Gotovo sam progutala ovih 70-ak stranica koje su dostupne na linku - mislim da ću ga prvom prilikom potražiti u knjižnici.Jurana prvotno napisa
 |
|||
|
|
|||
Gotovo sam progutala ovih 70-ak stranica koje su dostupne na linku - mislim da ću ga prvom prilikom potražiti u knjižnici.
Pročitala sam Augusta, Johna Williamsa, inače autora Stonera, knjige koja mi se svojedobno toliko svidjela da je dospjela na moju listu knjiga koje želim još jednom pročitati.
Rijec je o knjizi o znamenitom rimskom caru pisanom u epistolarnoj formi. Uz pisma, autor niže i memoarske bilješke osoba koje okružuju Augusta, zapravo ponavljajući teme iz Stonera, ali ovaj put zaogrnute u povijesni roman. Stilski vrlo dotjeran, a u nas objavljen u odličnom prijevodu.
Imperatora Williams portretira kao usamljenika nošena 'fortunom vitra' poput otpala lista. Kao čovjeka kojim upravlja sudbina, rascjepljenog između ljubavi i dužnosti. Usmjeravanog tuđim ambicijama koliko i vlastitim osjećajem za pravdu. Od mene preporuka!
Btw. Mausa bi ja na popis lektire. I to onaj popis obaveznih. Perzepolis također.
Mausa sam poklonila sinu za Božić, on voli stripove, bio je to pun pogodak!
Marija, koliko sin ima godina?
Moj (13) je najprije rekao da će pročitati, ali onda se prepao da će ga pogoditi stradanja u knjizi, a ja ga nisam nagovarala (dalje ću pisati bijelim slovima da ne pokvarim kome) zbog samoubojstva majke, ono mi je nekako najosobnije.
Posljednje uređivanje od Jurana : 13.03.2018. at 15:23
Cure, imate li kakvu preporuku za sljedece: volim trilere/krimice, ali bez meni bespotrebnih dugih i opsirnih opisa krajolika i sl. Moze i psihotriler, ali da je realan... primijetila sam da mi pase kad je knjiga pisana u 1.licu, ali nije uvjet... hvalaaa
Djevojka u vlakuCure, imate li kakvu preporuku za sljedece: volim trilere/krimice, ali bez meni bespotrebnih dugih i opsirnih opisa krajolika i sl. Moze i psihotriler, ali da je realan... primijetila sam da mi pase kad je knjiga pisana u 1.licu, ali nije uvjet... hvalaaa
Meni se dopao dvojac (suprug i supruga zajedno pišu) pod pseudonimom Lars Kepler, sve što sam dohvatila od njih: Hipnotizer, Noćna mora, Paganinijev ugovor, Svjedok vatre.Cure, imate li kakvu preporuku za sljedece: volim trilere/krimice, ali bez meni bespotrebnih dugih i opsirnih opisa krajolika i sl. Moze i psihotriler, ali da je realan... primijetila sam da mi pase kad je knjiga pisana u 1.licu, ali nije uvjet... hvalaaa
Djevojku u vlaku nisam citala, ali citam njen drugi roman U vodu. Triler je, pripovjeda vise osoba - u prvom licu. Samo, ja bas ne volim trilere, pa mi je malo... naaah, ne bi je bas od srca preporucila.
Posljednje uređivanje od lunja : 06.03.2018. at 14:55
Meni je Djevojka u vlaku bila dobra, a U vodu znatno lošija knjiga. Preporučila bi i Gillian Flynn, Nestala te Alice Sebold, Ljupke kosti.
Ja sad čitam Fionu Barton, Dijete i nisam baš oduševljena. Očekujem od krimića da me 'vuče' čitati, a to nije slučaj.
Evo ga citavog (dva su dijela) na internetu: http://readcomiconline.to/Comic/Maus...370&quality=hq
Meni je Djevojka u vlaku bila pregrozna - ne bih ju ni čitala, neg mi ju je utrpao MM. I pročitala sam ju samo zato, inače bih ju prestala čitat odmah na početku.
No ja nisam mjerilo - ni inače ne volim krimiće
Hvala curke!
Djevojka u vlaku - gledala sam film, ali mi nije bio bas nesto... :/
Uspjela sam podići Keplerovu Uhodu.
Procitala u 3 dana 450str (ok, na bo sam, ali svejedno), knjiga se zove Prevarena, od Charlotte Link. Jako mi se svidio nacin pisanja, bas me vuklo da citam. Bez dosadnih dijaloga, bez previse opisa krajolika i sl.
I ja mrzim opise krajolika, to me iscrpljuje i uvijek mi je tesko zamisliti sto je na obzoru, gdje su obrisi padina, podnozja brda, vrhunci planina, vijugave rijeke u daljini itd.itd.
Zavrsila sam Optuzenu od Drakulicke - razvukla sam je posteno- mucna i teska, prestrasni opisi zlostavljnja..
Usporedno citam Evoluciju Capulrnije Tate, simpaticno, duhovito i vrlo lijepo napisano.
Mogu citati i djeca i odrasli.
Moj je 16, rekao je da je tema teška, ali mu je strip bio jako dobar; doduše, čitao je već Dnevnik Anne Frank i Sadako hoće živjeti, to je bila lektira u 8. r., a čitao je i Kradljivicu knjiga, pa mu to nije prvi susret s temom. A meni je bilo drago kad sam vidjela kako je navalio čitati, jer oko srednjoškolskih lektira samo kuka kako su mu dosadne.
Ja nisam ljubiteljica stripa, ali planiram ga pročitati.
Claudia Tajes: Seksualni život ružne žene
Ovu knjigu je napisala lijepa i vitka žena, ali pravda se time da sve žene ponekad dopuste da ih se tretira s nedovoljno poštovanja, čak i ljepotice, a ne samo one koje (po knjizi) moraju prihvatiti svaku pažnju koja ima se pruži. Roman je kratak, oko 120 stranica, pročitala sam ga u jedno popodne i dosta mi je bio zabavan.
Mana mu je što se osjeća da je pisan po narudžbi pa je radnja podijeljena po epizodama, a prednost mu je što književnica dobro slika ozračje i na trenutke sam stvarno osjetila Južnu Ameriku u njenim rečenicama (spada u brazilsku književnost). Vješto pretvara neugodne trenutke u komiku i sve skupa je simpatično, iako realno nesretno.
Lako se čita.
Još jednom moram Jurani zahvaliti na preporuci za Mausa, pročitala sam ga u cijelosti i fascinirana sam.
Dijelom i zato što se radi o stripu, a o stripovima nemam pojma (nakon faze Miki Mausa nisam nikad ni čitala "prave" stripove). Iznenadilo me koliko je preko ovakvog stripa moguće prenijeti snažnu poruku, možda i jaču nego da je knjiga napisana na klasičan način.
Što se djece tiče... moj trinaestogodišnjak je vidio strip kad sam ga donijela iz knjižnice i odmah poželio i on vidjeti o čemu se radi, pročitao je prvih par poglavlja, ali to su bila ona prijeratna. Onda je posustao na par dana, a ja sam u međuvremenu došla do dijelova za koje nisam baš sigurna kako bi ih on doživio (naročito mi je drugi dio izrazito potresan, a ima i dijelova za koje sam 100% sigurna da ih neće razumjeti). Uglavnom, nije nastavio čitati, a ja ga nisam nagovarala. Ali ako sam posegne još koji put za stripom dok mi je doma, neću se protiviti.
Baš tako, nisam ni ja sklonila strip, ali ga nisam ni poticala.
A iskoristit ću priliku pa ti ponoviti preporuku anamar za Perzepolis, također divan strip.
A ja cu ponoviti i davnu sasinu preporuku za film, odnosno crtić Perzepolis koji je meni bio jednako dojmljiv.
Da zahvalim i na ovoj preporuci, jučer sam donijela Perzepolis iz knjižnice, fascinirana sam!
Ti stripovi od Fibre su mi pravo otkriće, da nije ovog topica, ne bih znala ni da ih ima u knjižnici, a kamoli čitala...
Elena Ferrante: Genijalna prijateljica
Nakon skoro dvije godine što mi je stajala na polici, napokon je i ova knjiga dobila svojih 5 minuta.
A što da vam kažem, knjiga je šarmantna i lako čitljiva, ali moram priznati da mi stil pisanja nije baš sjeo... nekako mi je previše "plain", šta ja znam...
Teško mi je točno reći što mi se nije svidjelo, ali neki opći dojam nije bio oduševljavajući.
To, naravno, ne znači da neću uskoro posegnuti i za nastavcima, odmor i odmak od svakodnevice uvijek je dobrodošao...
E, da... Zaboravih spomenuti i onaj nesretni "rajon", što bi rekla Nano..., i meni je išao na živce.
Bila sam počela brojati koliko puta je spomenut, ali sam se u neko doba spetljala, al' ono, ima ga barem pedesetak.
A propos toga rajona, možda ste već i pisali, ali samo da spomenem, to je zapravo četvrt, kvart, teritorijalna jedinica nekog naselja, ali može biti u razgovornom talijanskom i sinonim za susjedstvo... Dolazi od latinske riječi regionem (akuz. od regio). Povijesno gledano, podjela grada na rajone potječe još iz rimskog razdoblja, ali koristi se još i danas...
Konkretno, rajon u ovoj knjizi navodno se odnosi na "Rione Luzzati" koji se nalazi u istočnom predgrađu Napulja zvanom Gianturco...
Eto
Drago mi je da si me se sjetila.
A o knjizi imamo sličan dojam.
Ja sam pročitala i prevedeni nastavak, koji mi se ipak malo više dopao. I još sam ga pročitala relativno brzo jer sam ležala doma bolesna.
I da, mislim da je Ferrante muško
ma Ferrante je zena. roman previše otvara feminističko pitanje kao središnji dio klasne borbe- nema šanse da bi se neki muškarac toga tako detaljno dohvatio.
I ja mislim da je žena
Posljednja ljubav babe Dunje- Alina Bronsky, gorko slatka, skroz simpatična, puno mi je bolja od Najljuća jela tatarske kuhinje
Naša žena - Tanja Mravak, odlična, isto puno bolja od njene prve knjige
Sad čitam Minijaturisticu, odlična
David Guterson: Cedrovi pod snijegom
Kad sam uzela knjigu u ruke, oduševila sam se. Npr. naslov (Snow Falling on Cedars) pa smještaj na otok u tjesnacu Puget uz SZ američku obalu pa činjenica da se radnja dešava za vrijeme velike snježne oluje. Uz to, predivni opisi prirode i krajolika i čarobno dočarana atmosfera. Uživala sam u prvoj polovici knjige.
Onda mi je počeo smetati štreberski pristup - baš svi detalji su nabrojani, kao da je pisac pisao popise i mentalne mape u kojima će napisati baš sve što mu je vezano uz temu palo na pamet. Ili kao da je prepisao u konačni tekst svaku crticu sa svakog post-ita iz svih dijelova stana koje je godinama lijepio. Kao da je svaka njegova misao prevrijedna da se ne iskoristi. Sad sam ga malo pretjerala, ali pokvario je divno započet roman. U jednom sam času shvatili da sam, dok već volim nepostojeći otok, sasvim ravnodušna prema njegovim stanovnicima, a otočki šarm je vjerojatno trebao biti jedan od glavnih sastojaka uspjeha.
Što se tiče radnje, izostala je neka katarza na kraju, neko jače razrješenje s obzirom na prije nakupljene emocije.
Da sam pisala ovaj osvrt prije par dana, sasvim bi drugačije zvučao - stvarno mi se sviđala knjiga ispočetka. Ovako, vrlo dobra mi je.
Posljednje uređivanje od Jurana : 22.03.2018. at 14:20
Pitali ambasadore nekih zemalja koje bi knjige trebali pročitati oni koji putuju u njihove zemlje i evo što su odgovorili:
https://www.cntraveler.com/gallery/2...-their-country
ajme divno Jurana što si nam to iskopala! Btw, koju bi ste vi preporučili za Hrvatsku da ste ambasador?
Ozbiljno sam se zamislila nad tvojim pitanjem. Čak sam se i osvježila pamćenje čitajući ove linkove:
https://www.jutarnji.hr/vijesti/izbo...ovica/1897173/
https://www.jutarnji.hr/arhiva/10-hr...omana/3943719/
http://citajknjigu.com/10-hrvatskih-...dnom-u-zivotu/
http://gkr.hr/Magazin/Teme/Preporucu...-i-vasem-gustu
Na ovim popisima nema novijih knjiga koje volim: Osmog povjerenika; Vode, paučine; Črne mati zemle; Ciganina, ali najljepšeg.
Ne mogu si pomoći: meni su sve ove knjige premračne, patriotizam bi me spriječio da ih navedem kao sliku zemlje.
Vjerojatno bih na kraju izabrala Koraljna vrata Pavličićeva, zbog pogođene atmosfere otoka i jer govori o hrvatskoj književnosti i kulturnoj povijesti.
Posljednje uređivanje od Jurana : 23.03.2018. at 09:12
odlično, jedino kaj u vrlo malo od navedenih zemalja ima prilike putovat. Šteta kaj ih se više nije uključilo
Ni ja se ne mogu odlučiti, ali baš ću si dati truda. Možda ipak nešto od Krleže, iako je i to mračno... Ne znam
Malo sam gledala baš što preporučuju, pa vidim tu i dosta ulizivanja i političke korektnosti, jer su to sve ambasadori u SAD-u. Pa recimo Indijac ne preporučuje indijskog autora, nego knjigu koju su napisali Amerikanac i Francuz :/
Pa Kanađanin
Ali zato Englez preporučuje McEwana
Ma dajte, kao da Kanada nema bolje literature od knjige o prijateljstvu Kanade i USA...
Aj' za druge zemlje manje-više, al' ovo me snervalo.
Mene zanima što bi naš ambasador preporučio
A kad bi mene pitali...
Hm, a teško je odabrati, fakat
Od novijih možda bih izdvojila Kristiana Novaka, ali gledajući dulje vremensko razdoblje, mislim da bih morala dosta razmišljati između nečega od Krleže i Marinkovićeva Kiklopa...
Haha, Angie, vidim da smo istovremeno pisale i slično razmišljale o ovom linkanom popisu
haha, daHaha, Angie, vidim da smo istovremeno pisale i slično razmišljale o ovom linkanom popisu
a i preporuke bi nam bile iste
nekako mislim da bi mi lakše bilo preporučiti dječju literaturu, jer su mi Kušan i Zlatko Krilić vrh.
a pada mi na pamet kao jedna od najdražih knjiga, iako nije uopće razvikana, ali mene je baš nekako pogodila, knjiga Polusan od Ratka Cvetnića. I Povijest pornografije od Tribusona.
Posljednje uređivanje od Angie75 : 23.03.2018. at 09:31
E, da, Povijest pornografije je izvrsna!
A od dječjih, hm, meni je recimo Ivana Brlić Mažuranić nešto što bih ultimativno izdvojila, onako na prvu...
Pročitala sam Uhodu. Od 5 pročitanih Keplerovih, rekla bi čak da mi je najbolja. Sjajan švedski triler i potpuno neočekivan kraj. Napeto od početka do kraja. Sviđa mi se što je Joona Linna "oživio".
Pročitala Tanju Mravak: Moramo razgovarati i Naša žena. Naša žena mi je daleko bolja. Napreduje!
Teško mi se odlučiti za našeg pisca. Naginjem Šenoi: Zlatarovo zlato, pa spoju s Kamenitim vratima, Gornjim gradom... Odmah me asocira na Mariju Jurić Zagorku i Gričku vješticu - Krvavi most... Odmah bi ta djela stopila s poviješću Zagreba.
Fali mi neka koja bi dočarala otoke.
Od dječjih biram Ivanu Brlić Mažuranić - Šumu Striborovu i Šegrta Hlapića.
Kad sam vidjela postavljeno pitanje ambasadorima, prva knjiga koja mi je pala na pamet je bila: Lav Nikolajevič Tolstoj: Rat i mir. He, he, al nisam Ruskinja.
Posljednje uređivanje od Nera : 23.03.2018. at 10:32
Kad sam čitala Game of Thrones Arya me asocirala na Hlapića.
Šegrt Hlapić - malen kao lakat a veseo kao ptica, uvijek dobre volje, sve ga zanima o svemu razmišlja,...
Arya - brza kao strijela, plaha kao srna... - imam zapisano negdje jer me oduševio opis djevojčice. Ona mi je omiljeni lik. Uz Jona Snowa.
Skinula sam si Homo climaticum u kojem sam i sama pokušala sudjelovati, ali me nisu izabrali. Ne ide mi pero.
Upravo pročitala najnoviji prijevod Ljudmile Ulicke: Zeleni šator.
Knjiga nije tako nova, u originalu je objavljena još 2010., prošle godine sam je vidjela u prijevodu u jednoj beogradskoj knjižari i bilo mi je žao što je nisam tad kupila. Ali isplatilo se pričekati, jer je početkom ove godine izašao hrvatski prijevod, u izdanju Frakture. Dakle, knjiga je genijalna. Priznajem, i inače sam velika štovateljica Ljudmile Ulicke, jer apsolutno sve što sam od nje pročitala bilo mi je izvrsno, ali "Zeleni šator" je pravo remek-djelo. Epski opširan i majstorski ocrtan život u SSSR-u nakon Staljinove smrti, od 50-tih do 80-tih godina, u sjeni staljinizma kojeg formalno više nema, ali tu je KGB, i dalje su učestale policijske premetačine, čitaju se zabranjene knjige (npr. Orwell-ova 1984), pretipkavaju i uvezuju samizdati. Kroz tri glavna lika koje prati od dječačke do odrasle dobi, Ulicka je uspjela ostvariti roman koji je na tragu ruskih klasika. Prepun književnih i glazbenih referenci - osim već spomenutog Orwella, obilno se citiraju Pasternak, Nabokov, Brodski, a jedan od glavnih likova je glazbenik, pa se preko njega upoznajemo i sa Stockhausenom, dok sama radnja romana završava uz smirujuće tonove Bacha i Beethovena.
Kompozicijski je pomalo zamršen, počinje kronološki, ali nakon 100-njak stranica svako poglavlje postaje zasebna priča, koja se nadovezuje na neko od prethodnih. U prvoj polovici knjige, u jednom poglavlju dvoje će se likova će se upoznati, vjenčati, emigrirati, bolovati, ozdraviti i umrijeti - da bi se u kasnijim poglavljima oko tih istih likova ispreplela cijela mreža drugih događaja i sudbina. Malo mi je to isprva bilo čudno, ali kasnije sam shvatila sistem i postalo mi je zabavno nagađati oko kojeg detalja će izgraditi sljedeće poglavlje.
Roman ima preko 500 stranica, trudila sam se čitati ga sporo jer mi je bilo žao prebrzo ga završiti. I opet je završio prebrzo...
Nedavno sam pročitala Iskreno vaš, Šurik i Daniel Stein, prevoditelj. Vidjela sam da je preveden Zeleni šator i razmišljala o njemu. Svakako ide na listu što čitati.
Pročitala sam Ivu Uščumlić: Omara. Glavna radnja romana je nestanak žene. Vješto je isprepletena prošlost i sadašnjost. U napetost otkrivanja nestanka upleteni su drugi likovi romana, a kad ih se dočepaju novinari i seciranje njihovih života. Postavlja se pitanje što je ljubav, kad i kako nestaje?
Posljednje uređivanje od Nera : 28.03.2018. at 14:38
Jaooo, Tanja, tnx, najviše volim tvoje preporuke i već se veselim Zelenom šatoru
Robert Seethaler - Čitav jedan život
Na samo stotinjak stranica stao je čitav jedan život Andreasa Eggera, gorštaka iz austrijskih Alpi. U životu nije ništa značajno postigao, iskusio je (nakratko) ljubav, rat i preobrazbu svog kraja u skijašku meku koji je to postao jer su ljudi poput njega premostili planinu žičarama.
Dirljiv, sažet opis jednog postojanja na mahove me (samo zbog mjesta radnje) podsjetio na Brodeckov izvještaj, a zbog kratkog proplamsaja prave ljubavi na sudbinu Williamsovog Stonera.
Kad sam već tu, da prijavim Mjerenje svijeta, ali samo kao pokušaj, teško mi je bilo pratiti, nije mi se svidjelo.
Posljednje uređivanje od chesil : 30.03.2018. at 11:38
Čeka me na noćnom ormariću. Posudila sam ga prošli tj.
Chesil, dosta nam se poklapa knjizevni ukus, pratim te
Da, ina, i ja sam skužila, iščitavajući stari topic, da su nam se svidjeli isti autori i naslovi
Guglajući knjigu koju sam pročitala pronašla sam Jagnu Pogačnik
I meni se Crvena voda jako svidjela. No, kritičarka je napisala puno bolju preporuku za taj roman, nego što bih ja.I meni je odlična Crvena voda. Prava mjera pametnog i čitljivogPročitala "Crvenu vodu" Jurice Pavičića - odlično! Riječ je o krimiću, pa ne mogu otkriti detalje
Roman od 300-njak stranica pročitala sam u tri dana, i još mi je bilo žao što tako brzo ide, tako da i to može biti preporuka.
Pravila pisanja postova
