Jučer sam dovršila novu Elizabeth Strout,
"Olive, iznova".
Mislim da se ta knjiga već spominjala na ovoj temi. U svakom slučaju, kome se svidjela "Olive Kitteridge", svidjet će se i nastavak, a kome nije, bolje neka ni ne započinje s "Olive, iznova" jer će mu Olive ići na živce još više nego u prvoj knjizi
Rekla bih da je ovaj roman savršen prikaz starenja, mjestimice bolno uvjerljiv. Podsjećao me povremeno na Drakulićkinu "Nevidljivu ženu" (samo po tematici, Olive je izgledom daleko od nevidljivosti
)
Kao i u prvoj knjizi, radi se o rahlo povezanim duljim poglavljima koja se mogu čitati i zasebno, ali u cjelini čine nešto nalik romanu. Poznavanje prve knjige nije uvjet, ali bolje je čitati ih po redu jer neki dijelovi iz prve knjige dobivaju potpuno objašnjenje u drugoj.
Kao zanimljiv detalj spomenut ću da je Elizabeth Strout u ovu knjigu vješto uspjela uplesti i likove iz svojeg prvog romana, "Amy i Isabelle"
vrlo diskretno, doduše, tako da tko nije čitao taj roman, neće ni primijetiti poveznicu s njim i neće mu nedostajati.
Nisu mi sva poglavlja bila jednako dojmljiva, ali u cjelini mi se jako svidjelo. Neki dijelovi su me ostavili doslovno bez daha. Vjerojatno ću se još vraćati ovoj knjizi.