Što čitate 3.

[jennifer_gentle]

Ja citam poeziju u valovima, isto tako, trazim jezik i vibru koja me odmah dotakne, nisam bas od ovih apstraktno-misaonih.
Volim senzualnu hedonisticku poeziju, cisto uzitak rijeci i impresija. Ako me ne zakaci odmah, idem dalje.
Citam je kao naglas, ali u sebi, ako znate na sto mislim :D ne znam cita li jos netko tako

Moram preporucuti, ako vec nisam, americkog pjesnika jericho brown. Pocela sam listati zbirku the new testament kad sam bila u nekoj knjizari u parizu i zaljubila se, stalno mu se vracam
Nova knjiga the tradition me nije toliko dotaknula kao ova

[chesil]

Evo, i ja pročitala Olive Kitteridge, i potpisujem Forku. Depra teška. Glavna junakinja ekstra antipatična, najdraže poglavlje mi je kad sin napokon smogne hrabrosti reći što osjeća prema njoj.
Inače, struktura romana je vrlo labava, u puno poglavlja Olive je skroz sporedan lik. Atmosfera je tipično američka, na mahove mi se sve činilo kao negativ Gilmore Girls.

Pročitah i Dom danji Dom noćni Olge Tokarczuk. Teško prohodna knjiga, neka poglavlja sam morala preskočiti. Došla sam nekako do kraja jer Tokarczuk usitinu divno piše o prirodi, posebno biljnom svijetu. Mislim da je glavna junakinja ona sama, jer radnja je smještena u selo kraj češke granice gdje i ona zapravo živi, pa opisuje prijateljstvo sa starijom susjedom, obližnje gradove, priča o lokalnim legendama i svecima, pa malo o likovima iz prošlosti. Baš ima svega. Poslije sam skužila da roman uistinu ima famu da je njen najteži za čitanje pa ću se sad malo odmoriti od nje, a onda uzeti Bjegune ili Knjige Jakubove.
E, da, mali kuriozitet. Olga u ovom romanu puno piše o gljivama i svako malo daje konkretne recepte. Više puta je prevoditelj morao reagirati u fusnoti s upozorenjem da su te gljive kod nas klasificirane kao otrovne pa me sad uistinu zanima, jel se ona zezela, il se te gljive zbilja jedu u Poljskoj, haha

[Forka]

Jurica Pavičić: Crvena voda

Premda nisam tip od krimića, ova mi je knjiga odlična.
Ima tu, osim krimića, puno Dalmacije, one stare, i ove nove, a i puno drugih aktualnih tema koje je dotaknuo, u svakom slučaju, vrlo sam ugodno iznenađena.
Juricu Pavičića inače volim čitati, njegova "Knjiga o jugu" mi je fenomenalna, ali nisam znala da je toliko vješt i u ovom žanru.
Uglavnom, odlično štivo, drži u napetosti do sam kraja, jedva da sam knjigu ispuštala iz ruku!

[Angie75]

Katerina Tučkova, Boginja sa Žitkove

jako mi se svidjela Skoro pa fantastična, naprosto nevjerojatno da govori o stvarnim ženama, događajima i vremenima. Hvala na preporuci, ina (ali da ćeš baš ti tu knijgu preporučiti, to mi je najveće iznenađenje od svega )

[ina33]

Katerina Tučkova, Boginja sa Žitkove

jako mi se svidjela Skoro pa fantastična, naprosto nevjerojatno da govori o stvarnim ženama, događajima i vremenima. Hvala na preporuci, ina (ali da ćeš baš ti tu knijgu preporučiti, to mi je najveće iznenađenje od svega )

Nije mene bas toliko odusevila, al bila mi vrlo okej, jako mi je drago da si gustala ! Meni je bio nervirajuci dio caranja, al drag dio krimi romana i emotivnih veza i opisi proslosti i prirode (zato i je i tokarczuk i plug bio drag). Snervao me bio kraj, al boze moj.

[Mala88]

Citaju mi se neki memoari, ima li neko preporuku?

[Jurana]

Citaju mi se neki memoari, ima li neko preporuku?

Frank McCourt: Angelin prah

[Peterlin]

Frank McCourt: Angelin prah

Odličan prijedlog.
Podsjeti me kako se zove nastavak... Sjećam se da su bile dvije knjige.

[Forka]

Odličan prijedlog.
Podsjeti me kako se zove nastavak... Sjećam se da su bile dvije knjige.

Irac u New Yorku, po meni dosta lošije od Angelinog praha...

[Peterlin]

Irac u New Yorku, po meni dosta lošije od Angelinog praha...

Je, slažem se, valjda sam baš zato zaboravila naslov....

[tanja_b]

Odličan prijedlog.
Podsjeti me kako se zove nastavak... Sjećam se da su bile dvije knjige.

Tri knjige. Angelin prah, Irac u New Yorku i Učitelj. Ali to nisu memoari, nego autobiografski romani.

Prozu memoarskog tipa (dnevnike) u zadnje vrijeme izdaje Disput, i mogu preporučiti dvije izvrsne knjige tog tipa:

1. Astrid Lindgren: Ratni dnevnici 1939.-1945.

Interesantna proza, ne toliko zbog književne vrijednosti, koliko zbog slike jednog vremena - kako je protjecala svakodnevica Drugog svjetskog rata u Švedskoj, zemlji praktički neokrznutoj ratom, razmišljanja ljudi, a najzanimljivije je ono čega nema - intimna bračna drama o kojoj čak ni autorica dnevničkih zapisa ne želi otvoreno pisati.

2. Victor Klemperer: Želim svjedočiti do kraja

Izvrsno, potresno i dojmljivo svjedočanstvo uglednog njemačkog intelektualca i profesora koji je praktički preko noći izgubio sva prava - jer je Židov. Preživio je rat i stravično bombardiranje Dresdena 1945., a njegov trezven, smireni ton kojim piše ovaj dnevnik je nešto što će se pamtiti dugo nakon čitanja.

Ovaj čas mi pada na pamet i memoarska proza Andrea Gidea "Ako zrno ne umre", ali pitanje koliko je to interesantno današnjem čitatelju.

[Angie75]

Pavao Pavličić, Hladna fronta
nije me oduševila, pročitala više reda radi.

[Mima]

Obzirom da volim ruske pjesnike i pisce Staljinovog doba, meni su sigurno najupečatljiviji memoari koje sam čitala Strah i nada Nadežde Mandeljštam. Ima i drugi dio, čini mi se da se zove Sjećanja i razmišljanja, i taj ima sočnijih tračeva o ruskim književnicima, ali Strah i nada su literarno neusporedivo bolja knjiga.
Isto tako, vrlo zanimljiva mi je bila knjiga memoara Olge Ivinskaje, Pasternakove 'Lare', ne mogu se sjetiti naslova.

[emily]

Intervju s Nadom Gašić u Jutarnjem

[aleksandra70vanja]

kad smo kod Pavičića, koji je meni drag, i knjige i kolumne, a moja mama ga baš jako voli, evo njegov izbor knjiga:
https://www.index.hr/vijesti/clanak/...a/2222444.aspx

ništa od toga nisam čitala, ali vjerujem da će prave čitateljice s ove teme imati što za napisati

O čemu govorimo kad govorimo o ljubavi - Raymond Carver

Kad su se priče Raymonda Carvera prvi put pojavile kod nas uknjižene u novosadskom izdanju, za mene je - kao i za mnoge u mojoj generaciji - to bilo kao da nas je oprljila struja. Efekt je vjerojatno bio nalik onom koji su imali ljubitelji sympho-rocka 70-ih kad su prvi put čuli Ramonese ili Clash. Carver je bio poput blagoslovljenog pljuska, velike, dobrodošle čistke. Sljuštio je s literature svu kićenost i trbuhozborstvo i ogolio je na bazično: lik, priča, svakodnevni ambijent. Dugo sam Carvera pokušavao oponašati, nevješto. A onda sam shvatio da ne trebam slijediti njegov stil, nego metodu, pogled na svijet i ljude.


O junacima i grobovima - Ernesto Sabato

Na Silvestrovo 1989. objavio sam svoj prvi profesionalni tekst, prvi u "pravoj" novini. Bila je to recenzija upravo ovog romana. Ali, Sabatov roman bih odabrao i da mi nije na taj način obilježio život. Argentinski fizičar u književnost je navraćao rijetko, u pravilu tako što bi širio, varirao i dopisivao stalno istu knjigu. U Junacima i grobovima ta je knjiga dosegnula perfektni stadij. Za mene je to najbolji latinoamerički roman, bolji od Marqueza i Cortazara, roman u kojem su folklor i politika, mit i povijest, usud zajednice i osobni demoni izbalansirani u pravoj mjeri.


Ta slatka mučnina - Patricia Highsmith

Patricia Highsmith je nešto najbliže mom romanesknom uzoru. Među svojim knjigama najviše volim i najviše cijenim one (recimo, Ženu s drugog kata) koje su najbliže poziciji u književnom polju, stilu i duhu Patricije Highsmith. Kod Highsmith su mi najdraže one knjige koje nemaju čvrstu žanrovsku konstrukciju, koje se naoko uopće ne doimaju kao trileri, a opet kreiraju efekt suspensa i ne daju da ih ispustite iz ruke. Među takvima izdvajam tri: Editin dnevnik, Sovin huk i Ta slatka mučnina. Izdvajam treću samo jer je najmanje poznata.




Teško je naći dobrog čovjeka - Flannery O'Connor

Volim kratku priču, volim sjevernoameričku kratku priču i volim sjevernoameričku žensku prozu. Razmišljao sam o tome da na ovu poziciju smjestim genijalnog Salingera ili neku od kanadskih majstorica - Munroe ili Atwood. Na koncu sam se odlučio na južnjačku gospođu, ženu koja je pisala ne-baš-jako-dobre romane, ali genijalne pripovijetke. Ako danas o southern gothicu razmišljamo kao o žanru, onda je O'Connor izmislila taj žanr, dala mu ton, ikonografiju i mitove. Nitko nije pisao o zloći, uskogrudnosti i vjerskoj zatucanosti s tako zaraznom zanimljivošću kao ona.


Velika bilježnica - Agota Kristof

Postoje knjige koje volite jer vam se čini kao da ste ih vi napisali. I one koje vam se čine kao da biste ih vi mogli napisali, samo nikad tako dobro. A postoje knjige za koje vam se čini da su i vama, ali i ne samo vama, potpuno izvan dosega. Čini vam se da ih nije moglo napisati živo biće, nego neka nama nedosežna, usavršena, nadzemaljska inteligencija. Takav sam osjećaj ja imao kad sam čitao ratnu trilogiju Agote Kristof. Te knjige su tako jednostavne, tako perfektne i tako hladne da vam se čini da ih nije sačinilo živo biće, nego superiorni božji automat.

[sasa]

Ja sam ovaj vikend procitala Odanosti Delphine de Vignan- mali roman o velikoj i nevidljivoj traumi. Dobro je pisano, pitko i dinamicno, fino ocrtava emocionalne svjetove junaka, osobito uvjerljivo kod djece. Preporucam.

[chesil]

David Mitchell - Kuća Slade

Slaba sam na Mitchella. Meni je ovo super. Prequel Koštanih satova, objašnjava Horologe i atemporalnost pa preporučujem svima pročitati ovo prvo, iako je, ako se ne varam, napisano nakon Koštanih satova.
Mitchell priča priču o tajanstvenoj Kući Slade u blizini koje svakih 9 godina netko nestane. Svakim nestankom, klupko misterije se polako odmotava.
Volim jako atmosferu u njegovim djelima i način na koji piše. Sva sreća da sam na preporuku pročitala Atlas oblaka jer ja u pravilu ne volim ovakav fiction, tj. nerealistične priče.

[Angie75]

David Mitchell - Kuća Slade

Slaba sam na Mitchella. Meni je ovo super. Prequel Koštanih satova, objašnjava Horologe i atemporalnost pa preporučujem svima pročitati ovo prvo, iako je, ako se ne varam, napisano nakon Koštanih satova.
Mitchell priča priču o tajanstvenoj Kući Slade u blizini koje svakih 9 godina netko nestane. Svakim nestankom, klupko misterije se polako odmotava.
Volim jako atmosferu u njegovim djelima i način na koji piše. Sva sreća da sam na preporuku pročitala Atlas oblaka jer ja u pravilu ne volim ovakav fiction, tj. nerealistične priče.

to i ja uvijek kažem, ne volim fiction, ali kod Mitchella mi je sve po mjeri, ne znam ni sama kako ni zašto.

Pročitala Sally Rooney, Razgovor s prijateljima
Jasno mi je zašto je tako popularna u zadnje vrijeme, ali nisam se uspjela povezati s nijednim likom, a ponajmanje s pripovjedačicom, tako da nisam oduševljena.
Je li Normal people bolja ili lošija? Ne znam dal da se upuštam u nju dalje ili ne

[tanja_b]

Pročitala Sally Rooney, Razgovor s prijateljima
Jasno mi je zašto je tako popularna u zadnje vrijeme, ali nisam se uspjela povezati s nijednim likom, a ponajmanje s pripovjedačicom, tako da nisam oduševljena.
Je li Normal people bolja ili lošija? Ne znam dal da se upuštam u nju dalje ili ne

Malo sam se informirala i došla do zaključka da je Normal people vrlo slična Razgovorima s prijateljima (i sadržajem i stilom) pa sam zaključila da je neću čitati

[tanja_b]

David Mitchell - Kuća Slade

Slaba sam na Mitchella. Meni je ovo super. Prequel Koštanih satova, objašnjava Horologe i atemporalnost pa preporučujem svima pročitati ovo prvo, iako je, ako se ne varam, napisano nakon Koštanih satova.
Mitchell priča priču o tajanstvenoj Kući Slade u blizini koje svakih 9 godina netko nestane. Svakim nestankom, klupko misterije se polako odmotava.
Volim jako atmosferu u njegovim djelima i način na koji piše. Sva sreća da sam na preporuku pročitala Atlas oblaka jer ja u pravilu ne volim ovakav fiction, tj. nerealistične priče.

Tako i ja s Mitchellom. Sve što sam od njega dosad čitala me oduševilo, iako inače ne volim baš taj žanr. Ali on zbilja majstorski piše.
Kuću Slade je pročitao i moj tinejdžer kojem se u zadnje vrijeme baš i ne da čitati ali ova knjiga mu se svidjela. Svojedobno sam mu gurnula i Livadu Crnog Labuda koja mu se također svidjela. Stvarno dobru književnost nije teško prepoznati.

[Angie75]

Jurana, jel ih treba čitati nekim posebnim redoslijedom?

Ja sam jučer krenula s Ministarstvom potpune sreće, Arundhati Roy, ali prerano je još za dojmove....

[Jurana]

Da, mislim da je najbolje ići kronološki: Jesen, Zima...

[Mima]

Taj novi Cormoran Strike sigurno nije preveden?

[Jurana]

Nije, objavljen je 15.9. u Velikoj Britaniji.

[Mima]

Tko zna kad će to biti prevedeno

Stalno gledam je li netko (recimo Lumen) izdao novu knjigu Philipa Pullmana, mislim da je izašla prije nekih godinu dana, znam da sam se već lani nadala da bi mogla biti na Interliberu. Mislim da je npr. u Srbiji već odavno prevedena.

[Jurana]

Nije ni u Srbiji odavno, evo skroz friško: https://www.laguna.rs/laguna-bukmark...nos-16270.html

Smrtonosno bijelo je izašla u UK u rujnu 2018., a u hrvatskom prijevodu u travnju 2019. pa je onda to možda pokazatelj kad će i ova

[Mima]

Ok, vrijeme mi sporo prolazi, činilo mi se da sam već odavno vidjela ovu naslovnicu.

[Mima]

Ja volim krimiće, ali ovi mi nisu baš dobri.
Ali mi je Cormoran super lik, a i Robin, posebno nakon serije. Žao mi je da serija nema više epizoda.

[flopica]

Meni je Cormoran odličan, a serije sam gledala nakon pročitanih knjiga i dodatno se zaljubila.
U njega. I Robin.
Potpuno su odgovarali mojim predodžbama iz knjiga, što se stvarno rijetko pogodi...
Cure ovaj 5 dio čitate na nekoj platformi, pdf ili što?
Danas vraćam Britt Marie je bila ovdje od Fredericka Backmana
Čitala sam nedavno i njegovu Čovjek zvan Ove
Neobični likovi, sviđaju mi se jako.
To su baš vikend štiva za ispod dekice...

[Jurana]

Čitam na e-čitaču, a može se čitati i na mobitelu ili računalu.

[flopica]

Moraš imati račun, tj.biti registriran pretpostavljam?

[Svimbalo]

Nakon jako dugo, možda i godinu dana otišla sam u knjižnicu i posudila Ammanitijevu Annu.
Javim kakva je.
Zapravo sam krenula po Prometejevog sina, to me je potaknulo na odlazak, stavila ga na rezervaciju.

[anchi pp]

uopće nisam znala da ima novi Ammaniti .... hvala Svimbalo, sad sam rezervirala

[Svimbalo]

uopće nisam znala da ima novi Ammaniti .... hvala Svimbalo, sad sam rezervirala

Nisam ni ja znala, knjiga je ustvari iz 2017. , ali su je navodno tek jučer dobili

[chesil]

Olga Tokarczuk - Bjeguni

Kod Olge se ništa ne može svesti pod uobičajene definicije, ali 'ajmo ovo nazvati zbirkom priča.

Zajednički nazivnik im je putovanje i put. Olga je odlična u opisivanju sitnica s aerodroma, hotela, razgovora sa slučajnim suputnicima. Divno opisuje naoko banalne stvari.
Tu je i par klasičnih priča, poput one o bračnom paru iz Poljske na ljetovanju na Visu, ili slavenskog mornara svjetskih mira koji je zapeo negdje u Skandinaviji kao kapetan trajekta.
A onda dolazi par, bar za mene, wtf trenutaka, s pričama o mumificiranju, formaldehidu, organima, anatomiji. Potpuno iskaču iz koncepta, ne kužim što rade u knjizi koja je naoko o putovanjima. Ali, već se navikavam na Olgu i njezinu apsolutnu začudnost i originalnost.

[Forka]

A onda dolazi par, bar za mene, wtf trenutaka, s pričama o mumificiranju, formaldehidu, organima, anatomiji. Potpuno iskaču iz koncepta, ne kužim što rade u knjizi koja je naoko o putovanjima. Ali, već se navikavam na Olgu i njezinu apsolutnu začudnost i originalnost.

Baš zato je obožavam , totalno je "out of the box" , neočekivana, nekonformistična, posebna...

[zutaminuta]

Je li netko čitao Lolitu Vladimira Nabokova? Je li čemu?

[chesil]

Ima jedan super moment u odličnom filmu Captain Fantastic (sve preporuke) kad kći tinejdžerica mora tati, koji je homeschoola, dati report o pročitanoj lektiri. Evo tog poluminutnog osvrta na Lolitu
https://youtu.be/TZMRpDzRvGM

[zutaminuta]

Ajme, a gledala sam taj film, i potpuno zaboravila. Kaj se to daje i za lektiru. Hu.

[Peterlin]

Ajme, a gledala sam taj film, i potpuno zaboravila. Kaj se to daje i za lektiru. Hu.

Na pitanje "je li čemu" nema jednostavnog odgovora. Ako očekuješ zabavu - nije. Ako očekuješ nešto naučiti - nije. Ali ako očekuješ teme o kojima kasnije možeš razmišljati - je.

Dobra književnost je uvijek takva - književnici gledaju životne situacije i izvan kućice dobrog građanskog odgoja.

Imaš toga po literaturi koliko hoćeš... Evo, prvo mi pada na pamet Marquez - Sto godina samoće, tamo imaš lik malene Remedios koja se udaje u dobi od samo 12 godina, a zapravo ju je budući muž zapazio i dosta ranije i čekali su s brakom da ona uopće uđe u pubertet. Kasnije umire u porodu. Nije to baš isto, ali to mi je bila prva asocijacija kad sam vidjela

Uostalom, zašto se čudimo takvih stvarima, a ne čudimo ubojstvima i koječemu drugom (otvoriš tv, a tamo potoci krvi i koječega i nitko se ne zgraža). Ima više dimenzija... Nije to samo kritika ponašanja glavnog lika koji je opsjednut djevojčicama. Dalo bi se štošta prišiti i Lolitinoj majci, za koju se stječe dojam da zanemaruje dijete i nije dorasla roditeljskoj ulozi, a Lolita također nije nedužna u cijeloj priči... No, da ne idem offt, o knjizi možeš imati mišljenje tek kad je pročitaš. I ja bih mogla ponovno, jer sam zaboravila 80%, ali ne privlači me - mučna je to literatura. Napisana je tako da tjera na razmišljanje.

[zutaminuta]

U principu, ispravak mojeg prethodnog komentara, svakako bi se trebalo dat za lektiru.

Imaš toga po literaturi koliko hoćeš...

Ako je tako, onda nema smisla da se mučim. Imam jasne stavove oko tih tema.

[Peterlin]

U principu, ispravak mojeg prethodnog komentara, svakako bi se trebalo dat za lektiru.

Ako je tako, onda nema smisla da se mučim. Imam jasne stavove oko tih tema.

Svaka čast na trudu da pročitaš svjetsku literaturu, ali s troje male djece ja bih težište stavila na nešto što me relaksira i što mi se sviđa. Može to biti i Lolita, ali stvarno nije bitno...

[ina33]

Ajme, a gledala sam taj film, i potpuno zaboravila. Kaj se to daje i za lektiru. Hu.

Ne znam, nadam se da se daje, meni je bila obavezna literatura na faksu jer je to nezaobilazna knjiga američke književnosti. Knjiga je izvrsna, razgovorom o njoj se može svašta toga proći, za razliku od raznih šund knjiga koje se nažalost daju (od one Pauline X nadalje).

[Peterlin]

Ne znam, nadam se da se daje, meni je bila obavezna literatura na faksu jer je to nezaobilazna knjiga američke književnosti. Knjiga je izvrsna, razgovorom o njoj se može svašta toga proći, za razliku od raznih šund knjiga koje se nažalost daju (od one Pauline X nadalje).

Ja ne bih rekla da je Lolita bila na popisu obvezne lektire. Mislim da je bila na proširenom popisu za čitanje u slobodno vrijeme. Moram provjeriti, da ne lupam napamet, ali mislim da je u okviru čitanke za 4. razred gimnazije (Baština riječi?) Nabokov spomenut u okviru književnosti 20.stoljeća.

[ina33]

Je li netko čitao Lolitu Vladimira Nabokova? Je li čemu?

To je svjetski klasik i odlicna knjiga. Al ne znam koju tvoje preference, to je ultra teska literatura koja se pak lako cita.

[Forka]

To je svjetski klasik i odlicna knjiga. Al ne znam koju tvoje preference, to je ultra teska literatura koja se pak lako cita.

Slažem se, ina33...

[zutaminuta]

To je svjetski klasik i odlicna knjiga. Al ne znam koju tvoje preference, to je ultra teska literatura koja se pak lako cita.

Mogu pročitati bilo što ako je kvalitetno i cijenjeno.

[tanja_b]

Lolita nije u školskoj lektiri.

[Angie75]

Lolita nije u školskoj lektiri.

ina je rekla na faksu, i ja je se sjećam s anglistike

[tanja_b]

ina je rekla na faksu, i ja je se sjećam s anglistike

Znam da je ina rekla na faksu. Žuta je komentirala da "kaj se i to daje za lektiru", pa kažem, u školi se ne daje. Faks je druga priča, očekuje se da netko tko studira književnost itekako dobro poznaje kanonska (i ostala) djela tog područja.

Što se tiče Lolite, nisam je čitala, Nabokova sam nekako zaobilazila. Čitala sam svojedobno neki drugi njegov roman (Lužinova obrana) koji mi se nije svidio, ne sjećam se više ni zašto.