Super razgovor prevoditeljice Ane Badurine s Francescom Melandri na HRT3
 |
|||
|
|
|||
Super razgovor prevoditeljice Ane Badurine s Francescom Melandri na HRT3
Ne znam koliko pratite situaciju u Bjelorusiji, gdje se već tjednima prosvjeduje protiv Lukašenka, jedna od članica opozicije je i ovdje spominjana Svetlana Aleksievič. Protivnike se hapsi, pa su i Alexievički pokušali ući u stan maskirani ljudi (o da), nakon čega je okupila kod sebe novinare i europske diplomate
https://www.bbc.com/news/world-europe-54079337
nadam se da će izvuć živu glavu i napisat još jednu uznemirujuću knjigu
Uh, bidna žena, nema sreće geografskim koordinatama rođenja. Držim palčeve Svetlani! Kako se uglavnom pisalo o mlađim ženama, nisam skužila da i njoj rade o glavi.
ona je članica opozicijskog vijeća, zadnja koja nije uhapšena
prepoznata je u svijetu pa ne smiju riskirati, mogućetangerina prvotno napisa
evo danas u Spiegelu baš o tome - europski diplomati je danima obilaze i posjećuju doma kako bi je zaštitili, tako ju se ne usude uhititi i odvesti https://www.spiegel.de/politik/ausla...vuYT3wWduLJiFoprepoznata je u svijetu pa ne smiju riskirati, moguće
Kupila Ferranticu, jedva cekam doci doma
I ja, i jaKupila Ferranticu, jedva cekam doci doma
U međuvremenu sam pročitala Arsenizme, divnu knjigu prikupljenih Arsenovih citata, razmišljanja, stihova, ali i onoga što su drugi govorili o njemu.
Sve to prikupio je i pripremio šibenski kroničar Darko Gulin.
Joj ja sam Quennie procitala proslo ljeto i isto mi je bila dosta bezvezna, na tragu Normal People od S Rooney. Ja konacno citam Kolanovicku, a onda planiram Strout i nastavak Olive
Sent from my iPhone using Tapatalk
Pročitala sam Lažljivi život odraslih, E. Ferrante. A prije toga još nekolicinu knjiga. O nekima bi se isplatilo ovdje pisati, ali Ferrantica je sve zasjenila. Jer ovo sam štivo gotovo grozničavo gutala, samo vrteći stranice. Kao što je Jurana rekla, sve je neugodno i čudno, a ja bih rekla i ružno. Iako se nisam mogla poistovijetiti s protagonistima knjige ta je ružnoća meni bila vrlo poznata i stvarna, kao da je proživljena. Svima koji su čitali napuljsku tetralogiju, bit će poznati autoričini motivi i slike mada su oni izvanjski ponešto ublaženi, jer radnja ove knjige zbiva se nekoliko desetljeća kasnije. No moji dojmovi na tragu su 'Prijateljice'. Potpuno sam preplavljena. Svršetak knjige otvoren je za mogućnost nastavaka, a i moje je mišljenje da zadnji čin Giovannina života tek ima biti objavljen.
i ja se tome nadam
Posljednje uređivanje od Angie75 : 12.09.2020. at 18:39
Profil na svojoj FB stranici objavljuje da je u prvih 8 dana prodaje rasprodana cijela prva naklada Lažljivog života odraslih
novo izdanje je u tisku, sljedeći tjedan u knjižarama
Vidjela sam i ja da se hvale s tim podatkom, ali isto tako, vidjela sam danas knjige u izlogu one knjižare što je nekad bila Algoritam (ne znam koja je sad)...
da, ja sam isto vidila bila taj post i uhvatila me panika, sutradan otišla na Mediteranski festival knjige, pun je štand bio (i to po sniženoj cijeni)Vidjela sam i ja da se hvale s tim podatkom, ali isto tako, vidjela sam danas knjige u izlogu one knjižare što je nekad bila Algoritam (ne znam koja je sad)...
lol za narukvicu, slažem se
The Fellowship of the Bracelet
I slažem se s jen_gen, ja također jako cijenim kad knjigu ne mogu ispustiti iz ruku, baš volim taj osjećaj kad knjigu moram ponijeti i u auto, iako ću voziti, iako se odmah vraćam kući.
Čitam puno, ali ne vjerujem da više od jednom godišnje naiđem na takve knjige, zato sam im spremna svašta oprostiti.
The Fellowship of the Bracelet
Peterelin, bojim se da je "Me before you" ipak ljubić
The Fellowship of the Bracelet
Hahaha
pročitala sam
Eugen Ruge - Kad svjetlost nestaje
Autor kaže (na koricama): Želio sam zgrabiti svoje uspomene i život koji sam tamo proveo (u Istočnoj Njemačkoj), jer taj život je moj život. Ovo je moja povijest. Ovo je moj identitet.
Sjajan roman, prati četiri generacije obitelji Umnitzer-Powileit. Radnja šara, od dvadesetih godina prošlog stoljeća u Meksiku, kamo su pred Hitlerom izbjegli komunisti Charlotte i Wilhelm, pa Istočna Njemačka 50-ih, 60-ih, 70-godina, njihov sin (odnosno njezin, Charlottin) Kurt Umnitzer i njegova žena Irina koju je doveo nakon povratka iz gulaga u Sibiru, njihov sin Alexander (autorov alter ego?), pa sve do kasnih osamdesetih i vremena prije pada Zida ...
Odlično!
Julijana Adamović - Divlje guske
Jesam već rekla da volim domaće autore? Priča ispričana iz usta djeteta, tj dvije sestre, jednostavno i dječje, okrutno i bez spekuliranja, jer djeca kažu (pripovjedaju) onako kako jest. Međusobni odnos majke i oca, majke i njezine svekrve (očeve pomajke), djevojčice između te dvije žene koje ih vole, ali se međusobno ne podnose, strah, napuštanje, netrpeljivost prema drugima i "tuđima" ...
Francesca Melandri - Eva spava
Zanimljivo, lijepo napisano. Volim knjige iz kojih mogu nešto naučiti, Eva me naučila malo više o južnom Tirolu i njegovoj povijesti
Maya Angelou - Znam zašto ptica u kavezu pjeva
Prva njezina autobiografska knjiga, počinje šokantnim prizorom dvoje djece od 3 i 4 godine koje je otac same stavio na vlak u Kaliforniji i poslao ih baki u Arizonu. Život u malom gradiću Stampsu, baka koja je vlasnica malog dućana i cijenjena u crnačkoj zajednici, težak život 30-ih godina prošlog stoljeća, segregacija u takvom obujmu da mnoga crnačka djeca nisu uopće znala kako izgledaju bjelci ...
sad čitam Saramaga i njegov Ogled o sljepoći
baš prigodno današnjim covid vremenima ...
I ja sam pročitala Lažljivi život odraslih
i slažem se sa dosta dojmova, iako me nije tako oduševila kao Genijalna prijateljica
nemoguće ih je ne uspoređivati jer kako je već spomenuto, ima dosta zajedničkih motiva
ali nekako ovdje mi je puno teže shvatiti većinu likova i njihovu motivaciju, koja mi je u tetralogiji uvijek bila puno jasnija za gotovo sve likove
Pročitala sam Berlin, Jasona Lutesa, impozantan i dojmljiv grafički roman o Weimarskoj republici. Pripovjedač i crtač precizno opisuje sve društvene slojeve, prikazujući rastrzanost međuratne njemačke socijalne i političke scene. Priču gradi redajući epizode o likovima, a neke od njih povezuje samo Berlin. Čitateljevu pozornost povlači amo-tamo po njegovim kvartovima, ulicama, noćnim klubovima, javnim i tajnim. Na mjesta gdje je proklijalo sjeme jedne od najmračnijih ideologija moderne Europe.
Lijep i važan strip!
Hvala!
Aj' da i ja jednom budem u trendu.
Dakle, Elena Ferrante: Lažljivi život odraslih.
Neosporna je činjenica da žena zna kako pisati i time osvojiti cijeli svijet.
Kad počnete, ne možete se zaustaviti...
Da, ovaj roman je totalno na tragu tetralogije, i da, sigurna sam da traži (barem jedan) nastavak.
Ali, opet se ne mogu oteti dojmu da stalno balansira na rubu "ozbiljne" literature (što god to značilo), s opasnošću da sklizne u banalno...
Slažem se s tang da su likovi u Prijateljici bili puno bolje iznijansirani, a i cjelokupna atmosfera tetralogije mi je puno bolje "sjela"...
A što se tiče narukvice, o tome ćemo kad svi pročitate
Pročitala i ja novu Ferrante, i to sam je dočekala u knjižnici u ekspresnom roku
Eh sad, dojmovi... negdje prva polovica knjige me oduševljavala. Koja je to psihologija, kako je sve motivirano, kako uvjerljiv prikaz djevojačkog burnog odrastanja, pa sve to ukomponirano u Napulj gotovo kao s karte (u jednom trenu sam otvorila Google maps i tražila ulice koje se spominju, pratila put od jednog rajona do drugog
Ali onda je došao dio koji mi je usporio čitanje. I to je bio ovaj dio na koji je, rekla bih, i Forka mislila s ovim komentarom:
I već bih rekla da sam razočarana, da nije bilo obrata na kraju koji mi je izmamio ironični osmijeh. Stvarno ne bi bilo iluzorno očekivati nastavak, ali, nakon tetralogije, pitam se hoće li nastavak u ovom smislu biti na jednakoj razini. Čini mi se da bi se mogla početi ponavljati. Korištenje istih motiva ponekad je dobro jer je prepoznatljivo, ali može biti i uteg oko autorovog imena.
Zato bih čak i radije da ostane sve na ovom jednom romanu - opis sazrijevanja djevojčice u djevojku izvanredan je (i bolji nego u tetralogiji), a sve ostalo smo već imali prilike pročitati...
(narukvica mi je bila motiv viška
Jurica Pavičić: Prometejev sin
Ovoj knjizi sam se veselila skoro kao Ferrantici, i iz istog razloga, jer me knjiga povezana s ovom prije nekog vremena oduševila, a radi se o Crvenoj vodi. Prometejev sin je isto dobra knjiga, ali nije Crvena voda. Nije onako temeljita ni duboka. Sam je Pavičić napisao da je to proširenje jedne njegove pripovijetke, a da je nastala i paralelno uz neki srodni scenarij.
Nije mi je bio problem čitati, lako i brzo to ide, ali mi žao zbog površnosti i propuštene prilike za još jedno briljantno djelo.
Inače ima i tipfelera, i lektorskih propusta, kao da im se žurilo objaviti, a par puta se potvrdilo koliko je pisac gradsko dite i koliko mu je otočki krajolik zapravo stran. Npr. glavni lik kao dijete provodi ljeta na Škoju i onda bere kupine i maginje. A maginje zriju u studenom/prosincu
Teško da je ovo neki bitan element za roman, ali kod mene je postiglo da me je izbacilo iz atmosfere i da se slika dječaka u gustišu rasprši jer ne mogu istovremeno vidjeti kupinu i maginju zrelu.
Posljednje uređivanje od Jurana : 16.09.2020. at 09:51
auuuu meni je ovo epic failJurica Pavičić: Prometejev sin
par puta se potvrdilo koliko je pisac gradsko dite i koliko mu je otočki krajolik zapravo stran. Npr. glavni lik kao dijete provodi ljeta na Škoju i onda bere kupine i maginje. A maginje zriju u studenom/prosincu
Teško da je ovo neki bitan element za roman, ali kod mene je postiglo da me je izbacilo iz atmosfere i da se slika dječaka u gustišu rasprši jer ne mogu istovremeno vidjeti kupinu i maginju zrelu.
Posljednje uređivanje od Angie75 : 16.09.2020. at 10:21
Jao, ja sad moram potražiti što su maginjeJurica Pavičić: Prometejev sin
Ovoj knjizi sam se veselila skoro kao Ferrantici, i iz istog razloga, jer me knjiga povezana s ovom prije nekog vremena oduševila, a radi se o Crvenoj vodi. Prometejev sin je isto dobra knjiga, ali nije Crvena voda. Nije onako temeljita ni duboka. Sam je Pavičić napisao da je to proširenje jedne njegove pripovijetke, a da je nastala i paralelno uz neki srodni scenarij.
Nije mi je bio problem čitati, lako i brzo to ide, ali mi žao zbog površnosti i propuštene prilike za još jedno briljantno djelo.
Inače ima i tipfelera, i lektorskih propusta, kao da im se žurilo objaviti, a par puta se potvrdilo koliko je pisac gradsko dite i koliko mu je otočki krajolik zapravo stran. Npr. glavni lik kao dijete provodi ljeta na Škoju i onda bere kupine i maginje. A maginje zriju u studenom/prosincu
Teško da je ovo neki bitan element za roman, ali kod mene je postiglo da me je izbacilo iz atmosfere i da se slika dječaka u gustišu rasprši jer ne mogu istovremeno vidjeti kupinu i maginju zrelu., tako da bi mi vjerojatno promakla ova činjenica.
Ne trebaš uopće stavljati škartoc, grmovi planike, koji daju plodove maginje, rijetki su.
https://hr.wikipedia.org/wiki/Planika
Na engleskom se zove strawberry tree (ima i u nas naziv jagodnjak). To je stablo simbol Madrida, grb prikazuje medvjeda koji staji kraj planike i jede maginje.
Mi u Šibeniku plod zovemo prva.
I ja procitala ferranticu.Ja sam jako zadovoljna, ne znam bi li uopce usporedjivala s tetralogijom koja je po svojoj prirodi i formatu monumentalnija. Ono sto se meni kod ferrantice svidja (ne znam je li na tragu onog sto je Forka napisala da nijansira izmedju ozbiljog i banalnog) da mi pruza potpuni i nepatvoreni uzitak citanja, kao kad sam bila dijete, kad nisi mogao odloziti knjigu pa si citao hodajuci po kuci (kao sto moj sin danas radi).
Postoje izvrsne knjige koje opet ne citam na taj nacin, ona me bas uvuce.
Svidja mi se njen glas, mislim da je iskren i nema potrebu zavoditi citatelja. Ja nisam bas od neke simbolike i tumacenja pa mi je to najbitnije, da me glas autora ne iritira.
Bavi se istim temama, dualizmima duh-tijelo, vulgarnost-ugladjenost, obrazovanost-neobrazovanost, i po mom sudu u toj epskoj kozmickoj :D borbi je sukus price, cini se da ce pobijediti malo jedno, malo drugo, i odrastanje kao cin prijvacanja koegzistencije ta dva pola
Voljela bih da im nastavak
Jojo Moyes: Tu sam pred tobom
https://dvaboema.com/2019/07/16/rece...om-jojo-moyes/
Nisam još dovršila. Kako je počelo, pomislila sam da je ljubić, aliiii to je ipak jedna druga razina - empatija, život s invalidnošću i pravo na odluku o vlastitom životu/smrti.
Poželite li pogledati slike krajolika koji pisac opisuje u knjizi koju upravo čitate?
Ili puštate samo svojoj mašti na volju?
Jako se dvoumim upravo sada dok me N. Evans vodi krajolicima Montane u potrazi za vukovima. Mislim da ću ostati u knjizi, a stvarnost krajolika propustiti.
Dok čitam, samo zamišljam, ali kad završim, onda obavezno guglam.
Ja guglam usput...
(Recimo, baš sam puno guglala dok sam čitala Patriu...)
KJa guglam usput...
(Recimo, baš sam puno guglala dok sam čitala Patriu...)
ad se opet bude moglo normalno putovat idemo na vikend putovanje - umjesto kave u Zagrebu. Jest ćemo pintxose i pit sidru
I ja guglam al nisam kod Patrie. U stvari jesam. Guglala sam članove ETE
Moze!
Samo, bojim se da nam vikend nece biti dovoljan...
Ne trebaš ići na otoke - npr u Zadru i oko njega ih baš ima dosta.
ima i u Zagori
U Primorju ih zovemo planika. Ma meni uopće nije čudno da netko s kontinenta ne zna za to drvo i njegov plod, ali Pavičić je iz Splita, osim toga, što ga spominješ ako nisi siguran? On je uvijek prepametan i sve zna o svemu mogućemu, bar se tako postavlja, zato mi je ovo u rangu epic failova.
Tak sam i ja mislila o njemu, dok jednom nije u Jutarnjem pisao nešto vezano uz moju struku - pa sam tak skužila da nemreš baš biti tak široko upućen u sve.
Al ovo za planiku/maginju je stvarno čudno. Nemam veze s Dalmacijom osim kaj tamo ljetujem, pa znam za nju
Piše i o mojoj, i to sve krivo
Inače je jučer, uz puno negativnog publiciteta, izašao 5. roman o Cormoranu Strikeu J. K. Rowling (aka Robert Galbraith).
Roman ima 944 stranice, a već su za 4., koji ima oko 600, govorili da je predug za krimić
Vidjet ćemo kako funkcionira.
Hvala na info, moja mama će biti jako sretna, iako će čekati još dugo da knjiga bude dostupna u audio formatu na hrvatskom.Inače je jučer, uz puno negativnog publiciteta, izašao 5. roman o Cormoranu Strikeu J. K. Rowling (aka Robert Galbraith).
Roman ima 944 stranice, a već su za 4., koji ima oko 600, govorili da je predug za krimić
Vidjet ćemo kako funkcionira.
Evo sama sam ga testirala. Jako mi je dobro sjeo, bilo je stresno razdoblje, a on je klizio kao juha - utješno i lako. Poznati likovi, vješto napisano, dobar rasplet; kome su se svidjela prva 4 romana, guštat će i u ovome.Inače je jučer, uz puno negativnog publiciteta, izašao 5. roman o Cormoranu Strikeu J. K. Rowling (aka Robert Galbraith).
Roman ima 944 stranice, a već su za 4., koji ima oko 600, govorili da je predug za krimić
Vidjet ćemo kako funkcionira.
A onda Summer Ali Smith
Sad sam već posve slaba na ovu tetralogiju i sigurno i neobjektivna i meni je ovo bilo divno. Iako je sasvim drugi stil od gornjeg romana, meni je i ovo bilo da se stranice same okreću. Jedino mi je više puta palo na pamet da je šteta što se ne sjećam pojedinosti iz prva 3 romana jer je opet puno veza među njima, ali to mi je poticaj da ih još jednom pročitam u nizu.
Tematika opet aktualna - covid, lockdown, aktualni britanski politički trenutak, ali i neke koje je već duže zaokupljaju: internetsko zlostavljanje, imigranti, klimatska kriza. Također predstavlja i jednu podcijenjenu umjetnicu, ali znatno kraće, nego npr. u Jeseni. I osvrće se na Shakespeara (također stalno mjesto) i Dickensa.
Naravno da se osjeti da je knjiga nastala brzo, zapravo sve četiri, ali je puno više od znaka vremena, vjerujem da je književnost koja će dobro ostarjeti.
Epic fail, apsolutno!
Disclaimer1: na mom otoku zovemo je manjiga
Disclaimer2: Pročitala sam Pavičićevu Knjigu o jugu i jako me osvojila. Crvenu vodu još nisam, ali želim. A sad me zanima i ova nova...
Pročitala "Boginje sa Žitkove", preporučam, iako nije sama tema "my cup of tea" ("ženska duša", čaranje i čarobiranje, prokletstva itd.), zabavila me. Na trenutke nisam uspjela točno polovati koja je koja od boginja i kako je s kim povezana, kraj mi je malo nagao i nedorečen, ali sve u svemu - čisto OK, zanimljivo, vuče na čitanje.
Ooo, hvala na ideji, ovo mi je baš zanimljivo.
Ja bila uvjerena da si ti to već preporučila
Spominjala sam prije nekih mjesec dana novu zbirku priča Rumene Bužarovske.
U međuvremenu je objavljeno i njezino hrvatsko izdanje: https://mvinfo.hr/knjiga/13978/nikamo-ne-idem
A ovdje možete pročitati i intervju s autoricom. Zanimljiva su joj zapažanja. A priče su joj izvrsne, još jednom ih preporučujem.
Alena Mornštajnova: Hana, čitam i plačem. Al ju ne mogu ispustit iz ruku. Tema je holokaust, al nije klasično pisana, neg kroz tragediju jedne obitelji, odnosno naslovnog lika. Nisam još došla ni do pola, al osim kaj plačem, lagano se čita jer autorica lijepo pripovijeda, likovi su zanimljivi.
Pravila pisanja postova
