Evo, MM čita.
I inače on puno čita. I nije mu to struka. FEREovac je. Istina netipični
 |
|||
|
|
|||
Evo, MM čita.
I inače on puno čita. I nije mu to struka. FEREovac je. Istina netipični
i sad kad razmišljam u kontekstu onoga navedenoga u intervjuu sa Ferrante, kako književnošću dominira "muško pismo", a uzevši u obzir kako žene ipak više čitaju fikciju nego muškarci, pitam se zašto dopuštamo tu dominaciju i oblikovanje pogleda na svijet.
Na redditu postoji cijeli subreddit koji se zove Men writing women sa super sprdnjom na račun načina na koji muškarci opisuju žene (ili misle da imaju pojma kako žene misle), npr: https://www.reddit.com/r/menwritingw...now_how_it_is/
A dok sam čitala Ferrante, bila sam uvjerena da je knjige napisala žena, mislim da muškarac ne može tako autentično pisati o ženama. Mislim da ni dobar dio žena ne može tako pisati o ženama baš zato jer im je pogled obojan "muškim pismom".
Jel vec izasla kod nas nova ferrantica?
Mm isto cita beletristiku, ali cesce cita neke biografije i to najvise glazbenika dok mene to bas i ne zanima.
Ne godisnjem je procitao novog mitchella, a ja se jos dvoumim da li da cekam hr prijevod.
mislim da sutra izlazi Ferrante
baš skrolam tim subredditom, ap naiđoh na ovaj biser Sidneya Sheldona kojeg sam obožavala čitati u ranim teen godinama:
https://www.reddit.com/r/menwritingw...notices_about/
OMG, trebala bih ponovno neke knjige pročitati, mislim da bi se svašta pronašlo
i evo dva zanimljiva članka, jedan o ženama kao dominantnim čitačima fikcije: https://www.theguardian.com/books/20...n-helen-taylor
i drugi o vezi između empatije i čitanja fikcije https://www.discovermagazine.com/min...-understanding
Super zanimljivi linkovi, hvala!
Ja sam pročitala novu ferranticu i ta mi je najbolja poslije tetralogije. Ostale mi bome i nisu nešto.
Spremam se i u HNK na predstavu naravno.
A rekoh bas da upitam sto vam muževi čitaju, dajte par dobrih, ne mora biti beletristika. Moj stalno kreće pa stane. Voli politicke, povijesne, ali može i krimić i tako to.
Sent from my iPhone using Tapatalk
angelina1505 prvotno napisa
Od krimića zadnji je bio Dobri detektiv, autor John McMahon. Prije toga Paul Finch - Stranac u noći i još jedna, ne mogu se sjetiti naslova.
Osim toga neki dan sam s muškim osobama razgovarala o tome, pa sam dobila preporuku za Cercasovu knjigu Prevarant. Moram to posuditi, a cini mi se da bi se dopalo i mmu, on voli povijesno utemeljenu literaturu.
Druga knjiga je bila Čovjek zvan Oove, o kojoj je ovdje bilo diskusije.
Dovukla sam iz knjižnice i knjigu Bijes (autor Nicola Lagioia) i ta mi se čini prikladnom i za mušku populaciju, ali tek sam na početku. Nemam još jasan stav.
Prevaranta nisam čitala, ali jako dobar je zadnji Cercasov roman "Vladar sjena", koji upravo povezuje osobni (obiteljski) i povijesni moment.
SF (sve manje), stripove (al ne ove ala Maus, nego eskapizam), ruske klasike apsurda za nasmijat se, Hobbit romane, Jacka Londona nekoc davno, al uglavno iskljucivo strucnu literaturu, na Audibleu grme knjige o menadzmentu, Agile ono, Lean ovo, jednu takvu su citali neki redneck marinci, nepodnosljivo). Dok tako grmi Win the Corporate Battle, ja na slusalice De Bauovoire The Seconf Sex. Ono...karikarura oprecnosti iz linkova bettynih clanaka.
Posljednje uređivanje od ina33 : 31.08.2020. at 18:47
Meni su svi Ferrantini likovi odbojni, Italiju i njezinu povijest jako slabo poznajem. Nema tu puno poistovjećivanja. No, način na koji Ferrante piše mi je nevjerojatan. Usisivač moje pažnje.
A sad offtopic.
Što se ženskih prava tiče, ja sam tek prije nekoliko godina osvijestila što je to feminizam. I da sam svim svojim bićem feministica. Nije to bilo lako shvatiti. Na podsvjesnoj razini sam oduvijek odbijala glumiti žensku ulogu u društvu, od oblačenja, komunikacije, flertanja itd. Ali, nisam shvaćala paradigmu.
Puno mi je u osvješćivanju pomogao portal muf.com.hr, podebno posvećen djevojaštvu, tj. girlhood.
Kako sam pasionirani fan indie glazbe, poseban eyeopener bila je diskusija o seksizmu u glazbi nakon koncerta Cigarettes after sex (koje, nota bene, uopće ne slušam).
Evo i linkova:
"Muška" kritika
https://ravnododna.com/cigarettes-af...za-mlade-dame/
"Ženski" odgovor
https://www.h-alter.org/vijesti/slatki-mali-kriticari
"Muška" kritika
https://ravnododna.com/cigarete-poslije-koitusa/
"Ženski" odgovor
https://muf.com.hr/2017/07/05/sitni-...i-zlonamjerni/
Btw, betty blue, hvala na linkovima.
Reći ću samo da je pogled na profil čitatelja te samo čitanje jako anglosaksonski. U Francuskoj, primjerice, to već nije tako. Čitaju svi svugdje.
Kod nas pak, hm... muškarci oko mene čitaju uglavnom stručnu literaturu, zatim publicistiku, a oni koji vole fikciju čitaju fantasy i sf.
Ja sam se u Parizu iznenadila koliko se tamo cita na javnim mjestima. Ono u metrou, po klupama, na ulici... i muski i zenski, stari i mladi, svih profila. Bas mi je to bilo lijepo za vidjeti.
Uspjela si ju dobit u knjižnici?
Pitaš za Vladara sjena? Da, ima ga u knjižnicama, nije problem doći do knjige.
Da. Ma njegovi naslovi su mi se svi zbrkali. Nešto sam čitala, nešto ne. To je ova najnovija?
Imam još ljetnih zaostataka, pa nisam ni gledala stranicu KGZa
Vidjela na kgz katalogu da u mojoj knjižnici imaju Prevaranta slobodnog za posudbu, a za Vladara sjena nisam provjeravala. Budem i to... Nespretno mi je s mobitela.
Procitala sam "Molim te, pazi na mamu" juznokorejske autorice Kyung-sook Shin o genereacijskom nerazumijevanju - mama sa sela nestaje na kolodvoru u Seoulu, zaposlena djeca je traze i reflektiraju o svom odnosu s mamom. Lijepo, zanimljivo, procitala u dan vremena, al nije me posebno raznijezilo - nasmijalo ko Olive, niti zabavilo ko Plemeniti gospodin u Moskvi. Vjer. iz kulturoloskog odmaka, nisam se mogla uzivit u toliko tezak zivot u ruralnoj Koreji i onda osjecaje zrtve majke prema djeci i krivnje djece i muza prema majci. Vjerojatno puno dublje emotivno reze Juznokorejce nego nas, meni je bilo zanimljivo, al bez identifikacije na puc prsta koja mi se dogodila s Olive.
Mene je upravo to naglašavanje žrtve i osjećaja krivnje opterećivalo u toj knjizi. Nisam uživala. Iako, ne mogu reći da je knjiga loša.
Ma da, i mene. Al ko zna kako to izgleda korigirano za njihovu kulturu, u Aziji se cijeni starce (valjda), iskazuje im se postovanje, vidis da svi nose maske da ih zastite i ne pada im na pamet prosvjedovat za slobodu da svi oni poumiru od korone, ko im je kriv, nema da ne rade teretane i klubovi jer na mladima svijet ostaje, kad vec misa ima, pa je to nekakav valjda njihiv kulturoloski moment rasapa starih vrijednosti ko sto Pavicic zna pisat o djedovini i maslini o kojoj se ne brine rodbina koja bi se odselila i to apartmanizirala
Posljednje uređivanje od ina33 : 01.09.2020. at 09:56
Antonio Scurati "Nevjerni otac" - stvarno ostavlja gorak okus u ustima, nije baš za čitanje na plaži, iako je vrijedi pročitati.
Zato mi je za plažu bila super bajka - Sanjar Strange - koju sam posudila za sina, ali ga nisam mogla natjerati na čitanje
MM čita uglavnom putopise, i to onda još sve usporedo proučava na Google Earthu, tako da njegovo čitanje traje li ga, traje
A ja upravo kupila novu Ferrante i jedva čekam doći doma
jedini je problem što moram prvo dovršiti Rezervni život koji sam posudila ljetos u knjižnici.
Pisi dojmove
Proždrla sam Ferrante. Potpuno me omamila. Kakva prica o zenskom odrastanju. Opet.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Sad vidim da ce Netflix snimiti seriju prema romanu.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Sad vidim da ce Netflix snimiti seriju prema romanu.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Ajme, a ja još nisam uspjela ni tetralogiju odgledati!
Što se tiče "muškog" čitanja, kad bolje razmislim, da, žene više čitaju, ili barem više govore o pročitanim knjigama.
MM čita na refule. Kad ga ulovi čita povijesne knjige, putopise, najmanje beletristiku (jedno vrijeme ga je držao Nesbo, doduše...).
Ja sam upravo pročitala Borisa Dežulovića: **** sad hiljadu dinara. (mislim da će mi forum reducirati prvu riječ iz naslova, al' kaj sad :/ )
Nešto "starija" literatura, ali genijalna. Ne znaš bi li se više smijao ili plakao nad sudbinama momaka iz knjige, ali definitivno roman koji je sažeo svu apsurdnost ratovanja na relativno malo stranica.
E, da, uzela sam si jednu staru Ferranticu kao uvod u najnoviju, javim kakva je kad pročitam...
Fala na podsjećanju - kad je ekipa pitala kakvu literaturu čitaju muževi, ovo je odgovor. MM voli Dežulovića i općenito tu feralovsku ekipu (Viktor Ivančić - Bilježnice Robija K.). Ja nisam takav fan, ali pročitam. Nisam se odmah sjetila Dežulovićeve knjige, jer ima tome koja godina, ali nema veze.Ajme, a ja još nisam uspjela ni tetralogiju odgledati!
Što se tiče "muškog" čitanja, kad bolje razmislim, da, žene više čitaju, ili barem više govore o pročitanim knjigama
MM čita na refule
Ja sam upravo pročitala Borisa Dežulovića: **** sad hiljadu dinara. (mislim da će mi forum reducirati prvu riječ iz naslova, al' kaj sad :/ )
Nešto "starija" literatura, ali genijalna. Ne znaš bi li se više smijao ili plakao nad sudbinama momaka iz knjige, ali definitivno roman koji je sažeo svu apsurdnost ratovanja na relativno malo stranica.
E, da, uzela sam si jednu staru Ferranticu kao uvod u najnoviju, javim kakva je kad pročitam...
Tocno strastveni govor iz bettynog linka i super reklama, necu se smirit dok je se ne docepam
Ja imam ispit za tjedan dana i ne smijem dotad kupit ferranticu jer necu nista uciti NE SMIJEM aaaa
jel državni?
misliš da je zvjezdica, mogla bi po Ferrantejel državni?
Hahaha, nazalost, meni nitko ne skida s neba ni zvijezde ni zvjezdice...misliš da je zvjezdica, mogla bi po Ferrante
Haha ne, to je davno iza mene.
Jutros sam prosla pored tiska, vidim je u izlogu i ubrzam korak.
da je zvjezdica sumLJam da bi čitala Ferrante
da je zvjezdica sumLJam da bi čitala Ferrante
Dakle, Elena Ferrante: Mučna ljubav.
Njena prva knjiga, objavljena u Hrvatskoj tek krajem prošle godine.
Tema je uvijek zanimljiv odnos majke i kćeri, odrastanje u disfunkcionalnoj obitelji, tragovi, odnosno ožiljci koji ostaju...
Međutim, meni je sve to skupa bilo malo zbrkano i konfuzno i nisam se dobro osjećala čitajući je.
Sad jedva čekam uloviti ovu novu, nekako vjerujem da će mi bolje sjesti
Zar si očekivala nešto drugo uz onakav naslov
Meni su i njezini "Dani zaborava" bili neizdrživi, iako je ta knjiga jako cijenjena među kritičarima, možda i više od tetralogije.
Zar si očekivala nešto drugo uz onakav naslov
Meni su i njezini "Dani zaborava" bili neizdrživi, iako je ta knjiga jako cijenjena među kritičarima, možda i više od tetralogije.
Meni su dani zaborava genijalna knjiga, ali sam skuzila da se mnogima ne svidja.
Meni je nevjerojatno da sam u sekundi zaboravila na Lilu i Lenu i potpuno se uživjela u Giovannino odrastanje. Wow.
I meni, i vrlo nekako iskrena!
Bas mi se urezala ona epizoda kad im je pas umro, pa je spustala tijelo psa s balkona, pa joj je bilo lose pa se isla sminkati u kupaonu jer je mislila da ce pomoci, ali je padala u trans pa je rekla maloj da je bocka nozem kad zaspi ... ako sam dobro upamtila. To mi je bio totalni urnebes, ferrante meets danil harms
A i oni opisi seksa sa susjedom, zivotni, s mjesavinom mucnine (ferrante meets sartre) i gadjenja, a opet i neke topline.
Bas mi je ostavila dojam, bila mi je wow, nisam jos citala ovakvu knjigu. Mjesavina klisea i zanrova, totalno eklekticna, ali ne na onaj cool akademski konceptualni nacin vec bas organski prirodna
Margaret Atwood - Ludi Adam trilogija (Gazela i Kosac, Godina potopa, Ludi Adam)
Šteta što Atwood nije ovo ugurala u jednu knjigu. Ovako je prerazvučeno, pogotovo zadnji dio koji sam na preskokce čitala. Čini mi se da ovdje nije odoljela svojoj ludoj mašti i da je morala staviti baš svaki detalj kojeg se sjeti u knjigu. No, dobro će doći ti detalji ako se uistinu napravi serija, kao što je najavljeno.
Uglavnom, bliska je budućnost, društvo je podijeljeno na plebeju, koja liči na najgore dijelove današnjih velegradova, i znanstvenu elitu koja živi u utvrđenim kompleksima.
Znanost je otišla toliko daleko da se meso proizvodi u laboratorijima, životinjske vrste križaju u sulude svrhe (frizurunske ovce, recimo, služe za uzgoj kose umjesto vune), mijenja dna struktura čovjeka, proizvode živa odijela koja se stope s kožom.
Jedan mladi znanstvenik ima svoju viziju svijeta (uklanjanje homo sapiensa i stvaranje nove vrste ljudi koja će biti biljojedi, pariti kao životinje, i još sto sitnica).
U svemu tome, glavni likovi su Božji vrtlari koji uzgajaju biljke na starinski način i propovijedaju dolazak Bezvodnog potopa.
Druga knjiga koja prati dvije žene nakon Bezvodnog potopa mi je bio najbolji.
Pohvaljujem fantastičan prijevod, novokovanice u engleskom su odlično prenesene u duh našeg jezika, a najbolji mi je izraz 'biti u ugaru', što bi značilo biti u depresiji, ali i u meditaciji.
Pročitala sam knjigu za koju nikad ne bih ni čula da nije bilo ovog Pavičićevog teksta. Roman se zove Nadohvat (malo neobičan naslov, ali na nekoj intuitivnoj razini mogu ga shvatiti), a napisala ga je Ena Katarina Haler.
Ne bih rekla da je roman toliko desničarski, kako ga Pavičić opisuje, ali da ima političkih zastranjivanja - ima. S tim nisam imala problema. Veći problem su mi bili skokovi naracije u vremenu, koji se ponekad čine starmalo-docirajući, a ponekad su jednostavno nemotivirani. Ali ni to nije za zamjeriti. Fascinantno je da je roman ovakvog sadržaja i opsega napisala 24-godišnja studentica.
Definitivno je najuspjeliji središnji dio romana, u kojem je glavna junakinja sluškinja obitelji ustaškog ministra u Zagrebu. Guglanjem se lako dođe do imena dotičnog ministra
Prvi dio (odrastanje u banijskom selu) također je prilično uspješno koncipiran, moje zamjerke idu zadnjem dijelu romana koji je prerazvučen i psihološki loše motiviran (i vjerojatno iz tog dijela potječu primjedbe kritičara o revizionizmu i desničarstvu). Ali nisu to tolike zamjerke da bih knjigu proglasila lošom, naročito kad se uzme u obzir da je to debitantski roman. Neki naši iskusniji romanopisci mogu se sakriti pred studenticom bez književnog iskustva koja je tu knjigu počela pisati u dobi od 14 godina
Od književnih postupaka, primjećujem jednu posudbu iz Ante Kovačića (neću reći o čemu se radi, tko uzme čitati, možda će prepoznati to mjesto, a možda neće), i veliku, ogromnu sličnost memoarskoj prozi Theresie Moho (Marijanci). Ovo drugo ne čudi jer je riječ o opisivanju istog kraja i istog vremena.
Uglavnom - knjiga je sve samo ne dosadna. Ako je još netko uzme čitati, javite dojmove!
Samo ću napisat da sam i ja čitala Pavičićev osvrt. Al si nisam zabilježila naslov. A sad bih ipak i mogla. Iako nekako sporo čitam ua zadnje vrijeme
Ja sam od te knjige zapamtila vise osjecaje, nego detalje radnje - potpuni emotivni i logisticki rasap nje koja ostaje s djecom, pa vatrene osjecaje koji je prozimaju, bijes, poriv za destrukcijom, pa onda kako polako rezignira i sabire i kupi i ide u novi odnos, pa onda na kraju susret s ex muzem i blijedi osjecaji prema njemu - postao je nevazan, nema bijesa, nema ljubavi. Nekako mi je bila iskrena u tome kako to za zenu nije nimalo neat, to se partner trazi i glavinja i rusi jedan svijet (djeca su sa njom dok se on sastavlja, of kors) i cudi se jacini njenih osjecaja - kako zasto, pa on je 'samo' itd i zasto je ona bila takva. Ne znam jel stvarmo tako i reko, al tako sam zapamtila.
Posljednje uređivanje od ina33 : 06.09.2020. at 11:03
pa ne morate baš sve prepričati
pa ne morate baš sve prepričati
Ma to smo sve već jednom prepričavali, čini mi se da si se i onomad bunila
i taman dovoljno zaboravila da uzmem knjigu i evo ga naMa to smo sve već jednom prepričavali, čini mi se da si se i onomad bunila
Sally Rooney - Razgovori s prijateljima
Ne znam uistinu što bih mislila o ovim romanu. Ok za čitanje, al dubine nula bodova. Ko neki ljubić, ali s intelektualnom teoretičarsko-književno-polusnobovskom ekipom kao protagonistima.
Priča prati studenticu Frances koja se upušta u aferu s 31-ogodišnjim glumcem, dok njena bivša djevojka i najbolja prijateljica Bobbi njeguje poseban odnos s njegovom suprugom fotografkinjom. Možda je to neki nihilistički manifest nove generacije (s obzirom na dob spisateljice) koja ne zna što učiniti od svog života u ovom i ovakvom društvu, pa je moje nerazumijevanje generacijsko. Evo, ne znam. Btw, najzanimljiviji su mi bili dijelovi u kojem Frances opisuje svoju bolest.
Čitam istu knjigu i pitam se povremeno da li da je jednostavno vratim u knjižnicu, vidim da ju je netko već rezervirao, pa će se veseliti.
Prije toga sam odustala od "Quennie" (Candice Carty-Williams), romana koji se također vrti oko propale veze i autodestruktivnosti pripovjedačice. Očito mi takve teme ne sjedaju, pa bi mi bilo bolje da ih se okanim unaprijed
Novu Ferranticu sam rezervirala u knjižnici, mislim da sam prva na listi pa bih je mogla čak i dočekati u sljedećih mjesec dana
Pravila pisanja postova
