Što čitate 3.

[ina33]

totalno si me zbunila s Bezvodnim potopom - Godina potopa

kakvi su ti Testamenti?

Eto, kad napisem bez tipfelera, zeznem bitnije . Testamenti su mi odlicni.

Mene Zeruya u potpunosti zapravo nervira. Ja sam suzdrzan lik, ako do 50-te nisam otkrila takve razarajuce ljubavi, ni necu. Nervira me ta drama, autodestrukcija pa imam iste reakcije bijesa ono..kog vraga. Al, vjer. je to oklop na moju mamu koja je bila takva. Enivej, kad citam Zeruyju, kao i neku poeziju, i reference na klasicnu glazbu - to je jezik koji ne razumijem. Nek je nesto malo misaonije, ne toliko utopljeno u emocije - moze.

[ina33]

Procitala sam Njemacku kucu od Annette Hess. Meni je bila odlicna, zabavila me jako vezano za fabulu, a temu, ma kako to naopako zvucalo, 'volim' i nikad je se ne mogu zastiti - kako je vecina dopustala nacizam. Ima na momente ljubic momenata, al sam i zasuzila par puta i progutala sam je pa je preporucam:

https://www.hocuknjigu.hr/proizvodi/...0aAr86EALw_wcB

[aleksandra70vanja]

opet ja s istim pitanjem
što da uzmem materi za preko ljeta?
voli mani gotovac, ali ne bih ovu zadnju
drakulićku je pročitala osim nevidljive žene, iz istog razloga što ne želim zadnju mani, ne želim da su depresivne
ok drakulićka je depresivna, ali s milevom se ne može poistovjetiti
za vrijeme karantene je pročitala dvije knjige drage hedla
voli juricu pavičića, i to je sve pročitala

ne moraju biti domaći autori
ali nešto zanimljivo, a ne depresivno
ne ljubići
ne krimići

odmah sam rezrevirala njemačku kuću po ininoj preporuci
mislim da bi joj se to moglo dopasti
što bih joj još mogla uzeti?

[tanja_b]

opet ja s istim pitanjem
što da uzmem materi za preko ljeta?
voli mani gotovac, ali ne bih ovu zadnju
drakulićku je pročitala osim nevidljive žene, iz istog razloga što ne želim zadnju mani, ne želim da su depresivne
ok drakulićka je depresivna, ali s milevom se ne može poistovjetiti
za vrijeme karantene je pročitala dvije knjige drage hedla
voli juricu pavičića, i to je sve pročitala

ne moraju biti domaći autori
ali nešto zanimljivo, a ne depresivno
ne ljubići
ne krimići

odmah sam rezrevirala njemačku kuću po ininoj preporuci
mislim da bi joj se to moglo dopasti
što bih joj još mogla uzeti?

Ksenija Kušec: Opća opasnost - pripovijetke, zgodne, lako se čitaju, duhovite, ali nisu trivijalne

Lana Bastašić: Uhvati zeca - kažu, bosanska Ferrante

Barbara Yelin: Irmina - ovo je strip, ali odličan strip! Na tragu preporuke za Njemačku kuću, govori o tome što se dešava u životu "običnog" čovjeka da od perspektivne, liberalne, kozmopolitski nastrojene mlade djevojke postane žena koja prešutno prihvaća nacizam

Imam još nekoliko friških preporuka, ali te su depresivne

[aleksandra70vanja]

Ksenija Kušec: Opća opasnost - pripovijetke, zgodne, lako se čitaju, duhovite, ali nisu trivijalne

Lana Bastašić: Uhvati zeca - kažu, bosanska Ferrante

Barbara Yelin: Irmina - ovo je strip, ali odličan strip! Na tragu preporuke za Njemačku kuću, govori o tome što se dešava u životu "običnog" čovjeka da od perspektivne, liberalne, kozmopolitski nastrojene mlade djevojke postane žena koja prešutno prihvaća nacizam

Imam još nekoliko friških preporuka, ali te su depresivne

tnx
strip nije za nju, ali ove prve dvije bih mogla
može depresivno za mene
nek bude u skladu s mojim raspoloženjem

[tanja_b]

tnx
strip nije za nju, ali ove prve dvije bih mogla
može depresivno za mene
nek bude u skladu s mojim raspoloženjem

Evo onda depresivnih preporuka:

Kyong-suk Sin: Molim te, pazi na mamu
Vrlo dobra analiza obiteljskih odnosa, uz zanimljiv uvid u korejsko društvo. Ali roman je impregniran osjećajem krivnje, koji prema kraju nimalo ne jenjava. Zato kažem da je depresivan

Darko Cvijetić: Schindlerov lift
Ovo mi je jedna od najboljih anti-ratnih knjiga koje sam ikad pročitala. Kroz priču o jednom neboderu građenom 70-tih godina, i njegovim stanarima, autor prikazuje raspad bivše države, rat u Bosni i ono što je došlo nakon rata. Pritom nema izravnih, brutalnih scena (osim jedne, koja s ratom i nema direktne veze, ili ipak ima?), sve ostaje između redaka, ali tako jasno, da ne može biti jasnije. Nije roman, prije bi to bila zbirka priča, ali sve su povezane likovima i mjestom radnje, tako da se može čitati i kao roman. Tanka knjižica, ni 100 strana, ali toliko nabijena sadržajem da je se ne može čitati na brzinu. Autor je za ovu knjigu dobio razne nagrade, potpuno zasluženo.

[aleksandra70vanja]

Evo onda depresivnih preporuka:

Kyong-suk Sin: Molim te, pazi na mamu
Vrlo dobra analiza obiteljskih odnosa, uz zanimljiv uvid u korejsko društvo. Ali roman je impregniran osjećajem krivnje, koji prema kraju nimalo ne jenjava. Zato kažem da je depresivan

Darko Cvijetić: Schindlerov lift
Ovo mi je jedna od najboljih anti-ratnih knjiga koje sam ikad pročitala. Kroz priču o jednom neboderu građenom 70-tih godina, i njegovim stanarima, autor prikazuje raspad bivše države, rat u Bosni i ono što je došlo nakon rata. Pritom nema izravnih, brutalnih scena (osim jedne, koja s ratom i nema direktne veze, ili ipak ima?), sve ostaje između redaka, ali tako jasno, da ne može biti jasnije. Nije roman, prije bi to bila zbirka priča, ali sve su povezane likovima i mjestom radnje, tako da se može čitati i kao roman. Tanka knjižica, ni 100 strana, ali toliko nabijena sadržajem da je se ne može čitati na brzinu. Autor je za ovu knjigu dobio razne nagrade, potpuno zasluženo.

oooo
pa ovo je za mene
samokriva za sve na ovom svijetu
do sad i za ozonske grupe
možda da razmislim da bih mogla i za covid biti kriva

Nas soliter je veselo zdanje
talasa masa, ljulja ga stalno
sad je doveden u prizemno stanje
al' zamisljen je monumentalno

Takvog nema na svetu okruglom
fasada drzi, a temelji klize
nas je soliter pod izvesnim uglom
kao slavni toranj iz Pize

[emily]

opet ja s istim pitanjem
što da uzmem materi za preko ljeta?
voli mani gotovac, ali ne bih ovu zadnju
drakulićku je pročitala osim nevidljive žene, iz istog razloga što ne želim zadnju mani, ne želim da su depresivne
ok drakulićka je depresivna, ali s milevom se ne može poistovjetiti
za vrijeme karantene je pročitala dvije knjige drage hedla
voli juricu pavičića, i to je sve pročitala

ne moraju biti domaći autori
ali nešto zanimljivo, a ne depresivno
ne ljubići
ne krimići

odmah sam rezrevirala njemačku kuću po ininoj preporuci
mislim da bi joj se to moglo dopasti
što bih joj još mogla uzeti?

Ljudmila Ulicka: Zeleni šator i Iskreno vaš, Šurik

[aleksandra70vanja]

Ljudmila Ulicka: Zeleni šator i Iskreno vaš, Šurik

tnx

[Peterlin]

Ljudmila Ulicka: Zeleni šator i Iskreno vaš, Šurik

Još dodaj Jakovljeve ljestve - to je knjiga koju bih rado nabavila i imala trajno.

Zeleni šator upravo sad čitam ponovno (drvenu knjigu, prvo čitanje bilo je iz digitalnog formata). Uvijek se iznova divim kako Ulicka ljudske tragedije uspijeva približiti na svakodnevnu i prihvatljivu razinu.

[Forka]

Elif Shafak: Majstor i ja

Ovo je prvi roman popularne turske spisateljice koji sam pročitala i baš mi se svidio, premda sam ga uzela s dozom skepse...
Ponajprije stoga jer je autorica već podosta "razvikana", a i prepadnem se tih povijesnih djela, s nekoliko stotina stranica, uvijek mislim da su teška za čitanje.
Ovo se, međutim, lako čita, vrlo je vješto napisano, a i sadržajno je, bez obzira što je radnja smještena u XVI stoljeće, jako zanimljivo.
Riječ je o graditeljstvu i arhitekturi zlatnog doba osmanske kulture, o jednom dječaku i jednom velikom majstoru. I jednom bijelom slonu.
I još svaštanešto između toga.
Preporuke.

Alex, mislim da bi se i tvojoj mami svidjelo ,

[aleksandra70vanja]

hvala Forka
budem joj i to uzela
ja sam čitala njenu Palaču buha
ne znam, dobra mi je, a opet kao da mi je nešto falilo

[emily]

Iako sam prva dva dijela Ferrantičine tetralogije razvlačila i dugo čitala (Genijalna prijateljica i Priča o novom prezimenu), sljedeće dvije knjige (Priča o onima koji bježe i onima koji ostaju, Priča o izgubljenoj djevojčici) sam progutala. Lockdown je taman bio počeo, pa sam imala i više vremena (rad od doma), i to sigurno ima utjecaja na brzinu mog čitanja i mogućnost posvećivanja knjigama Skidam joj kapu na držanju razine i kvalitete do kraja četvrte knjige, nije se razvodnila niti pogubila, sve je jedanko stvarno i snažno. Te zadnje dvije knjige su mi definitivno najbolje. Baš mi se sviđa i kraj gdje ustvari ne znamo što se dogodilo s jednom od prijateljica, baš mi je to životno i ne fali mi closure. Svaka čast!


Chimamanda Ngozi Adichie - Amerikana
Već sam čitala njezinu Polovicu žutog sunca, pa mi je poznata kao autorica. Amerikana je slična, ali drugačija, bio mi je interesantan i afrički dio, i onaj u USA i UK. Kako izgleda imigrantski (k tome i ilegalan) život u UK fakultetski obrazovanog Nigerijca, na koji način afrički crnci doživljavaju rasizam u Americi, te općenito o njihovom doživljaju (ili ne-doživljaju) rase. Pretjerana (ili nije pretjerana?) politička korektnost koja postaje sama sebi svrha, ilustracija je scena u dućanu kad pokušavaju identificirati koja prodavačica je poslužila mušteriju, i na sve načine izbjegavaju spomenuti da je jedna od njih crnkinja. Wtf?!?
Zanimljivo i dobro napisano, odlična mi je bila.


Damir Karakaš: Blue moon
On nikad ne razočara, malo riječi, puno rečenog, uvijek u glavu. Gledala sam ranije predstavu u Kerempuhu pa su likovi imali lica glumaca, ali nije mi smetalo jer je i predstava izvrsna. Preporuka za sve ljubitelja D. Karakaša, i za one koji to nisu, mogli bi postati


Tomislav Perko: 1000 dana proljeća
Tomislav Perko: 1000 dana ljeta
putopisi autora, koji je "patentirao" putovanje bez novaca, proputovao je veći dio svijeta trošeći u prosjeku 50 kuna na dan, bez plaćanja smještaja (couchsurfing, rad u zamjenu za smještaj, spavanje po parkovima ...). Obje knjige je izdao u vlastitoj nakladi, uz pomoć crowdfunding kampanje. Dijelovi su mi bili malo dosadni, ali to se događa i profesionalnim piscima. Živciralo me skakanje u vremenu, jer radnja ne teče od točke a do točke ž, već vrluda iz sadašnjosti u prošlost, pa malo naprijed, pa nazad, pa opet u sadašnjost ... valjda je htio biti drugačiji, pa se zato odlučio za ovaj pristup.

Dražen Lisak: Kralj hakla
Jedan novoizašli biser, roman kakvog je Zagreb dugo čekao, ne bih rekla da je nostalgičan, jer nije, ali pomalo melankoličan jest. Sjajna naslovnica. Prvijenac (autor je '63. godište), ne mogu vjerovati zašto nije ranije ništa objavio (osim kratkih priča za vrijeme studija). Tanja Tolić od portala najboljeknjige mu je partnerica, vjerujem da mu je i ona dala vritnjak u tom smjeru .


Andre Aciman: Zovi me svojim imenom
Upravo danas sam ju dogotovila. Jedna od onih koju čitam (a najrađe bih ju na pola ostavila) jer ne želim odustati, pa mi je na kraju ipak drago da sam ustrajala. Hvaljeni film nisam gledala, a sigurno je odigrao ulogu u mojim velikim očekivanjima od knjige. Jako puno pažnje pridaje dočaravanju atmosfere, talijanska rivijera, stara vila u posjedu obitelji profesora filozofije koji svako ljeto ugošćuje po jednog mladog znanstvenika, intelektualni razgovori pod ljetnim suncem, kupanje, ručkovi, posluga, ljenčaranje .... naprosto možeš osjetiti sve te zvukove, slike i mirise.

[emily]

pročitala sam i Tuđi život od Marine Vujčić
njezin prvijenac, rekla bih da se vidi da je prvi (iako nisam ništa drugo od nje čitala).
predvidiv je prilično, mada sam se ja cijelo vrijeme nadala da će se sad dogoditi nešto što ne vodi tom predvidljivom razvoju događaja .... al šipak

[Jurana]

Patricia Lockwood: Priestdaddy

Ova knjiga je autobiografska proza mlade pjesnikinje čiji je otac katolički svećenik na Srednjem zapadu u SAD-u. Ne radi se o nezakonitom očinstvu ili nezakonitom svećeništvu, već je njen otac svećenik s dopuštenjem Crkve, koji je u trenutku zaređenja već imao dvoje djece, a kasnije se rodilo još troje djece. Iako ona piše o sebi i cijeloj obitelji, tata iz naslova je centralna ličnost i pravi je američki desničar, sa svim stavovima prema manjinama koje se uz to očekuju i ljubavlju prema oružju. Iako je sama Patricia dijametralno suprotnog svjetonazora, ipak o ocu i obitelji piše s puno topline i prihvaćanja.

Kako je ona pjesnikinja, tako i ne polaže puno računa prema narativnom, priča je fragmentarna - pripovijeda neki događaj iz tog trenutka, a trenutak je takav da se zbog teške besparice nakon 12 godina odsutnosti iz obiteljskog doma vratila s mužem stanovati s roditeljima - a onda je taj trenutak sjeti nečega iz djetinjstva. Ugođaj je slatko-gorak jer je autorica dosta patila odrastajući, ali je najprije njen karakter takav da se s tim dobro nosi, a osim toga sve začinja s puno duhovitosti pa ublažava potresnost dojma.

Kad spominjem smijeh pomiješan sa suzama, ne mogu ne spomenuti pjesmu po kojoj je postala poznata - Rape Joke - a koje se dotakne i u ovoj knjizi.

Puno je pjesničkog u tekstu; književnica je svim svojim bićem pisac i doživljava svijet kao pjesnik.

Inače sam sa za nju znala da je imala i oveliku sljedbu na twitteru i baš ovih dana odem pogledati taj twitter i pročitam kako je upravo, nakon 3 mjeseca nepisanja objavila tekst na LRB o svom iskustvu s covidom. Također piše na twitteru kako se još nije sasvim oporavila od bolesti, a dijagnosticirana joj je 13. 3. :/

Knjigu sam uzela u ruke jer sam nekoliko puta u zadnjih par mjeseci naišla na preporuke i pohvale kad se o njoj govorilo, među ostalim i na onom Guardianovom popisu.

[tanja_b]

Generalno, pravo otkriće mi je sarajevski izdavač Buybook koji ima nekih autora koji se u hrvatskim izdavačkim kućama ne štampaju. I Bastašićka (Uhvati zeca) i Cvijetić (Schindlerov lift) su odande.

[ina33]

Puno hvala svima na depresivnim i nedepresivnim preporukama za ljeto!

[aleksandra70vanja]

uhvati zeca
u 2 knjižnice u zagrebu, 3 i 5 rezervacija
i u zaprešiću

molim te, pazi na mamu, isto isposuđivano
tu knjigu sam snimala i razmišljam da je kupim


zato Ulicke koliko hoćeš, samo ne u mojoj knjižnici, nema ga uopće, vidjet ću hoću li negdje drugdje skočiti jer mi je nezgodno s ovim njihovim ljetnim radnim vremenom, rade ovaj tj. isto kao ja, a ako rezreviram moram u roku 3 dana doć po to

schindler isto kao u ulicka, ima u dalekoj knjižnici

ali svakako ću nešto uzeti od savjetovanog

hvala

[Peterlin]

uhvati zeca
u 2 knjižnice u zagrebu, 3 i 5 rezervacija
i u zaprešiću

molim te, pazi na mamu, isto isposuđivano
tu knjigu sam snimala i razmišljam da je kupim


zato Ulicke koliko hoćeš, samo ne u mojoj knjižnici, nema ga uopće, vidjet ću hoću li negdje drugdje skočiti jer mi je nezgodno s ovim njihovim ljetnim radnim vremenom, rade ovaj tj. isto kao ja, a ako rezreviram moram u roku 3 dana doć po to

schindler isto kao u ulicka, ima u dalekoj knjižnici

ali svakako ću nešto uzeti od savjetovanog

hvala

Zeleni šator imam ja doma upravo sad - posuđeno iz S.S.Kranjčevića, pa ako hoćeš...

[Forka]

uhvati zeca
u 2 knjižnice u zagrebu, 3 i 5 rezervacija
i u zaprešiću

molim te, pazi na mamu, isto isposuđivano
tu knjigu sam snimala i razmišljam da je kupim

Tak' ti je to kad želiš popularne knjige .

Ja sam, recimo, upravo pročitala Zašto volim Zagreb, Veselka Tenžere.
Tekstovi i feljtoni koje je seamdesetih i osamdesetih godina obljavljivao u Vjesniku, Startu...
Divota, uživala sam u svakoj rečenici.
Kakav je to bio novinar, vrhunski intelektualac od formata!
Usporedba s ovim današnjim novinarima jednostavno je nemoguća.

Zanimljivo mi je bilo i to što sam čitajući njegove opservacije Zagreba u to vrijeme, skužila da se u četrdesetak, pa i više, proteklih godina neke stvari uopće nisu promijenile .
Uglavnom, gušt na entu potenciju .

[Forka]

Leila Slimani: Uspavanka

Dosta razvikana knjiga, dobitnica Goncourtove nagrade, očekivala sam wow efekt, no on je, nažalost, izostao.
Tema mi je okej, odmah na početku saznate da je riječ o obojstvu dvoje djece, koje je počinila njihova dadilja.
Čak mi je i stil pisanja jako dobar, čita se doista s lakoćom.
Međutim, zapravo ništa nisam saznala. Ni kako se to dogodilo, ni zašto se to dogodilo.
Sve mi je nekako ostalo visiti u zraku, unatoč snažnim pokušajima karakteriziranja glavnih protagonista.
Naročito mi je kraj romana bljedunjav i neuvjerljiv.

[NanoiBeba]

Uspavanku sam i ja nedavno čitala. Sličan dojam imam. Iako se stvarno knjiga lagano čita.
Sad čitam Tirzu, Arnina Grunberga. Pokušavam sd ufurat u Nizozemsko društvo. I isto nisam nešto oduševljena knjigom.

Nadam se da mi je izbor knjiga za GO bolji. No prošle godine sam i to fulala.

[chesil]

Mark Lanegan – Sing Backwards and Weep

Autobiografija pjevača nekadašnjih Screaming Trees iz Seattlea, a danas solo pjevača s uistinu raznorodnim glazbenim suradnjama.
Kad pročitaš što je taj bivši junkie sebi radii u životu, pitaš se kako je ostao živ.
Dio knjige o ovisništvu, a o heroinu piše zapravo cijelo vrijeme, na mene je ostavio dojam kao u adolescenciji Mi djeca s kolodvora Zoo. Užasni, naturalistički opisi potrage za drogom, pucanja, kljucanja, predoziranja, kriza, narkomanskih boleština, brrrr.
Lik nije nimalo simpatičan, dapače, bezosjećajni je agresivac sklon ovisnosti o alkoholu, seksu, destrukciji. U knjizi pljuje sve koje ne voli (a, ima ih), ali kako najviše ne voli sebe, ta pljuvačina se najbolje lijepi na njega samga. U prijevodu, ne štedi se ni trunke.
Zanimljivi su opisi Seattle scene 90.-ih, prisjećanja na prijatelje Kurta i Laynea i uloge koju je imao u njihovim životima i smrtima. Knjiga završava (uspješnim) odlaskom na rehab cca 2000., nakon što je dotaknuo dno, ostavši bez stana, prihoda, dilajući po ulici i hraneći se u pučkim kuhinjama. Na kraju čitatelja pridobije na svoju stranu i navijaš da napokon prihvati ljubav i brigu onih kojima je (još uvijek) stalo do njega.
Odlično, teško štivo.

[tanja_b]

Jose Luis Peixoto: Unutar tajne (put u Sjevernu Koreju)

Putopis o najzatvorenijoj zemlji na svijetu, koju je autor posjetio u proljeće 2012., kad su iznimno bile dozvoljene dulje turističke ture u Sjevernu Koreju povodom stote obljetnice rođenja Kim Il-Sunga (iako je lik bio mrtav već godinama, ništa nije sprečavalo zemlju da slavi njegov stoti rođendan kao da je još uvijek živ).
Vrlo zanimljiva tematika, volim putopise tog tipa, ali ostala sam malo razočarana knjigom. Nešto mi je tu falilo. Vjerojatno i nije autor kriv, lako moguće da je ovo maksimum koji je smio napisati a da ne dođe u naknadne probleme (sjetila sam se sad "Pete strane svijeta" Jasena Boke gdje je opleo po kineskom tretmanu Tibeta, pa je imao okapanja s kineskim veleposlanstvom u Hrvatskoj). Svim posjetiteljima u Sjevernu Koreju zabranjeno je fotografirati, a i pisati o onome što su vidjeli. Tako je autor u knjizi više fokusiran na vlastite osjećaje u vezi s tim putovanjem (kao da je u nekoj vrsti zatvora, što i jest, iako je dobrovoljno otputovao onamo).
Osobito mi je zanimljiva teza da Sjeverna Koreja uopće nije komunistička zemlja. Pa i nije (u službenim dokumentima riječ "komunizam" navodno se vrlo rijetko spominje). Ustroj zemlje je prije nacionalistički - tim više jer još uvijek održavaju bolne uspomene na japansku okupaciju i oslobođenje od njih.
Uglavnom, koga zanima tematika - preporučujem, ovakve knjige su rijetke.

[anchi pp]

Je li tko upozat s opusom Marilene Dužman?

Vidim da ima 4 knjige izdane, u knjižnicama su po 3 primjerka sve skupa, a na goodreadsu ima brutalne ocjene - skoro pa čiste petice?

https://www.goodreads.com/search?q=M...qid=s0qdSTkEfV

[roman972]

Je li tko upozat s opusom Marilene Dužman?

Vidim da ima 4 knjige izdane, u knjižnicama su po 3 primjerka sve skupa, a na goodreadsu ima brutalne ocjene - skoro pa čiste petice?

https://www.goodreads.com/search?q=M...qid=s0qdSTkEfV

Pročitala sam prve tri od te četiri knjige. To su ljubići, prava ljetna literatura, ne previše zahtjevna. Povezane su, ali labavo, pa se mogu čitati bilo kojim redom. Radnja je pretežno locirana u Istri, sa simpatijom je prikazan istarski mentalitet. Zgodno.

[anamar]

S uživanjem čitam vaše preporuke, hvala svima na trudu. Evo nekoliko mojih.

Strip album: Irena, scenarij potpisuju Jean-David Morvan i Severine Trefouel, a crtež David Evrard.
Album donosi pet svezaka o životu Poljakinje Irene Sendlerowe - "Pravednice među narodima", koja je iz varšavskoga Geta spasila 2 500 židovske djece. U opreku temi razigran, dječji crtež, a i scenarij vode čitatelja kroz mračne godine 20. st. uključujući poratni Irenin posjet Izraelu. Stripovi o holokaustu su svijetu potrebni, a ovaj strip album je odlično štivo dostojno usporedbe s Mausom, velikana Arta Spiegelmana.

Kriminalistički serijal: Zov Kukavice, Dudov svilac, Karijera zla i Smrtonosno bijelo, Roberta Galbraitha (J.K. Rowling).
Istražiteljski dvojac Cormoran Strike i Robin Ellacott te slučajevi kojima se bave toliko su mi se svidjeli da sam sve 4 knjige pročitala jednu za drugom, a sada s nestrpljenjem očekujem i peti roman. A osim zapleta i iščekivanja razrješenja zločina uživala sam u opisima londonskih četvrti i pubova u kojima se radnja odvija, kao i dinamične britanske svakodnevice.

Još jedan strip album Jonas Fink - život na čekanju, autora scenarija i crteža Vittoria Giardina. U stripu upoznajemo Prag, 1968., u godini revolucije, godini kada je Čehoslovačku posjetio Tito, rijetki crveni vođa koji je rekao NE Rusima, godini u kojoj je jačala nada da će željezna zavjesa pasti. Iako nije ovdje riječ samo o '68moj, ta godina je srž priče, kao točka preokreta u kojoj jedno društvo odškrine vrata prema slobodi no ipak završi u diktaturi.

[Forka]

Luis Sepulveda: Starac koji je čitao ljubavne romane

Ne znam kako sam uspjela propustiti ovu knjižicu, no, eto, dogodilo se...
Kratak, ali prekrasan romančić!
Ukoliko ste ga i vi, kao i ja, propustili pročitati kad je objavljen kod nas, nikad nije kasno, preporuka!

[ina33]

Olive, iznova, od Elisabeth Strout. Jako mi svidjela. Tematika starenje, identitet, osvrt na zivot. Knjiga o starosti, prolaznosti zivota, novim nadama, odnosima s obitelji, djecom, radostima i tugama, znacenju i njegovom manjku, identitetu i njegovom manjku. Meni dosta poveznica s Nevidljiva od Drakulic (i i ovoj se spominje kako je Olive nekome nevidljiva), al je knjiga meni puno simpaticnija i optimisticnija od Slavenkine, kod Slavenke je uvijek neka high drama, kod Strout je to prilicno ublazenije, jedna simpaticna luda zbrka, nekako
si likovi ne pridaju toliko vaznosti, ili im autorica ne pridaje, zbrckani su ko zivot sam. Raznjezujuca knjiga za mene, i zabavna.

Druga je bila audio knjiga Simone de Beauvoire Drugi spol. Na dijelove super, al meni vise od polovine zamorna jer ima puno primjera koji su danas obsolete (madam ova je rekla ovo, pa u svom salonu primala ovo, pa sto u umjetnosti o zenama kazu ovi i oni, pa kako vide odnose - a sve s primjerima koje smo vecinom, hvala ti boze, prevazisli i ljudima koji su danas irelevantni, pa freud, pa penis envy). Da nije bila 'usputni' audible format mislim da bih jednom na detalje detalja zivota pariskih salona odustala. Sad slusam od Chimamande onaj epistolarni femin. manifest, mozda ce mi bolje lec jer je modernije.

[anamar]

Od mene evo još preporuka.

Daniel Mendelsohn, Izgubljeni: Potraga za šestero od šest milijuna

Autor je više od četiri godine istraživao okolnosti umorstva svojih šestoro rođaka u Bolechowu, gradiću na padinama Karpatskoga masiva. Mesar Shmiel Jäger, njegova supruga Ester i četiri kćeri Lora, Frydka, Ruchele i Bronia ubijeni su u II Svjetskom ratu kao i 6 milijuna Židova Starog kontinenta. Bez namjere da ikome sudi, u knjizi opisuje svoje traganje za istinom o njihovoj smrti, ali i tome kako su živjeli, kakvi su bili ljudi, pokušavajući žrtvama vratiti dio njihova dostojanstva. U potrazi na četiri kontinenta autor otkriva i mnogo toga o sebi i svojoj obitelji i o teretu kojeg nose preživjeli, traumama, strahu, osjećaju odgovornosti, grizodušju. Ovo je knjiga koja je vrlo intimna, ali opet univerzalna u svojoj poruci.

Olga Tokarczuk, Bjeguni

Olgine se knjige (većina njih) odupiru prepričavaju. Nedostaje mi izobrazbe i riječi kojima bi opisala svoj dojam. A taj dojam traje još dugo nakon što sam sklopila korice izdanja. Krpica nevjerojatnoga, kroj sazdan od poznatih oblika i krojač čiju ruku vodi san. Rezultat je veliki, topao i utješno poznat prekrivač- knjiga o žudnji za slobodom, nemiru koji nas tjera da lutamo, jer u okovima svakidašnjeg putovanje je izjednačeno s besmrtnošću. Tijelo tek u stalnom kretanju pripada vječnosti.

[chesil]

Wow, anamar, koji osvrt na Tokarczuk. Nadahnula te, vidim.

Ja sam upravo zavrsila Most preko burne rijeke Dalibora Talajica. Autobiografski prikaz nosenja jednog oca s dijagnozom autizma svoga sina. Dobro pise Talajic, tocno osjecate njegove nemire, sumnje, borbe, otpore, lomljena, sastavljanja. Uf.

[Peterlin]

Wow, anamar, koji osvrt na Tokarczuk. Nadahnula te, vidim.

Ja sam upravo zavrsila Most preko burne rijeke Dalibora Talajica. Autobiografski prikaz nosenja jednog oca s dijagnozom autizma svoga sina. Dobro pise Talajic, tocno osjecate njegove nemire, sumnje, borbe, otpore, lomljena, sastavljanja. Uf.

[roman972]

Ja sam upravo zavrsila Most preko burne rijeke Dalibora Talajica. Autobiografski prikaz nosenja jednog oca s dijagnozom autizma svoga sina. Dobro pise Talajic, tocno osjecate njegove nemire, sumnje, borbe, otpore, lomljena, sastavljanja. Uf.

Joj, bila sam na predstavljanju te knjige u knjižnici. S kojom smirenošću taj čovjek iznosi svoju tako potresnu priču. Ne predaje se.

[NanoiBeba]

Amor Towles: Plemeniti gospodin u Moskvi
Baš sam si dobro knjigu odabrala. Moskva, 20tih godina prošlog stoljeća. Politička previranja i aristokrat isuđen na kućni pritvor u Moskovskom hotelu. Lijepo pisana, zanimljiva, glavni lik odličan, duhovit, šarmantan. Zanimljivo mi je čitati i o njegovom bivšem živitu aristokrata u Rusiji. Duhovita i topla knjiga. Hvalim ju a tek sam na polovici

[ina33]

Jej, imam Gospodina, hvala. Anamar, pljesak za osvrt !

[aleksandra70vanja]

Anamar, koji osvrt
ne bih to napisala da 10x završim književnost
od Tokarczuk sam čitala samo Tjeraj svoj plug...
odlična mi je bila
ovo me sad jako zaintrigiralo

[anamar]

Hvala svma. A u svoju obranu mogu reći da pisati o knjizi ili čemu dugome kao što sam pisala o Bjegunima mogu samo kad me djelo dirne kao da sam dobila mentalnu pljusku i odjednom stvari vidim kroz neku drugu prizmu. (I to ne uvijek! Samo kad prevladam lijenost za pisanje ) Olgine romane inače jako volim, možda stoga nisam objektivna, jer ne sviđa se svima njena rastrzana nelinearna forma i pripovijedanje koje ponekad završi u 'slijepoj ulici'.

A o mojoj subjektivnosti govori i to da me Georgi Gospodinov i njegova jako hvaljena knjiga Fizika tuge, nije toliko oduševila. Iako podsjeća na Olgin način nije imala ono 'nešto', neki sastojak koji ne znam dobro opisati. Čak mislim da ovdje nisam ni pisala o toj knjizi, jer iako je jako dobra, nekako me razočarala, jer sam zapravo očekivala da će biti odlična.

[Peterlin]

Hvala svma. A u svoju obranu mogu reći da pisati o knjizi ili čemu dugome kao što sam pisala o Bjegunima mogu samo kad me djelo dirne kao da sam dobila mentalnu pljusku i odjednom stvari vidim kroz neku drugu prizmu. (I to ne uvijek! Samo kad prevladam lijenost za pisanje ) Olgine romane inače jako volim, možda stoga nisam objektivna, jer ne sviđa se svima njena rastrzana nelinearna forma i pripovijedanje koje ponekad završi u 'slijepoj ulici'.

A o mojoj subjektivnosti govori i to da me Georgi Gospodinov i njegova jako hvaljena knjiga Fizika tuge, nije toliko oduševila. Iako podsjeća na Olgin način nije imala ono 'nešto', neki sastojak koji ne znam dobro opisati. Čak mislim da ovdje nisam ni pisala o toj knjizi, jer iako je jako dobra, nekako me razočarala, jer sam zapravo očekivala da će biti odlična.

Čitala sam samo Tjeraj svoj plug preko mrtvačevih kostiju i zadivio me neočekivani rasplet. Sad moram potražiti i druge romane, taman će biti dobri za godišnji - nije to literatura koju mogu čitati s pola mozga.

Slažem se za Gospodinova.... Ja sam zaključila da nama na ovim prostorima ta knjiga nije takvo otkriće, zato jer smo i sami živjeli na sličan način. S druge strane, nekako mi isto nije pasala količina melankolije.

[Forka]

Anamar, divan osvrt na Tokarczuk!
I ja sam bila fascinirana njenim knjigama, ali nakon što sam ih pročitala nekoliko uzastopce, uzela sam mali "odmor", ali sad jedva čekam pročitati još Knjige Jakubove i Bjegune

[ina33]

Procitala sam 'Eva spava', dobra mi je bila, al nije me rasturila, ni dovela do vrhinaca odusevljenja, bolji su mi bili dijelovi u proslosti, nego u sadasnjosti, to mi je bilo malo dosadnjikavo - kilometri njenog putovanja. Zanimljivo je jer naucis nesto o povijesti Juznog Tirola/Alto Adigea.

Slusam prvu beletristiku na Audibleu, to radim dok kuham ili u voznji itd, pa ne mogu citat. Uvijek je u paralelci s nekom papirnatom knjigom i dosad sam uvijek slusala non-fiction tipa Gladwell gdje nije bed ako neku recenicu precujes jer ima ionako ponavljanja. Zapravo sam se pozitivno iznenadila jer se moze i beletristika tako. Slusam The Thing Arpund Your Neck, kratke price od Adichie, i netko super cita, slusa se ko radio drama jer zena mijenja glasove pa cujes brit. pa taj neki pidzin kojim neobrazovani nigerijski sloj prica, ful je dobar dozivljaj, a moze se uz te manualne poslove dobro slusat.

[Peterlin]

I ja sam nedavno pročitala "Eva spava" - literatura za Europsku uniju, hehehe... Slažem se - knjiga je ok, ali ništa više od toga. Nekako mi je nedorečen upravo taj dio sadašnjosti.

Osim toga, pročitala "Snebivaš me" Mani Gotovac i to mi je bio bolji ulov (posudila sam to zajedno s Eva spava), ali njezina autobiografska proza ostavila mi je ipak bolji dojam.

[Forka]

I ja sam nedavno pročitala "Eva spava" - literatura za Europsku uniju, hehehe... Slažem se - knjiga je ok, ali ništa više od toga. Nekako mi je nedorečen upravo taj dio sadašnjosti.

Osim toga, pročitala "Snebivaš me" Mani Gotovac i to mi je bio bolji ulov (posudila sam to zajedno s Eva spava), ali njezina autobiografska proza ostavila mi je ipak bolji dojam.

Meni je "Eva spava" bila izvrsna...

A Mani inače obožavam, ali "Snebivaš me" mi je nekako najlošija od svih njenih knjiga.

Srećom, ukusi su različiti.

[Angie75]

Anne Tyler "Nekoć kad smo bili odrasli"
Pripovjedačica, 50-ogodišnjakinja, kroz roman propituje svoj život i ono što je postala. Vrlo pronicavo, nimalo patetično ali opet toplo i emotivno djelo o jednoj velikoj obitelji u kojoj se glavni lik doslovno zatekao odnosno upao u nju. Trebalo mi je neko vrijeme da popamtim sve likove, iako to čak i nije toliko bitno, bitna je pripovjedačica i njezina revizija svog dotadašnjeg života. Može se pomisliti kako je ona sama sebi na kraju svega postala stranac, i kako će pokušati ispraviti barem ostatak života, no knjiga ne skreće u nikakve limunadaste završetke i nema "prvoloptaških" rješenja. Baš mi se svidjela i sigurno ću potražiti što još od Anne Tyler ima u knjižnici.

[Forka]

Pročitala sam Dobre zvijezde Mliječne staze, Marine Horkić.

Svidjela mi se, možda zbog mediteranskog ozračja koje dominira knjigom u kojoj se smjenjuje nekoliko generacija obitelji, nekoliko režima i nekoliko različitih sudbina.
Malo me podsjetila na "Olivino nasljeđe", Alide Bremer.

[ina33]

Zavrsila sam slusanje The Thing Around Your Neck od Chimamande Ngozie Adichie (kratke price). Ima bisera, a naratorica je izvrsna i doprinijela je dojmu. Cak mi se cini da je Chimamanda jaca u kratkim pricama. Teme su poznate - rat i propast Biafre, sveucilisna klima u Nigeriji, iseljenicki zivot u Americi, odrastanje jake zene u patrijarhatu, otpor tradicionalne zene novostima, lijepljenje britanskih i francuskih narativa africi.

[NanoiBeba]

Fredrik Backman: Čovjek zvan Ove
Ne znam jel se pisalo ovdje o knjizi, al meni je odlična. Duhovita, strašno mi je simpa glavni lik, ali i dirljiva i vrlo topla. Likovi su jako pitoreskni. A i dosta životni. Pisana u kratkim pričama, tako da mi je odličan izbor za čitanje na plaži.

A knjigu je odabrao MM i njemu pak nikako nije sjela. Ostavio ju je nakon par stranica

[Peterlin]

Sigrid Nunez: Prijatelj
https://mvinfo.hr/knjiga/13124/prijatelj

Dobar ulov iz knjižnice, iako je svjetlosnim godinama daleko od lagane ljetne literature.

[aleksandra70vanja]

Sigrid Nunez: Prijatelj
https://mvinfo.hr/knjiga/13124/prijatelj

Dobar ulov iz knjižnice, iako je svjetlosnim godinama daleko od lagane ljetne literature.

uh, knjige gdje umiru životinje, posebno psi, ne mogu
mada mi se čini stvarno dobra

[ina33]

An American Marriage na eng. od Tayari Jones, paperback izdanje iz 'novog Algoritma', onog ducana na M. Odlicna mi je bila, bas napeta, dobro pisana. Radi se o mladom crnackom bracnom paru, on biva optuzen i zatvoren za zlocin koji nije pocinio, pa zavrse u ljubavnom trokutu jer ona nadje nekog dok je on u zatvoru. Bestseler, a prvi put sam se na kraju srela s 'reading guideom', ono valjda za bookreader clubove, pitanjima za tumacenje teksta ko u lektiri . Al, nije me to smetalo, samo je malo smijesno.

[Forka]

Jennifer Egan: Vrijeme je opak igrač

Knjizi me privukao naslov, a i preporuka za koju ne znam čija je bila...

Na žalost, ni naslov ni preporuka nisu opravdali izgubljeno vrijeme utrošeno na čitanje ove knjige.
(Imam nezgodnu naviku da kad počnem čitati knjigu, ne odustajem, premda s tijekom čitanja vidim da mi "nije sjela").
Knjiga je tipična američka papazjanija i jedini svijetli dio, odnosno dio koji mi je bio najzanimljiviji, jest poglavlje koje je zapravo PowerPoint prezentacija.
Sve ostalo iznimno jako podsjeća me na Franzena, koji mi također (neka oproste njekovi štovatelji i obožavatelji) nikad nije "sjeo".