Ajde, uvijek si prva - pa da vidimo dal da navalimo na nju ili netanja_b prvotno napisa
.
 |
|||
|
|
|||
Ajde, uvijek si prva - pa da vidimo dal da navalimo na nju ili ne
Ne znam baš hoću li tako brzo... trenutno imam doma knjigu za koju ne znam je li samo prijevod loš, ili je sama knjiga tako loše pisana, da uopće nemam volje nastaviti dalje (Owen Sheers: Vidio sam čovjeka). Usput čitam najnovije preveden roman Lise Genove "Svaka nota odsvirana", o kojoj ću nešto više moći reći kad je pročitam do kraja. A istovremeno se oporavljam od Svetlane Aleksijevič (Rat nema žensko lice), koja je genijalna i fenomenalna, ali psihički me svaka njezina knjiga dotuče, i ovu sam čitala u malim dozama jer jednostavno nisam imala želuca i snage za čitanje na brzinu.Ajde, uvijek si prva - pa da vidimo dal da navalimo na nju ili ne
Istovremeno su mi dvije knjige na rezervaciji, pa Petković, kad dođe na red...
Pročitala do kraja roman "Svaka nota odsvirana", pa je red da komentiram knjigu kako sam i obećala.
Zanimljiv mi je fenomen Lisa Genova - žena je neuroznanstvenica, i u ova dva romana koja sam dosad pročitala ("Još uvijek Alice" i "Svaka nota odsvirana"), tematizira neurodegenerativne bolesti u likova koji su po svojoj profesiji nekako najteže pogođeni dijagnozom. Pa je tako Alice sveučilišna profesorica, znanstvenica i intelektualka koja rapidno i rano gubi kognitivne sposobnosti (Alzheimer), dok je Richard, glavni lik ovog drugog romana, svjetski poznati pijanist koji zbog ALS-a gubi ono što mu čini smisao života - motoriku.
S činjenične strane, oba romana su vrlo precizna, detaljna, znanstveno točna i netko tko se želi na malo slobodniji način informirati o ovim bolestima, ima ovdje dobru priliku. Vidi se da je autorica duboko u tom području i da si je dala truda da predstavi ove bolesti široj čitateljskoj publici. S umjetničke strane, hm... nešto mi tu štekapogotovo kod "Alice", gdje mi je previše toga bilo predvidivo. U tom smislu, "Svaka nota..." mi se čak čini i boljim romanom jer otvara još neke druge teme (čišćenje obiteljskih i osobnih odnosa, guranje glave u pijesak, oprost, itd.).
U cjelini, roman mi se zapravo svidio, vuče na daljnje čitanje, iako mu fali "ono nešto" što bi ga činilo umjetničkim djelom, a ne samo priručnikom za opis simptoma teške bolesti. A možda je problem i u meni jer sam prije ovog romana čitala potresnu osobnu ispovijest nizozemskog autora Pietera Steinza, "Čitanje na odlasku", gdje opisuje vlastito suočavanje s istom dijagnozom, ali na tako smiren i trezven način, bez imalo patetike, da sam stvarno ostala zadivljena.
Hvala svima koje su spomenule"Tjeraj svoj plug preko mrtvačkih kostiju". Knjiga mi je posebna, nisam već dugo bila opsjednuta glavnom junakinjom kao Janinom
Čitam Karl-Markus Gauss : Europa- neotkriveni kontinent
Sedam priča o malim narodima koji žive u Europi. Tek sam pročitala dvije - prva je o Romima u Slovačkoj, druga o Asircima u Švedskoj. Dokumentaristički je pisana, ali s puno priča iz života. Meni jako zanimljiva i čitam ju baš nekako polako. Volim te knjige iz kojih nešto naučim, odnosno to su baš neke stvari koje su mi totalna nepoznanica. Iako kad opisuje život Roma, dosta mi je bilo poznato nakon knjiga Kristijana Novaka. Ovo pak o Asircima nisam imala pojma. na kraju te priče se spominje grad Mardin. E bome, kad sam njega zguglala, znam da bih ga posjetila istog trena. Nešto predivno, a opet - nikad prije čula
Baš kod te knjige, i tog poglavlja o Romima, fasciniralo me kako i Gauss i Novak nekako dolaze do istih zaključaka, iako dolaze iz sasvim različitih sredina i pišu različite vrste proze.
Nisam naišla na prethodnim stranicama (možda je prije bila spomenuta, pa se nadam da se ne ponavljam), oduševila me Sašenjka - Simon Montefiere. Toliko mi je divna knjiga da sam danima bila pod dojmom
Poslije nje mi je na red došla ovdje već puno puta spomenuta, ali uvijek vrijedna pohvale Elena Ferrante i njezina divna tetralogija. Toliko sam uživala u tim knjigama da sam zadnju čitala polako jer nisam htjela da završi... divna
Od laganih knjižica za opustiti mozak po ovim vrućinama mogu dodati još
David Nicholls - Jedan dan
Adriana Trigiani - Ljubav na talijanski način
Obje kupila na Marijinim obrocima, ali nisu me razočarale
Posve slučajno, u ruke mi je došla još jedna finalistica TPortalove nagrade:
Julijana Adamović: Divlje guske
Samo ću kratko - izvrsna knjiga!
(Premda i za nju treba imati želudac).
Uglavnom, riječ je o nostalgičnoj knjizi koja priziva brojna, lijepa i manje lijepa, sjećanja iz djetinjstva proživljenog u jednome ravničarskom selu.
Knjiga je pisana iz perspektive dviju djevojčica, blizanki, koje u prvom licu množine, kao "mi", odnosno "nas dvije", pripovijedaju priču.
Na mnogim mjestima sam se smijala, na još više njih skoro plakala.
Odlično, odlično
Kako se individualni doživljaji razlikujuPosve slučajno, u ruke mi je došla još jedna finalistica TPortalove nagrade:
Julijana Adamović: Divlje guske
Samo ću kratko - izvrsna knjiga!
(Premda i za nju treba imati želudac
Uglavnom, riječ je o nostalgičnoj knjizi koja priziva brojna, lijepa i manje lijepa, sjećanja iz djetinjstva proživljenog u jednome ravničarskom selu.
Knjiga je pisana iz perspektive dviju djevojčica, blizanki, koje u prvom licu množine, kao "mi", odnosno "nas dvije", pripovijedaju priču.
Na mnogim mjestima sam se smijala, na još više njih skoro plakala.
Odlično, odličnoi meni su Divlje guske fantastično dobra knjiga, jedna od najboljih koje sam čitala ove godine, ali zaista se ne mogu sjetiti nijednog mjesta koje bi mi izmamilo smijeh. Zapravo mi je cijeli roman prožet gorčinom i tugom i frustracijom zbog takvog djetinjstva, baš mi je na mahove bila teška za čitanje (u emocionalnom smislu, u stilskom - roman se vrlo lako i brzo čita).
Pa, evo, sad, na brzinu, sjećam se da mi je bilo smiješno kad su ono birali sestri ime...Kako se individualni doživljaji razlikuju
ja nikako prijaviti pročitane knjige
ali bi se potpisala pod Divlje guske
fantastična knjiga
fantastična
samo se u jednom detalju ne bih složila s Forkom
ali to bi bilo spojlanje
Hm, mislim da znam...
Ovo ne čitajte:
Zapravao nisu dvije djevojčice, nego je jedna, sa svojim alter egom, je li tako?
Tu sam bila malo zbunjena, a mislim da sam još uvijek
To je jedna djevojčica koja je zbog obiteljske traume (majka privremeno napustila obitelj) izmislila sestru blizanku i počela o sebi govoriti u množini, a otac, Baba i onaj seoski doktor su to podržavali jer da će joj tako biti lakše sve skupa prebroditi.Hm, mislim da znam...
Ovo ne čitajte:
Zapravao nisu dvije djevojčice, nego je jedna, sa svojim alter egom, je li tako?
Tu sam bila malo zbunjena, a mislim da sam još uvijek
Sad ste me stavile na muku jer meni se već po opisu romana činilo da bi mi se Divlje guske mogle svidjeti, ali mi je autorica toliko antipatična da sam bila odlučila da neću čitati.
Točno to je i moja mama reklaSad ste me stavile na muku jer meni se već po opisu romana činilo da bi mi se Divlje guske mogle svidjeti, ali mi je autorica toliko antipatična da sam bila odlučila da neću čitati.
da
Hahaha kao da i moje misli čitate
A ništa, kud svi tud i mali Mujo
Bome ste me skuvale
a zasto antipaticna?
ne znam nista o autorici
da idem guglati?
Bilo bi politički korektnije da sam napisala da se ne slažem s njenim stavovima i da se ne bih družila s nekim ljudima kojima ona staje u obranu, ali sam ja to onako seljački pojednostavnila.
Imala je kolumnu na tportalu u kojima je ponekad poprilično zapjenjeno iznosila svoje mišljenje.
joj ako puše u obiteljaški rog, nemojte mi reći, pliz
tako mi je dobra knjiga
Pročitala sam dva Tribusona:
Bijesne lisice i Sestrica s jezera.
U Sestrici prvi put susrećem novog inspektora, Ognjena Kokota i njegovog partnera inspektora Vrabeca (aka Tica).
Fali mi Banić
Meni je baš čudno da vam je Julijana Adamović antipatična. Nisam joj čitala sve kolumne, ali glavni dojam kod nje mi je uvijek bio da je slobodan um. Nesvrstana, svoja.
Nije ljevičarka
Evo aleks, prelistaj prvih par stranica naslova, za početak: Julijana Adamović tportal
Ma meni nije zbog kolumni, ne sjećam se ni da sam ih čitala, nego mi je više bila uvijek neki štreberski i nezanimljivi tip... Čitala sam njenu prvu knjigu "Zašto sam vam lagala" i nije mi se svidjela, pa sam je zato poslije ignorirala.
Angie, to je bila Julijana Matanović (Zašto sam vam lagala), a Divlje guske napisala je Julijana Adamović
Posljednje uređivanje od tanja_b : 17.06.2019. at 13:50
Ajme tanja pa stvarno
potpuno sam zablesila, uopće ne znam za Adamovićku!
Obje su Slavonke, obje Julijane... samo je jedna više eksponirana od druge. Nisam ni ja čitala ništa od Adamovićke osim Divljih gusaka, nije ona toliko istaknuta kao književnica. Povremeno znam pročitati njezinu kolumnu, ali nekako mi je mišljenje o njima najbliže sasinomAjme tanja pa stvarno
potpuno sam zablesila, uopće ne znam za Adamovićku!
Ajme tanja pa stvarno
potpuno sam zablesila, uopće ne znam za Adamovićku!
a fakat zvuče slično
Ajme dat cu joj onda i ja sansu.
iako su joj kolumne stilski dosadne, a sadrzaj uvijek iznosi kako su svi oni isti, i lijevi i desni, jedino ona u zlatnoj sredini to razumije
Ajme dat cu joj onda i ja sansu.
iako su joj kolumne stilski dosadne, a sadrzaj uvijek iznosi kako su svi oni isti, i lijevi i desni, jedino ona u zlatnoj sredini to razumije
malo bacila oko na kolumne
neću se udubljivati
da si ne pokvarim dojam knjige
što sam pročitala od kolumni, rekla bih da je sasa "u sridu"
Btw, nisam ni ja čitala njene kolumne.
Mislim da ni neću
Istina.
José Saramago, Sedam Sunaca i Sedam Luna (naslov u srpskom prevodu, na engleskom Baltasar and Blimunda). Srpski prevod fantastican, ne znam da li ima hrvatski.
Ovo mi je prvi Saramago, a sigurno nece biti posljednji. Ljubav na prvo slovo!
Evo hrvatskog prijevoda: https://www.superknjizara.hr/?page=k...jiga=100009308
Evo još malo o knjizi: http://www.novilist.hr/Kultura/Knjiz...Josea-Saramaga
Hvala na preporuci, to ću si nabaviti za čitanje na godišnjem.
Trenutno nemam vremena ni živaca za ništa intelektualno zahtjevno, pa čitam SF i dalje Corey-ev serijal Prostranstvo: https://inverzija.net/kalibanov-rat-...-prostranstvo/
Ma nije to hrvatski prijevod
U pravu si -Ma nije to hrvatski prijevod
Joj, pa ja sam taj Svjetlarnik čitala.
Fakat ne pamtim autore
Nanoibeba, Olja Meni je Saramago jako prirastao srcu, volim njegovu anarhicnost i sazeti stil. Sada citam "Svjetlarnik" i pomalo sam neugodno iznenadjena, nisam ocekivala toliku deskriptivnost, ali je zanimljivo usporediti ga s onim sto je kasnije doslo.
Evo nisam ni znala da su u Srbiji dva izdavaca objavila knjigu. Ja sam citala Lagunino izdanje, prevodilac Dejan Tiago Stankovic, zaista je odradio dobar posao.
Ups, sad vidim na Petrlininom linku da je prevodilac isti, zasto je naslov drugaciji pojma nemam.
Posljednje uređivanje od olja : 18.06.2019. at 11:05
Toni Sala, Dječaci
Vrlo tjeskobna, mračna priča, ispričana iz perspektive četiri lika u suvremenoj (ruralnoj) Kataloniji. Započinje prometnom nesrećom u kojoj pogibaju dva brata, što šokira sve stanovnike malog mjesta u kojem su živjeli, a dalje se priča razvija kroz poglede četiriju naizgled nespojiva lika, od kojih su svi podjednako otuđeni i izgubljeni u mjestu i vremenu u kojem žive. Crnjak za one koje ne zanima lagano ljetno štivo, u svakom slučaju ne preporučujem je za plažu
odrađujem višegodišnje zaostatke
Olja Savičević Ivančević - Adio kauboju
odlična!
Evo (pre)opširnog popisa knjiga za ljetno čitanje: http://www.najboljeknjige.com/conten...loxT7Xlm6S_NJ8
To su oni samo pokupili najnovija izdanja raznih izdavača i sabrali ih u "preporuke za ljetno čitanje"
S tim da moram odmah napomenuti da "Rat nema žensko lice" (2. knjiga na popisu) NIJE knjiga za ljetno čitanje. Svakako je preporučujem, izvrsna je, ali je teška, potresna i na mahove uznemirujuća.
Na popisu nema knjige koju upravo čitam, a koja mi se pak čini idealnom za ljetno čitanje. Nova knjiga putopisa Jasena Boke, "Latinskom Amerikom uzvodno". Znam da ne vole svi njegov stil pisanja, pa ga neću apsolutno preporučiti, ali meni ga je jako zabavno i zanimljivo čitati. A knjige o putovanjima su mi idealne za ljetni period. Zapravo mi je malo žao što sam ga tako brzo dobila u knjižnici, pa ga sad moram pročitati prije godišnjeg
Pročitala sam nekoliko Tribusonovih knjiga:
Sanatorij - fantastični roman s elementima horora. Počinje kingovski, jako zanimljivo, pretvara se u promišljanja o bolesti i smrti, zanimljivo smješten u vremenu početka rata i prostoru istočne Slavonije.
Made in USA - od ove skupine mi se najmanje svidio. Krimić, čak pustolovni roman u kojem nemam problema s pričom, već s obiljem engleskih fraza koje su mi potpuno strane, a engleski mi nije nepoznat. Zbog toga djeluje isforsirano.
Uzvratni susret - najdraži od sad pročitanih romana. Također krimić, napisan u stilu filmova noir, pripovijedan u 1. licu razgovornim jezikom - stalno sam imala dojam da čujem glas pripovjedača u offu i da je sve crno-bijelo. Smješten u predgrađe zvano Teretni kolodvor koje me je beznađem i mješavinom familijarnosti i korumpiranosti stanovnika podsjetilo na Ferrantičin rajon.
Ruski rulet - još jedno iznenađenje i dokaz da Tribuson može napisati jako različite romane. Ovaj se ugleda u ruske klasike pa ima i likove Ruse s njihovim karakterističnim trodijelnim imenima. Sva sreća, nema onoliko ruskog jezika koliko ima engleskog u Made in USA.
Posljednje uređivanje od Jurana : 24.06.2019. at 10:36
dok sam čitala, nametala mi se usporedba s Pavičićevom Crvenom vodom, slično okruženje i vrijeme - Dalmacija, mali grad, radnička obitelj, osamdesete godinje prošlog stoljeća ...odrađujem višegodišnje zaostatke
Olja Savičević Ivančević - Adio kauboju
odlična!
Ako moram birati koja mi je bolja, Pavičić pobjeđuje
E svaki put kad idem u knjiznicu virnem ovdje za preporuku ne znam dal da se uopce nadam da im je stigao novi karl ove ovdje na otoku
Jurana, ja sam prije neko ljeto citala sanatorij, i tek na kraju knjige skuzila paralele s kafkinim dvorcem, a obozavam tu knjigu
Nisam čitala Dvorac pa nisam mogla ni primijetiti sličnost
Mislim da Karl Ove tek izlazi iz tiska ovih dana, pratim rubriku Prinove u katalogu naše knjižnice
Pravila pisanja postova
