Pročitala ga. Trenutno ga od 10 pročitanih knjiga stavljam kao No 1 za ovu god.laumi prvotno napisa
 |
|||
|
|
|||
Pročitala ga. Trenutno ga od 10 pročitanih knjiga stavljam kao No 1 za ovu god.
Posljednje uređivanje od Nera : 27.02.2017. at 12:20
José Eduardo Agualusa: Kreolska nacija
Oduševljena "Općom teorijom zaborava" uzela sam i ovaj Agualusin roman i nisam požalila.
Vrlo zanimljivo pisan, u epistolarnoj formi, demantirao je moju averziju prema povijesnim romanima.
Jako, jako dobro!
moram si zabilježiti - a ja baš volim povijesne romane
ak nisu predugački
ovaj je baš uprav - 160 stranica, ali izvrstan je stil, tako netipičan za povijesne romane
Evo odavde
Sjećam se Tihog zova Australije, davno sam ju čitala i svidjela mi se.
Ja sam sto godina nakon ostatka svijeta uzela Novaka - Črna mati zemla. Čeka me već danima nakon pročitanog prologa.
Bome, davno... ležala sam na čuvanju druge trudnoće, daklem - bit će 16 godina. Isto mi se svidjela.
Pročitala ju dan nakon toga, mala me počastila odlaskom na spavanje u sedam sati. Odlična je knjiga.
I ja davno davno. Da da jako zgodna knjiga
Ja sam jučer dovršila Olive Kitteridge
Baš mi je krasna knjiga, Elizabeth Strout mi jako odgovara ko spisateljica, uživam u svakoj rečenici.
Netko me bio pitao za dojam nakon odgledane serije, iako mi je serija bila super, knjiga je još bolja, ima puno više toga, ne samo priča koje su u seriji preskočene, nego i u ovom što je prikazano, mnogi detalji i motivi mi nisu tamo bili toliko objašnjeni kao ovdje.
Ali i serija i knjiga su imale sličan efekt, teoretski depresivna, ali ustvari mi nije. Ne znam zašto, nekako prikazuje život jednostavno takav kakav je, prepun neružičastih dijelova, i kako se ljudi nose s tim. Pogotovo mi je dojmljiv odnos Olive i njenog muža, koji u početku izgleda užasno, većina ljudi danas bi se razvela da je u takvom braku, ali ustvari to je samo dio njihovog dugogodišnjeg odnosa, u kojem oni ipak jedno drugo doživljavaju kao neodvojivo od sebe.
Sad idem vidit kako su moje stare prijateljice Lila i Lenuimam 900 stranica Italije ispred sebe
e da, ove godine zasad samo žene čitam :D
Lajkam žene!
A iza mene je jedna s puno manje listova, ali za svaku preporuku - Buka vremena, Juliana Barnesa. Vrlo dojmljiva knjiga o životu velikog ruskog skladatelja Šostakoviča. Govori o odnosu sovjetskih vlasti prema umjetnosti, o teroru, idolopoklonstvu i preživljavanju. I o sramu, umjetničkom integritetu te savjesti.
Ovo me baš zanima, zadnjih par godina sam "otkrila" Šostakoviča i često ga slušam, rado bih i ovo pročitala. To si kupila ili posudila u knjižnici? (kad sam zadnji put gledala katalog KGZ, nije je još bilo)
To je skroz nova knjiga, ja sam je kao obožavatelj Barnesa tek nedavno snimila u knjižari. na listi mi je.
Posudila sam u knjzinici.
Meni je takodjer bila na popisu, Barnesa uglavnom volim i zanimalo me kako će obraditi temu (totalitarizam sovjetskog tipa) koja me posebno intrigira, medju ostalim i zbog naše prošlosti. A posebno zbog Staljinovog odnosa prema glazbi, na što mi je pozornost skrenuo strip Staljinova smrt (Nury-Robin).
Da, knjižnica u mom gradu je prilično brza kad je riječ o novim naslovima.
Nisam čak ni prva koja je ovu knjigu posudila.
Nije me dugo bilo jer sam čitala Braću Karamazove. Ne znam baš što bih napisala, nije da sam pala u nesvijest od ekstaze, ali, da napišem da me nije privlačila, lagala bih. Ipak su mi druge njegove knjige bile bolje.
Nakon toga sam pročitala Schnitzlerovu Daleku zemlju. Kad sam je podizala, nisam znala da je drama
Ali ipak sam je pročitala zbog Angiene preporuke i odlična je. Mislila sam da će mi teško ići, baš zbog toga što je dramski tekst, ali, naprotiv, vrlo je čitljivo.
Imam želju i ovaj link nalijepiti iako nema puno veze s ovom temom, povezuje ga jedino knjiga Divljina: Zagrepčanin prehodao Pacific Crest Trail
Posljednje uređivanje od Jurana : 08.03.2017. at 13:40
Čitala sam danas taj tekst, i zanimljivo zvuči, rado bih čitala i opširniji putopis tog čovjeka (ako zna pisati). Radije nego "Divljinu" koja me prilično razočarala.
Inače mi je ta tema sad još zanimljivija nego ranije, jer sin iz geografije intenzivno uči o Americi i fasciniran je njome (naročito američkim zapadom i planinskim lancima!), pa zadnjih dana od njega stalno slušam na tu temu
Citala sam njegove tekstove o pjesacenju PCT-om na njegovom blogu. Odustala nakon nekog vremena jer bas lose pise, steta.Čitala sam danas taj tekst, i zanimljivo zvuči, rado bih čitala i opširniji putopis tog čovjeka (ako zna pisati). Radije nego "Divljinu" koja me prilično razočarala.
Inače mi je ta tema sad još zanimljivija nego ranije, jer sin iz geografije intenzivno uči o Americi i fasciniran je njome (naročito američkim zapadom i planinskim lancima!), pa zadnjih dana od njega stalno slušam na tu temu
Posljednje uređivanje od laumi : 08.03.2017. at 14:04
Ah, ništa onda. Bolje da sam upozorena na vrijeme
Eh, Divljina.... Mene nije razočarala, ali me iznenadila, jer divljina je bila iznutra. Ta knjiga nije putopis, iako bi čovjek to očekivao. Ta knjiga je ...ne znam kako da to nazovem.....privatno čistilište. Jadna autorica od furde iznutra nije uopće vidjela divnu prirodu oko sebe.Čitala sam danas taj tekst, i zanimljivo zvuči, rado bih čitala i opširniji putopis tog čovjeka (ako zna pisati). Radije nego "Divljinu" koja me prilično razočarala.
Inače mi je ta tema sad još zanimljivija nego ranije, jer sin iz geografije intenzivno uči o Americi i fasciniran je njome (naročito američkim zapadom i planinskim lancima!), pa zadnjih dana od njega stalno slušam na tu temu
ajmeeeeee
Nakon toga sam pročitala Schnitzlerovu Daleku zemlju. Kad sam je podizala, nisam znala da je drama
Ali ipak sam je pročitala zbog Angiene preporuke i odlična je. Mislila sam da će mi teško ići, baš zbog toga što je dramski tekst, ali, naprotiv, vrlo je čitljivo.
Svojedobno sam veći dio prve knjige Braće Karamazovih pročitala u iščekivanju rezultata prijemnog ispita na faksu.
Na stranu osobni ukusi i ostalo, Dostojevski mi se pokazao idealnim za čitanje u živčanim situacijama
Genijalna formulacija!Svojedobno sam veći dio prve knjige Braće Karamazovih pročitala u iščekivanju rezultata prijemnog ispita na faksu.
Na stranu osobni ukusi i ostalo, Dostojevski mi se pokazao idealnim za čitanje u živčanim situacijama
Ja sam karamazove isto čitala tek pred koju godinu. A meni je dostojevski nekako baš za tramvaje, ne znam zašto, sigurno ne zbog debljine doduše... ja se sjećam iz te knjige da mi je bila duhovita, ne sjećam se baš scena, ali da sam se ono baš smijala onom luckastom ocu njih trojice.
Meni je on u glavi izgledao ovako
A malo i ponašanjem
Ja dovršavam Kalendar Maja i malo je reći da sam oduševljena.
Iako ste ovdje mnoge pisale da vam je super, i ja sam još prošle godine razmišljala o tom naslovu, ali kako mi je dosad jedini susret s Ferićem bio Anđeo u ofsjadu, dugo sam se nećkala.
Međutim, kao što je jen rekla (a ona me je baš tom rečenicom nagovorila), u toj me knjizi ništa ne živcira, dapače, baš mi je ugodno čitati i žao mi je što mi je ostalo još manje od 100 stranica.
Definitivno najbolje što sam pročitala u proteklih 6 mjeseci.
Ne sjećam se jesam li prijavila i Kehlmannov F, on mi se isto jako svidio, ali ne toliko kao Ferić.
Evo jedan putopis, nije Amerika nego Azija, ali je lijepo napisan.
Jasen Boko u knjizi Na Putu svile - kako nam je lagao Marko Polo opisuje svoje tromjesečno putovanje od 15.000 km kroz središnju Aziju tragom Marka Pola, služeći se isključivo lokalnim sredstvima prijevoza,* pošavši iz kineskog grada Sjana (Xian) preko pustinja Gobi i Taklamakan, kroz Karakorum, Pakistan, Iran, Tursku, do Mediterana.
Uzbudljivo i interesantno štivo u kojem otkrivamo život za koji nismo ni znali da postoji na početku trećeg milenija, egzotičnu prirodu i ljude, izgubljene pustinjske gradove, povijesne veze i zaboravljene civilizacije, sve uz priče i duhovite anegdote koje mu se putem događaju u susretima s lokalnim ljudima.
Posljednje uređivanje od roman972 : 08.03.2017. at 22:03
Jasen Boko je izvrstan, jako rado ga čitam! "Na Putu svile" čitala sam još prije nekoliko godina, ali na zadnjem Interliberu sam si ga kupila, jer sam zaključila da mu se vrijedi i vratiti.
Preporučujem još njegove knjige "Tragovima Odiseja" i "Za Aleksandrom Velikim u srce Azije".
Sad čitam Tvoj sin Huckleberry Finn, sviđa mi se, ali me na momente mrrviiiicu živcira (:D), možda kao taj neki polu svjesno naivni lovac-u-žitu žargon. Čekaju me i Na osami blizu mora od Ferića i drugi Knausgard, ali sam u nekoj bizi frkici pa slabo čitam zadnjih dana.
Meni Sejranović nije sjeo nikako. Previše mi je isfuravanja. Ili sam ja to zabrijala jer mi lik nije simpatican mozda
Bilo je još forumašica kojima Emerenc nije sjela, npr. jen_gen
Meni je isto išla na živce, ali mi je knjiga svejedno bila odlična. A ona gotička atmosfera mi je na trenutke bila odbojna, a na trenutke privlačna.
Meni se recimo puno više sviđala velika bilježnica Agote Kristof, ali nezahvalno je uspoređivati knjige. Nisam ja rekla da je knjiga Magde Szabo loša, to i ne mislim, ali bilo mi ju je teško čitati.
Ajme jurana kako se ti svega sjecas :D
Pocela sam sinoc carstvo nemoci od tatjane gromace i stvarno mi nije sjela. Procitala sam nekih 20 str i sve skupa me podsjeca na neki tinejdzerski dnevnik. Toliko kuknjave nisam vidjela od bele hamvasa koji je ipak, po meni, dobar pisac. Bas sam razocarana jer sam puno ocekivala od nje, puno mojih frendica ju je bas nahvalilo.
Chigozie Obioma: Ribari
Roman nigerijskog autora, nije bajka ni metafora, nego vrlo realistična priča o četvorici braće, po dobi dječaka, koji odlaze pecati na obližnju rijeku. Riječi lokalnog luđaka, "proroka", iz temelja će promijeniti odnose među braćom, a to dalje vodi radnju u zapanjujućem smjeru (ne smijem više od toga napisati). Kako radnja odmiče, događaji su sve više uznemirujući. Ali nije samo fabula u pitanju, u knjizi je prilično realistično prikazana i nigerijska svakodnevica, kao i naučeno kršćanstvo prožeto starim vjerovanjima (najizraženije u vjerovanju "proročanstvima").
Na knjigu sam slučajno naletjela, ali stvarno je izvrsna, preporučujem!
čitala
btw. inače mi se čini da čitamo potpuno različite knjige (ti, naravno, puno ozbiljnije)
Baš ću potražiti, kad stignem...
Nego, spomenuvši ovu nigerijsku knjigu, podsjetila si me na jednu moju prijateljicu koja je prije dvije godine zacrtala sebi da će pročitati po jednu knjigu iz svake države svijeta, to mi je fenomenalno.
Nedavno je završila taj svoj "projekt" i predstavila ga u multimedijalnom klubu MaMa, bilo je fenomenalno i inspirativno
Ovo mi jako poznato zvuči, možda se i pisalo negdje o njoj ovih dana? Baš mi zvuči kao da sam negdje nedavno čula za tu ideju...podsjetila si me na jednu moju prijateljicu koja je prije dvije godine zacrtala sebi da će pročitati po jednu knjigu iz svake države svijeta, to mi je fenomenalno.
Nedavno je završila taj svoj "projekt" i predstavila ga u multimedijalnom klubu MaMa, bilo je fenomenalno i inspirativno
mislim da je
ovo mi je prefora
mogli bi mi na forumu, neku listu djela iz svake drzave, za preporuku
barem ove nama egzoticne knjizevnosti, Afrika npr...
meni su i tanjine preporuke sasvim okej
pročitala predivnu knjigu.
zove se Mr. Gwyn.
napisao moj omiljeni Alessandro Baricco, u svome tipičnom sofisticiranom stilu, istovremeno jednostavnom i kompliciranom.
totalno drugačija, pomaknuta knjiga s divnim refleksijama o nama samima.
obavezno pročitati!
Ja sam neko vrijeme bila jako zainteresirana za Aziju, za sve istočno i južno od Pakistana, pa sam pročitala jako puno knjiga koje imaju bilo kakve veze s tim područjem, a čak i dosta knjiga o imigrantima iz tih krajeva na Zapadu.
Jupi, imam Ribare, a već sam "stručnjak" za Nigeriju (Chimamanda). Pročitala "Ovuda smo nekada hodali" od Kjel Westoa... super mi je Kjel, užitak ga je čitati, ako bi trebala birati između njegovog Privida 1938. i te, možda bi mi Privida bio favorit jer je zgusnutiji, ali obje su mi se jako svidjele.
Posljednje uređivanje od ina33 : 13.03.2017. at 12:28
Ja pročitala Lov na losose u Jemenu. To mi je bilo simpa.
KOnačno pročitala Kolibu...odnosno nisam do kraja...meni je to mambo jambo dosadno trkeljanje. Prvi dio knjige ok, ali mi se ovo poslije nije dalo
Pročitala sam Parfem Patricka Süskinda koji mi je osvijestio da imam predrasude prema njemačkoj književnosti. Samim time što je na koricama njemačko prezime, u meni je stvorilo očekivanje da će knjiga biti mračna, ozbiljna, svečana, uzvišena, depresivna, duboka, možda i dosadna.
A nije bila ništa od toga.
Vrijeme je da precipiram tu književnost na drugi način.
Koje su vama najdraže knjige njemačke književnosti?
Lumbur http://www.superknjizara.hr/?page=kn...jiga=100030773
https://hr.wikipedia.org/wiki/G%C3%BCnter_Grass
Posljednje uređivanje od Peterlin : 13.03.2017. at 13:10
Thomas Mann, apsolutno, sva djela do kojih sam uspjela doći (od romana, Buddenbrookovi, Čarobna gora, Doktor Faustus, od novela, Tonio Kroeger, Smrt u Veneciji, Tristan, ne mogu se sad ni sjetiti ostalih).
Dobar mi je i Jučerašnji svijet Stefana Zweiga.
Od suvremenijih autora, izvrstan (iako i prilično mučan) je "Zapad" Julie Franck.
Parfem je super
A ostale njemačke...
obožavam Thomasa Manna (Smrt u Veneciji naročito, ali i sve ostalo)
Kafka je (premda nije Nijemac), pisao na njemačkom, fenomenalan mi je...
Hesse mi je u srednjoj školi bio zakon (sve sam utamanila s guštom, baš me zanima kako bi mi sad sjeo
kad sam već kod gimnazije, Brecht mi je bio izvrstan (i Majka Courage, i Kavkaski krug kredom...)
Gunter Grass je odličan
ne mogu se sad sjetiti svih, ali njemačka književnost je jako dobra
od onih koje mi se ne sviđaju izdvojila bih nobelovku Elfriedu Jelinek (ona je, mislim, Austrijanka, ali brijem da i to spada u njemačku književnost), ona mi je, naime, očajna
Imamo vrlo sličan ukus, poglavito vezano za ElfrideParfem je super
A ostale njemačke...
obožavam Thomasa Manna (Smrt u Veneciji naročito, ali i sve ostalo)
Kafka je (premda nije Nijemac), pisao na njemačkom, fenomenalan mi je...
Hesse mi je u srednjoj školi bio zakon (sve sam utamanila s guštom, baš me zanima kako bi mi sad sjeo
kad sam već kod gimnazije, Brecht mi je bio izvrstan (i Majka Courage, i Kavkaski krug kredom...)
Gunter Grass je odličan
ne mogu se sad sjetiti svih, ali njemačka književnost je jako dobra
od onih koje mi se ne sviđaju izdvojila bih nobelovku Elfriedu Jelinek (ona je, mislim, Austrijanka, ali brijem da i to spada u njemačku književnost), ona mi je, naime, očajna
Posljednje uređivanje od ina33 : 14.03.2017. at 16:53
potpisujem
osim sto sam je ja procitala do kraja
Pravila pisanja postova
