Što čitate 3.

[chesil]

Uf, Kosjenka, nadam se da ćeš, kad pročitaš, imati ljepše asocijacije od Forke, haha

Prijavljujem Mašu Kolanović, Poštovani kukci... Nisam oduševljena, ali definitivno je do mene, nisam sklona formi kratke priče.

Evo, stiže Rooney na hrvatskom, ponadala sam se da je Normal people, ali nije. Jel' čitao tko ovu?
https://fraktura.hr/razgovori-s-prijateljima.html

[Jurana]

Uf, Kosjenka, nadam se da ćeš, kad pročitaš, imati ljepše asocijacije od Forke, haha

Prijavljujem Mašu Kolanović, Poštovani kukci... Nisam oduševljena, ali definitivno je do mene, nisam sklona formi kratke priče.

Evo, stiže Rooney na hrvatskom, ponadala sam se da je Normal people, ali nije. Jel' čitao tko ovu?
https://fraktura.hr/razgovori-s-prijateljima.html

Evo sam je ja pročitala. (Btw. na ovom se topiku više piše nego što ja imam dojam - mislila sam da je ovaj post na posljednjoj stranici pa sam se natražila dok sam ga našla.)

Meni se i ova knjiga svidjela. Jako je slična knjizi Normal People. Glavni lik je mlada žena dosta emocionalno oštećena koja ima dojam da je žrtva tuđe okrutnosti i bezosjećajnosti, a na kraju se ispostavi da je i ona poprilično boli nanijela svima oko sebe. Ona to slabo shvaća zbog svoje nezrelosti. Većina njenog djelovanja i ponašanja je pokušaj da dokaže sebi i drugima da je normalna osoba (tema koju je Rooney kasnije više razradila u 2. romanu koji nosi i ime po ovoj opsesiji). Književnica na prilično originalan i svjež način opisuje kako junakinja doživljava emocije, po tome me je malo podsjetila na D. H. Lawrencea - pretvara osjećaje u slike i fizička proživljavanja.

Ovaj sam roman, kao i Normal People, teško ispuštala iz ruku, ali ne uspijevam racionalizirati zašto je tako i mogu vjerovati da je nekom dosadnjikav.

Zapravo ne dijelim puno osobina i doživljavanja s glavnom junakinjom, ali ipak sam se uživjela u njena.
Možda me po svoj toj nesigurnosti i nesporazumima podsjeća na mladost?

Knjiga je Razgovori s prijateljima

[Jurana]

Drugi dio trilogije Margaret Atwood o Gazeli i Koscu - Godina potopa - odličan mi je kao i prvi, još i bolji, a treći - Ludi Adam - dosta je slabiji, ali meni je svejedno bio zanimljiv jer sam jako htjela dalje čitati o tom svijetu i likovima.

Godina potopa pripovijeda o istom vremenu kao i 1. roman, iz perspektive drugih likova, i na svom kraju dođe do trenutka u kojem završava i 1. roman pa se linije radnje spajaju, i likovi susreću.

Treći dio nastavlja gdje završava drugi (i prvi) - na moje olakšanje jer mi se ne bi dalo još jednom vraćati u prošlost. Meni nije bilo drago što se više bavi likovima Godine potopa, a manje prvog romana, ali to sam ja, tko mi je kriv.

Trilogija mi se čini kao dobar materijal za seriju.

Čitala sam da Darren Aronofsky želi snimiti film, a nadam se da neće jer bi to bilo predepresivno i tjeskobno.