Hvala, zvuci zanimljivoPeterlin prvotno napisa
 |
|||
|
|
|||
Hvala, zvuci zanimljivo
A Kishon? Citljivo i urnebesno.
Optimist, zaviri na Frakturinoj web stranici - možda nađeš još nešto: https://fraktura.hr/knjige/beletrist...tke-price.html
A bogme bih i ja mogla to učiniti. Zadnje vrijeme sam toliko krepana da baš i ne čitam puno, ali za priče je lakše naći vremena.
Hvala, zlatne ste.
Inace bas i nisam veliki ljubitelj prica (rijetke su me odusevile), ali u nedostatku vremena za nesto konkretnije, zadovoljit cu se njima.
Nekad mi se čini da je teže napisati dobru kratku priču ili zbirku priča nego romančinu.
Ne bih znala iz vlastitog iskustva, nisam pisala ni jedno ni drugo, ali često primjećujem da se autori, koji su se najprije afirmirali kao pisci priča, zalete u želji da napišu i roman, pa se poskliznu na formi. Imam dojam da je kvalitetan roman ipak teže napisati.
A u čemu je problem - investiraš par tisuća kuna u vlastito izdanje i nadaš se najboljem.
Mene su neko vrijeme spopadali silni izdavači po načelu - ti lijepo plati fiksni iznos, a mi ti složimo sve ostalo - recenzija nepotrebna. Žao mi je da nisam stisnuo zube kad sam imao vitamina za to. Vjerojatnost financijskog uspjeha je zanemarivo mala. Tko se nada zaradi 'mašio je profesiju.
Znam jednog privatnog izdavača koji razumno dobro živi. Izdanja su mu tipično u tiraži od 1000 komada. To je za Hrvatsku o-ho-ho. Tajna njegovog uspjeha je što istovremeno nudi priličan broj izdanja.
Da se obogatim, trebala bih pisati kao Nives Celzijus, hehehe....
Pročitala do kraja Priručnik za spremačice, priče su majstorski napisane i knjiga je izvrsna, ali teme koje obrađuje su vrlo, vrlo teške, da ne kažem mučne. Tako da mi je za čitanje trebalo više vremena nego što sam planirala jer jednostavno nisam bila u stanju brzo čitati.
Tako da i nije neka preporuka za opuštanjeali nisam htjela odustati, zaista je riječ o vrhunskoj književnosti.
Apostolos Doxiadis: Stric Petros i Goldbachova slutnja
Knjigu promoviraju kao matematički triler, i kao dalekog rođaka Imena ruže.
Knjigu je napisao matematičar (koji je kao 15-godišnjak primljen na studij matematike u SAD-u, a sad se bavi pisanjem, režijom i kinematografijom), preveo ju je profesor s FER-a, a pogovor napisao profesor s PMF-a i već to govori o interesima i znanstvenoj podlozi knjige. Ima nekoliko stranica u knjizi koje dublje ulaze u matematičku teoriju, ali mogu se slobodno preskočiti. Ja čak ni nisam jer je dosta spretno objašnjeno. Inače za knjigu vrijedi manje je više - što se meni sviđa. Lako se čita, zanimljiva je, pročitala sam je u dan (nije duga). Radnja se dešava u Grčkoj, Njemačkoj, Engleskoj i Americi i u kratkim potezima dočarava i povijesne okolnosti u kojima je smještena.
Dobar je prijedlog za mlade - i ja sam je našla u prijedlogu novog popisa lektire za srednje škole. Osobito mlade koji vole matematiku. Šarmantno, ugodno iznenađenje.
Veliki X!
Hvala Jurana!
Susan Abulhawa: Svitanja u Jeninu
Roman o progonu Palestinaca sa zemlje na kojoj su boravili 800 godina i njihov odlazak u izbjeglištvo. Piše ga unuka Palestinca, izuzetno toplo. Gušt mi ju čitati, al nikako naći dovoljno vremena.
Čitala i da, svaka preporuka! Ja volim takav tip knjiga, imam osjećaj da sam blagi mazohist po pitanju uzivanja u potresnim štivima.
Trenutno sam se uhvatila našeg dvojca Lari Mari. Dobila Bremenitu šutnju na poklon i onako...osrednje me zadovoljila no odlučila uzeti još nešto njihovo i u knjižnici nađem njih debitantski roman Bez ljubavi i mržnje. pročitala sam ga u jednom dahu i još sam bez riječi...kad se vrate mogu napisati koju
Davor Rostuhar: Polarni san
Ovo mi je najlošija Rostuharova knjiga. Vjerojatno je radi obaveza prema sponzorima morao požuriti s izdavanjem pa se to osjeti.
Ako i izbacim iz jednadžbe osobnost autora (koju je, na kraju krajeva, imao i u drugim svojim knjigama
Definitivno nije preporuka za tanju
Davor Rostuhar: Polarni san
Ovo mi je najlošija Rostuharova knjiga. Vjerojatno je radi obaveza prema sponzorima morao požuriti s izdavanjem pa se to osjeti.
Ako i izbacim iz jednadžbe osobnost autora (koju je, na kraju krajeva, imao i u drugim svojim knjigama
Definitivno nije preporuka za tanju
Ni inače ne volim previše Rostuhara kao pisca - iako se divim ekspedicijama koje poduzima. Prije tjedan dana bili smo na njegovom ponovljenom predavanju u Lisinskom i dojam je opet bio isti - na početku predavanja bio je osrednje loš, ali nakon 45 minuta tog osrednjeg dijela pustio je film o tom poduhvatu, i to je zbilja bilo fascinantno i dojmljivo. Ali s puno slika i dodanih zvukova, uz minimalno teksta
Baš ti hvala, nisam uspjela ići. Znači - njega u vizualnom formatu "konzumirati"
Ni inače ne volim previše Rostuhara kao pisca - iako se divim ekspedicijama koje poduzima. Prije tjedan dana bili smo na njegovom ponovljenom predavanju u Lisinskom i dojam je opet bio isti - na početku predavanja bio je osrednje loš, ali nakon 45 minuta tog osrednjeg dijela pustio je film o tom poduhvatu, i to je zbilja bilo fascinantno i dojmljivo. Ali s puno slika i dodanih zvukova, uz minimalno teksta
O da, Rostuhara smo mi poslušali na Festivalu putovanja u Šibeniku i najbolje od svega je film. Iako, imao je par duhovitih momenata i u pripovijedanju :D, no pozitivnom dojmu je doprinijela i sama atmosfera Festivala i topla šibenska noć na trgu Sv. I. Pavla.
Elias Canetti: Spašeni jezik
Ovo je prvi svezak trodijelnih memoara pisca nobelovca. Više puta sam napisala da volim autobiografske proze pa me ni ova nije ni u čemu razočarala. Zanimljivo je pisanje, a zanimljiv je i život književnika koji dolazi iz obitelji za koje se može reći da su pravi Europljani - i po zemljama u kojima su živjeli i po jezicima koji su govorili.
Oni su Sefardi smješteni (u početku) u bugarski grad pod Otomanskim carstvom. Kasnije žive u Manchesteru, Beču, raznim gradovima u Švicarskoj - i to sve do autorove 16. godine do koje opisuje u ovoj knjizi. Govore židovskošpanjolski, bugarski, turski, njemački, engleski, a naravno da i svi uče francuski jer kako bi se inače sporazumijevali na putovanjima po Europi. Pisac je znatiželjno i načitano dijete koje spletom okolnosti razvije neobičan i nezdrav odnos s majkom i jedno od one djece kojima u školi kažu: Previše dižeš ruku.
Meni je bilo jako zanimljivo i učas sam je pročitala
Ljudmila Ulicka: Veseli sprovod simpatična priča puna prilično živopisnih likova ruske emigracije u NY. Radnja je cca 90tih prošlog stoljeća Sad sam kao tanja_b al meni je Ulicka baš nekako "sjela".
Pascal Bruckner: Neprestana ushićenost. Esej o prisilnoj sreći.
Odlično.
Mali odmak od romaneskne književnosti...
Filozofski, ali i povijesno-literaturni pristup pitanju sreće...
Je li "biti sretan"svojevrsni imperativ koji se neprestano nameće?
Što je sreća uopće i što nas (ne) čini sretnima?
Malo bla-bla razglabanja na ovu temu, ali j'aime Bruckner i njegovo razmišljanje
Procutala Uskim putom duboko na sjever. Knjiga taman po mom gustu, uzivala i preporucam.
ove godine na FSK dolazi Richard Flanagan, ja planiram otici i poslusati ga
(ako bude u Zagrebu, i ako bude u meni odgovarajucem terminu - ne kao Nesbo, u 10 ujutro u radni dan)
Pri kraju sam Lisice od Ugresic. Hvala na preporukama - uzivam u knjizi!
i ja sam ju uzela - čekam GO. Sad se mučim s jednom knjigom i mislim si bih li ju ostavila. Al sam baš nedavno vratila dvije nepročitane knjige pa me sad grize savjest
Ja puževom brzinom čitam knjigu Edith Sheffer Asperger's Children https://www.amazon.com/Aspergers-Chi.../dp/0393609642 (ne zato jer je loša - dapače, odlična je, ali je na engleskom... Nije meni problem čitati krimiće i drugu nezahtjevnu literaturu na engleskom, ali ovo je knjiga koja ima meni nepoznatu stručnu terminologiju + gomilu povijesnih referenci koje zahtijevaju pažnju i trud, tako da mi ide polako. Vjerojatno mi ne bi išlo puno brže ni na hrvatskom). Vrlo je dojmljiva i vrijedi truda.
Još nisam došla ni do trećine, pa nemam konačno mišljenje, ali ovo je jedna od knjiga koje čovjeku daju misliti, jer daju uvid u jedno doba koje zapravo i nije davna prošlost.
Započela sam Tango stare garde, A. Perez-Reverte.
Čini se obečavajuće... još sam pri uvodu u radnju, a već mi teško pustiti ju iz ruku
Santiago Roncagliolo: Noć pribadača
Roman suvremenog peruanskog autora koji na vrlo spretan način povezuje različite tematike - tinejdžerski bunt, buđenje seksualnosti, otpor prema autoritetu, da bi kroz naoko obične događaje radnja krenula u smjeru napetog trilera koji vodi prema... neću reći prema čemu, ali garantiram da je razvoj događanja, iako donekle predvidiv, ipak majstorski razrađen (drugu polovicu knjige pročitala sam u jednom danu).
Ali uz tu mladenačku priču, autoru je uspjelo uplesti i peruansku stvarnost 90-tih, prožetu minulim ratom, terorističkim napadima i životom u stalnoj napetosti i istovremeno izolaciji od suvremenih trendova.
Priču pripovijedaju četiri glavna lika, prisjećajući se srednjoškolskih dana i događaja oko kojeg se vrti cijeli roman, a četiri pripovjedne perspektive omogućuju autoru pomnu psihološku karakterizaciju svakog od njih. Rekla bih da mu je prilično dobro uspjelo
Uglavnom - moja preporuka, zaista je dobro ispripovijedano i zanimljivo. Roman sadrži sve što bi trebao imati - napetu priču, interesantne likove i dobru psihološku karakterizaciju.
Zvuci odlicno
procitala sam Zeleni sator, Ljudmile Ulicke
divno pise, divan roman <3
svakako cu i ostale prevedene uzeti u ruke
sad citam Karijeru zla, Roberta Galbreitha (aka JK Rawling)
volim Cormorana Strike.a i Robin Ellacott, bas su dobar par,
Rawling pise zanimljivo, volim njezine romane za odrasle
Posljednje uređivanje od emily : 30.06.2018. at 13:06
Napravili su i seriju Strike. Iskreno, nije mi nešto niti taj krimić a niti serija, ali shipam Robin i Cormorana
http://www.the-leaky-cauldron.org/wp...binwalking.jpg
Olga Tokarczuk iz Poljske dobitnica je Man Booker International priznanja za ovu godinu. A kako je u konkurenciji bila i meni odlična Virginie Despentes ponukalo me to da pročitam (dosada) dvije njezine knjige prevedene u nas, Tjeraj svoj pug preko mrtvačkih kostiju i Dom danji, dom noćni.
Prva je kriminalistički roman. I kao što je naslov drugačiji i pomaknut, takva je i knjiga: drugačija od anglofonih ili skandinavskih "bestseler" krimića. A takva je i pripovjedačica i glavna junakinja, vegetarijanka i astrologinja, bivša inženjerka i nastavnica koja živi izolirana okružena tek nekolicinom susjeda. Mrtva tijela koja izviru posvuda oko glavne protagonistice, čija je teorija da su ubojice zapravo divlje životinje nisu ono što me ponijelo da knjigu pročitam u dahu, već je to bio istančani stil prožet filozofskim promišljanjima. Taj segment Olgina pisanja još je više izražen u drugoj njenoj knjizi koju sam pročitala.
Dom danji, dom noćni roman je bez stroge fabule, a autorica čitatelja bacaka po vremenskim razdobljima bez ikakva pravila. Glavni likovi i ovdje žive udaljeni od svijeta. Neki su dijelovi knjige dugi tek nekoliko redaka, neki se likovi pojavljuju više puta, a neki ostaju epizodisti, no sve su priče upečatljive i dirljive. Najviše me dojmila pripovijest o svetici Kummernis i njenu biografu te njemačkom paru koji se vraća u zemlju svojega djetinjstva. Iako se iz ovoga mog opisa može steći dojam da taj pačvork ne funkcionira kao cjelina, mene je knjiga potpuno obuzela.
Olgi Tokarczuk ću se vratiti, jer je riječ o vrhunskoj književnosti.
I meni je bila odlična knjiga Tjeraj svoj plug preko mrtvačkih kostiju.
Ovaj čudnjikav naslov je citat Blakea koji protagonistica prevodi zajedno s prijateljem. Volim kad se radnja odvija (ili barem započinje, kao ovdje) po žestokoj zimi, a volim i autsajdere likove, kad pronađu društvo srodnih. Vrlo zrelo, profesionalno vješto pisanje, dorađeno djelo.
Kako sam izbrojala da sam u ovoj godini pročitala više od 52 knjige, koliki mi je otprilike godišnji plan, ponavljam knjigu koju sam čitala prošle godine u ovo vrijeme - putopis po Velikoj Britaniji - i malo se brinem koliko sam toga zaboravila u godinu dana, ali se i nanovo zabavljam
Jurana, 52!
Pa kad prije!? Sad si me ubedirala, pa to je više od dvije knjige tjedno!
Pa kad stigneš???
Zar nema godina i dalje 52 tjedna?
Ja sam danas pročitala: "Luda" od Chloe Esposito i pitam se da li je ona luda kad je napisala takvu knjigu ili sam ipak ja što sam ju pročitala. Doduše pola na plaži, pola doma, ali što mi bi ?
Ne da se to opisati.
Zar nema godina i dalje 52 tjedna?
Ima, valjda, još uvijek
Al' Jurana je već do sad, a tek jedva da je prošlo pol godine, pročitala svoju zacrtanu godišnju kvotu
Citiram anamar jer sam zbog njenog komentara uzela "Tjeraj svoj plug preko mrtvačkih kostiju" - i oduševila se. Remek djelo. Iako je riječ o krimiću, nema tu velike napetosti, knjiga je više filozofska. Sigurno ću čitati sve njezino što nađem.
baš se obradovah za seriju i za knjigu, volim i Robin i Cormorana
čim se vratim s GO idem po knjigu
čitam Knausgarda drugi dio - meni je on fascinantan, na momente previše zabrije u neka pitanja koja meni nisu interesantna
ali njegovi opisi ljudi i doživljaja tih ljudi - to mi se posebno sviđa
Marina Vujičić - Mogla sam to biti ja - nije me se posebno dojmila, ima interesantnih trenutaka, ali mi je općenito nekako nečitka i spora iako je tema kao tema zanimljiva
S Eleanor Oliphant sve je u najboljem redu - s početka mi je bila nekako neprivlačna, ali brzo sam promijenila mišljenje
izvrstan mi je njezin lik, originalan, duhovit i potresan u isto vrijeme - preporuča
Procitala sam Karijeru zla, kraj je otvoren za nastavakbaš se obradovah za seriju i za knjigu, volim i Robin i Cormorana
čim se vratim s GO idem po knjigu
vidim da JK pise 4. knjigu - Lethal White
https://www.goodreads.com/series/108050-cormoran-strike
Posljednje uređivanje od emily : 03.07.2018. at 19:36
omg
moj je život puno prekratak za sve što bih željela...
aj' bar sam jednu knjigu s ovog popisa ipak pročitala...
Ja sam triomg
moj je život puno prekratak za sve što bih željela...
aj' bar sam jednu knjigu s ovog popisa ipak pročitala...
Ali da spomenem jednu koja nije na ovom popisu, a po mom mišljenju je izvrsna:
http://www.tim-press.hr/zar-ne-znas-...ja-ari-turunen
Upravo je čitam i zaprepaštena sam koliko je toga primjenjivo na ljude koje srećem svakog dana
Tnx, Tanja, zapisah... znaš da najviše volim tvoje preporukeJa sam tri
Ali da spomenem jednu koja nije na ovom popisu, a po mom mišljenju je izvrsna:
http://www.tim-press.hr/zar-ne-znas-...ja-ari-turunen
Upravo je čitam i zaprepaštena sam koliko je toga primjenjivo na ljude koje srećem svakog dana
Super popisi hvala ti! Nisam imala pojma da je knjiga Love, Simon prevedena kod nas! To moram kupiti kćeri, gledale smo skupa film neki dan i baš smo se dobro zabavile.
Bila sam malo na moru i pročitala Vrijeme ljubavi Gorana Tribusona.
A, ono, baš u pravom smislu riječi morska knjižica.
Tipične tribusonovske reminiscencije na stara dobra vremena.
Onako, za čituckanje u nekoj hladovini.
Zgodno i meni simpatično, ali ništa spektakularno.
Tribusonovo "Vrijeme ljubavi" nisam čitala, ali draga mi je knjiga istog naslova koju je napisao Marcel Pagnol
Kad smo kod Tribusona, uspjela sam ga uvaliti svojem tinejdžeru koji je nedavno shvatio da mu se ništa ne da čitati(zapravo je u fazi traženja sebe i žanra koji mu paše, a baš mu se ne da istraživati). Pa tako čita "Ne dao Bog većeg zla" i kida se od smijeha.
Mikael Niemi: Pop glazba iz Vittule
Odrastanje na sjeveru Švedske (arktički dio), lude obitelji, alkohol, finsko-švedski identitet, saune, komarci, Beatlesi, led u svibnju, losos i sob na tanjuru, sprovodi, vjenčanja, rođendani, otkrivanje rock'n'rolla, nacistički vojnici koji pišu memoare...
Meni odlična knjiga, jako duhovita, kritična i realistična prema rodnom kraju i ljudima, ali i puna ljubavi. Baza joj je autobiografska, ali se jako odmiče od stvarnosti, ima dosta fantastičnih elemenata (prikazivači su to opisali kao magijski realizam, ali definitivno ne latinskoameričkog tipa). Muškarci Sjevera su opisani kao macho, prostački i grubi, ali imaju i svoju lirsku stranu, što dokazuje opis noćnog ribolova:
Ljeto je tako lijepo, tako savršeno i vječno! Ponoćno sunce nad rubom šume, svijetleći ružičasti noćni oblaci. Savršeno mirno vrijeme bez vjetra. Tiha voda između brzaca jasna kao ogledao, ni jedne namreškane bore. Iznenadni krug na vodi od ribe koja skače za mušicom polako se širi silnom tišinom. I tu, usred tišine, padne noćni leptir. Zalijepi se na napetu vodenu površinu prahom krila. Klizne po leđima vodopada i izvrne se između kamenja i pjene. Iznad vrhova jela roje se lagane mušice u toplom zraku koji se diže sa zemlje nakon zalaska sunca. Sve se to vidi s mjesta gdje sjedite u uskom procjepu ljetne noći, lebdeći na krhkoj opni između dva svijeta.
Pročitala knjigu, odlična je
Od svega me ipak najviše nasmijao opis "muškog" razgovora oca i sina u sauni, koji se, suprotno svim očekivanjima, svodi na nabrajanje obiteljskih neprijatelja u selu i luđaka u familiji
Hvala, Jurana! Mene si namamila. Volim ovaj topic.
Hvala, Jurana! Mene si namamila. Volim ovaj topic
I ja
Pravila pisanja postova
