 |
|||
Thomas Mann, Buddenbrookovi; Čarobna gora
sve od Arthura Schnitzlera (jeste li znali da je Eyes wide shut snimljen po njegovoj Traumnovelle?)
Max Frisch, Homo faber
Erich Kästner, Fabian
Bernhard Schlink, Liebesfluchten...
uf. ovo je na prepad. moram si razmisliti.
Posljednje uređivanje od Angie75 : 13.03.2017. at 13:32
Stefana Zweiga volim
Uskrsnuli, Ian Rankin
pola knjige nista ne kuzim, jer ima milijun likova, i svi se slicno zovu
a onda drugu polovicu uzivam jer sve sjeda na svoje mjesto
sad citam Svaka mrtva stvar, Johna Connollya
jao, ajme meni
koliko uzasa
roman je odlican, malo vise od pola sam procitala (jucer)
na polici me ceka Novakov Ciganin
prije par dana sam nesto pretrazivala po katalogu KGZ, niti jedan primjerak nije slobodan, u cijelom Zagrebu!
EKA KURNIAWAN:Ljepota je njezina rana. Kažu za njega da je indonezijski Murakami.
Radnja je pred početak 2. svj. rata do danas. Mjesto: Indonezija. 4 sestre - 3 predivne i jedna ružna nazvana Ljepotica su smještene u nizozemski kolonijalizam, japansku okupaciju, indonezijski komunizam...
Preporučam!
Nedavno sam gledala Parfem.
Pokušat ću naći Ribare. Ciganina planiram već dugo.
A evo i jedan prijavak:
Damir Karakaš: Sjećanje šume, stvarno odlična "mala velika knjiga", kako je netko napisao...
Topla preporuka!
Od literature njemačkog govornog područja moram spomenuti Slast života, koju je napisao Paulus Hochgatterer, austrijski liječnik, psihijatar. Baš me se dojmila, istovremeno jeziva i odlična.
Nism bas puno njem. knjizevnosti citala, ali od suvremenijih autora odlicna mi je bila Juli Zeh.
I Kehlmann takodjer
Joj, da... Smetnula s uma.anamar prvotno napisa
da,da,svakako!
Joj da, na Kehlmanna sam zaboravila, a on mi je pravo otkriće, fenomenalan je!
(njegovo Mjerenje svijeta čak se i MM-u svidjelo, a on je prilično isključiv kad je beletristika u pitanju)
Parfem sam čitala davno pa sam odlučila ponoviti gradivo, čeka me na polici.
Jučer sam gledala gdje da odem u knjižnicu po Ribara u Zagrebu. Samo je nekoliko primjeraka slobodno!
Rezervirala sam jedan.
Koliba mi je bila neprobavljiva.
Kad smo kod stambenih jedinica, ni Sobu nisam mogla pročitati
Posljednje uređivanje od anchi pp : 14.03.2017. at 10:32
Boba Đuderija: Zovem u vezi posla. Priče, pročitala 50ak strana i sviđa mi se...
Ovaj izazov sa svim zemljama sam i ja počela, al bila je neka varijanta da se treba ići po zemljama koje su jedna uz drugu, nekako mi je to bilo naporno za praćenje pa sam odustala.
Jel itko čitao Alice Munro, Život djevojaka i žena?
Danas je predstavlja Jutarnji list, piše da je izdana 2016., a uopće nisam čula za nju.... Zvuči zanimljivo!
Objavljena je krajem prošle godine, negdje oko Interlibera.
Pročitala sam je, zapravo mi je mišljenje podijeljeno. S jedne strane, tu je prepoznatljiv njezin stil, savršene rečenice, izuzetna opažanja svijeta oko sebe. S druge strane, knjiga mi je bila presporog tempa (naročito u početku, kasnije je postalo zanimljivije), i mjestimice čak i dosadna
Mislim da me zbunilo to što je knjiga najavljivana kao roman. To u stvari nije roman, nema uopće strukturu romana, osim što su sva poglavlja povezana glavnom junakinjom i djelomično još nekim likovima. Ali zapravo poglavlja (ili odulje pripovijetke, kako se uzme) treba čitati zasebno i onda sve skupa postaje smislenije.
Uglavnom - dobro, ali ne tako kao njezine kasnije priče, u kojima je izbrusila način pripovijedanja i stil pisanja do savršenstva.
Pročitala Na ovo sam baš ponosna - 62 žene i njihove priče. Zanimljivo. Najviše me se dojmila Vanilice i Spojene prekinute niti, priča o Poljacima kako su nekad naseljavali Slavoniju, a danas je obrnuto.
Našla Stonera (započela ga) i Ribare. Baš mi se uklapaju jer sam nedavno pročitala Americanu i Ljepota je njezina rana, roman o 4 sestre.
Ja sam sinoć dovršila od Elene Ferrante The story of a new name, drugi dio napuljskog četverca.
Divna mi je bila; kao i prvu, nisam je mogla ostavit.
Stil je tako jednostavan, a nimalo banalan, baš volim kako ispreplete društvena i politička pitanja sa individualnim sudbinama, i volim kako objasni motive svih svojih likova, ne ostavlja ništa nagađanju.
Ovdje je priča patrijarhata i nasilja još bolnija nego u prvom dijelu, prati cure kroz 16-23 godine, ponekad sve izgleda malo sapuničasto, ali i dalje životno, i to okrutno životno.
Imam i treću u polici, ali neću odmah na nju, da si produžim gušt (jer četvrta mi stiže tek na ljeto). Svejedno, ostajem na ženama zasad, Chimamanda i Americanah je sljedeća
Moram probati ponovno, jer me se prvi (i jedini) put Elena Ferrante baš i nije nešto dojmila
Malo me je strah doci ovdje. I dalje gutam knjige, ali nekako se osjecam nedostojno sa procitanim Zabama, Svetim lopovom i Ponocnim suncem u zadnjih par dana
zašto?Malo me je strah doci ovdje. I dalje gutam knjige, ali nekako se osjecam nedostojno sa procitanim Zabama, Svetim lopovom i Ponocnim suncem u zadnjih par dana
daj piši svoje dojmove ako želiš, pliz
tema se zove Što čitate
uključuje sve, ne samo nagrađivane i etablirane autore
Čemu?Malo me je strah doci ovdje. I dalje gutam knjige, ali nekako se osjecam nedostojno sa procitanim Zabama, Svetim lopovom i Ponocnim suncem u zadnjih par dana
Ja sam svojevremeno ovdje napisala da ne prijavljujem krimiće i druge stvari koje čitam, a koje nisu "trendy" i nisu mi se činile u skladu s ovim topicom, pa su mi to isto rekle druge forumašice. Čak su otvorile i novi topic za preporuku krimića.
Prema tome - čitamo svašta.
Trenutno sam pri kraju jedne neobične knjige koja se isto ovdje ne uklapa - Sylvia Browne: Život na onoj strani http://www.ljevak.hr/knjige/knjiga-11596
Pronašla sam to slučajno, ne znam ni kada, a posegnula sam za knjigom prije par tjedana kad mi je mama imala infarkt, pa sam se zapitala hoće li nas napustiti (ima blizu 80 godina). Srećom, stanje joj se popravilo. No, bez obzira, mene su i prije zanimale ovakve teme, pa uvijek nabasam na takvu literaturu. S druge strane, ne čini mi se da je primjerena ovom topicu, ali evo - kad već spominjemo SVE što čitamo, nek spomenem i to.
ne kuzim, tko je postavio pravila da je nesto primjereno ili ne ovom topicu?
dajte se nemojte ogranicavati
mene zanima i publicistika, koju citam pre rijetko
pa bih voljela neke preporuke isto ovdje dobiti ...
Slažem se i nastojim to korigirati.
Ali kod prijavljivanja knjiga više se koristim informacijama koje ovdje nađem (što druge forumašice čitaju, a i ja pročitam jer to su često iste knjige - iz knjižnice, s police "Novo") tako da se tu radi o mom kompleksu sljedbenice više nego o probiru što je kvalitetno, a što nije... Nema te podjele - ima samo podjela što se kome sviđa.
Gledeusvezi publicistike - ja sam baš prije dosta publicistike ovdje razvukla - samo da spomenem mog omiljenog Franka Westermana (Ararat, Lipicanci, Inženjeri duše...ima još jedna afrička knjiga, ne mogu se sjetiti naslova)
Dok je Algoritam živio svoje dobre dane imao je fenomenalnu biblioteku "Facta" s izvrsnim publicističkim naslovima.
Koliko sam ih tada pokupovala, ne znam ni sama - cijela jedna polica u stanu je puna "Factinih" naslova. Autor kojem se stalno rado vraćam, i kojeg često doma spominjemo i MM i ja (a u zadnje vrijeme ga reklamiram i sinu, jer ga zanimaju takve teme) je Jared Diamond (kod nas su objavljeni njegovi naslovi "Sva naša oružja" i "Slom").
A Westermanna isto jako volim - toliko mi se sviđa njegov način pisanja da i naoko nezanimljive teme uspije učiniti zanimljivima.
Inače, već dugo nisam pročitala neku novu publicističku knjigu, i pomalo mi to fali... ali baš i nema naslova koji bi me privukli.
Slažem se.
Od domaćih autora - Predrag Matvejević: Granice i sudbine, ali to već nije novo, ima možda dvije godine da je to izašlo. Ostalo - slabo.
Istina, baš malo čitam zadnje vrijeme (čekam nove naočale k'o ozebli sunce pa ovisim samo o e-čitaču jer se baš mučim s "drvenim" knjigama) ali i to će se riješiti...
Ma daj, čega te je strah?Malo me je strah doci ovdje. I dalje gutam knjige, ali nekako se osjecam nedostojno sa procitanim Zabama, Svetim lopovom i Ponocnim suncem u zadnjih par dana
Još malo pa dovršavam The bone clocks, David Mitchell.
Inače ne volim SF, ali kod Mitchella je baš uvijek sve kako treba
Ne, uopće nisam pristrana i subjektivna
Znala sam da ce te odusevitiJoš malo pa dovršavam The bone clocks, David Mitchell.
Inače ne volim SF, ali kod Mitchella je baš uvijek sve kako treba
Ne, uopće nisam pristrana i subjektivna
Jedva cekam da usporedimo dojmove!
evo, ja npr ne volim krimiće. Ne čitam ih više. MM ih guta i ne može se načuditi da meni nisu zanimljivi.
ja volim romane, obiteljske sage, pa mofgla bih kao Forkina prijateljica čitati po knjigu iz svake zemmlje ali da naučoim i nešto o zemlji i ljudima koji tamo žive.
A sada čitam Černobilsku molitvu, tanja_b milsim da si ju ti preporučila. Hvala
Joooj, Černobilska molitva mene je tako uznemirila (a nisam ju mogla pustiti) da su mi trebali dani da se saberem. Ali to je knjiga koju baš treba pročitati.
x
zvala sam prijatelja koji radi u nuklearki Krško, imala sam nekoliko pitanja
Hvala svima na odgovorima za njemačku književnost. Izgleda da mi ne gine Mann - jedino njegovo što sam pročitala je knjižica Gospodar i pas.
Ali, na stranu Kehlmann, nisu li ovo ipak sve jako ozbiljne knjige?
Što se tiče suzdržavanja od javljanja na temu, ja na njoj ne prijavljujem knjige koje mi se nikako nisu svidjele, a većina forumašica je bila oduševljena. Ne zato što mi nije jasno zašto mi se ne sviđaju, nego zato što ne želim povrijediti osjećaje drugih forumašica. Znam da se ljudi ne bi trebali vrijeđati zbog nečijeg drugačijeg ukusa, ali neke knjige nam budu stvarno važne i posebne i ne želimo baš čitati kako su drugima smeće.
Nemojte da vas to spriječi da budete iskrene o naslovima koje sam ja obožavala
OT, čitam Kad su golubice nestale Sofi Oksanen.
Piši Jurana slobodno, dapače, i ako ti se ne sviđa neka! Ja se znam nekritički oduševiti nekim/nečim, možda bi nekad i pomoglo da me se spusti na zemlju
samo nemoj ako ti se nije svidio Bone clocks, to bi mi slomilo srce
Posljednje uređivanje od Angie75 : 16.03.2017. at 16:40
Nisu Koštani satovi, nego jedna o kojoj nisam nikad ništa. Lako što se ona meni ne sviđa, nego sam ja ljuta na autora jer mi se čini da je muzao temu koja uvijek pali i nadomještao nedostatak talenta prezencioznim, izvještačenim stilom.
U principu sam ljuta na sebe što sam je dovršila
Pp!Nisu Koštani satovi, nego jedna o kojoj nisam nikad ništa. Lako što se ona meni ne sviđa, nego sam ja ljuta na autora jer mi se čini da je muzao temu koja uvijek pali i nadomještao nedostatak talenta prezencioznim, izvještačenim stilom.
U principu sam ljuta na sebe što sam je dovršila
E fućkaj ga sad, previše si napisala o knjizi da bi mogla prešutjeti naslov (ili barem ime autora)Nisu Koštani satovi, nego jedna o kojoj nisam nikad ništa. Lako što se ona meni ne sviđa, nego sam ja ljuta na autora jer mi se čini da je muzao temu koja uvijek pali i nadomještao nedostatak talenta prezencioznim, izvještačenim stilom.
U principu sam ljuta na sebe što sam je dovršila
Ma joj, toga uvijek ima.... Najbolja fora na tu temu mi je izjava Erice Jong u Strahu od letenja, kad piše kako se uvijek zaklinje da je Joyceov Uliks njena najdraža knjiga u životu, iako mora priznati da je preskočila mnoge dosadne dijelove.
Ta rečenica mi je još u 18. godini osvijestila činjenicu da je naše vrijeme predragocjeno za traćenje na knjige koje nam se ne sviđaju. S druge strane, ponekad je dobro ponovno zaviriti u te odbačene, jer često ovisi o trenutku i raspoloženju kako nam što sjedne. Franzena sam probala čitati, ali mi nije sjeo sve dok na g.o. nisam pročitala sve drugo, pa sam silom prilika opet probala i išlo je bolje.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 16.03.2017. at 20:51
ovo mora bit' neki FranzenNisu Koštani satovi, nego jedna o kojoj nisam nikad ništa. Lako što se ona meni ne sviđa, nego sam ja ljuta na autora jer mi se čini da je muzao temu koja uvijek pali i nadomještao nedostatak talenta prezencioznim, izvještačenim stilom.
U principu sam ljuta na sebe što sam je dovršila
tražim na temi o ovoj knjizi pa ne nalazim
davno je bilo, ali sjećaš li se kako ti se dopala?
Ovo je pisala Angie:
vrlo, vrlo zanimljivo, priča o ratu i poraću u Estoniji. kod nas je bilo komplicirano za vrijeme 2. svjetskog rata al mi se čini da smo mila majka kako je bilo u Estoniji
ljubavna priča i psihološki triler u isto vrijemeOvo tanja:moram se još jednom vratiti na Sofi Oksanen i knjigu koju sam jučer gore spomenula. Jedna od onih koje te ne puste na miru nego o njima razmišljaš još kad legneš i čim se probudiš. Trebalo mi je malo da se naviknem na pomalo grozničav stil pisanja (djelomično u prvom licu, djelomično u trećem), ali kad sam pohvatala tko je to, i tko o čemu, nisam je mogla ispustiti iz ruku.
Mene nije naročito oduševila. Nije bilo upitno hoću li je dovršiti, ali kad jesam, znala sam da neću tražiti druge njene knjige. Sjećam se da sam ostala hladna prema likovima i da mi se pisanje na trenutke činilo nezgrapno. Drugog se ne sjećam. Svjesna sam da ističem samo što mi se nije svidjelo, a ne i što jest, i da sam nepravedna, ali zaboravila sam.I meni se sviđa Sofi Oksanen U ovom romanu posebno me fascinirala studija karaktera (i kako se razvija g**no od čovjeka, na primjeru Edgara ). Ako ga već nisi čitala, preporučujem i njezin roman "Čišćenje", također jako dojmljivo, iako na mahove vrlo teško djelo.
hvala
ma fraktura sad ima akciju
Ulickaja i ova knjiga pride po dobroj cijeni
ne znam zapravo treba li mi
ili bolje da kupim samu Ulickaju po normalnoj cijeni
I "Ljestve" su ti na akciji
Baš gledam tu njihovu akciju, lukavo su oni to pospajali knjige u komplete
"Golubice" su dobra knjiga, ali definitivno nije knjiga koju bih željela imati doma. Dok bih Ulicku uvijek kupila bez premišljanja.
Evo, meni se npr ne sviđa Češljugar - i baš sam ljuta na sebe kaj sam ga ipak pročitala - istina pred kraj na preskokce -
Mislim da je već netko pisao da nam je vrijeme predragocjeno da bi nastavili čitati knjigu koja nam ne sjedna
ok, ovdje nema gaca
Jurana, pisi, ja volim citati sva vasa misljenja
i tako nekako i biram knjige
inace, ne pisem puno na ovoj temi, jer ne citam puno kao vecina ovdje, a i ne znam lijepo srociti sto mislim
al sam ipak napisala da mi Atlas oblaka nikako nije sjeo
al ono, bas bas nikako, nisam ga ni dovrsila
a na jednoj drugoj temi sam se autala i napisala da ne volim J. Juula
Btw, Jurana, piši slobodno, nismo mi tako osjetljive biljčice...
Osim toga, živjela različitost!
Čitam zadnja poglavlja Uske staze ka dalekom sjeveru, Richarda Flanagana. Knjiga je ovjenčana Man Bookerom 2014. Čitam Buybookovo izdanje.
Privukla me tema - gradnja Pruge smrti, od Tajlanda do Burme, gdje je zapravo bilo muciliste japanskih ratnih zarobljenika. Ima nekoliko perspektiva, mučitelja i australskih vojnika, koje prati i nakon rata. Uz snažnu antiratnu poruku, knjiga govori o ljudskoj patnji i (ne)slobodi. Vrlo je potresna. I oduševila me.
da, da - mislim da bi bile korisne i negativne kritike - onak da se ne zaletimo. U stvari, baš kod konkretnog Češljugara - čim sam u knjižnici vidjela debljinu knjige, htjela sam ju odmah vratiti. Bilo mi je neugodno, a bome poslije ži žao kaj to nisam napravila.
anamar, ovo zvuči odlično, iako se sada moram malo odmoriti od potresnih knjiga
Sad niko nema mira dok Jurana ne objelodani koja joj se nije svidjela.
Ni meni nije sjeo Atlas oblaka, al bila mi je dovoljno dobra da me vukla da ju pročitam do kraja. Dugo mi se otegnula al zadovoljna sam kaj sam ju ipak pročitala.
Pravila pisanja postova
