Pročitala. Knjiga je zbilja fascinantna, ne po njezinom iskustvu, nego što taj njezin naoko ravnodušan stav zapravo predstavlja u današnjem svijetu. Zastrašujuće je istinita ona inače izlizana fraza "povijest se ponavlja".
Hvala, Angie, na preporuci, ova knjiga bi mi inače potpuno promakla!
Kakva ti je? Dokumetarac je meni bio fascinantan.
Posljednje uređivanje od ina33 : 22.08.2019. at 11:22
Ista takva. Natjera te na preispitivanje. Iako, ne znam koliko je to bilo vidljivo u dokumentarcu, zapravo i dalje odbija reći da bi se drugi put drukčije ponijela. Prevladava opravdavanje sebe i situacije u kojoj pojedinac ništa nije mogao učiniti a da ne izgubi pritom život.
A tim mi je bolnije bilo čitati što sam prije te knjige pročitala Mausa![]()
A apropos nadanja, u predgovoru knjige, o nezatvaranju ociju.. milijun puta ga se sjetim kad naidjem na 'zasto otvaras taj link, zasto se nerviras, ja pak ne, cemu?' komentare. To je snazan dio ljudske prirode, koji ojaca kako prolazi vrijeme od zadnjeg rata / katastrofe. A koji put egzistira i istodobno 'A neka.jedu kolace' stila ili u obliku 'not my problem'.
Posljednje uređivanje od ina33 : 22.08.2019. at 11:27
Isto tako, a fascinantna je, jakog glasa i bistre glve, krasan njemacki i onda kontrapunkt doku snimki iz Auschwitza. Maus? Pls tell me more - tko, sto, link?
Maus![]()
nemoj propustiti! strip koji je ponosni nositelj Pulitzera![]()
Gotova Ulicka i Daniel Stein..Muka Isusova, nadam se da je zbog teme koja mi je strana-gdje je bilo ljudske sudbine tu me ulovila, religiozna razmatranja, koja se bildaju pred kraj knjige, uh. Idem je slusat na FSK, ne znam hocu li bit juhu il buhu nakon toga
Tatjana Gromača: Božanska dječica
Zanimljivo štivo, teška tema, odlično napisano, ali meni je neprestano nedostajao onaj neki "touch" između nje i mame.
Ovako mi je izgledalo kao da piše o nekoj xy osobi...
A možda je to samo moj (pogrešan) dojam.![]()
Haha, ina, upornija si od mene. Ja jucer odustala na pola. Nisam mogla, jednostavno je bilo predosadno.
Damir Karakaš - Proslava
obožavam tog čovjeka
nema suvišnih riječi kod njega, sve je suština
izvrsno!
Edouard Louis - Raskrstimo s Eddyjem
bio mi je dobar, vrlo dobar
ali valjda opet moja očekivanja, nahranjena hvalospjevima svekolike kritike i čitateljstva
imam osjećaj da mu je ovo bila životna potreba izaciti sve iz sebe, olakšati dušu, to je bio glavni motiv
a vidim da je i Povijest nasilja isto autobiografski
ajmeeee, što izvuče, ta mi je knjiga baš ostala u super uspomeni, nisam znala da ima nastavak, hvala ti na toj info
I meni je E. Strout jedna od top
ove godine nekako manje čitam
ali trenutno čitam od Rebecce Skloot The immortal life of Henrietta Lacks, o siromašnoj crnkinji koja je živjela 50ih i oboljela od raka. Uzorak njenih rakom obuhvaćenih stanica koji su doktori uzeli bez znanja i dopuštenja pokazao se jako izdržljiv u znanosti, i na njemu je provedena hrpa važnih istraživanja, okrenuli se veliki novci, a da obitelj naravno dugo za to nije znala, a kamoli vidjela i traga od velikih novaca koji su se na tim stanicama zaradili.
Knjiga je zanimljivija nego sam očekivala, prikazuje s jedne strane njen život i njene obitelji, s druge strane događaje u znanosti
https://www.tportal.hr/kultura/clana...-foto-20190901
Svaka joj čast. Dvije godine studirati u Norveškoj, nikad ne posjetiti zemlju prije prvog prevođenja, i prihvatiti se Knausgarda.
Ja joj se divim, sam opseg posla je nevjerojatan, a prevela ga je doista maestralno.
A evo i trailer za holivudsku adaptaciju Češljugara Donne Tartt:
https://m.youtube.com/watch?feature=...&v=oyfPb8otVNY
Pročitala i ja "Raskrstimo s Eddyjem". Dobra je knjiga, impresivna u svojoj iskrenosti, autor zaista ne skriva ništa. Međutim, smetalo mi je što radnja leluja u vremenu - na mahove nisam mogla pratiti koliko on sad to ima godina? Počne pričati o jednoj situaciji, pa onda napravi digresiju na nešto drugo, u drugom vremenu (prošlom ili budućem), pa se vraća na onu prvu situaciju... recimo da su to početničke teškoće romanopisca.
Sad čitam knjigu Maje Haderlap "Anđeo zaborava". Bila bi to još jedna knjiga o odrastanju i identitetu, ali postala mi je izuzetno zanimljiva kad sam shvatila da prepoznajem imena i lokalitete iz teksta - radnja se dešava u austrijskom dijelu Koruške, blizu Eisenkappell (Železne Kaple), a planinski prijelazi prema Sloveniji i osamljena seoska imanja koja se spominju u knjizi, sve mi je to vratilo u sjećanje krajeve po kojima sam nekad rado pješačila. Pa mi je i knjiga postala bliža.
I prijavljujem pročitana prva dva nastavka Arapina budućnosti i moram reći da sam oduševljena, i to i crtežima i tekstom. Fenomenalno djelo, koje o teškim temama (jer svaku njihovu selidbu ili povratak na Bliski istok doživljavam sa tjeskobom) progovara s djetinjom duhovitošću i iskrenošću, bez patetike i jadikovanja. A sve je jasno. Prvom prilikom uzimam i druga dva nastavka. Na sreću, stripovi u našoj knjižnici nisu baš na top-listama najposuđivanijih knjiga, pa su praktički uvijek na raspolaganju![]()
Nakon pročitanog "Anđela zaborava", moram još dodati da se radi o izuzetnom djelu koje na efektan način, idući od individualne, obiteljske priče, preko kolektivne, one koja govori o narodu, prikazuje što to znači biti nacionalnom manjinom u sredini koja se ne može pomiriti s vlastitom neslavnom prošlošću. U fokusu su Slovenci koji žive u Austriji, koji su za 2. svjetskog rata bili prisiljeni odabrati stranu i boriti se protiv nacizma, a nakon rata im se zasluge osporavaju ili omalovažavaju iz političkih razloga.
Svakako preporučujem!
Josip Mlakić: Skica u ledu
Prvi put citam Mlakica, ugodno sam iznenađena. Vrlo kompleksan roman, fabularno iznimno zanimljiv, s elementima krimica, obiteljske sage, ratnog romana, distopijskim ulomcima, na mahove brutalan i beskompromisan, a onda opet suptilan i emotivan... Tezak, a opet lako citljiv i dojmljiv...
Robert Galbraith - Smrtonosno bijelo
četvrta iz serije o Cormoranu Strike.u
Odlična! Po složenosti i zapletu me malo podsjeća na Rowlingsičine Prijevremene izbore (koje jako volim)
Dovršila Ratka Cvetnića, Blato u dvorištu.
Meni on jako paše kao pisac, toliko ima slikovit jezik i puno referenci, baš uživam čitajući ga.
Sad krećem sa 6. dijelom Moje borbe, odnosno, doslovno uranjam u nju![]()
Među ostalim, ljetos sam pročitala grafički roman Kuća, Paca Roce koji osvaja paletom prekrasnih boja, prigušenih tonova. Crtež i kolorit savršeno prate melankolični ton radnje. Priča je to o ljetnom domu (vikendici) u kojemu su se kao u vremenskoj kapsuli nakupile stvari, ali prije svega emocionalna ostavština jedne obitelji. Nedugo nakon što sam pročitala taj strip u nekoj sam prigodi čula citat palestinskog redatelja Elie Suleimana o Mediteranu kao „prostoru nedovršenih kuća i nedovršenih poslova“. Baš takvom prostoru pripada i Kuća, o kojoj je u zadnjem izdanju BestBooka pohvalno pisao i Kruno Lokotar.
Raduje me što vam se sviđaju stripovi <3 No moram napomenuti da sam stripove u zreloj dobi počela ponovno čitati i posuđivati nakon što je o njima ranije ovdje pisala marta, dok je Perzepolis još prije 10 godina na topicu preporučila pikula.
Imam i jednu preporuku na neviđeno s popisa za čitanje
https://www.jutarnji.hr/nedjeljni/po...anije/8854529/
Btw. ako je tko propustio, danas je objavljeno da Ferrante za par mjeseci izdaje novu knjigu, a od četvrtka u našim kinima može se pogledati ekranizacija Češljugara.
GUpravo procitala Knjigu o jugu, Jurice Pavičića, koji u jednome od eseja citira upravo ovaj Suleimanov citat.
Inace, knjiga je zbirka Pavicicevih eseja objavljivanih u Jutarnjem listu (kojeg inace ne citam), uz dodatak nekoliko dosad neobjavljenih neobjavljenih...
Knjiga me u cjelini odusevila, premda na mnogim mjestima ostavlja gorak okus i veliku dozu sjete... Ipak, Pavicic je informiran, pise britko, kriticki opravdano, analiticki vrlo vjesto, uz izrazeni nostalgicni prizvuk i priziv “Mediterana kakav je nekad bio”...
Toplo preporucujem svima, osobito “juznima” ❤️
Posljednje uređivanje od Forka : 12.09.2019. at 11:45
Bila jučer na FSK i na razgovoru s Ljudmilom Ulickom. Bilo je sjajno, iako mi je bilo malo žao što se voditeljica u razgovoru držala uglavnom zadnje objavljene knjige (Jakovljeve ljestve), a manje je bilo riječi o njezinom cjelokupnom opusu, o čemu bih rado čula više.
Gužva u HGZ-u je bila ogromna, velika dvorana je bila puna. Ali ipak sam uspjela na kraju dobiti i potpis u knjigu![]()
I ja bila. Puno losiji prostor od Europe, jedna moja frendica htjela bas slusat ruski, za to od buke i loseg ozvucenja Ulicke nije bilo sanse. Ulicka je preslatka. 'Oprostila' sam koj za Daniela Steina LOL.
Posljednje uređivanje od ina33 : 14.09.2019. at 11:40
Kupila Jakubove i uzela potpis jer je prija uzimala na svoju. Ne volim to, jer se bojim da ce mi.potpisi bit utezi, a ja volim s beletristikom bit 'protocna'. Poznavajuci mene, nece me to zaustavit, al ce mozda zaustavit n=kog tko uzme knjigu od mene kad je procitam. U odnosu na kino Europa, koma prostor - vruce, lose ozvucenje, ruski Ulickin se nije movao cuti osim na slusalicama. Mozda je Fraktura diktirala temu.da bude vise ala promo Jakubovih ljestvi.
Posljednje uređivanje od ina33 : 14.09.2019. at 11:43
Da, mislim da svjetonazorno il platezno mozda ne mogu ulazit u tipa kaptolcentar kina. Strava su bili redovi za povrat slusalica, kupnju knjige, jos je za potpis islo najbrze.
Posljednje uređivanje od ina33 : 14.09.2019. at 21:23
Ma taj tip kina ne bi ni odgovarao prigodi. Eventualno neko kazalište (ZKM, Gavella?), ali lokacijski se HGZ nekako nametnuo kao najbolji izbor.
Fraktura inače zna imati svoje tribine u knjižnici Bogdana Ogrizovića ili u KIC-u, ali ti prostori ne mogu primiti ni približno toliko ljudi koliko ih je jučer bilo.
Meni je super bilo u prostorima Muzeja suvremene umjetnosti, oni imaju nekakvu kinodvoranu s podijem, baš odličan prostor. Booksa ga je koristila kad su organizirali Mitchellovo gostovanje.
Moje 50 plus prije, a.ima ih mladica i of 45, umiru u msu dvorani, nevjerojatno neudobno, preusko su nabili sjedala, koma za kolina. Al bar nike vruce i ok je ozvuceno i promocije traju krace od filma. U msu dvorani sam cesto u kinu, trebalo bi pocupat svaki drugi red, ionako za kino bude minimalno gledatelja.
Posljednje uređivanje od ina33 : 15.09.2019. at 20:10
Btw, pročitala sam Zeleni šator, Ljudmile Ulicke.
Ovo mi je treća njena knjiga, što da kažem, žena se prometnula u pravog ruskog klasika.
Izvrsna knjiga!
Upravo si skinula Testaments od Margaret Atwood, jedva čekam baciti se na to, sequel Sluškinjine priče!
Da, a valjda gorgona, nema msu puno dvorana, ozdrzim i ja nekih sat i pol, al dulje pocinjem prstima probijat u rupe medju stolcima il nekako trazit proatora koljenima,n prosjecne sam.visine. Jedna voditeljice mi je komentirala da joj se cini da je gorgona nekako mracna i 'proguta'. A mozda sam.ja u opisivanju koljenskih muka nadjacala.
ina tek sad mi je jasno zašto si utekla s filma Atlas oblakaa dobro si se držala do tad
![]()
Meni se u gorgoni vrti u glavi, strah od visine, bas mi je neugodno hodati do mjesta. Jednom kad sjednem i pogase se svjetla je ok
Na Jergovićevu preporuku rezervirala i dobila Patriu , Fernanda Aramburua. Početak obećava. Oduvijek ne zanimala Baskija: zemlja, ljudi, jezik. Priča o dvihe obitelji, ETI...
Javim ostalo kad pročitam.