Meni je on u glavi izgledao ovako
A malo i ponašanjem
Meni je on u glavi izgledao ovako
A malo i ponašanjem
Chigozie Obioma: Ribari
Roman nigerijskog autora, nije bajka ni metafora, nego vrlo realistična priča o četvorici braće, po dobi dječaka, koji odlaze pecati na obližnju rijeku. Riječi lokalnog luđaka, "proroka", iz temelja će promijeniti odnose među braćom, a to dalje vodi radnju u zapanjujućem smjeru (ne smijem više od toga napisati). Kako radnja odmiče, događaji su sve više uznemirujući. Ali nije samo fabula u pitanju, u knjizi je prilično realistično prikazana i nigerijska svakodnevica, kao i naučeno kršćanstvo prožeto starim vjerovanjima (najizraženije u vjerovanju "proročanstvima").
Na knjigu sam slučajno naletjela, ali stvarno je izvrsna, preporučujem!
Jupi, imam Ribare, a već sam "stručnjak" za Nigeriju (Chimamanda). Pročitala "Ovuda smo nekada hodali" od Kjel Westoa... super mi je Kjel, užitak ga je čitati, ako bi trebala birati između njegovog Privida 1938. i te, možda bi mi Privida bio favorit jer je zgusnutiji, ali obje su mi se jako svidjele.
Posljednje uređivanje od ina33 : 13.03.2017. at 11:28
Ja pročitala Lov na losose u Jemenu. To mi je bilo simpa.
KOnačno pročitala Kolibu...odnosno nisam do kraja...meni je to mambo jambo dosadno trkeljanje. Prvi dio knjige ok, ali mi se ovo poslije nije dalo
Pročitala sam Parfem Patricka Süskinda koji mi je osvijestio da imam predrasude prema njemačkoj književnosti. Samim time što je na koricama njemačko prezime, u meni je stvorilo očekivanje da će knjiga biti mračna, ozbiljna, svečana, uzvišena, depresivna, duboka, možda i dosadna.
A nije bila ništa od toga.
Vrijeme je da precipiram tu književnost na drugi način.
Koje su vama najdraže knjige njemačke književnosti?
Posljednje uređivanje od Peterlin : 13.03.2017. at 12:10
Thomas Mann, Buddenbrookovi; Čarobna gora
sve od Arthura Schnitzlera (jeste li znali da je Eyes wide shut snimljen po njegovoj Traumnovelle?)
Max Frisch, Homo faber
Erich Kästner, Fabian
Bernhard Schlink, Liebesfluchten...
uf. ovo je na prepad. moram si razmisliti.
Posljednje uređivanje od Angie75 : 13.03.2017. at 12:32
Thomas Mann, apsolutno, sva djela do kojih sam uspjela doći (od romana, Buddenbrookovi, Čarobna gora, Doktor Faustus, od novela, Tonio Kroeger, Smrt u Veneciji, Tristan, ne mogu se sad ni sjetiti ostalih).
Dobar mi je i Jučerašnji svijet Stefana Zweiga.
Od suvremenijih autora, izvrstan (iako i prilično mučan) je "Zapad" Julie Franck.
Uskrsnuli, Ian Rankin
pola knjige nista ne kuzim, jer ima milijun likova, i svi se slicno zovu
a onda drugu polovicu uzivam jer sve sjeda na svoje mjesto
sad citam Svaka mrtva stvar, Johna Connollya
jao, ajme meni
koliko uzasa
roman je odlican, malo vise od pola sam procitala (jucer)
na polici me ceka Novakov Ciganin
prije par dana sam nesto pretrazivala po katalogu KGZ, niti jedan primjerak nije slobodan, u cijelom Zagrebu!
EKA KURNIAWAN:Ljepota je njezina rana. Kažu za njega da je indonezijski Murakami.
Radnja je pred početak 2. svj. rata do danas. Mjesto: Indonezija. 4 sestre - 3 predivne i jedna ružna nazvana Ljepotica su smještene u nizozemski kolonijalizam, japansku okupaciju, indonezijski komunizam...
Preporučam!
Nedavno sam gledala Parfem.
Pokušat ću naći Ribare. Ciganina planiram već dugo.
Parfem je super .
A ostale njemačke...
obožavam Thomasa Manna (Smrt u Veneciji naročito, ali i sve ostalo)
Kafka je (premda nije Nijemac), pisao na njemačkom, fenomenalan mi je...
Hesse mi je u srednjoj školi bio zakon (sve sam utamanila s guštom, baš me zanima kako bi mi sad sjeo )
kad sam već kod gimnazije, Brecht mi je bio izvrstan (i Majka Courage, i Kavkaski krug kredom...)
Gunter Grass je odličan
ne mogu se sad sjetiti svih, ali njemačka književnost je jako dobra
od onih koje mi se ne sviđaju izdvojila bih nobelovku Elfriedu Jelinek (ona je, mislim, Austrijanka, ali brijem da i to spada u njemačku književnost), ona mi je, naime, očajna
Baš ću potražiti, kad stignem...
Nego, spomenuvši ovu nigerijsku knjigu, podsjetila si me na jednu moju prijateljicu koja je prije dvije godine zacrtala sebi da će pročitati po jednu knjigu iz svake države svijeta, to mi je fenomenalno.
Nedavno je završila taj svoj "projekt" i predstavila ga u multimedijalnom klubu MaMa, bilo je fenomenalno i inspirativno
A evo i jedan prijavak:
Damir Karakaš: Sjećanje šume, stvarno odlična "mala velika knjiga", kako je netko napisao...
Topla preporuka!
Od literature njemačkog govornog područja moram spomenuti Slast života, koju je napisao Paulus Hochgatterer, austrijski liječnik, psihijatar. Baš me se dojmila, istovremeno jeziva i odlična.
Nism bas puno njem. knjizevnosti citala, ali od suvremenijih autora odlicna mi je bila Juli Zeh.
Parfem sam čitala davno pa sam odlučila ponoviti gradivo, čeka me na polici.
Jučer sam gledala gdje da odem u knjižnicu po Ribara u Zagrebu. Samo je nekoliko primjeraka slobodno!
Rezervirala sam jedan.
Koliba mi je bila neprobavljiva.
Kad smo kod stambenih jedinica, ni Sobu nisam mogla pročitati
Posljednje uređivanje od anchi pp : 14.03.2017. at 09:32
Boba Đuderija: Zovem u vezi posla. Priče, pročitala 50ak strana i sviđa mi se...
Ovaj izazov sa svim zemljama sam i ja počela, al bila je neka varijanta da se treba ići po zemljama koje su jedna uz drugu, nekako mi je to bilo naporno za praćenje pa sam odustala.
Imamo vrlo sličan ukus, poglavito vezano za Elfride . I Hesse... meni je onako oduvijek malo :/, čitala sam ga u tinejdžersko doba i tvrdila da me oduševljavala, a zapravo ga nisam baš ful kužila... nisam od takvih vrsta zanesenosti, kako da se izrazim. Thomasa Manna sam obožavala, kao i Kafku, i Guenthera Grassa, Brechta se već slabije sjećam, manje sam od drama, više od romana.
Posljednje uređivanje od ina33 : 14.03.2017. at 15:53
Jel itko čitao Alice Munro, Život djevojaka i žena?
Danas je predstavlja Jutarnji list, piše da je izdana 2016., a uopće nisam čula za nju.... Zvuči zanimljivo!
Objavljena je krajem prošle godine, negdje oko Interlibera.
Pročitala sam je, zapravo mi je mišljenje podijeljeno. S jedne strane, tu je prepoznatljiv njezin stil, savršene rečenice, izuzetna opažanja svijeta oko sebe. S druge strane, knjiga mi je bila presporog tempa (naročito u početku, kasnije je postalo zanimljivije), i mjestimice čak i dosadna
Mislim da me zbunilo to što je knjiga najavljivana kao roman. To u stvari nije roman, nema uopće strukturu romana, osim što su sva poglavlja povezana glavnom junakinjom i djelomično još nekim likovima. Ali zapravo poglavlja (ili odulje pripovijetke, kako se uzme) treba čitati zasebno i onda sve skupa postaje smislenije.
Uglavnom - dobro, ali ne tako kao njezine kasnije priče, u kojima je izbrusila način pripovijedanja i stil pisanja do savršenstva.
Pročitala Na ovo sam baš ponosna - 62 žene i njihove priče. Zanimljivo. Najviše me se dojmila Vanilice i Spojene prekinute niti, priča o Poljacima kako su nekad naseljavali Slavoniju, a danas je obrnuto.
Našla Stonera (započela ga) i Ribare. Baš mi se uklapaju jer sam nedavno pročitala Americanu i Ljepota je njezina rana, roman o 4 sestre.
pročitala predivnu knjigu.
zove se Mr. Gwyn.
napisao moj omiljeni Alessandro Baricco, u svome tipičnom sofisticiranom stilu, istovremeno jednostavnom i kompliciranom.
totalno drugačija, pomaknuta knjiga s divnim refleksijama o nama samima.
obavezno pročitati!
Ja sam sinoć dovršila od Elene Ferrante The story of a new name, drugi dio napuljskog četverca.
Divna mi je bila; kao i prvu, nisam je mogla ostavit.
Stil je tako jednostavan, a nimalo banalan, baš volim kako ispreplete društvena i politička pitanja sa individualnim sudbinama, i volim kako objasni motive svih svojih likova, ne ostavlja ništa nagađanju.
Ovdje je priča patrijarhata i nasilja još bolnija nego u prvom dijelu, prati cure kroz 16-23 godine, ponekad sve izgleda malo sapuničasto, ali i dalje životno, i to okrutno životno.
Imam i treću u polici, ali neću odmah na nju, da si produžim gušt (jer četvrta mi stiže tek na ljeto). Svejedno, ostajem na ženama zasad, Chimamanda i Americanah je sljedeća
Malo me je strah doci ovdje. I dalje gutam knjige, ali nekako se osjecam nedostojno sa procitanim Zabama, Svetim lopovom i Ponocnim suncem u zadnjih par dana
Još malo pa dovršavam The bone clocks, David Mitchell.
Inače ne volim SF, ali kod Mitchella je baš uvijek sve kako treba
Ne, uopće nisam pristrana i subjektivna
Čemu?
Ja sam svojevremeno ovdje napisala da ne prijavljujem krimiće i druge stvari koje čitam, a koje nisu "trendy" i nisu mi se činile u skladu s ovim topicom, pa su mi to isto rekle druge forumašice. Čak su otvorile i novi topic za preporuku krimića.
Prema tome - čitamo svašta.
Trenutno sam pri kraju jedne neobične knjige koja se isto ovdje ne uklapa - Sylvia Browne: Život na onoj strani http://www.ljevak.hr/knjige/knjiga-11596
Pronašla sam to slučajno, ne znam ni kada, a posegnula sam za knjigom prije par tjedana kad mi je mama imala infarkt, pa sam se zapitala hoće li nas napustiti (ima blizu 80 godina). Srećom, stanje joj se popravilo. No, bez obzira, mene su i prije zanimale ovakve teme, pa uvijek nabasam na takvu literaturu. S druge strane, ne čini mi se da je primjerena ovom topicu, ali evo - kad već spominjemo SVE što čitamo, nek spomenem i to.
Slažem se i nastojim to korigirati.
Ali kod prijavljivanja knjiga više se koristim informacijama koje ovdje nađem (što druge forumašice čitaju, a i ja pročitam jer to su često iste knjige - iz knjižnice, s police "Novo") tako da se tu radi o mom kompleksu sljedbenice više nego o probiru što je kvalitetno, a što nije... Nema te podjele - ima samo podjela što se kome sviđa.
Gledeusvezi publicistike - ja sam baš prije dosta publicistike ovdje razvukla - samo da spomenem mog omiljenog Franka Westermana (Ararat, Lipicanci, Inženjeri duše...ima još jedna afrička knjiga, ne mogu se sjetiti naslova)
Dok je Algoritam živio svoje dobre dane imao je fenomenalnu biblioteku "Facta" s izvrsnim publicističkim naslovima.
Koliko sam ih tada pokupovala, ne znam ni sama - cijela jedna polica u stanu je puna "Factinih" naslova. Autor kojem se stalno rado vraćam, i kojeg često doma spominjemo i MM i ja (a u zadnje vrijeme ga reklamiram i sinu, jer ga zanimaju takve teme) je Jared Diamond (kod nas su objavljeni njegovi naslovi "Sva naša oružja" i "Slom").
A Westermanna isto jako volim - toliko mi se sviđa njegov način pisanja da i naoko nezanimljive teme uspije učiniti zanimljivima.
Inače, već dugo nisam pročitala neku novu publicističku knjigu, i pomalo mi to fali... ali baš i nema naslova koji bi me privukli.
Slažem se.
Od domaćih autora - Predrag Matvejević: Granice i sudbine, ali to već nije novo, ima možda dvije godine da je to izašlo. Ostalo - slabo.
Istina, baš malo čitam zadnje vrijeme (čekam nove naočale k'o ozebli sunce pa ovisim samo o e-čitaču jer se baš mučim s "drvenim" knjigama) ali i to će se riješiti...
evo, ja npr ne volim krimiće. Ne čitam ih više. MM ih guta i ne može se načuditi da meni nisu zanimljivi.
ja volim romane, obiteljske sage, pa mofgla bih kao Forkina prijateljica čitati po knjigu iz svake zemmlje ali da naučoim i nešto o zemlji i ljudima koji tamo žive.
A sada čitam Černobilsku molitvu, tanja_b milsim da si ju ti preporučila. Hvala
Joooj, Černobilska molitva mene je tako uznemirila (a nisam ju mogla pustiti) da su mi trebali dani da se saberem. Ali to je knjiga koju baš treba pročitati.
Hvala svima na odgovorima za njemačku književnost. Izgleda da mi ne gine Mann - jedino njegovo što sam pročitala je knjižica Gospodar i pas.
Ali, na stranu Kehlmann, nisu li ovo ipak sve jako ozbiljne knjige?
Što se tiče suzdržavanja od javljanja na temu, ja na njoj ne prijavljujem knjige koje mi se nikako nisu svidjele, a većina forumašica je bila oduševljena. Ne zato što mi nije jasno zašto mi se ne sviđaju, nego zato što ne želim povrijediti osjećaje drugih forumašica. Znam da se ljudi ne bi trebali vrijeđati zbog nečijeg drugačijeg ukusa, ali neke knjige nam budu stvarno važne i posebne i ne želimo baš čitati kako su drugima smeće.
Nemojte da vas to spriječi da budete iskrene o naslovima koje sam ja obožavala
OT, čitam Kad su golubice nestale Sofi Oksanen.