"Ulaz za djecu i vojnike" bila mi je prva Ivaniševićeva knjiga koju sam čitala, i ujedno i najbolja, oduševila me.
Nakon toga, podjednako mi se svidio i njegov roman "U sedlu je tijesno za dvoje". Duhovit, ležeran, a opet ne sasvim trivijalan, bio mi je pravi užitak za čitanje.
A onda je Ivanišević krenuo prilično intenzivnim tempom objavljivati jedan roman za drugim i moram reći da mi se svaki sljedeći sve manje sviđao
još "Primavera" i nije bila loša (iako sam je prebrzo progutala, a rasplet mi je bio vrlo predvidiv), "Knjiga žalbe" osrednja, a "Klanjam se" mi je bila očajno dosadna knjiga i uspjela sam temeljito zaboraviti o čemu se ondje radi. Osim da je izmjestio radnju iz Dalmacije u neimenovani srednjoeuropski gradić, i to mu je očito bila greška. Imam jak dojam da je Ivanišević najbolji kad piše o "svom terenu", tj. o Dalmaciji, a ostale knjige - što je mjesto radnje dalje, to slabije.
Ovu najnoviju knjigu koju je objavio, mislim da se zove "Kuća", nisam još čitala, a nekako nemam ni volje... možda budem, ako mi dođe pod ruku.
tanja_b prvotno napisa
"Ulaz za djecu i vojnike" bila mi je prva Ivaniševićeva knjiga koju sam čitala, i ujedno i najbolja, oduševila me.
