Ja sam isto na Doppleru umirala od smijeha, i onda ga dala mužu, jer me glavni lik silno na njega podsjećao, pa sam mislila da će njemu bit još urnebesnije. On je pročitao i rekao da mu je knjiga - jako tužna.

Mene je Otmjenost ježa jako živcirala, točnije ta kućepaziteljica, i autor koji je očito na njenoj strani. Meni je upravo ona bila teški snob, u smislu "ljudi koji ne prate umjetnost nego se bave trivijalnim stvarima su glupi i ona ustvari na sve njih gleda s visoka, a njeno poštovanje instant kupuješ citiranjem Tolstoja". MIslim, davno sam je čitala pa mi je puno nijansi izblijedilo, ali za mene je to bila jedna od onih knjiga kojom su svi oko mene oduševljeni, ali ja se s njom nisam našla nikako.