ma Ferrante je zena. roman previše otvara feminističko pitanje kao središnji dio klasne borbe- nema šanse da bi se neki muškarac toga tako detaljno dohvatio.
ma Ferrante je zena. roman previše otvara feminističko pitanje kao središnji dio klasne borbe- nema šanse da bi se neki muškarac toga tako detaljno dohvatio.
Posljednja ljubav babe Dunje- Alina Bronsky, gorko slatka, skroz simpatična, puno mi je bolja od Najljuća jela tatarske kuhinje
Naša žena - Tanja Mravak, odlična, isto puno bolja od njene prve knjige
Sad čitam Minijaturisticu, odlična
David Guterson: Cedrovi pod snijegom
Kad sam uzela knjigu u ruke, oduševila sam se. Npr. naslov (Snow Falling on Cedars) pa smještaj na otok u tjesnacu Puget uz SZ američku obalu pa činjenica da se radnja dešava za vrijeme velike snježne oluje. Uz to, predivni opisi prirode i krajolika i čarobno dočarana atmosfera. Uživala sam u prvoj polovici knjige.
Onda mi je počeo smetati štreberski pristup - baš svi detalji su nabrojani, kao da je pisac pisao popise i mentalne mape u kojima će napisati baš sve što mu je vezano uz temu palo na pamet. Ili kao da je prepisao u konačni tekst svaku crticu sa svakog post-ita iz svih dijelova stana koje je godinama lijepio. Kao da je svaka njegova misao prevrijedna da se ne iskoristi. Sad sam ga malo pretjerala, ali pokvario je divno započet roman. U jednom sam času shvatili da sam, dok već volim nepostojeći otok, sasvim ravnodušna prema njegovim stanovnicima, a otočki šarm je vjerojatno trebao biti jedan od glavnih sastojaka uspjeha.
Što se tiče radnje, izostala je neka katarza na kraju, neko jače razrješenje s obzirom na prije nakupljene emocije.
Da sam pisala ovaj osvrt prije par dana, sasvim bi drugačije zvučao - stvarno mi se sviđala knjiga ispočetka. Ovako, vrlo dobra mi je.
Posljednje uređivanje od Jurana : 22.03.2018. at 14:20
Pitali ambasadore nekih zemalja koje bi knjige trebali pročitati oni koji putuju u njihove zemlje i evo što su odgovorili:
https://www.cntraveler.com/gallery/2...-their-country
odlično, jedino kaj u vrlo malo od navedenih zemalja ima prilike putovat. Šteta kaj ih se više nije uključilo
Ozbiljno sam se zamislila nad tvojim pitanjem. Čak sam se i osvježila pamćenje čitajući ove linkove:
https://www.jutarnji.hr/vijesti/izbo...ovica/1897173/
https://www.jutarnji.hr/arhiva/10-hr...omana/3943719/
http://citajknjigu.com/10-hrvatskih-...dnom-u-zivotu/
http://gkr.hr/Magazin/Teme/Preporucu...-i-vasem-gustu
Na ovim popisima nema novijih knjiga koje volim: Osmog povjerenika; Vode, paučine; Črne mati zemle; Ciganina, ali najljepšeg.
Ne mogu si pomoći: meni su sve ove knjige premračne, patriotizam bi me spriječio da ih navedem kao sliku zemlje.
Vjerojatno bih na kraju izabrala Koraljna vrata Pavličićeva, zbog pogođene atmosfere otoka i jer govori o hrvatskoj književnosti i kulturnoj povijesti.
Posljednje uređivanje od Jurana : 23.03.2018. at 09:12
Ni ja se ne mogu odlučiti, ali baš ću si dati truda. Možda ipak nešto od Krleže, iako je i to mračno... Ne znam
Malo sam gledala baš što preporučuju, pa vidim tu i dosta ulizivanja i političke korektnosti, jer su to sve ambasadori u SAD-u. Pa recimo Indijac ne preporučuje indijskog autora, nego knjigu koju su napisali Amerikanac i Francuz :/
Pa Kanađanin
Ali zato Englez preporučuje McEwana
Ma dajte, kao da Kanada nema bolje literature od knjige o prijateljstvu Kanade i USA , ovo je tipični političko-poltronski izbor, rekla bih ...
Aj' za druge zemlje manje-više, al' ovo me snervalo .
Mene zanima što bi naš ambasador preporučio , ili recimo, naš generalni konzul u NY ...
A kad bi mene pitali...
Hm, a teško je odabrati, fakat
Od novijih možda bih izdvojila Kristiana Novaka, ali gledajući dulje vremensko razdoblje, mislim da bih morala dosta razmišljati između nečega od Krleže i Marinkovićeva Kiklopa...
Haha, Angie, vidim da smo istovremeno pisale i slično razmišljale o ovom linkanom popisu
haha, da
a i preporuke bi nam bile iste
nekako mislim da bi mi lakše bilo preporučiti dječju literaturu, jer su mi Kušan i Zlatko Krilić vrh.
a pada mi na pamet kao jedna od najdražih knjiga, iako nije uopće razvikana, ali mene je baš nekako pogodila, knjiga Polusan od Ratka Cvetnića. I Povijest pornografije od Tribusona.
Posljednje uređivanje od Angie75 : 23.03.2018. at 09:31
E, da, Povijest pornografije je izvrsna!
A od dječjih, hm, meni je recimo Ivana Brlić Mažuranić nešto što bih ultimativno izdvojila, onako na prvu...
Pročitala sam Uhodu. Od 5 pročitanih Keplerovih, rekla bi čak da mi je najbolja. Sjajan švedski triler i potpuno neočekivan kraj. Napeto od početka do kraja. Sviđa mi se što je Joona Linna "oživio".
Pročitala Tanju Mravak: Moramo razgovarati i Naša žena. Naša žena mi je daleko bolja. Napreduje!
Teško mi se odlučiti za našeg pisca. Naginjem Šenoi: Zlatarovo zlato, pa spoju s Kamenitim vratima, Gornjim gradom... Odmah me asocira na Mariju Jurić Zagorku i Gričku vješticu - Krvavi most... Odmah bi ta djela stopila s poviješću Zagreba.
Fali mi neka koja bi dočarala otoke.
Od dječjih biram Ivanu Brlić Mažuranić - Šumu Striborovu i Šegrta Hlapića.
Kad sam vidjela postavljeno pitanje ambasadorima, prva knjiga koja mi je pala na pamet je bila: Lav Nikolajevič Tolstoj: Rat i mir. He, he, al nisam Ruskinja.
Posljednje uređivanje od Nera : 23.03.2018. at 10:32
Kad sam čitala Game of Thrones Arya me asocirala na Hlapića.
Šegrt Hlapić - malen kao lakat a veseo kao ptica, uvijek dobre volje, sve ga zanima o svemu razmišlja,...
Arya - brza kao strijela, plaha kao srna... - imam zapisano negdje jer me oduševio opis djevojčice. Ona mi je omiljeni lik. Uz Jona Snowa.
Zanimljivo. Nisam gledala sve ove linkove, ali pretpostavljam da neki od njih navode Marinkovićeva Kiklopa. Meni je to roman br. 1 u hrvatskoj književnosti nakon 1900.
A od još suvremenijih autora, osim nabrojanih "mračnijih" knjiga, dobar izbor bio bi i Kalendar Maja Z. Ferića
Skinula sam si Homo climaticum u kojem sam i sama pokušala sudjelovati, ali me nisu izabrali. Ne ide mi pero.
G. K: Chesterton: Drvlje oholosti
Ova je knjiga prevedena na hrvatski 2016. kao Stabla ponosa i onda ponovo 2017. kao Drvlje oholosti. Majketimile, koje dobre knjige čekaju na prijevod, a mi tiskamo 2 različita prijevoda ovog djela u 2 godine.
Radi se o knjižnici - 172 stranice s fontom veličine 16 (preporuka za gospođe u godinama ). Kažu da je ovo gotski roman (krimić/triler osebujnog, bogatog stila). Prevoditeljica si je dala truda i postigla svakojake jezične vratolomije da prenese izvorni stil. Čita se brzo, ali predmnijevam, brzo i zaboravlja. Na trenutka sam imala dojam da čitam kojeg južnoameričkog fantastičara.
Upravo pročitala najnoviji prijevod Ljudmile Ulicke: Zeleni šator.
Knjiga nije tako nova, u originalu je objavljena još 2010., prošle godine sam je vidjela u prijevodu u jednoj beogradskoj knjižari i bilo mi je žao što je nisam tad kupila. Ali isplatilo se pričekati, jer je početkom ove godine izašao hrvatski prijevod, u izdanju Frakture. Dakle, knjiga je genijalna. Priznajem, i inače sam velika štovateljica Ljudmile Ulicke, jer apsolutno sve što sam od nje pročitala bilo mi je izvrsno, ali "Zeleni šator" je pravo remek-djelo. Epski opširan i majstorski ocrtan život u SSSR-u nakon Staljinove smrti, od 50-tih do 80-tih godina, u sjeni staljinizma kojeg formalno više nema, ali tu je KGB, i dalje su učestale policijske premetačine, čitaju se zabranjene knjige (npr. Orwell-ova 1984), pretipkavaju i uvezuju samizdati. Kroz tri glavna lika koje prati od dječačke do odrasle dobi, Ulicka je uspjela ostvariti roman koji je na tragu ruskih klasika. Prepun književnih i glazbenih referenci - osim već spomenutog Orwella, obilno se citiraju Pasternak, Nabokov, Brodski, a jedan od glavnih likova je glazbenik, pa se preko njega upoznajemo i sa Stockhausenom, dok sama radnja romana završava uz smirujuće tonove Bacha i Beethovena.
Kompozicijski je pomalo zamršen, počinje kronološki, ali nakon 100-njak stranica svako poglavlje postaje zasebna priča, koja se nadovezuje na neko od prethodnih. U prvoj polovici knjige, u jednom poglavlju dvoje će se likova će se upoznati, vjenčati, emigrirati, bolovati, ozdraviti i umrijeti - da bi se u kasnijim poglavljima oko tih istih likova ispreplela cijela mreža drugih događaja i sudbina. Malo mi je to isprva bilo čudno, ali kasnije sam shvatila sistem i postalo mi je zabavno nagađati oko kojeg detalja će izgraditi sljedeće poglavlje.
Roman ima preko 500 stranica, trudila sam se čitati ga sporo jer mi je bilo žao prebrzo ga završiti. I opet je završio prebrzo...
Jaooo, Tanja, tnx, najviše volim tvoje preporuke i već se veselim Zelenom šatoru
Nedavno sam pročitala Iskreno vaš, Šurik i Daniel Stein, prevoditelj. Vidjela sam da je preveden Zeleni šator i razmišljala o njemu. Svakako ide na listu što čitati.
Pročitala sam Ivu Uščumlić: Omara. Glavna radnja romana je nestanak žene. Vješto je isprepletena prošlost i sadašnjost. U napetost otkrivanja nestanka upleteni su drugi likovi romana, a kad ih se dočepaju novinari i seciranje njihovih života. Postavlja se pitanje što je ljubav, kad i kako nestaje?
Posljednje uređivanje od Nera : 28.03.2018. at 14:38
Robert Seethaler - Čitav jedan život
Na samo stotinjak stranica stao je čitav jedan život Andreasa Eggera, gorštaka iz austrijskih Alpi. U životu nije ništa značajno postigao, iskusio je (nakratko) ljubav, rat i preobrazbu svog kraja u skijašku meku koji je to postao jer su ljudi poput njega premostili planinu žičarama.
Dirljiv, sažet opis jednog postojanja na mahove me (samo zbog mjesta radnje) podsjetio na Brodeckov izvještaj, a zbog kratkog proplamsaja prave ljubavi na sudbinu Williamsovog Stonera.
Kad sam već tu, da prijavim Mjerenje svijeta, ali samo kao pokušaj, teško mi je bilo pratiti, nije mi se svidjelo.
Posljednje uređivanje od chesil : 30.03.2018. at 11:38
Chesil, dosta nam se poklapa knjizevni ukus, pratim te .
Da, ina, i ja sam skužila, iščitavajući stari topic, da su nam se svidjeli isti autori i naslovi
Paralelno čitam Jareda Diamonda Sva naša oružja i Szilard Borbelyja Nevoljnici - Zar je Mesija već otišao?
Obje izvrsne, s tim da je prva publicistika o razvoju civilizacija a druga roman o odbačenosti u društvu u kojem je pripovjedač 11-estogodišnji dječak. No ne radi se o vršnjačkom odbacivanju i neprihvaćanju, nego o tome kako je biti drugačija obitelj u okolini punoj trauma, u društvu u kojem su mnogi krivi a kolektivno su zaostali i isfrustrirani. Puno je tu zanimljivih tema, od miješanja različitih vjera, nacija, društvenih uređenja, prošlosti o kojoj vlada šutnja i rezigniranost. Sve u svemu, pomalo depresivan roman a opet ga je teško ispustiti iz ruku.
Pitanje anatomije - Marina Vujčić, svidjelo mi se, malo je neobična, nekako sama tema mi je neobična ali ond asam se oduševila kako od "ničega" žena napiše knjigu
i koliko se zapravo puno toga ima reći na temu leđa
nikad o leđima nisam razmišljala na taj način i knjiga mi je zapravo osvijestila tu činjenicu
Kad župniku prekipi- Jean Mercier - simpatično štivo za popodnevni čaj
Večera -Herman Koch - još ga nisam završila - nisam uspjela razviti stav- nije da me oduševljava, ali nije ni da mi se ne čita - tema je jedna obitelj u kojoj je stariji brat poznati nizozemski političar, a mlađi ga zapravo prezire i smatra prikrivenom seljačinom
plus zajednički problem - njihovi sinovi u tinejdžerskim godinama naprave neku grdu stvar - tema sama po sebi odlična ali fali joj neke razrađenosti, na dijelovima mi se sve čini presiječeno
vidjet ću još do kraja...
Krenula me Slavenka Drakulić: Optužena, pa Frida, Mileva Einstein i sad Dora i Minotaur. Žene intelektualke, umjetnice koje su uništili muškarci, njihove velike ljubavi. Jedino je Frida ostala svoja i prkoseći duševnoj i fizičkoj boli stvorila umjetnost. Zašto su geniji toliko tašti, sebični i bezosjećajni?
Procitala Ivicu Ivanisevica 'Klanjam se'-zgodno, svidjet ce se mom tati, on voli taj njegov splet humora na povijesnim prekretnicama. Sad citam Hertu Mueller 'Da mi je bilo ne susresti sebe', dobra mi je zasad.
Herta mi je ipak bila too much...previse toga kosmarnog.
Nije roman, spada u popularnu znanost, ali se čita kao da je roman. Preporučili su ga među inima Mark Zuckerberg, Bill Gates i Barack Obama, pa ga vrijedi ovdje navesti - Yuval Noah Harari Sapiens: kratka povijest čovječanstva. Svjetski bestseler zadnjih godina, preveden na 35 jezika.
Zanimljiva knjiga, uzbudljiv prikaz evolucijskog i povijesnoga puta koji je prošla naša vrsta, kronološki pokriva period od prapovijesti i pojave Homo sapiensa do sadašnjosti. Na temelju recentnih znanstvenih radova iz polja biologije, biokemije, arheologije, sociologije pristupa usponu Sapiensa iz različitih kutova – spajajući povijest, antropologiju, ekonomiju i religiju, a sve s lakoćom i humorom. Impresivna autorova moć sinteze stvara povijest koja može biti zabavna, edukativna i razumljiva svima.
Posljednje uređivanje od roman972 : 05.04.2018. at 13:51
Stoji mi na uzglavlju, ali budući da je to moja knjiga, uvijek mi nešto što hitno moram vratiti uleti :/
Ako zelis nastaviti sa stripom preporucam i Asterios Polyp - D. Mazzucchellija te Svagdanju borbu - M. Larceneta
Nekidan sam čitala Perzepolis s predloženog linka, ali sam se paralizirala od straha s obzirom na to što se u nas događa (konzervativna revolucija i dr.).
sto se najvise posudjuje u hr knjiznicama
https://www.tportal.hr/kultura/clana...-foto-20180408
ja friško pročitala Richarda Flanagana - Uskim putom duboko na sjever
divna
U jednom intervjuu Jurica Pavičić rekao je da je naslov Crvena voda posveta knjizi koju voli, a koja se zove Crna voda švedske književnice Kerstin Ekman.
Ja je pročitala.
Smještena je radnjom na sjever Švedske, skroz gore, i radnja počinje na Ivanje, na noć kad je cijelu noć dan
Odvija se radnja još i u Norveškoj i u Finskoj, a Norveška je od svih njih najsjevernije.
Govori se svim ovim jezicima (bez brige, sve je prevedeno), a još i laponskim pa je ovo pravi nordijski roman, malo je reći skandinavski.
Krimić, ali teško da je tipični. Desi se tu ubojstvo, ali dvije trećine romana mi ni ne znamo ima li kakve istrage, a kamoli kako ide. Ipak, ljudi koji su bili tu u blizini zločina još se godinama sjećaju pa se na kraju sve i razriješi. Kao i u Crvenoj vodi, na kraju istražuju hladno umorstvo.
A ljudi moji te Švedske. Uopće nije kako bih je ja zamišljala. Prije bih rekla neki sjeverni Balkan. Bit će kod nas vrijedi što južnije, to tužnije, a u njih što sjevernije.
Vrlo zanimljiva je ova knjiga, iako malo mračna. Puno opisa prirode - stalno netko hoda gore-dolje po toj planini.
I još moram napisati da je u nas izdana 1998., a da ja ne mogu povjerovati da je sada 20 godina kasnije.
Ovjde se spominjao Junot Diaz, meni je još na "to read" listi
ali sam htjela podijelit njegov tekst u kojem progovara o svom seksualnom zlostavljanju u djetinjstvu i efektu koji je imalo na njega, vrlo dirljivo
https://www.newyorker.com/magazine/2...M4MDc4MzQ0OAS2
Divno i bolno.
Meni je njegov roman bio odličan, ali s malo preporemećenim likovima, a sad mi se čini da to bolje razumijem.
ajme rasplakalo me ovo... hvala tang na linku!
I ja sam uživala čitajući roman iako mi se nije sasvim svidio kraj. Što se tiče Bate Životinje u partizanskim filmovima, i ovdje glavna junakinja samo-što-nije superheroj, ali neka je to jednom i žena znanstvenica od 43 godine. Također su mi odlično sjele kratke rečenice i ogoljen stil jer mi ih je bilo jako lako čitati. Nije mi mrsko ni koketiranje s fantastikom.
Ovaj roman je atmosferom i stavom drugačiji od Smile - neozbiljan je i ciničan na momente. Svaka čast autoru kad može napisati dva tako različita romana iz iste glave.