Završila drugog kmečavca. U početku mi je sporo išlo, a druga polovica me baš povukla pa sma čitala non-stop. Ne znam do kojeg dijela je prevedeno kod nas?

Zanimljivo mi je to što kad sam čitala o njemu i tom njegovom "projektu" (prije par godina je bio veliki intervju u jutarnjem s njim, mislim da je to bilo prije nego što je uopće preveden kod nas) nisam uopće imala želju to čitati, bilo mi je odvratno to što je napravio, mislila sam da se radi o nečemu vulgarnom i eksploatirajućem. Na kraju sam slučajno počela čitati jer je mm dobio za rođendan, i baš mi se svidjelo. Sviđa mi se kako piše, ima nešto magnetično... i nikad mi nije dosadan. Izgleda mi iskren i autentičan, a sviđaju mi se i brojni razgovori i razmišljanja o kulturi i umjetnosti, bliska su mi. Prema svemu sam zapravo ambivalentna; svjesna sam da je sve fikcija jer je sam čin autorefleksije je zapravo čin stvaranja i mislim da bi bilo žalosno da je svijet ostao zakinut za ovo djelo, no istovremeno nisam sigurna što je s etičke strane ispravno i razmišljam kako će njegova djeca na kraju možda imati veće traume od svog oca od njega samog...

Večeras mislim početi njegovu Ima vrijeme za sve - danas sam je vidjela u u nekom izlogu pa sam je kupila - baš je u 2. dijelu opisivao kako ju je pisao pa nisam odoljela.