 |
|||
Sad ispada da mi je najbolje sto je zgodan (a sto jest, jest), a bilo je tu jos dosta epiteta.
Komentirala sam kako imamo potpuno razlicit dojam o voditeljici, meni je bila ziva katastrofa, a i frendici, non stop smo se pogledavale u stilu wtf
Zena je cijepljena od humora, engleski jako los, pitanja banalna, neartikulirana, i sto me je bas zivciralo, non stop ga je prekidala. Bas mi je cudno da imamo toliko razlicite dojmove..
A ne znamuopće nisam stekla dojam da ga non-stop prekida, a ni da joj je engleski tako loš...
A ne znam, meni se cini da je stalno nesto petljala, nije mogla naci pravu rijec, nije mi sjela otpocetka.tanja_b prvotno napisa
A ne znam
Al uzmi u obzir da ja nisam bas puno isla po ovakvim dogadjanjima, pa ne znam kakvi su inace voditelji
A i kao da se nije bas pripremila, vise puta ju je ispravljao, prvo kad je rekla da on pise i poeziju, a on kaze ne ne ne pisem ja poeziju, pa ono s twitterom, bas mi je bilo zbrljano
Vidiš, ja taj dio uopće nisam shvatila kao ispravak netočnog navoda, nego kao da mu je pokušala dati kompliment da mu prozni tekst zvuči kao poezija, a i prijevod tog teksta na ekranu je tome pridonio (zaista je taj prvi tekst imao neki poseban ritam, i u originalu i u prijevodu).
Skoknula sam i do bookse nakratko. Divan je
Nisam ga uopce vidjela od guzve, samo sam ga slusala, ima divan glas, melodiku i dinamiku, odlican je govornik. Cak je i mm rekao da je bas sexy
Ova danas knjizevnica mi je bila super.
Mozda sam prestroga prema ovoj jucer, ali nekako mi je bio los dojam, mozda je do mene.
I meni je zgodan
voditeljica mi je bila skroz ok, engleski sasvim pristojan, naravno da je mogla možda ispitati i bolje i više, ali mogli smo i mi, ali smo se svi strtarili
I ja bila u booksi. Bas je bilo lijepo iako sam ja htjela da se prica i o konkretnim djelima, o tome nazalost nije bilo ni rijeci. Jesu jucer uopce spomenuli Tisucu jeseni..., Kostane satove, Livadu..., bilo koju njegovu knjigu osim Atlas oblaka (a i to je bilo vise u kontekstu ekranizacije)?
Veliki dio razgovora odnosio se na autizam njegova sina, meni je bilo jako zanimljivo.
I kao pravom kroatocentriku, bilo mi je divno cuti sto misle o hrvatskom jeziku, tj.kad su ga usporedili s hodanjem po snijegu (Temelkuran), tj.tamnoj cokoladi s cijelim ljesnjacima (Mitchell). Divnost <3
Posljednje uređivanje od chesil : 22.09.2018. at 22:52
Jucer je govorio o Livadi, kao odgovor na pitanje iz publike.
I super mi je bilo to o hrvatskom jezikujezuš, osjecam se ko neka šiparica :D
Da, i meni je malo falilo više razgovora o samim djelima, ali dobro, i ovako je bilo vrlo sadržajno.
Što se tiče asocijacija na hrvatski jezik, tu me nije dobioiako mu je usporedba originalna, priznajem. Ali istovremeno mi ne govori ništa.
Nego, zna li tko, je li izašao "Sladehouse" u hrvatskom prijevodu? Ovih dana se pisalo da će knjiga izaći "koncem rujna", i onda jučer navečer naletim na ovaj članak, u kojem piše:
Roman “Kuća Slade” (prijevod Saša Stančin) kod nas izlazi danas, tj. prvi će se put moći kupiti u zagrebačkoj knjižari Vuković & Runjić gdje će autor potpisivati primjerke.
Pa da sam znala, onda bih se možda i požurila do knjižare i kupila knjiguovako, proš'o voz...
pobjeđujem u plitkosti- osim što je fakat zgodan, ja sam se i slikala s njim
i ja bih, da ga Milana Vuković Runjić nije pola sata zadržavala na stepenicama MSU u razgovoru o blitvipobjeđujem u plitkosti- osim što je fakat zgodan, ja sam se i slikala s njim
onda sam fakat odustala da ne stekne loše mišljenje o dosadnim Hrvaticama
neke su žrtve zbilja velike, a nitko ih ne primijeti
Posljednje uređivanje od Angie75 : 23.09.2018. at 08:38
ahahahahahaahah, slažem se. ja sam dosta nedostojanstvena, Franzena sam onomad spopala na ulici dok je išao prema klubu na Trgu gdje je bilo organizirano događanje.i ja bih, da ga Milana Vuković Runjić nije pola sata zadržavala na stepenicama MSU u razgovoru o blitvi
neke su žrtve zbilja velike, a nitko ih ne primijeti
i ja bih, da ga Milana Vuković Runjić nije pola sata zadržavala na stepenicama MSU u razgovoru o blitvi
neke su žrtve zbilja velike, a nitko ih ne primijeti
Ja nisam mogla ići, ali sam nagovorila kćer da ide u booksu - preoduševljena čovjekom, objasnila mu da je mama veći fan, i slikala se s njm - za menepobjeđujem u plitkosti- osim što je fakat zgodan, ja sam se i slikala s njim
Ma i ja bih tako, ne brini. Ali ovdje sam ocijenila da bi mu stvarno bilo too much, vidjelo se da želi van (možda i na wc), a ona razvezla o tome kako kuha blitvu (još se nije mogla ni sjetiti kako se kaže blitva na engleski nego je okolo hrpa ljudi pokušavala pomoći, a on jadan sve s noge na nogu)
E pa zene, izjeda me ljubomora!
Al' bar sam citala Slejdovu vilu :D
Kakva je?
Sasa i Angie i Jennnifer, umirem. Vezano za voditeljicu...ma, Jen, trebala si vidjet Ivanisevica na FSK sto je to bilo. Ova je bila super u ofnosu na to, da, uvijek se moze bolje. Eng po meni nije tako los, poetry sam isto shvatila ko zez (al on je shvatio ozbiljno al je isprovociralo zanimljiv odgovor), hrvastksi su common place sarmiranja, plus ne bi ga vrtlar toliko zbunio da ne zna trick da je to nase r koje je semi vowel). Al bez obzira je jako sarmantan..sad cinjenica da je meni sarmantan svako tko govori obrazovani british englsih bez da mu i facu vidim...al to je sad moj osobni poluprofesionalni fetis
Evo još jedna ljubomorna
Booksa je stavila snimku razgovora na svoj portal http://booksa.hr/kolumne/video/video...chell-u-booksi
Nadam se da postoji i za razgovor u MSU...
I ja sam ljubomorna.
Naša knjižnica ponekad nabavi neke knjige na engleskom pa su nedavno nabavili nekoliko knjiga koje su prošle godine bile u užem izboru za Man Booker. Među njima Exit West Mohsina Hamida.
Lijepa je to knjiga, i aktualna.
Zaljubljuju se dvoje mladih u neimenovanom gradu na Bliskom Istoku kojeg uskoro osvoje militanti. Život u gradu postaje preopasan i teško podnošljiv pa učine što i mnogi drugi - pobjegnu kroz tajanstvena vrata koja se otvaraju na raznim točkama u svijetu i koja ih odvedu u izbjeglički logor u Europi. Otamo bježe dalje u jedan velegrad i još dalje. Gledamo kako njihov migrantski život utječe na njihov odnos.
Fantastični element vrata koja vas teleportiraju na drugi kraj svijeta, ali i drugi elementi približavaju ovaj roman magijskom realizmu. U jednom trenutku knjiga mi je bila krasna, i mislila sam da će me do kraja sasvim zanijeti, ali to se nije dogodilo. Razumijem odluku pisca da izbjegne pisanje o samom putu izbjeglica, već se koncentrira na njihovo snalaženje na krajnjim destinacijama, (odatle ta fantastična vrata) ali čini mi se da je tu i propustio priliku, izgubio na uvjerljivosti. Neke stvari su jako uvjerljive i mogla sam se uživjeti, a neke dijelove sam doživjela površnima. One se napetosti u zraku, kada je rat nadomak grada, nažalost i sama sjećam. Također je teško čitati kako ljudi izgube na ljudskosti u očima drugih kad postanu migranti.
Knjiga govori o emigraciji, o međusobnim odnosima ljudi koji bježe i o njihovom odnosu prema samima sebi i prema svojoj prošlosti.
Nadam se da će biti prevedena na hrvatski.
Meni kratka, ali slatka. Zasebni likovi i zasebne price povezane mjestom dogadjaja. Vec sam pisala, nesto kao spin off Kostanih satova.
ne znam jel netko spominjao rupi kaur?
slučajno sam pronašla "sunce i njeni cvjetovi"i nisam se mogla odvojiti od pjesama te sam kupila knjigu.
veselim se što mi se svidjela živa pjesnikinja koja piše na jeziku koji dovoljno dobro znam (ovo zvuči suludo), tako da mogu očekivati nove zbirke
Slučajno sam u knjižnici nabasala na Dane zaborava, Elene Ferrante pa sam je uzela.
Znam da je Ferrante ovdje dosta omiljena, stoga ću ovo napisati iznimno pažljivo: meni se ova knjiga nije baš svidjela
Bila mi je dosadnjikava i išla mi je ta Olga većinu vremena prilično na živce.
Okej, nisam se nikad našla u takvoj situaciji, priznajem da ne znam ni sama kako bih reagirala da me, u najboljim godinama, muž napusti i ode s mlađahnom kćeri svoje kolegice (mislim da ne spojlam, ovo je radnja knjige ukratko
Uglavnom, "prijateljica" mi je bolja od ovoga, premda ne bitno, al' odlučila sam joj (mu? što je na kraju Ferrante?) dati još jednu šansu i zabilježila se za "Priču o novom prezimenu". Možda me uhvati u boljem trenutku!
Prije bih rekla da je ovakvo tvoje mišljenje u većini, a ne u manjini. I to je sasvim u redu - malo mi je smiješno što ovo uopće pišem.
Meni nije jasno zašto se neki ljudi ljute ako se nekome drugom sviđa neka knjiga koja se njima ne sviđa.
Evo, ja mogu za tu knjigu reći skoro pa istoSlučajno sam u knjižnici nabasala na Dane zaborava, Elene Ferrante pa sam je uzela.
Znam da je Ferrante ovdje dosta omiljena, stoga ću ovo napisati iznimno pažljivo: meni se ova knjiga nije baš svidjela
Bila mi je dosadnjikava i išla mi je ta Olga većinu vremena prilično na živce.
Okej, nisam se nikad našla u takvoj situaciji, priznajem da ne znam ni sama kako bih reagirala da me, u najboljim godinama, muž napusti i ode s mlađahnom kćeri svoje kolegice (mislim da ne spojlam, ovo je radnja knjige ukratko
Iako je meni Napuljska tetralogija neusporediva u kvaliteti i dojmu, Dani zaborava mi nisu bili losi.
Samo bih se htjela osvrnuti na nerazumijevanje postupaka lika, pogotovo zbog spominjanja konteksta vremena i, pretpostavljam, vece emancipacije zena koje si ne bi smjele "dopustiti" takve reakcije.
Mozda je tesko nekome tko funkcionira na skroz drugoj razini, s mnogo vise psihicke snage i mentalne volje (i sad riskiram samu sebe proglasiti "labilnijom", hehe) shvatiti da je taj raspad posljedica drugacijeg emocionalnog koda. Kao sto svi ne dozivljavamo isto, primjerice otkaz ili zastrasivanje. I taj dozivljaj nema veze s postignutim standardima u radnickim pravima ili pravnoj drzavi.
Nadam se da se kuzi sto hocu reci
Naravno da se kužiIako je meni Napuljska tetralogija neusporediva u kvaliteti i dojmu, Dani zaborava mi nisu bili losi.
Samo bih se htjela osvrnuti na nerazumijevanje postupaka lika, pogotovo zbog spominjanja konteksta vremena i, pretpostavljam, vece emancipacije zena koje si ne bi smjele "dopustiti" takve reakcije.
Mozda je tesko nekome tko funkcionira na skroz drugoj razini, s mnogo vise psihicke snage i mentalne volje (i sad riskiram samu sebe proglasiti "labilnijom", hehe) shvatiti da je taj raspad posljedica drugacijeg emocionalnog koda. Kao sto svi ne dozivljavamo isto, primjerice otkaz ili zastrasivanje. I taj dozivljaj nema veze s postignutim standardima u radnickim pravima ili pravnoj drzavi.
Nadam se da se kuzi sto hocu reci
Ali očito sam potpuno drugog mentalnog sklopa. Sad mi pada na pamet knjiga Zeruye Shalev "Muž i žena", koja mi je svojedobno jako loše legla. Pročitala sam je do kraja, izvrsno je napisana i zaista ide u dubinu ljudskih emocija - ali pripovjedačica mi je bila kao s neke druge planete i nisam se nikako mogla uživjeti u njezin način razmišljanja.
Eva Menasse: Vremenski kristali
U ovom romanu ima malo glavnog lika. Pričaju se priče o raznim ljudima oko nje iz kojih mi gradimo lik junakinje. To ide do krajnosti: u jednom poglavlju mi se činilo da se uopće ne spominje, a onda sam shvatila da se spominje u par rečenica, sasvim izvan glavne radnje. Počinje odlično - prva priča je briljantna i veći dio knjige je bilo tako zanimljivo i poticajno, ali onda sam doživjela zasićenje. Čini mi se da bi knjiga bila bolja da je 100 stranica kraća, da je malo probranija. Čini mi se također da eksperiment s karakterizacijom glavnog lika nije uspio ili barem se meni nije u potpunosti izgradila.
Književnici se mora odati priznanje na sposobnosti stvaranja tolikih svjetova.
Ali mogla je i koji manje
Ja sam Dane zaborava citala prije Genijalne prijateljice i mene je knjiga pak odusevila. Smijala sam se naglas, bila je urnebesna, bas sam uzivala. Pogotovo scena kad ne moze izaci iz stana pa se sminka, totalni trip!
Meni je isto bila odlična i prije Prijateljica. Dapače, koji put sam mislila što Prijateljice, pogotovo ova mirnija, ne reagiraju malo vulkanskije da sve sažežu, nego sve se nešto ustežu i pate godinama, kroz sve te romane
Posljednje uređivanje od ina33 : 26.09.2018. at 13:59
A sinoc sam slistila Slade House i razocarana sam. Kostani satovi u malom (a i Kostani su mi bili njegova najslabija knjiga). Fali mi stari Mitchell, stil, suptilnost, finoca... nadam se da ce se uskoro okaniti atemporalaca.
Znači, ne treba mi biti žao što nisam nabavila knjigu s potpisom
Cijela knjiga je o atemporalcima, ili miješa žanrove kao i u drugim knjigama?
I meni su Satovi zbog atemporalaca lošiji... but it's maybe me, mogu se zamisliti kao žizeća ostavljena žena, ali ne mogu ko neki eterični atemporalac.
Od Zerye sam citala samo Kasnu obitelj, i bila mi je dobra. Nije mi osobito bitno da se migu osobno uzivjeti i povezati se s likom, a da me pitate sto mi je bitno, to pak ne znam...
Cijela cjelcata, iz perspektiva razlicitih osoba, male razlike u stilovima poglavlja, ali sve vec vidjeno. Da se razumijemo, knjiga je zanimljiva i napeta, ali to nije ono zbog cega citam mitchella.
Ferrantica me apsolutno odusevila s kvatrologijom. Dani zaborava su mi bilo dobri, i mene su podsjetili na Zeruyino ludilo, iako se Ferrante ipak puno odmjerenim izražava.
A sinoć sam, više- manje na silu, završila Troubling love. Da nije motiva i situacija koje se provlače kroz sve njene knjige, a da ne znam čija je knjiga, ne bi ni prepoznala njen stil. Cini mi se da je puno teze baratati s protagonistima koji su svi odreda antipaticni, i čitatelju i piscu.
Posljednje uređivanje od lunja : 26.09.2018. at 18:32
Kako te oduševila kad si na silu završila Troubling love i svi su ti antipatični?
Dani zaborava su mene baš naživcirali i to toliko da sam ostale knjige odlučila preskočiti.
Pustiti psa da strada zato jer ju je muž ostavio za mene je primjer pretjerane okrutnosti koji ne želim ponavljati
A, ne znam je l' mi gore to što je pustila psa da strada ili što malome u fibri koji povraća nije ni čašu vode donijela da ne dehidrira
A sve to ju, k tome, nije spriječilo da se poseksa sa susjedom, tek tako
cure, pa baš ne morate toliko spojlati
dani zaborava su mi na polici
Posljednje uređivanje od aleksandra70vanja : 26.09.2018. at 23:02
cure, pa baš ne morate toliko spojlati
dani zaborava su mi na polici
sorry, nisam kanila... bijah izazvana
Troubling live nije dio tetralogije.
I sad kao dokaz izrazu “sto ljudi, sto ćudi”, dani zaborava su mi bili grozni i neshvatljivi (iako mi je, kad sam se požalila na knjigu,razvedena prijateljica, inače potpuno čvrsta žena, rekla da je to bas tako!!!)
Tetralogija mi je super.
Zeruyini muž i žena su me bas jako opalili (barem u trenutku, možda da sad čitam, da bi bilo drugacije). Kasna ljubav ok a ona prva knjiga, već sam potisnula i kako se zove, nikako nikako shvatljiva!
Sent from my iPhone using Tapatalk
Aha, ispričavam se, "polupala sam lončiće", zapravo ni ne znam nazive 3. i 4. nastavka, pa sam automatski mislila da je to jedan od njih
Meni je super u toj knjizi kako lik evoluira tj. kako prati rastavu kroz faze šoka, suočenja, pomirenja. I nekako mi se činilo da bi to bilo "baš tako"... pristup mi se čini pošten, od te (auto)destruktivnosti do ponovnog slaganja komadića i funkcioniranja.
JA sam svojedobno počela čitati Muža i ženu i uopće se nisam mogla maknuti s početka jer me nešto u tom Zeruyinom pisanju pogodilo tako jako duboko i zapravo mi se činilo da je taj tekst naprosto prebolan za čitanje.
Kasna obitelj mi je bila odlična a Ljubavni život jedva probavljiv, ima nešto osobito mučno u njenom pisanju. Ali meni se zapravo sviđa taj njen stil strastvenog ludila. Možda bih mogla pokušati opet sa Mužem i ženom, možda sam spremnija.
Zavidim svima na druškanju s Mitchellom. JA sam samo preko sasine fotke uspjela malo dojma steći, zgodan je. Mislim sigurna sam da mi ne bio ni približno tako zgodan da je HRTov inkasator
Ja Dane zaborava nisam shvatila tako ozbiljno, vise kao neku satiru.
Pravila pisanja postova
