mi se nešto svidjelo ili nije. ali imam i bilježnicu, kao svaštaru u koju idu razni zapisi, pa i oni o pročitanim knjigama.
a jednako me vesele i prave i e-knjige.
jako me, pak, veseli internet zbog dostupnosti raznih magazina i časopisa u kojima se književnost i čitanje, kao i kultura uopće tretiraju kao kao važna tema i normalna ljudska potreba. kod nas se sve prepustilo tržištu, koje je u nas vrlo malo i to je vrlo problematično.
Ne bi stavila u prvih 10, al pročitala sam gotovo sve Keplerove krimiće, dvojac muž i žena Alexandre Coelho Ahnodril & Alexander Ahnodril - napeti i sjajni. Često se pitam što je napisao on, a što ona i mislim da pogađam.
Pročitala sam i Steve Jobsa - Walter Isaacson. Nevjerojatan čovjek, al mislim uistinu težak za okolinu.
Slavenka Drakulić: Optužena
Tužna i teška knjiga o začaranom krugu obiteljskog nasilja. Silne sam suze isplakala. Čitajući ju često sam se prisjećala brata i sestre koji su živjeli ispod nas. Roditelji alkoholičari su ih silno mlatili. Često je dolazila policija da spasi djecu od batina.
meni baš nedostaje jedan dobar popularni časopis/novine u kojima bih mogla redovito čitati književne kritike. nešto poput godina novih.
tu i tamo pročitam pogačnik u JL ili neke instant preporuke na tportalu. zapravo sam se preporodila kad sam naišla na vas. znam ja za rodin forum odavno, no uglavnom sam lurkala po određenim temama vezanima za trudnoću/roditeljstvo, nije mi palo na pamet da postoji jedna ovakva tema.
i onda sam slučajno nabasala na vas, i to guglajući mitchella. toliko ste utjecale na mene da je 80% knjiga koje sam lani pročitala zapravo preporuka odavde
u studentskim danima sam i sama pisala kritike. nisam potkovana, najobičnije sam piskaralo koje voli čitati, tako da su to više bile crtice pod utjecajem nomada i tog neobveznog/osobnog stila koji su oni furali, ali kojeg, eto i danas preferiram.
sad o svakoj pročitanoj knjizi napišem par crtica i puknem sama sebi na fejs. za tih svojih 20 prijatelja od kojih jedan uistinu i pročita nešto
na webu ima puno stranica posvecenih knjigama
pratite li ih?
cije knjizevne kritike citate i shvacate ozbiljno?
chesil, ja bih ti onda poslala friend request
meni je isto ova tema super, imam mail u draftsima gdje si zapisujem naslove za koje me cure zainteresiraju, naravno kako ne mogu čitat tom brzinom, lista preporuka sve je veća i veća
i na tom tragu, trenutno čitam Ribare od Chigozie Obioma
Ja obavezno citam Jergovica i Pavicica - sam tekst koji napisu mi je uzitak procitati, pa makar nikad ne uzela to na sto se osvrcu.
Od web izdanja, jedino koje cijenim i citam s uzitkom je Najbolje knjige, Tanje Tolic.
Bibliovca mi je simpaticna, duhovita je, ima lijepe fotke, pismena je i zabavna. Ali mi ipak nije referentna tocka za odabrati literaturu.
Ove ostale, tipa Citaj knjigu, Knjigoljubav, isl --- pratim letimicno. Vecinom su to objave tipa Sto ste zadnje procitali, koja vam je najbolje knjiga ikad, sto bi ponijeli na pusti otok, pa razne motivirajuce poruke isl. Bezveze uglavnom
Posljednje uređivanje od emily : 11.01.2018. at 09:42
Dobre književne kritike objavljuju se povremeno na www.mvinfo.hr, a još bolje na stranicama Bookse (sviđa mi se što na Booksi objavljuju i kritike ne-hrvatskih kritičara, pa se može vidjeti i šira recepcija neke knjige).
Također rado pratim Knjiškog moljca.
I naravno, kritike na t-portalu i u Jutarnjem - naročito one Jagne Pogačnik.
ove stranice koje spominješ su više "readers opinions" nego književne kritike.
no i inače publika, a u takve se svrstavam i sama, radije odabire knjige prema preporukama sličnih sebi. ipak, te blogove ili stranice ne pratim učestalo. tu i tamo nešto pročitam, ali nije presudno. jer mi se većinom ne sviđaju. i to ne zbog tekstova, nego zbog cijelog "paketa" - k'o neki knjiški pandan modnim blogericama. insta pokret/društvena skupina sastavljena skoro samo od žena koje umjesto da se slikaju novu veštu, to rade s novom knjigom.
ja ću tako prije donijeti odluku o tome što dalje čitati zbog mišljenja forumašica ovdje. jer je riječ o 'čistom' mišljenju, a ne onom kojemu je na umu (i) promocija.
ali zato od kritike manje-više redovito pratim ono što objave booksa ili moderna vremena. često na zahtjev poslušam bibliovizor i pogledam knjiga ili život. evo za primjer ili primjer2 (ovo drugo je fb stranica, ali sve emisije se mogu pogledati na njihovoj aplikaciji).
ipak, poput chesil - voljela bih čitati na papiru. nije da i toga nema, tu su vijenac, književna republika , lmd itd.
na ovom linku je dobar pregled svega što se da čitati, a što su "ozbiljna izdanja" o kulturi. ono što tržištu (čitaj meni
ali nisam sigurna da bi takvo izdanje tržište prihvatilo. tko bi to kupovao?
meni ovo djeluje malo svisoka, a nekad se provuce taj duh i kroz ovaj topic.i da, jako dobar opis ovih "insta" blogova o književnosti je dala anamar. baš mi je to nekako fejk. priznajem da imam predrasude.
vec je bilo "priznavanja" da se cita "laksa" literatura ali se ne prijavljuje na topicu, jer ... nije kvalitetno stivo, jelte
ljudi citaju svasta, i ljubice s kioska, i self help brune simlese, i svakakvu "trash" literaturu, nisu zato manje vrijedni jer im nije nobelovac omiljeni pisac
pa ako citas tajnu crnog bodeza za 9,90 s kioska, i to te veseli - go for it.
not my cup of tea, but who cares
vazno je da se cita. i to je milijun puta bolje nego ne citati nista.
točno si rekla da je moje mišljenje 's visoka'.meni ovo djeluje malo svisoka, a nekad se provuce taj duh i kroz ovaj topic.
vec je bilo "priznavanja" da se cita "laksa" literatura ali se ne prijavljuje na topicu, jer ... nije kvalitetno stivo, jelte
ali.
ako bolje pročitaš što sam napisala, s tih visina samo komentiram vizualni dojam o tim blogovima. ne i tekstove koje oni nude, a kamoli knjige kojima se bave. nije mi ni u peti nekoga kritizirati zbog štiva koje bira za čitanje. jer i sama bez problema čitam limunade i laganice. istina je da o njima ne pišem uvijek (ovdje), ali ne zato što me sram, već uglavnom zato što nemam nešto pametno ili pohvalno napisati.
ajme ja isto bih poslala friend request chesl. volim jako tanjine osvrte i jako jako juranine.
ja sam odustala od kmečavca 4.dio, ne zauvijek, ali sad ga ne mogu podnijeti.
pročitala sam inače rupi kaur- mlijeko i med, divna feministička poezija. preporučam.
Pogačnik je prije imala kritike u subotnjem jutarnjem. sada već nekoliko mjeseci ni retka. izlazi li nekim drugim danom?
Volim pročitati razne osvrte o knjigama, osobito one duže
Budući da podatke o sadržaju pa i stilu knjige mogu pronaći na internetu, osobito se veselim osobnim doživljajima čitatelja, zato mi je ova tema draža od recenzija koje se inače nude.
U prvoj trudnoći sam mirovala i jedan od vrhunaca tjedna mi je bio četvrtak kad je u Jutarnjem izlazio prilog Bestseller u kojem je razina pristupa knjigama bila ovakva kako opisuje anamar - dovoljno pametno da bude poticajno, a ne toliko stručno da se osjećam kao da spremam ispit.
Osim toga, ne želim čuti o knjigama samo od ljudi kojima je to struka, niti samo njima pripada književnost. Ponekad u njima znanstvenik zasjeni čitatelja.
isto i ja
ne znam za novine, ali "ide" u Dobro jutro Hrvatska
e sad, kojim danom ... to ne znam, jer ustvari jako rijetko gledam
utorkom je na tv-u.
kasnije se to objavi i na hrtovom webu.
inaniz
ali je te tekstove teška muka za pronaći, odnosno pratiti. bar meni. nisam ja toliko organizirana da se sjetim na vrijeme bukmarkat za kasnije čitanje.
Posljednje uređivanje od anamar : 11.01.2018. at 12:14
Možeš li, chesil, umjesto da dijeliš FB prijateljstva na sve strane, ovdje napisati sve što pišeš tamo?
Ili i jedno i drugo.
haha, znam da se šalite, ali i da ste ozbiljne, odmah da napomenem - ništa od FB prijateljstava, čak i tamo pišem pod pseudonimom za kojeg zna, eto, 20-ak ljudiimam zbog posla i pravi profil sa stotinama frendova, ali tamo ne postojim u ovom smislu (što ću, opasna kombinacija anksioznosti i konfuznog socijalnog backgrounda
)
i baš vam hvala
ali, već sam lijepila te svoje crtice ovdje, možda ste skužile par. mogu eventualno staviti neke od prijašnjih osvrta.
ne znam, recimo, jeste li već spominjale "vidimo se tamo gore" pierrea lemaitrea?
i da, jako dobar opis ovih "insta" blogova o književnosti je dala anamar. baš mi je to nekako fejk. priznajem da imam predrasude. u mojoj kući čitanje nije nikakav hygge, to je pronalaženje dragocjenih slobodnih trenutaka nakon što djeca napokon odu spavati, nakon što moraju još jednom piškit', još jednom popit' vode, još jednom popravit' deku, još jednom reći nešto jako važno što često znači da zakunjam nakon prve stranice, ako uopće dođem do knjige. jer, eto, postoje i serije i filmovi. i pranje suđa i kuhanje za sutradan.
i ne znam kako sam samo zaboravila booksu. da, to je najbliže željenom sadržaju. ali, bilo bi tako lijepo kupiti nešto papirnato.
naišla sam, npr., na krasan tekst o "svijetu po garpu" u nacionalu. ono, dve ogromne stranice o važnosti djela i recepciji u hrvatskoj, baš u tom ležernom stilu. i sad kad bi cijeli časopis bio tako malo o glazbi, malo o filmu, malo o artu, ah.
E, baš zato sam svojedobno počela zapisivati što sam pročitalau mojoj kući čitanje nije nikakav hygge, to je pronalaženje dragocjenih slobodnih trenutaka nakon što djeca napokon odu spavati, nakon što moraju još jednom piškit', još jednom popit' vode, još jednom popravit' deku, još jednom reći nešto jako važno što često znači da zakunjam nakon prve stranice, ako uopće dođem do knjige. jer, eto, postoje i serije i filmovi. i pranje suđa i kuhanje za sutradan.
Što ponekad znači i čitanje u parkiranom autu uz uličnu rasvjetu dok čekam da se dijete spusti iz muzičke. Ali sve češće znači i čitanje popodne, poslije posla, dok dijete radi zadaću ili druge svoje školske obaveze, za koje mu više ne trebam...
Chesil, je li to ovaj članak: https://www.jutarnji.hr/globus/svije...-mase/6727992/
I Moderna vremena su novo izdanje uvrstile u preporuke za 2017.
je, nisam znala da je objavljeno i u jutarnjem. ja sam čitala u nacionalu.
trenutno mi je na repertoaru U vječnoj borbi sa sotonom, Donald Ray Pollock
ulov sa ovogodišnjeg Interlibera
za sada odlično, preodlično
(a kladim se u sve da će tako i ostati do kraja)
Inače, pročitala sam prvi dio trilogije Vernon Suboteks, francuske autorice V. Despentes.
Priča o prodavaču vinilnih ploča koji završi kao beskućnik, otkriva bezbrojne slojeve pariške svakodnevice. Plejada likova živopisna je družina koja obuhvaća cijelu društvenu ljestvicu, od nasljednika bogatstva, onih koji su ga sami stekli, srednjeg sloja, bivših porno zvijezda, do šljakera i klošara. Svi oni imaju 'svoju' priču, često utopljenu u alkohol ili drogu. Otkriva se jaz između onih koji imaju i onih lišenih udobnosti koje pruža novac, tako i jaz između generacija, a ponajviše svjetonazora.
Glavni lik povezuje te svjetove, a događaji se nižu u filmskoj maniri, budući da bez krova nad glavom neprestano mijenja okruženje. Nije on neko nevinašce pa iako svjedočimo njegovu očitom propadanju u knjizi nema ni truna patetike ili jeftina sentimenta. Ali zato se gotovo na svakoj stranici spominje neka muzika.
Malo je reći da sam oduševljena knjigom. Jedva čekam domoći se novog nastavka.
Ja jedino janu pogacnik. Vodilja mi je i npr ako je pisac bookera dobio il bio nominiran. Il nobela
Posljednje uređivanje od ina33 : 12.01.2018. at 23:06
A pulitzera?Ja jedino janu pogacnik. Vodilja mi je i npr ako je pisac bookera dobio il bio nominiran. Il nobela
I to, sve te high profile nagrade, al of kors da sam se i tu zezla-elfride jelinek me izmucila i bas mi se nije svidjela (nobel).A pulitzera?
"Pitanje anatomije" Marine Vujčić
odlično
došla sam do pola
kako žena "ni od čega" napiše roman
a kako piše
tako lako, tako jednostavno, a tako dobro
stvarno mi se jako, jako sviđa njen stil
baš mi je ona otkriće
Od mene preporuka za strip album Saga, knjiga druga, Briana K. Vaughana. Tko god voli akciju uživat će u toj space-fantasy operi. Iako je priča puna klišea i dalje je zabavna!
Jurica Pavičić, Žena s drugog kata.
Vrlo zanimljiva tema iz aspekta obiteljskih odnosa, moj prigovor je da je ipak malo premalo psihološke analize likova ili bar nedovoljno dobro opisana motivacija za jako, jako težak čin.
Meni najbolje u 2017 - ne nužno ovim redoslijedom, ali kako sam iskopavala po topicu
Elena Ferrante - Napuljska tetralogija, cijela
Jose Eduardo Agualusa "Opća teorija zaborava"
David Mitchell "Koštani satovi"
Kjell Westo "Ovuda smo nekad hodali", "Privid 1938."
Bekim Sejranović "Tvoj sin Huckleberry Finn"
Jaume Cabre "Ispovijedam"
Lj. Ulicka "Daniel Stein, prevoditelj"
Primo Levi "Zar je to čovjek"
Chigozie Obioma "Ribari"
Svetlana Aleksievič "Rabljeno doba"
Ines Pedrosa "Bespomoćnost"
Damir Karakaš "Sjećanje šume"
a70v kaže da je Život za životom, K. Atkinson 'drugačija' knjiga. I meni je bila takva.
Na popisu mi je bila dugo i otprilike sam znala kakva je priča unutar njenih korica, no nekako nije stigla na red. Knjiga je spora. Puna je rukavaca koji ne vode nikamo i naoko ne govore ništa. Puno je ponavljanja. Atmosfera je često sumorna. Glavna junakinja tek rijetko doživi sretne trenutke. A opet mi se svidjela. Osim što govori o šbbkbb i utjecaju uglavnom nebitnih odluka na tijek događaja, zorno oslikava englesko društvo i ratom uvjetovane brojne promjene u razdoblju prve polovice 20. stoljeća.
Završila drugog kmečavca. U početku mi je sporo išlo, a druga polovica me baš povukla pa sma čitala non-stop. Ne znam do kojeg dijela je prevedeno kod nas?
Zanimljivo mi je to što kad sam čitala o njemu i tom njegovom "projektu" (prije par godina je bio veliki intervju u jutarnjem s njim, mislim da je to bilo prije nego što je uopće preveden kod nas) nisam uopće imala želju to čitati, bilo mi je odvratno to što je napravio, mislila sam da se radi o nečemu vulgarnom i eksploatirajućem. Na kraju sam slučajno počela čitati jer je mm dobio za rođendan, i baš mi se svidjelo. Sviđa mi se kako piše, ima nešto magnetično... i nikad mi nije dosadan. Izgleda mi iskren i autentičan, a sviđaju mi se i brojni razgovori i razmišljanja o kulturi i umjetnosti, bliska su mi. Prema svemu sam zapravo ambivalentna; svjesna sam da je sve fikcija jer je sam čin autorefleksije je zapravo čin stvaranja i mislim da bi bilo žalosno da je svijet ostao zakinut za ovo djelo, no istovremeno nisam sigurna što je s etičke strane ispravno i razmišljam kako će njegova djeca na kraju možda imati veće traume od svog oca od njega samog...
Večeras mislim početi njegovu Ima vrijeme za sve - danas sam je vidjela u u nekom izlogu pa sam je kupila - baš je u 2. dijelu opisivao kako ju je pisao pa nisam odoljela.
Pravila pisanja postova
