Meni nije sjela Otmjenost ježa, koju su svojevremeno mnoge forumašice obožavale
 |
|||
|
|
|||
Meni nije sjela Otmjenost ježa, koju su svojevremeno mnoge forumašice obožavale
Ja nisam uspjela procitati Tugu Belgije iako me tematika jako zanima. Ne znam u cemu je bio problem, jednostavno nije islo. Ali planiram pokusati opet.
Evo, priznajem da sam se s tom knjigom prilično namučila. Pročitala sam je do kraja, ali teško mi je išla. Način pripovijedanja mi je bio nekako... odbojan? Ne sjećam se više točno.laumi prvotno napisa
Ma stvarno je bilo nepromišljeno od mene što sam uopće pisala ono, stara je istina da se o ukusima ne raspravlja i mogla sam komotno pustiti to. Imala sam ja i nepovoljnih mišljenja o knjigama ovdje, ali radi se o dirljivoj knjizi i meni se čini da takve doživljavamo osobnije.
Ja se malo lecnem kad netko kaže da mu je Priča o ljubavi i tmini bezveze, a ja isplakala suza i suza.
I ne, nije Franzen
I u duhu istine i petka i podjele književnosti na lakšu i težu: evo priznanja.
Ima jedna knjiga koju nikad ne spominjem među najdraže, a jednom mi je spašavala raspoloženje iz večeri u večer. Radi se o knjizi I bog stvori dadilju. Nju sam čitala negdje 2008.
Kad sam se 2011. vratila s rodiljnog, bila sam jako umorna svaku večer, s vrlo malo slobodnog vremena, jako nesretna na poslu, mučena grižnjom savjesti što ne mogu biti uz starije dijete koje je tek krenulo u 1. razred i što mi je mlađi u jaslicama, nisam ništa mogla čitati, a ako ne pročitam par stranica prije spavanja, dan mi nije potpun. Tad sam se sjetila da mi je I bog stvori dadilju bila jako duhovita - engleski duhovita - i da ni one mame tamo nisu idealne i uzela sam je ponovo čitati. Opuštala me je i pružala utjehu. Kad sam došla do zadnje stranice, samo sam ponovo otvorila prvu i opet do kraja. I tako opet još jednom, a onda su valjda istekli svi rokovi za vraćanje u knjižnicu, a i ja sam bila spremna za nove čitalačke izazove.
Nedavno sam je našla da se prodaje za 19 kn, i kupila sam je - i ponovo pročitala
Jurana, to mi je baš
Meni Atlas oblaka nije sjeo. Nisam ga mogla pročitati
Meni je David Mitchell otkrice, odlican mi je pripovjedac i ima tu vjestinu da pise dirljivo, a ne bude patetican.
Srusio je Salmana Rushdieja s trona mojeg najdrazeg pisca.
Ni meni.
Dugo nisam ovdje pisala, ali ne znaci da ne citam - iako ovih dana manje, u guzvi sam, navecer me obori proljece pa zaspem rano, i tako to.
Uglavnom, prijavljujem:
- Matteo Bussola, "Notti in bianco, baci a colazione" - procitala sam ga u originalu, i ne mogu docekati prijevod, jer je knjiga prekrasna - toplo ju preporucujem svim roditeljima i onima koji to planiraju postati (ovo je vec samo po sebi dovoljan spoiler).
- Morgana Gallaway, "The Nightingale" - o Mosulu. Dijelovi jako zanimljivi, dijelovi lose napisani, no sasvim (brzo) citljivo. Zanimljiviji je povijesno-zurnalisticki dio od onog privatnog.
- Stephenie Meyer, "The Chemist" - najnovije od autorice Sumraka. Sto reci - Sumrak saga mi je bila bolja.
- Sveva Casati Modigliani, "Dieci e lode" - citala u originalu, nemojte ju uzeti ni kad ju prevedu. Banalno i prepotentno izvisoka. Antipreporuka.
I ja imam jednu takvu knjigu, zapravo dvije: I didnt't see it coming when the rabbit died (autorica je neka Theresa, ne sjecam se prezimena, mama vise djece, koja na vrlo duhovit nacin pise o roditeljstvu) i Anybody out there? (Marian Keyes).
Imam preporuku za ljubiteljice egzoticnih knjizevnosti, spisateljica je Engleskinja, Doris Lessing, ali je radnja smjestena u Afriku i knjiga je bas zanimljiva - The Grass is Singing.
Onda Chimamanda Ngozi Adichie - Purpurni hibiskus, Polovica zutog sunca, Americanah.
Zanimljiva mi je bila i San jednog Kelta (Vargas Llosa).
Ima jos, napisat cu kad se sjetim.
Doris Lessing - baš si me vratila u mladost... http://www.mvinfo.hr/knjiga/4773, zapravo iz "mojih vremena" je ovo izdanje: http://www.njuskalo.hr/image-w920x69...a-11121855.jpg
D. Lodge-. Svijet je mali...
Atlas oblaka me također nije oduševio, dok mi je Priča o ljubavi i tmini ona koja se ne zaboravlja
isto. I to mi se toliko svidjela da nisam mogla uzeti nešto drugo od Oza , kako mi se slučajno ne bi dogodilo da mi se ne svidi.
Takve knjige baš volim.
Odlicna.
A evo, npr., ja koja obožavam Llosu, nikako nisam mogla čitati Kelta.
A Vragolije zločeste curice mi je bila super, koja se pak nekima nije svidjela.
I kao i tang, Otmjenost ježa, mhm, da...
Jurana kako si ti obzirna
meni npr. nikad ne bi ni palo na pamet da time što kažem da mi neka knjiga nije sjela mogu povrijediti nečije osjećaje
nikad suptilne duše od mene
u svoju obranu mogu reći da je to zato što me nikad ne pogodi ako se nekome ne sviđa nešto što je mene baš dotaknulo
onako, različiti smo i dalje od toga ne mislim...
čitam F od D. Kehlmanna i nisam nešto zagrijana
prije toga D.Lodge i iako mi je bila dobra, ne modu reći da me se dojmila
čeka me još LJ.Ulicka i Iskreno vaš, Šurik...
Viš viš... meni se od Šurika od iste autorice puno više svidjela knjiga Daniel Stein, prevoditelj. Možda mi Šurik nije pao šaka u pravom trenutku.
Kod mene je bilo obrnuto
Ali ima nekih autora, koji su tako provjereno uvijek dobri, da me ne zabrinjava ni ako mi se nešto njihovo ne svidi. Tu spadaju i Ulicka, i Kehlmann, i Lodge, i Oz. Pa i Mitchell, ne mogu reći da su me Atlas oblaka i Koštani satovi oborili s nogu, ali sam ipak uživala čitajući ih - baš se osjeti tko je pravi majstor u pisanju, kad uspije i žanr koji me inače ne privlači učiniti zanimljivim i privlačnim.
Recimo, od Oza mi se nije svidjelo njegovo "Rimovanje života i smrti" - bila mi je naprosto dosadna. Ali sve drugo što sam od njega pročitala bilo mi je izvrsno, pa mu onda "opraštam" i tu jednu koja mi se ne sviđa
Volim Amoza Oza, jako.
Evo jos jedna autorica za popis knjiga iz cijelog svijeta - Izraelka Zeruya Shalev, pise odlicno, ogoljuje ljudsku psihu do srzi. Ima njena genijalna trilogija o ljubavi i bracnim i izvanbracnim odnosima: Ljubavni zivot, Muz i zena, Kasna obitelj.
Sve potpisujem, osim što bih ja od Zeruye možda i odustala da sam išla tim redoslijedom, koliko god kronološki on bio, jer mi je Ljubavni život najlošija od te tri. Na sreću sam najprije pročitala Kasnu obitelj i nakačila se
Na preporuku Roda lani sam pročitala trilogiju. Meni se dopale sve 3 i čitala sam ih kronološkim redom.
A ja Kasnu obitelj vratila u knjižnicu do pola pročitanu
nije mi se nikako slagala sa mojim taj čas blaženim stanjem, možda bi mi sad više odgovarala
e tako, a sad kad ste se autale, mogu korigirati listu
Ima ih jos dvije. Lani sam na nizozemskom procitala posljednju, ovdje prevedenu kao Bol, mozda mi je i najdraza, ne znam, al jako volim Zeruyu.
a ja sam muža i ženu vratila, jednostavno nisam mogla pročitati
pa sam joj odlučila dati još jednu šansu i pročitala kasnu obitelj
šansa se pokazala opravdana, to mi je jedna od boljih knjiga koje sam čitala...
ja znaaaam koju knjigu jurana ne voli!!
jer se ni meni nije svidjela
tang, ja za zeruyu mogu samo reći da udara gdje najviše boli, muža i ženu nisam mogla čitati dalje od prvih nekoliko stranica - taj njen stil je potpuno nemilosrdan. Ali kasnu obitelj i ljubavni život sam mogla probaviti. Iako, čitajući ju imam osjećaj kao da si sama polomljene kosti namještam. Čitala sam jednom neku vijest - ne znam jel lažna - da je jedna medicinska sestra u pustopljinama Kanade doživjela prometnu nesreću, pomolila si noge i, znajući da će dok hitna dođe vjerojatno ostati bez nogu, sama si namjestila kosti. Eto takva je meni zeruya - bolna i izrazito neugodna, ali na neki način iscjeljujuća.
Betty
Da si mogu priuštiti, ja bih si svaku knjigu koja se spomene na ovoj temi odmah naručila da mi stigne kući.
(Moja maštarija vezana uz kupnju knjiga uključuje i deal s knjižnicom u kojem im onda ja svako toliko doniram kesu knjiga - malo me plaši slika svih tih knjiga s kojima nemam gdje.)
Tako i ja skupljam i još lobiram naokolo da se otvori knjižnica u mom kvartu, jer je nemamo...
ja znaaaam koju knjigu jurana ne voli!!
ja ne znam
Ne znam ni ja, a zanima me...
Ja uglavnom pišem bez ustručavanja i kad mi se nešto ne svidi, nisam pomislila da bi se netko mogao uvrijediti.
I baš mi je zanimljivo raspravljati o ukusima, i pročitati zašto se npr neka knjiga koja je mene oduševila, drugome nije svidjela, baciti neki novi rakurs na nju, pročitati drugačiju interpretaciju i sl.
E, ovako i ja
Jurana, Jurana, sad si mi dala misliti...
Za one u Splitu, sljedeći tjedan je Pričigin i burza knjiga u Semaforu, gdje se može ostavit pročitane knjige i uzet neke koje niste pročitali:
http://www.pricigin.hr/hr/burza_knjiga.html
Uglavnom, pročitala sam i nastavak Mr. Gwyna, Alessandra Baricca: Triput u zoru, deseti portret ispričan u tri priče, ah, ah, ah, odlično, odlično
Marina Vujcic Susjed, odlucna mi je: http://www.mvinfo.hr/knjiga/10951/susjed.
Javljanje-prijavak itd: moze bit i neka druga rijec od 'smece' tipa meni sjela ova, tebi ona..Nismo Borg. Zar nije neka poanta da skuzis tko ima slucan ukus tvome pa citas njene preporuke..ja barem to shvacam tako, mislim ovaj topic...tome mi i sluzi, ne kolektivnom divljenju oko knjige x ili kritike kjnige y.
Posljednje uređivanje od ina33 : 18.03.2017. at 18:35
x
meni je bas interesantno kad se razlikuju misljenja oko neke knjige, pa i drasticno. argumentirano.
a to je ovdje jaaaako rijetko, mozda zbog te uljudjenosti i bojazni da se ne povrijedi tudje misljenje?
kad se kolektivno pada u afan od nekog autora ili knjige, meni je to dosadno
eto, autala sam se
Ja isto potpisujem inu. Skužila sam npr. da trebam slijediti Forkine preporuke, jer smo se našle oko Murakamija, a u stvarnom životu imam samo jednog istomišljenika.
Samo se sad ne mogu sjetiti što je mislila o Davidu Lodgeu, koji je jedan od tih afan pisaca, a meni nije sjeo
Hahaha, baš sam počašćena, ali nemoj me uzimati zdravozagotovo...
A kaj se tiče Lodgea, pročitala sam samo Misli, poodavno, ne znam jesam li se tada još prijavljivala ovdje, i, moram ti reći da me se nije nešto bio dojmio..., barem ne toliko da me natjera da uzmem još nešto njegovo čitati... Možda bih trebala na popravni
sinoc me tang cimnula da se prica o cesljugaru, ja sam joj ga bas dodala kao knjigu koja me namucila
pocela sam je citati, dosla do stotinjak strana i onda je ostavila
nakon par mjeseci krenem ispocetka, kao, ocito nije bio moj trenutak s njom, jer inace knjigu ne ispustam iz ruke
ali dosla sam do dvjestotinjak strana pred kraj uz toliku muku i prisilu da sam je ipak ostavila
vidjet cemo kako ce kod tang proci
meni ne smetaju tudja misljenja, ovako kako jen pise, daju novu perspektivu....
Joj, taj Češljugar me čeka na polici još od prošlog ljeta...
A Atlas oblaka još od pretprošlog...
Sad ne znam je l' da ih se uopće primam ili ne
Češljugara sam pročitala prošle godine. U cjelini, knjiga je dobra, ali ono što me najviše smetalo je neujednačen tempo pripovijedanja, koji se na mahove odvija vrtoglavo brzo, a na mahove tako sporo da sam u par navrata poželjela ostaviti knjigu (mislim da je prva kriza došla baš oko te 200. strane
Ali dojam mi je u cjelini pozitivan, unatoč povremenoj dosadi, pročitala sam ga do kraja i drago mi je da jesam. S tim da mi je psihološki najjači prvi dio romana, u New Yorku i neposredno nakon majčine smrti - kasnije mi je Theov lik nekako poblijedio.
Ne znam ja to tako dobro opisati, al ovo je i moj dojam. No, ni u jednom trenu ga nisam pomislila ostaviti i ne pročitati do kraja. Cjelokupan dojam mi je dobar i preporučila bi ga. Stavila sam ga u lanjske favorite.Češljugara sam pročitala prošle godine. U cjelini, knjiga je dobra, ali ono što me najviše smetalo je neujednačen tempo pripovijedanja, koji se na mahove odvija vrtoglavo brzo, a na mahove tako sporo da sam u par navrata poželjela ostaviti knjigu (mislim da je prva kriza došla baš oko te 200. strane
Ali dojam mi je u cjelini pozitivan, unatoč povremenoj dosadi, pročitala sam ga do kraja i drago mi je da jesam. S tim da mi je psihološki najjači prvi dio romana, u New Yorku i neposredno nakon majčine smrti - kasnije mi je Theov lik nekako poblijedio.
Posljednje uređivanje od Nera : 20.03.2017. at 16:02
meni Češljugar stoji na polici već 3 mjeseca
pročitala sam od Donne Tartt Malog prijatelja
nije mi bio loš, ali me nije nešto oduševio
kraj mi je bio nedorečen
inače ja imam problema s krajevima knjiga, rijetko koji mi je dobar
U Česljugaru su i meni neki dijelovi knjige dobri cak i predobri, ali jednostavno mi u knjizi ima previse svega. Onako natrpala je zena svega, a malo mi je knjig kao i americki filmovi : ne mogu se u nju uziviti.
Onak nerealna mi je.
Ne znam ja to dobro opisati ali kako velim - usoredba europski - americki film. Uvijek europski
Veseli me da je Goran Tribuson izdao novu knjigu autobiografske proze Vrijeme ljubavi. Kako i inače volim memoarski tip knjiga, tako sam uživala u njegovim knjigama Rani dani, Trava i korov, Klasici na ekranu i Mrtva priroda, a i u (polu)autobiografskim romanima ne dao Bog većeg zla i Legija stranaca.
Sad samo da dočekam da knjižnica nabavi ovu novu knjigu
Zanimljivo da jednu njegovu knjigu naša knjižnica nije nikad nabavila i sad sam našla i objašnjenje iz jednog Tribusonovog intervjua:
“Izdavač me molio da stavi u knjigu moje dvije najbolje pripovijetke, crtice o odrastanju. Jedna je o ocu, druga o majci. Objavila ih je Mozaik knjiga pod naslovom ‘Obiteljske slike’. Knjiga ima stotinjak stranica. Mislim da je to najbolje što se može naći od Tribusona. Zapravo ne može se naći, jer nikad i nije prodavano, poklanjali su članovima kluba ljubitelja knjige kad bi uzeli više mojih knjiga.”
Posljednje uređivanje od Jurana : 20.03.2017. at 11:48
Meni je Tribusonova Povijest pornografije fenomenalnaVeseli me da je Goran Tribuson izdao novu knjigu autobiografske proze Vrijeme ljubavi. Kako i inače volim memoarski tip knjiga, tako sam uživala u njegovim knjigama Rani dani, Trava i korov, Klasici na ekranu i Mrtva priroda, a i u (polu)autobiografskim romanima ne dao Bog većeg zla i Legija stranaca. Sad samo da dočekam da knjižnica nabavi ovu novu knjigu
Našla sam je! I prije čitanja me oduševila - u posveti kaže U počast Marcelu Pagnolu.Veseli me da je Goran Tribuson izdao novu knjigu autobiografske proze Vrijeme ljubavi. Kako i inače volim memoarski tip knjiga, tako sam uživala u njegovim knjigama Rani dani, Trava i korov, Klasici na ekranu i Mrtva priroda, a i u (polu)autobiografskim romanima ne dao Bog većeg zla i Legija stranaca.
Sad samo da dočekam da knjižnica nabavi ovu novu knjigu
cure, ako slucajno imate "viska" knjiga koje bi htjele donirati u dobre ruke (ne moje), slobodno mi se javite na pp u kojem ću objasniti sve detalje!
za dobre ruke garantiram
Naletjela sam u knjižnici na knjigu koja sigurno neće biti proglašena bestselerom niti će imati veliku popularnost, pa je red da je bar ja spomenem
Svetlana Žuchova, "Slike iz života M.", izdavač je Hena Com, u knjižnici tražiti pod "slovačka književnost".
Knjiga je kratka, tiskana krupnim slovima (nije zanemarivo kod čitatelja s problematičnim vidom!), a pisana je tako da možete samo uroniti u tekst i izroniti na kraju knjige (ili negdje na polovici, ako morate prekinuti). Glavna junakinja je medicinska sestra, knjigu započinje svojim razmatranjima noćnih i drugih dežurstava, a zatim prelazi na prisjećanja o nedavnom životu, raspadu jedne veze, stabilnosti druge, i majčinom umiranju. Ne mogu reći da je to roman, jer nema fabule, prije bih rekla da se radi o proznoj struji svijesti, otprilike onakvoj kakvu vjerojatno većina nas svakodnevno vrti u glavi. Sadašnje vrijeme, malo prisjećanja na prošlost, opet povratak u sadašnjost, želje, planovi, nadanja i paralele s prošlošću.
Na kraju mi je bilo žao što sam je tako brzo pročitala, baš je nekako opuštajuća, a opet nimalo trivijalna.
Moram napomenuti: iako je dobar dio knjige posvećen majčinoj smrti, knjiga uopće nije sumorna. Da se ne uplašite
Pravila pisanja postova
