dočekali smo!
izlazi novi roman Nade Gašić
dočekali smo!
izlazi novi roman Nade Gašić
O, pa ovo je odlična vijest
Toliko je vremena prošlo od njezinog zadnjeg romana, u međuvremenu sam pročitala par njezinih priča (ili proznih fragmenata) koji su bili vrlo tjeskobno (anksiozno) intonirani, pa još imajući u vidu njezine godine - mislila sam da neće više ni napisati roman. Drago mi je da ipak jest, i to još s tako aktualnim motivom.
Olga Tokarczuk: Bjeguni
Reći ću samo kratko: ova je knjiga totalno po mom guštu!
Uživala sam od početka do kraja...
O Tokarczuk i njenim knjigama pročitajte i ovaj sjajan tekst:
https://mvinfo.hr/clanak/kabinet-cud...EQgwxDukhQlf1U
Snimljena je serija po Patriji: https://www.theguardian.com/world/20...bal-phenomenon
I počinje emitiranje na HBO3 u nedjelju, 27.9., u 21 h![]()
I sad ću ja morat kupit taj HBO il kaj? Taman sam se riješila Netflixa
A ja pročitala da je na HTV3, znači opet mjeseci čekanja![]()
Francesca Melandri - Viši od mora
Jako upečatljiv kratki roman o boli koju prolaze/su prolazile obitelji crvenih terorista u Italiji. Opisuje putovanje seljanke Luise, čiji je muž u zatvoru, i učitelja Paula, čiji je sin u zatvoru, na zabačeni otok gdje se nalazi kaznionica. Igrom slučaja, nevrijeme ih zatoči jednu noć na otoku, a čuva ih zatvorski policajac.
Fredrik Backman - Medvedgrad
Ne čitam inače baš te skandi light krimiće, pa se tu i tamo podsjetim zašto ih ne čitam :D
Posljednje uređivanje od chesil : 25.09.2020. at 23:59
Pročitala sam knjigu "Moja mačka Jugoslavija" u jednoj večeri (noći) i sad mi je nekako zbrkano. Jako mi se svidjela ali mislim da bi trebala čitati još jednom sporije. Ne znam je li netko od vas pročitao i kako vam se svidjela?
https://www.jutarnji.hr/kultura/film...nosti-15021395
Pavičić o seriji Patria.
Pročitala sam prekrasnu knjižicu: Afonso Cruz: Knjga godine.
Jedna od onih koje pročitate na brzinu, a onda o njima razmišljate dugo i često, jer sadrži puno divnih mudrosti, upakiranih u dječja razmišljanja.
I puno divnih autorovih crteža.
Da, dobar je tekst, al' žao mi je što serija nije "na visini"![]()
Gledala si pa si to zaključila, ili ti je žao što se Pavičiću nije svidjela?
Jučer sam pogledala prvu epizodu i, iako imam nekih zamjerki (najviše upada u oči ova scenaristička, koju i Pavičić spominje, plus još neke sitnije), u cjelini mi se sviđa ono što sam vidjela. Atmosfera je dobro pogođena, kao i prelijevanje vremena radnje iz sadašnjosti u prošlost. Glumački mi se jako svidjela (osim izbora jednog glumca, ali to ću još procijeniti do kraja serije, možda i promijenim mišljenje).
Šteta što se u seriji više ne čuje euskera, ali pretpostavljam da je to bilo tehnički teško provedivo.
U svakom slučaju, namjeravam pratiti i dalje. Ja volim ekranizaciječak i ako nisu savršene (a nijedna nije), zabavlja me uspoređivati i tražiti specifičnosti knjige vs. filma. Naravno, uvijek je bolje najprije pročitati knjigu, ali nije uvjet. Još se sjećam kako sam 1992. slučajno na TV vidjela francusku verziju "Jadnika" iz 1958., oduševila se filmom i nakon toga progutala cijelu knjigu u tri dana
dugo vremena mi je taj roman bio među najboljim knjigama koje sam ikad pročitala. A zapravo je film potaknuo čitanje knjige.
Proivela sam vikend u Baskiji i nisam čula euskeru. Tada me to jako jako iznenadilo. Iako su natpisi dvojezični, svi govore kastiljski.
Naletjela sam na udrugu za očuvanje jezika i kupila par suvenira s natpisima - i naravno, niš nisam kupila sebi i sad mi je žao ko psu. Nadam se da ću se kad tad tamo vratiti
Ma jesu, objektivne su, ne kažem ja da nema pravo.
Ali ovako napisano zvuči gore nego što jest - mislim da serija ipak nije tako loša![]()
Jedini detalj koji mi je stvarno smetao je izbor glumca za ulogu najmlađeg sina u obitelji Joxiana i Miren (Gorka) - u knjizi je on adolescent, praktički još dječarac (dosta mlađi od brata i sestre), a na filmu je mrga koji fizički izgleda kao brat-blizanac Joxe Mariapa u kombinaciji s još dječačkim replikama koje izgovara, ostavljao je dojam malo zaostalog u razvoju
![]()
Madeline Miller: Ahilejeva pjesma
Hvala anamar na preporuci jer inače ovu knjigu ne bih uzela jer me ne zanima grčka mitologija i slabo je poznajem. Zapravo, sad bih trebala reći da sam je slabo poznavala jer nakon ove dvije knjige imam dojam da sam sasvim dobro informirana, a da se nisam osjećala poučavanom, nego sam se jako zabavila. Ahilejeva pjesma je prvi roman autorice i, iako ima ponekih malih slabosti, vrlo je uspješan debi. Zanimljivo je, emotivno, glatko prenosi poruke koje želi prenijeti. Književnica je knjigu pisala deset godina jer je, nakon što ju je već završila u prvoj inačici, napisala posve iznova jer je tek tad pronašla Patroklov glas. Moja jedina zamjerka je baš u tome, što nisam imala dojam da je to glas muškarca, stalno sam imala dojam da je Patroklo - pripovjedačica. Zato je onako i rasturila u Kirki.
Madeline Miller: Kirka
Kirka je odličan, zreo roman, bez slabosti. Svaka čast Miller kako je od mitološkog lika i likova stvorila pravi suvremeni, zamalo realističan roman s psihološkim proživljavanjima. Čak mi je u dijelu kad Kirka postane majka malo probudila PTSP jer sam imala dojam kao da opisuje moje rano roditeljstvo. Kažu da je Kirka feministički tekst, ali ja to nisam primjećivala jer valjda više i ne čitam drugačije. Preporučujem i onima koje ne zanima Stara Grčka jer nije ni mene, prije.
Nisam našla da se o ovim romanima pisalo na temi/temama, je li tko čitao?
Pogledala sam trailer, ne izgleda los, al ne gledam ja nacelno serije ako nisu s tubrp manje epizoda i nacelno ekranizacij stvarno ne u smjeru nakon knjige, kao prvo (ako je film) ajde da.
Jurana, hvala na preporukama!
Milan Majerović Stilinović: Što sam naučio na planini. Priče u hodu
Prekrasna knjižica, za one koji vole prirodu i planine. Crtice i reminiscencije s autorovih planinarenja. Napisano lirski, gotovo bi se svaka pričica mogla svrstati u pjesme u prozi.
Mislim da ću si tu knjigu pokloniti za rođendan!
Elizabeth Strout: Amy i Isabelle
Kompleksan odnos majke i kćeri (like mother, like daughter shema), vješto napisano, ali prilično predvidljivo, na trenutke i malo dosadnjikavo.
U cjelini neloše, ali nije mi bilo senzacionalno...
Jurana hvala na preporuci, ja obozavam grcku mitologiju i sad sam si ovo zapisala da moram posuditi.
Sto je najgore, kao da mi zvoni da je i meni anamar davno davno to preporucila ali ne znam zasto nisam posudila.
Pročitala Murakamija, "Muškarci bez žena"
moram priznati da su mi draže kratke priče ženskih autorica, poput Alice Munro ili naše Tanje Mravak, bit će da se lakše povezujem s ženskim likovima u tom formatu
Sad čitam Toni Morrison, Ljubljenu. Ne znam to bolje opisati nego da mi je i samo čitanje bolno, fizički i psihički bolno, al opet sam sva zatravljena i zgrčena i hipnotizirana i neću je ispustiti iz ruku dok je ne pročitam do kraja.
Čitam i ja ovih dana Prometejevog sina i, iako sam svjesna da je knjiga mogla biti i bolje napisana, bez površnih grešaka koje ne bih očekivala od pisca Pavičićevog kalibra, moram reći da se zbilja veselim trenutku kad uzimam knjigu u ruke i uvalim se u fotelju.
Valjda zato što mi se zadnjih par knjiga koje sam čitala nisu osobito svidjele, ali u ovoj baš uživam. Iako je tematika turobna, i stil pisanja je turoban, i vrijeme radnje je najturobnije moguće doba godine (pogotovo na otocima), ali kod Pavičića znam na čemu sam. Slutim u kojem smjeru će razvijati radnju, znam što stilski mogu očekivati, lako mi se uživiti u ono što piše, točno mogu zamisliti i atmosferu, i odnose među likovima, i prizore. Sam čin čitanja mi je lijep, i ne žurim se s čitanjem da mi što dulje potraje.
Elizabeth Strout: Olive Kitteridge
Čini mi se da se o ovoj knjizi ovdje dosta pisalo, uglavnom vrlo pozitivno...
Meni je malo išla na živce.
I Olive, i cijela knjiga.
Na mahove mi je bila dosadna.
I k tome prilično depresivna, bez ijednog svijetlog trenutka, kao da ničeg lijepog nema u toj knjizi...
Svi likovi kao da su namjerno sj***ni na svoj način, a i attitude mi se čini nekako besperspektivan, kao da, eto, baš tako mora biti i ništa se tu ne može promijeniti...
Ne znam, nije mi nekako sjela...
(Već poodavno zazirem od američke literature, a i te Pulitzerove nagrade su mi već pomalo upitne).
Nadam se da je "Olive, iznova" bolja, dat ću joj šansu...
Napravi pauzu do nove Olive, s nekim drugim tipom knjige![]()
Ja vam se divim kako uspijevate izdurati čitanje knjiga koje vam se ne sviđaju. Odustala sam nedavno od Toni Morisson. Probat ću se vratiti toj knjizi, ali moram dobro odabrati trenutak kad mi to ne sjeda preteško. Obično tijekom godišnjeg odmora mogu savladati i takvu literaturu.
Pa, ja bez pardona odustajem od knjiga koje mi se ne sviđaju.
Poneke ipak dočitam do kraja, da bih imala argument za kritiziranje![]()
A neke mi "ne sjedaju", ali su lako čitljive, pa ih pročitam, da vidim što će biti do kraja.
I ja odustajem.
Iako sam nedavno ipak pročitala dokraja knjigu za koju sam od početka znala da nije za mene
Ja se prisilim pročitati do kraja ili, barem, čitati dalje jedino u slučaju kad sam već više knjiga u to vrijeme ostavila nepročitane pa da ne upadnem u neki loš obrazac.
Ništa ne komentiramo Nobela za književnost, čim je poezija u pitanju![]()
Meni poezija strani jezik. Vrlo rijetko je razumijem. Izbjegavam situacije da mi je netko cita, doslovno mi je to kao da u nekom filmu fejkam orgazam, a zapravo sam ???, dok druga osoba ocekuje neku (lijepu) reakciju, a kod mene ekg flat line.
Posljednje uređivanje od ina33 : 09.10.2020. at 13:33
ja volim poeziju, iako me sram priznati da ju ne čitam baš često
pratim neke poetske stranice na FB pa na taj način ostajem u doticaju s njom (npr Odvalimo se poezijom; ako netko ima još koju preporuku, neka podijeli!)
evo koje je pjesme novopečene nobelovke ta stranica izdvojila (ova prva mi je):
PRVO SJEĆANJE
Davno, bila sam ranjena. Živjela sam
da se osvetim ocu, ne
za ono što je bio
već za ono što sam bila ja: od početka vremena,
u djetinjstvu, mislila sam
kako je bol značila da nisam bila voljena.
značila je da sam ja voljela.
LAMIUM*
Ovako živiš kada imaš hladno srce.
Kao i ja: u sjenama, puzeći preko hladnih stijena,
pod velikim stablima javora.
Sunce me jedva dodiruje.
Ponekad ga u rano proljeće vidim kako izlazi u daljini.
Onda ga lišće obraste, potpuno ga sakrije. Osjećam
bljeskanje kroz lišće, nestalno,
kao da netko udara o čašu metalnom žlicom.
Sve što živi ne traži
svjetlost u jednakoj mjeri. Neki od nas
stvaraju svoju vlastitu svjetlost: srebrni list
kao put koji nikome ne koristi, plitko
jezero srebra u tami pod velikim stablima javora.
Ali ovo već znaš.
Ti i oni koji misle
da živiš za istinu, nadasve, vole
sve što ledeno je.
(*lamium - latinsko ime za biljku "mrtva kopriva")
SAMOĆA
Jako je mračno danas, kroz kišu,
ne vidi se planina. Jedini je zvuk
kiša, koja život vuče pod zemlju.
I s kišom, studen dolazi.
Noćas neće biti mjeseca, ni zvijezda.
Vjetar se podigao u noći;
čitavo je jutro šibao žito -
u podne je prestao. Ali oluja je došla,
natapajući suha polja, onda ih je poplavila -
Zemlja je nestala.
Ništa se ne vidi, samo kiša
koja blago sjaji nasuprot tamnim prozorima.
Ovo je mjesto umirenja, mjesto na kojem se ništa ne miče -
Sada se vraćamo onome što smo bili,
životinje koje žive u tami
bez jezika i vizije -
Ništa ne dokazuje da živim.
Samo kiša, kiša beskrajna.
Ajme ja volim i citam poeziju, ali ovaj topic nisam dozivljavala kao mjesto gdje ju komentiramo. Od nasih autorica jako volim Moniku Herceg i mladu divnu i drsku Radmilu Petrovic. Lijepu poeziju nadjem na Enklavi i Kriticnoj masi.
Moja loza ima dar da vam skrati liniju života
moj deda je znao više nego što mislite.
rekao je čoveku
dabogda plakao kad budeš najsrećniji.
sin mu je poginuo na venčanju
svoga brata.
dedu nije trebalo ljutiti.
mogla bih se ograditi od porodice
koja u krugu od hiljadu metara
nije pričala sa komšijama,
od stričeva koji su lomili vilice
svojim najboljim drugovima,
od tetaka koje se nisu udale
jer nisu mogle ni sa kim.
zato nosim perorez u džepu
jer znam da mogu doći na naplatu
sve te glave, vilice i srca.
mogla bih se ograditi
mada sam svesna
da postoji crta
koju bi neko mogao da pređe
i moja ruka postala bi stričeva,
noge bi uzele tatin korak,
a usne proklele dedinim rečima.
mogla bih se ograditi,
ali odrasla sam na selu i videla
ako u proleće posadiš grašak
na toj njivi u leto neće biti paradajza.
To je jedna od meni najmilijih Radmilinih.
Poeziju jos vise voli moj muz, pa si citamo medjusobno kad otkrijemo nesto sto nas pomete.
Divno je da je pjesnikinja dobila Nobela!
Sent from my iPhone using Tapatalk
Radmila Petrović je fenomenalna, baš na ovu pjesmu sam naletjela čini mi se na Faceu, nevjerojatna je, čitav svijet je u njoj.
Nisam baš od poezije, ali evo mog doprinosa: https://mvinfo.hr/clanak/marina-cvje...zabrane-pjesme
Htjela sam iskomentirati knjigu Plemeniti gospodin u Moskvi.
Iznenadila me kao i neke već više puta spomenute knjige (Eva spava, Patria, Kradljivac kave) - jer nisam očekivala puno a dobila sam više od očekivanog.
Kad sam dovršila knjigu, krenula sam ispočetka - samo pročitati pjesmu koja je bila okidač događaja koji su trajali četrdesetak godina - i onda sam vidjela da me na samom početku čekaju tragovi koje sam previdjela a prepoznala ih u kasnijoj fazi knjige. Tako da je čitam ponovno, a tek sam gotova. Bilo je još situacija gdje sam to poželjela, a nisam napravila. Sada s guštom čitam opet a sasvim drugačijim očima.
Meni se isto svidjela. Iako se kuži da ju je pisao Amer
Bas sam slaba s poezijom, ove feministicke i regionske su mi shvatljivije od egzistencijalno-atmosferskih. Neke bracke me taknu. Za ostalo kao da imam nekekav film koji moram jos odlijepiti da bih uopce shvatila stvar mimo nizanja rijeci. Od sve poezije najvise sam zapamtila s faksa zezalicu od Richarda Armoura Hiding Place ta mi je moj humor.
Posljednje uređivanje od ina33 : 09.10.2020. at 18:59
Alessandro Baricco: Mlada nevjesta
Vrlo neobična knjiga, prepuna čudnih, mističnih, a i erotičnih momenata, poput bajke za odrasle.
Inače obožavam Baricca, naročito njegovu "Ocean more" (imam doma i original i prijevod), volim njegov profinjeni i istovremeno otkačeni stil pisanja, tako da mi je i ova knjiga bila užitak za čitanje.![]()